REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3641/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz M., OIB: …, kojega zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu I. & I. d.o.o. Z., protiv tuženice D. M. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Đ., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženice, protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-1101/2017-2 od 15. svibnja 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda Osijeku, Stalna služba u Đakovu, poslovni broj P-22/17-10 od 14. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Utvrđuje se da nekretnine i to suvlasnički dio u ½ dijela nekretnine koja se nalazi na kč.br. 285/7 u naravi kuća i dvor ulica N.. F., površine 439 m2, upisana u zk.ul.br.903 k.o. Š., te nekretnina koje se sastoje od kč.br. 285/6 u naravi oranica, površine 1050 m2, kč.br.285/8 O. B. , površine 1481 m2 i kč.br.352/4 O. B. površine 16156 m2 upisane u zk.ul.br. 507 k.o. Š. predstavljaju bračnu stečevinu pok. M. A. i pok. M. A. rođ. V., svakog u ½ dijela.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zz kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja I stupanjske presude pa sve do isplate po stopi propisanog čl. 29. st. 2. ZOO, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% tnih poena, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.875,00 kn.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda Osijeku, Stalna služba u Đakovu broj P-22/17-10 od 14.srpnja 2017., i sudi:

Utvrđuje se da nekretnine i to suvlasnički dio u ½ dijela nekretnine koja se nalazi na kč.br. 285/7 u naravi kuća i dvor ulica N.. F., površine 439 m2, upisana u zk.ul.br. 903 k.o. Š., te nekretnina koje se sastoje od kč.br. 285/6 u naravi oranica , površine 1050 m2, kč.br.285/8 O. B., površine 1481 m2 i kč.br.352/4 O. B. površine 16156 m2 upisane u zk.ul.br. 507 k.o. Š. predstavljaju bračnu stečevinu pok. M. A. i pok. M. A. rođ. V., svakog u ½ dijela.

Stranke podmiruju svoje parnične troškove.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome revizijskom sudu da pobijanu drugostupanjsku presudu ukine.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju drugostupanjska presuda je donesena na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP), slijedom čega je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem, da nekretnine pobliže navedene u izreci pobijane odluke, predstavljaju bračnu stečevinu roditelja tužitelja, sada pokojne M. A. i pokojnog M. A., svakog u ½ dijela.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je brak roditelja tužitelja, sada pokojnih M. i M. A., trajao od 26. rujna 1964. do smrti majke tužitelja ….;

- da iza majke tužitelja, pok. M. A. nije vođen ostavinski postupak;

- da je predmetna kuća u Š. kupljena sedamdesetih godina prošlog stoljeća nakon prodaje kuće u S. (koju je izgradio otac M. A. a djed tužitelja);

- da su roditelji tužitelja M. A. i M. A., kao kupci, sa prodavateljem V. S., sklopili 13. travnja 1984. pisani kupoprodajni ugovor i da su predmet ugovora bile sporne nekretnine, osim kčbr. 352/4, s time da ugovor nije bio potpisan po prodavatelju niti proveden u zemljišnim knjigama;

- da je M. A., kao kupac sa prodavateljem V. S., zastupanom po punomoćniku N. D., 3. veljače 1988., ponovno sastavio ispravu o kupoprodajnom ugovoru, predmet kojeg su bile sve sporne nekretnine i temeljem tog ugovora uknjižio pravo vlasništva;

- da je nakon sastavljanja isprave od 3. veljače 1988., rješenjem Uprave za geodetske i katastarske poslove od 21. prosinca 1988., otac tužitelja upisan posjednikom u katastarskom operatu temeljem zapisnika Mjesnog ureda Š. od 22.lipnja1988.;

- da je otac tužitelja živio u izvanbračnoj zajednici sa tuženicom od 1995. do njegove smrti 2015.;

- da iza oca tužitelja nije vođen ostavinski postupak;

- da je tužena stekla sporne nekretnine Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 27. kolovoza 2015. sklopljenim sa ocem tužitelja.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz zaključak, da predmetne nekretnine nisu bile bračna stečevina pokojnih roditelja tužitelja, već da su predstavljale posebnu imovinu M. A..

11. Drugostupanjski sud prihvatio je žalbu tužitelja i preinačio presudu suda prvog stupnja, koristeći svoja ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a jer je utvrdio da je predmetna imovina, imovina koju su roditelji tužitelja, kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe od te imovine u smislu odredbe čl. 271. mjerodavnog Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, dalje: ZBPO) pri čemu su udjeli u toj zajedničkoj imovini utvrđeni u skladu s doprinosom svakog bračnog druga u stjecanju te imovine, u smislu odredbe čl. 281. ZBPO-a, svakoga u ½ dijela.

12. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

13. Suprotno tvrdnji tužitelja, sud drugoga stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

14. Drugostupanjski sud je, suprotno revizijskoj tvrdnji, naveo jasne razloge za zaključak o utvrđenom doprinosu roditelja tužitelja u stjecanju zajedničke imovine. Naime, tužitelj u reviziji neosnovano navodi da bi prvostupanjski sud utvrdio ovaj doprinos od najviše 2,5% na strani majke tužitelja, s obzirom na to da iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da se navedeni postotak odnosi na nešto drugo – na iznos od 10.000 din u odnosu na kupoprodajnu cijenu kuće od 400.000 din - koji je majci tužitelja donio njezin brat 1976., a ne da bi to bio udio majke (M. A.) u zajedničkoj imovini nje i njezina supruga.

15. Navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenja suda u postupku koji je prethodio reviziji o prethodno iznijetim činjenicama, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima revident iznosi svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza, koji su različiti od ocjene drugostupanjskog suda. S obzirom da se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP), to takvi revizijski navodi tužiteljice nisu osnovani.

16. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. U konkretnom se slučaju primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78 i dr.) koji je bio na snazi do 1. srpnja 1999., jer je odredbom čl. 361. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03) propisano da se danom primjene tog Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima.

17. Prema odredbi čl. 271. ZBPO-a, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine je njihova zajednička imovina, a prema čl. 281. st. 1. ZBPO-a, se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova, udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

18. Sud u slučaju spora određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

19. Imajući na umu činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda pravilno je primijenjeno navedeno materijalno pravo kada je usvojen tužbeni zahtjev.

20. Neosnovano se tužitelj u reviziji poziva na odredbe čl. 138. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, dalje: ZN) koje da je trebalo primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari. Prema čl. 138. ZN-a, pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik, zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostavitelja, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nepoštenom posjedniku ovo pravo zastarijeva za 20 godina.

21. Navedena odredba o zastari zahtijevati ostavinu, dolazi do primjene između osoba koje se spore o pravu nasljedstva, kada nasljednik zahtijeva predaju stvari ostavine od drugog nasljednika koji te stvari drži temeljem svog nasljednog prava, a što nije predmet ovoga postupka.

22. Prema tome, nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 8. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.