REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 624/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Igora Periša člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G., R., OIB: … , koju zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., protiv tuženika O. g. d.o.o., S., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-49/2022-6 od 3. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-279/2015-42 od 29. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženika O. g. d.o.o. S., OIB: … , koji je odlukom o otkazu od 20. veljače 2012. godine zbog gospodarskih razloga otkazao tužiteljici M. G., R., OIB: … ugovor o radu zaključen 01. prosinca 2007. godine, te da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove radnog mjesta čistačice – spremačice na farmi muznih krava u I. ili drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi sa mjestom rada u I., kao i da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn (slovima:dvijetisućepetstokuna), sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn (slovima:dvijetisućepetstokuna).

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 6.100,00 kn (slovima:šesttisućastokuna).“

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-279/2015-42 od 29. kolovoza 2017., potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu pod toč. I. izreke i odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke.

II. Nalaže se tuženiku O. g. d.o.o. S., OIB … da tužiteljici M. G. iz R., OIB … plati trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.000,00 kn u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu, odbijaju se kao neosnovani.“

3. Protiv drugostupanjske odluke tuženik je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da ovaj revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu od 20. veljače 2012. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da tuženik vrati tužiteljicu na poslove radnog mjesta čistačice – spremačice na farmi muznih krava u I. ili drugo odgovarajuće radno mjesto u skladu s njezinom stručnom spremom.

8. Nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev osnovanim nakon što su utvrdili:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod prednika tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2007.,

- da je bila zaposlena na radnom mjestu čistačice – spremačice s mjestom rada na farmi muznih krava u I.,

- da je pravni prednik tuženika ranijom Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. svibnja 2008. tužiteljici otkazao ugovor o radu, za koju odluku je pravomoćnom presudom utvrđeno da je nedopuštena,

- da je pravni prednik tuženika morao tužiteljicu vratiti na iste poslove, odnosno da joj radni odnos nije prestao,

- da je tuženik Ugovorom o prijenosu gospodarske cjeline od 2. siječnja 2011. prenio ugovor o radu sklopljen s tužiteljicom na sebe te je tužiteljicu pozvao na rad 13. veljače 2012., na koji poziv se tužiteljica odazvala,

- da je tuženik ubrzo nakon povratka tužiteljice na rad, tj. 20. veljače 2012., donio pobijanu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog gospodarskih razloga,

- da iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi kako je ta odluka donesena zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova, odnosno bitnog smanjenja opsega poslova na radnom mjestu, nepostojanja mogućnosti da se tužiteljici ponude drugi poslovi, a nedostatak poslova na radnom mjestu tužiteljice da je uzrokovan činjenicom da je tuženik u cilju racionalizacije poslovanja i smanjenja troškova u svojoj djelatnosti napravio tehnološka poboljšanja koja znače puno manje fizičkog rada te da tužiteljica za vrijeme rada kod tuženika nije ništa učinila za stjecanje dodatnih vještina koje bi joj bile korisne za rad kod poslodavca, kako bi tuženik bio u mogućnosti rasporediti tužiteljicu na neko drugo radno mjesto.

9. S obzirom na to da je među strankama bilo sporno postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz te mogućnost zapošljavanja tužiteljice na drugim poslovima, nižestupanjski sudovi su zaključili da nije dopušten otkaz ugovora o radu jer tuženik nije naveo zbog čega ne može obrazovati ili osposobiti tužiteljicu za rad na nekim drugim poslovima, odnosno koje su to okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od njega da obrazuje ili osposobi tužiteljicu za rad na nekim drugim poslovima, tj. da tuženik prilikom donošenja pobijane odluke o otkazu nije poštivao odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje: ZR) u vezi s čl. 107. st. 4 ZR.

10. Tuženik u reviziji između ostalog navodi kako je prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici uzeo u obzir sve kriterije propisane u odredbi čl. 107. st. 3. ZR te da zbog odnosa tužiteljice prema radu nije bilo opravdano očekivati od tuženika da ju osposobi za obavljanje drugih poslova. Također, smatra da je autonomno pravo poslodavca, pa tako i tuženika, donositi odluke o načinu organiziranja svog poslovanja te da na radu ostavi one radnike za koje očekuje da će mu ostvariti bolje radne rezultate.

11. Neosnovano tuženik u reviziji ističe postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koje su počinjene pred drugostupanjskim sudom, ukazujući na to da drugostupanjski sud nije samostalno utvrdio tužiteljičina znanja na poslovima radnih mjesta u govedarstvu. Suprotno ovoj tvrdnji, drugostupanjski sud je u odnosu na navedenu okolnost naveo da je neosnovan žalbeni navod tuženika kako je na tužiteljici teret dokazivanja mogućnosti osposobljavanja za rad na drugim poslovima te da je takvo pravno shvaćanje u suprotnosti s odredbom čl. 131. st. 3. ZR. Također, drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci naveo da je na tuženiku teret dokazivanja navedene činjenice, tj. da je tuženik trebao dokazati kako tužiteljicu nije mogao osposobiti za rad na radnom mjestu radnika u govedarstvu i zašto to nije mogao, pa samim time iz navedenog dijela obrazloženja pobijane odluke proizlazi da tuženik navedenu činjenicu nije dokazao. Slijedom navedenog, pobijana odluka sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

12. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava s obzirom na to da je odredbom čl. 107. st. 4. ZR propisano kako je poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima, a što tuženik u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije dokazao, već je samo tvrdio da tužiteljica nije učinila ništa za stjecanje dodatnih vještina. Slijedom navedenog, nisu od utjecaja ni revizijski navodi tuženika kako je isti prilikom otkazivanja radnog odnosa tužiteljici poštivao sve propisane kriterije iz odredbe čl. 107. st. 3. ZR., s obzirom na to da je kumulativno s njima morao ispuniti i one iz gore citirane odredbe čl. 107. st. 4. ZR. U preostalom dijelu revizije tuženik prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onoga kako su ga utvrdili nižestupanjski sudovi navodeći kako u trenutku donošenja predmetnog otkaza ugovora o radu nije imao potrebe za zapošljavanjem djelatnika u govedarstvu, iako je dan prije donošenja odluke o racionalizaciji zaposlio nove radnike zbog povećanog obima posla, kao i zbog činjenice da upotreba nove tehnologije kod tuženika nije dovela do prestanka potrebe za radom tužiteljice.

13. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski navod tuženika da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, pa s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 8. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić