Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-396/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te sudaca Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 19. listopada 2021., broj K-38/2021., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog K. D. i zamjenice njegovog branitelja, odvjetnice L. M., u zamjeni za odvjetnika T. M.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog K. D. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi K. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude, za koje je osuđen temeljem članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina u koju je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. siječnja 2021. pa nadalje.

2. Na temelju članka 69. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine i teče od izvršnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi K. D. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

4. Protiv te presude žali se državni odvjetnik i optuženi K. D.

4.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

4.2. Optuženik se žali po branitelju T. M., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 3. ZKP/08.), s prijedlogom da se prihvati žalba, ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. O sjednici drugostupanjskog vijeća na njihovo traženje obaviješteni su optuženik i njegov branitelj, odvjetnik T. M. te državni odvjetnik. Prisutnost optuženog K. D. na sjednici vijeća osigurana je u smislu članka 475. stavak 8. ZKP/08. uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj), dok je braniteljica optuženika, odvjetnica L. M., u zamjeni za branitelja T. M. osobno prisustvovala sjednici. Državni odvjetnik, iako uredno pozvan, nije pristupio na sjednicu vijeća, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 474. stavak. 4. ZKP/08. Na sjednici drugostupanjskog vijeća optuženik i njegova braniteljica, odvjetnica L. M., izjavili su da ostaju kod podnesene žalbe te su ukratko iznijeli njezin sadržaj, ostavši kod svog prijedloga iz žalbe.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi nejasni u odnosu na dio obrazloženja pobijane presude o razlozima neprihvaćanja dijelova iskaza svjedoka I. D., A. D. i P. D., kao i iskaza svjedokinje J. H., iako su po ocjeni žalitelja svi svjedoci suglasno iskazivali o činjenicama koje se odnose na postojanje ranijeg sukoba između optuženika i oštećenika i na činjenicu postojanja duga optuženika prema oštećeniku u vezi kupovine droge.

9.1. U odnosu na tu žalbenu osnovu treba reći da optuženik zapravo sadržajno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja osporavajući, između ostalog, motive počinjenja kaznenog djela ubojstva u pokušaju, odnosno negirajući da je htio ubiti oštećenika, tvrdnjom da je bio u nužnoj obrani, jer da je oštećenik prvo pucao prema njemu. Na ovaj način optuženik ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

10. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, kao i ocjenu provedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja balističkog vještaka te iskaza oštećenika I. C., J. H., I. D., A. D. i P. D. Također prvostupanjski sud dostatno i jasno razlaže razloge prihvaćanja, odnosno, neprihvaćanja pojedinih dijelova iskaza ili cijelih iskaza svjedoka o tome koji su bili motivi optuženika da postupa na način opisan u činjeničnom opisu pobijane presude. Konačno, svi navedeni razlozi u presudi su jasni i argumentirani i utemeljeni na rezultatima cjelovite i pravilne ocjene izvedenih dokaza.

10.1. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik u odnosu na subjektivno obilježje kaznenog djela ubojstva u pokušaju postupao s izravnom namjerom da ubije oštećenika, te da nije postupao u nužnoj obrani, za što je dao uvjerljive razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud. Naime, s izvjesnošću su utvrđene slijedeće činjenice: da je optuženik pucao iz pištolja kalibra 7,65 mm Browning, u smjeru oštećenika I. C., jer je balističkim i mehanoskopskim vještačenjem utvrđeno da su četiri čahure i dva deformirana zrna streljiva tijekom očevida pronađena u sobi u kojoj se nalazio oštećenik, na podu i na rubu okvira unutarnje strane prozora pored stakla, a pronađena zrna streljiva su po svojim karakteristikama identična onima izvađenima iz tijela oštećenika. Nadalje, na temelju rezultata provedenog balističkog i mehanoskopskog vještačenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje o tome da je oštećenik u procesu ispaljivanja streljiva bio udaljen od optuženika više od jednog metra, što uostalom navodi i oštećenik izjavljujući da je kroz prozor vidio optuženika kako ide prema njegovoj kući s time da "…nisu imali dogovor…" da ga je pitao je li ide kod njega, a optuženik nije odgovorio, već je izvadio pištolj i ispalio 3-4 hitca prema njemu, uslijed čega su s obzirom na lokaciju ozljeda kod oštećenika (strijelna ozljeda lijevog ramena) nastala mehanička oštećenja na odjeći oštećenika. Provedenim balističkim i mehanoskopskim vještačenjem u okolini mehaničkih oštećenja nije dokazana prisutnost nitrita koji nastaje kao produkt i djelovanje sagorijevanja od čestica baruta u procesu ispaljivanja streljiva iz vatrenog oružja što se događa u situacijama kada je udaljenost pucanja prilikom ispaljivanja veća od jednog metra. Imajući u vidu navedeno, uz činjenicu da u sobi u kojoj se nalazio oštećenik tijekom očevida nisu pronađene čahure ili druga zrna streljiva, osim četiri čahure i dva deformirana zrna streljiva, koji su ispaljeni iz istog oružja, a što je u suglasju sa iskazima svjedoka o broju ispaljenih hitaca u oštećenika, i prema ocjeni drugostupanjskog suda potvrđuju osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda o tome da oštećenik nije pucao u optuženika, pa prema tome, optuženik nije bio u nužnoj obrani, već je pucao u oštećenika s izravnom namjerom da ga ubije, čime su ispunjena zakonska obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju.

10.2. Navedeni zaključci prvostupanjskog suda nisu osporeni ni žalbenim navodima o tome da su na donjem dijelu trenirke oštećenika kao i na GSR stubovima (ljepljivim trakicama) izuzetima sa šaka lijeve i desne ruke oštećenika pronađene trokomponentne čestice koje su karakteristične i dvokomponentne čestice koje su indikativne za ostatak inicijalnog punjenja streljiva koje nastaju u procesu opaljenja streljiva iz vatrenog oružja, što upućuje da je i oštećenik bio u kontaktu sa vatrenim oružjem i da je, prema navodima žalitelja, prvi pucao na optuženika.

11. Suprotno tome, okolnost da su na odjeći i rukama oštećenika balističkim i mehanoskopskim vještačenjem pronađene trokomponentne čestice koje su karakteristične i dvokomponentne čestice koje su indikativne za ostatak inicijalnog punjenja streljiva koje nastaju u procesu opaljenja streljiva iz vatrenog oružja, same po sebi, ne potvrđuju da je oštećenik zbog toga bio u kontaktu sa vatrenim oružjem i da je iz njega pucao prema optuženiku kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud prihvaćajući u cijelosti rezultate provedenog balističkog vještačenja. Žalitelj ne prihvaća obrazloženje balističkog vještaka i prvostupanjskog suda o razlozima nastanka navedenih tragova na odjeći oštećenika (stranica 8, točka 14.2 presude).

11.1. Pronalazak GSR čestica na stabovima kojima su izuzeti tragovi sa šaka lijeve i desne ruke oštećenog ne upućuje izravno na to da je osoba pucala, iako se to žalbom nastoji na taj način prikazati, već samo ukazuje da se ta osoba nalazila u blizini mjesta ispaljenja streljiva iz vatrenog oružja ili da su te čestice na neki drugi način dospjele na šake oštećenika, pri čemu vještak navodi da se moglo raditi o načinu prijenosa dodirivanjem oružja ili objekta prema kojem je pucano i na kome su se GSR čestice nalazile te mogle biti prenesene na šake iz čega prvostupanjski sud izvodi pravilne zaključke o tome da je upravo optuženik pucao u oštećenika. Međutim, tek jedan podatak na koji upire žalitelj nije dostatan za zaključak da bi oštećenik prvi pucao prema optuženiku, jer suprotno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na mjestu događaja nisu pronađene čahure ili druga zrna streljiva, osim onih ispaljenih iz oružja optuženika. Međutim, na GSR stubovima kojima su izuzeti tragovi sa šaka lijeve i desne ruke optuženika također su pronađene trokomponentne čestice koje su karakteristične i dvokomponentne čestice koje su indikativne za ostatak inicijalnog punjenja streljiva koje nastaju u procesu opaljenja streljiva iz vatrenog oružja, a identični tragovi izuzeti su i sa dijelova osobnog automobila marke tipa Ford Focus registarske oznake… te rukohvata stražnjih lijevih vrata, kojim je upravljao svjedok T. D. U situaciji kada navedeni dokazi u cijelosti potvrđuju dinamiku događaja onako kako je to opisao oštećenik i svjedok T. D., pravilno prvostupanjski sud otklanja dio optuženikove obrane da je postupao u nužnoj obrani, te da je ta obrana iskonstruirana korištenjem jedne okolnosti iz balističkog vještačenja o pronalasku čestica karakterističnih odnosno indikativnih za ostatak inicijalnog punjenja streljiva koje nastaju u procesu opaljenja streljiva iz vatrenog oružja sa šaka lijeve i desne ruke oštećenika.

11.2. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da postoji proturječje razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na motiv optuženika za inkriminirano mu postupanje. Iako optuženik i oštećenik suglasno iskazuju o tome da između njih nije bilo razmirica ni sukoba, prvostupanjski sud pravilno zaključuje suprotno na temelju analize i ocjene iskaza svjedoka J. C. i dijela iskaza J. H. Naime, nije sporno da je optuženik ovisnik i da je "…komunicirao sa oštećenikom u vezi droge…" te da su optuženik i njegov brat više puta dolazili u sukob sa oštećenikom, da su problemi između optuženika i oštećenika očito bili povezani sa nezakonitim aktivnostima, pa slijedom navedenog prvostupanjski sud argumentirano otklanja dio iskaza oštećenika, ali i obranu optuženika i pravilno zaključuje o postojanju ozbiljnih sukoba između oštećenika i optuženika, koji su u konačnici rezultirali inkriminiranim mu postupanjem.

11.3. Ispravnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da je optuženik imao jasan motiv za svoje postupke nije osporena ni daljnjim žalbenim navodima o tome da je optuženik ovisnik o heroinu te da je od oštećenika kupovao drogu i da mu je zbog droge dugovao novac, jer navedene okolnosti nisu takve prirode da bi ekskulpirale optuženika od kaznene odgovornosti za kazneno djelo pokušaja ubojstva za koje je proglašen krivim i ni na koji način ne utječu kako na opstojnost objektivnih, tako ni na opstojnost subjektivnih elemenata tog kaznenog djela.

11.4. Također, protivno žalbenim navodima optuženog, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom navoda oštećenika I. C. o tome da se ne sjeća je li kontaktirao optuženika pozivajući se na PTSP i "…rupe u sjećanju…" zaključio o neistinitosti iskazivanja oštećenika u dijelu u kojem je iskazivao suglasno optuženiku o tome da nisu bili u sukobu od ranije, te u tom kontekstu za ocjenu vjerodostojnosti tog iskaza nisu relevantni razlozi koje je naveo oštećenik o tome zašto se ne sjeća ranijeg sukoba. Ovaj sud nalazi da je prihvatljiva argumentacija prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih ne prihvaća dijelove iskaza oštećenika kao i dijelove iskaza svjedokinje J. H. (stranica 12 točka 24. presude) i to prvenstveno u odnosu na činjenicu postojanja ranijih sukoba između optuženika i oštećenika.

11.5. U odnosu na daljnje žalbene navode optuženika usmjerene na ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenika sa rasprave (zapisnik od 9. rujna 2022., list 423- 426), čiji dijelovi po njegovom mišljenju su proturječni u odnosu na navod oštećenika da su dan ranije optuženik i njegov brat P. provalili u njegovu obiteljsku kuću da bi u istom iskazu nakon toga naveo da uopće ne poznaje braću optuženika P. P. i A., upravo sadržaj tog iskaza kao i oštećenikovi navodi o tome da ne zna objasniti zašto je zvao optuženika mobitelom neposredno prije inkriminiranog događaja, dakle kako proizlazi iz dokaza u spisu (izvješće PU Zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj 511-19-11/1-29-K-20/21 od 7. siječnja 2021.) u potpunosti potvrđuju ispravnost zaključaka prvostupanjskog suda o neprihvatljivosti i iskonstruiranosti iskaza oštećenika, svjedoka I. D., A. D. i P. D., ali i obrane optuženika, kojima suglasno osporavaju postojanje ranijih razmirica i sukoba povezanih sa dugovima za drogu između optuženika i oštećenika, a čime i po ocjeni drugostupanjskog suda nastoje poboljšati procesnu poziciju optuženika u pokušaju izbjegavanja kaznene odgovornosti.

12. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da je izrečena kazna preblaga i da nije prikladna za ostvarenje zakonske svrhe kažnjavanja, a s obzirom na utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika (višestruka kažnjavanost za različita kaznena djela s elementima nasilja, njegova osobnost, teške posljedice kaznenog djela), a što sve upućuje da se radi o agresivnoj osobi sklonoj nasilju i obračunavanju s drugim ljudima. Nadalje, državni odvjetnik smatra da nije dovoljno cijenjena upornost u počinjenju kaznenog djela, jer je utvrđeno da je optuženik pucao iz pištolja koji je uzeo sa sobom i u oštećenika ispalio 4 hitca s ciljem da ga ubije, što dodatno ukazuje i na izrazitu bezobzirnost, pri čemu na raspravi nije izrazio ni žaljenje, niti kajanje zbog počinjenog kaznenog djela. Konačno, okolnost da je oštećenik nakon ozljeđivanja u dobi od navršenih 40 godina ostao zbog zadobivene ozljede doživotni invalid, paraplegičar, te da mu je život spašen samo zahvaljujući hitnoj medicinskoj intervenciji, sama za sebe iziskuje teže kažnjavanje, neovisno o tome što je kazneno djelo ostalo u pokušaju.

13. Unatoč tome što optuženik u uvodnom dijelu žalbe ne ističe i ne obrazlaže žalbenu osnovu odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s obzirom na to da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je kao drugostupanjski sud, postupajući u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu, te utvrdio da žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

14. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu izrečene kazne utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i adekvatno ocijenio sve okolnosti koje, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. utječu na vrstu i mjeru kazne. Tako je, suprotno žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valorizirao otegotne okolnosti kao i pobude optuženika zbog kojih je počinio kazneno djelo.

14.1. Optuženikova ranija osuđivanost zbog različitih i mnogobrojnih kaznenih djela s elementima nasilja, te okolnost da je njegovo kriminalno ponašanje progrediralo činjenjem težeg kaznenog djela u odnosu na ranije počinjena kaznena djela, u dovoljnoj je mjeri našla odraza u izrečenoj mu kazni, posebno kada se ima u vidu način izvršenja inkriminiranog mu kaznenog djela, (ispaljenje više hitaca u smjeru optuženika bez ikakve prethodne komunikacije ili upozorenja), a koje uistinu ukazuju na njegovu bezobzirnost i upornost kriminalne volje. Okolnost da je psihijatrijskim vještačenjem kod optuženika potvrđena slika disocijalnog poremećaja, ovisnost o drogi politoksikomanskog tipa sa dominacijom opijata i psihostimulansa, te prateće psihičke poteškoće, kao i njegova socijalna komunikacija, a što uz prethodno navedene otegotne okolnosti evidentno ukazuje na nepoštivanje društvenih normi, ne opravdava izricanje blaže kazne, neovisno o zakonskoj mogućnosti ublažavanja kazne u skladu sa odredbom članka 34. stavak 2. KZ/11.

14.2. Ovdje treba naglasiti da se uslijed zadobivene osobito teške tjelesne ozljede u vidu strijelne ozljede lijevog ramena kod oštećenika razvio hemoragijski šok i potpuna oduzetost svih udova, pa je oštećenik u dobi od navršenih 40 godina postao doživotni invalid-paraplegičar.

15. Stoga je, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina za kazneno djelo iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., u koju je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. siječnja 2021. pa nadalje odmjerena u skladu sa pravilima o odmjeravanju kazne. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je izrečena kazna zatvora primjerena težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi konkretnog optuženika, te da predstavlja pravu mjeru kazne uz izraženu društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, pa će se tom kaznom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, a istovremeno izrečenom kaznom treba utjecati i na počinitelja na način da pokuša ostvariti pozitivnu promjenu u ponašanju te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne. Stoga je za očekivati da će se njome u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

16. Imajući u vidu da je kod optuženika psihijatrijskim vještačenjem potvrđeno da je počinjenje kaznenih djela povezano sa njegovom ovisnošću o psihoaktivnim tvarima (opijati, psihostimulansi, kanabionidi i dr.), uz razvijenu ovisnost politoksikomanskog tipa sa dominacijom opijata (heroin) i psihostimulansa (kokain) te da je opasan za okolinu, opravdano je zbog postojanja opasnosti od ponavljanja istovrsnih kaznenih djela, prvostupanjski sud primjenom članka 69. KZ/11. pravilno optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti – drogi.

17. Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanoj presudi nisu nađene povrede kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., temeljem odredbe članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.