REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 661/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. M. iz N., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L., protiv tuženika M. d.o.o. R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. K. A., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K., K. i p. d.o.o. u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-244/2021-2 od 2. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu broj Pr-52/2019 od 15. listopada 2020., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
I. Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva zatražena na ročištu od 8. lipnja 2020.
1.1. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da stranke Ugovorima sklopljenim na određeno vrijeme od 1. listopada 2010., od 15. studenoga 2010. kao i Aneksom tog Ugovora od 20. prosinca 2010. nisu mijenjale odredbe Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2010. (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da stranke Ugovorima sklopljenim na određeno vrijeme od 1. listopada 2010., od 15. studenoga 2010. kao i Aneksom tog Ugovora od 20. prosinca 2010. nisu mijenjale odredbe Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2010., kao i zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (točka I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna i trošak žalbe u iznosu od 2.500,00 kuna (točka II. izreke).
2.1. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđeno je rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe zatražena na ročištu od 8. lipnja 2020.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu članka 382.a stavak 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu presudu.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi članka 391. stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382.a ZPP ispituje pobijanu presudu samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužiteljica sadržajno ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
7.1. Tužiteljica je u reviziji navela da protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP. Međutim, tužiteljica u reviziji nije određeno navela u čemu bi se ta bitna povreda odredaba parničnog postupka ogledala, što je bila dužna učiniti prema odredbi članka 391. stavak 3. ZPP. S obzirom da tužiteljica u reviziji nije određeno navela niti obrazložila razloge podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, to revizijski sud postupajući po ovlaštenju iz odredbe članka 391. stavak 3. ZPP neobrazložen revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije uzeo u obzir.
7.2. Tužiteljica u reviziji osporava pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava premda se revizijski razlozi pretežito odnose na činjenična utvrđenja i zaključke drugostupanjskog suda koje tužiteljica smatra pogrešnim. Treba međutim imati na umu da u revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske polazi od činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog (arg. iz članka 385. ZPP).
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je pitanje pravnog učinka Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2010. u odnosu na Ugovore o radu na određeno vrijeme sklopljeni 1. listopada 2010., 15. studenog 2010. i 20. prosinca 2010.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužiteljica sa tuženikom zasnovala radni odnos Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 28. lipnja do 27. kolovoza 2010., radi privremenog povećanja opsega (sezonskih) poslova na poslovima pralje-glačalke,
- da je nakon isteka navedenog Ugovora o radu nastavila raditi na istim poslovima iako nije potpisala novi Ugovor o radu ili Aneks tom ugovoru, te je u parnici protiv poslodavca pravomoćno uspjela sa zahtjevom na utvrđenje da je 28. lipnja 2010. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (presuda broj P-294/2010 od 2. prosinca 2010., potvrđena presudom broj Gž R-60/2015 od 7. ožujka 2016.),
- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-528/2018 od 25. travnja 2019. odbijena revizija poslodavca u odnosu na navedeno utvrđenje - da je sklopljen s tužiteljicom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2010.,
- da je tužiteljica sa tuženikom sklopila još tri Ugovora o radu na određeno vrijeme (Ugovor od 1. listopada 2010. kojim je radni odnos zasnovala za razdoblje od 1. listopada do 15. studenoga 2010, Aneks od 15. studenoga 2010. kojim je produžen radni odnos tužiteljice do 28. studenoga 2010. i Aneks od 20. prosinca 2010. kojim je produžen radni odnos tužiteljice do 5. siječnja 2011.), te u odnosu na koje je tražila sudsku zaštitu pred Općinskim sudom u Labinu zahtijevajući utvrđenje njihove "nedopustivosti",
- da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom pred Općinskim sudom u Labinu, kojim je tražila utvrđenje „nedopustivosti“ Ugovora o radu na određeno vrijeme – presuda broj P-238/11 od 21. listopada 2011., presuda broj P-184/2011 od 30. rujna 2011., te presuda broj P-186/2011 od 30. rujna 2011.,
- da je tužiteljici 24. lipnja 2016. otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2010., jer se nije odazvala pozivu tuženika da dođe na posao.
10. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice prvostupanjski sud je zaključio da su Ugovorom o radu od 28. lipnja 2010., za kojeg je utvrđeno pravomoćnom odlukom od 7. lipnja 2016. (presuda Gž R-60/2015 od 7. ožujka 2016.) da je prerastao u Ugovor na neodređeno vrijeme, stavljeni izvan snage Ugovori o radu na određeno vrijeme od 1. listopada 2010., od 15. studenog 2010. i od 20. prosinca 2010. Stoga je, prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan jer je ocijenio da se Ugovorima o radu na određeno vrijeme nisu mijenjale odredbe Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2010.
11. Drugostupanjski sud je zaključio da je takav stav prvostupanjskog suda pogrešan jer naknadni nastup pravomoćnosti jedne odluke (ovdje glede Ugovora o radu od 28. lipnja 2010.) sam po sebi ne utječe na druge parnične postupke (koji su pravomoćno okončani ranije), jer se pravomoćnost presude odnosi na pravni odnos i činjenice o kojemu se raspravljalo u tom postupku. Drugostupanjski sud pozivom na revizijsku odluku broj Revr-528/2018 od 25. travnja 2019. u kojoj je navedeno da „nema nikakve zapreke da stranke suglasnom izjavom volje (članak 104. stavak 1. ZR) izmijene ugovor o radu tako da umjesto Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklope Ugovor o radu na određeno vrijeme (...)“, je zaključio da je riječ o valjanim Ugovorima o radu sklopljenim na određeno vrijeme kojima je promijenjen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zbog čega, zaključuje drugostupanjski sud zahtjev tužiteljice nije osnovan.
12. Revizijski sud prihvaća pravni zaključak drugostupanjskog suda.
13. Prema odredbi članka 10. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR), ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
14. Prema odredbi članka 104. stavak 1. točka 2. ZR ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen.
15. Ovaj sud ocjenjuje da je drugostupanjski sud, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, pravilno zaključio da u konkretnom slučaju Ugovori o radu sklopljeni na određeno vrijeme nisu sklopljeni protivno odredbi članka 10. stavak 1. ZR, a tužiteljica nakon 5. siječnja 2011., do kojeg dana je bio sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme, nije ostala raditi kod tuženika, jer između stranaka nije postojao sporazum o nastavku radnog odnosa.
16. Naime, radnopravni odnos stranaka sadržajno je ugovorni odnos, utemeljen na ugovoru o radu, a koji se sklapa trenutkom prihvata ponude poslodavca učinjene radniku. U situaciji kao što je konkretna, a kada je tužiteljica prihvatila ponudu tuženika za uređenje njihovog ugovornog odnosa na novi način, te potpisom ponuđenog ugovora očitovala svoju suglasnost s učinjenom ponudom od strane tuženika, tada je nužno zaključiti kako je sklapanjem novog ugovora stavljen izvan snage dotadašnji ugovor o radu, te sklopljenim novim ugovorom o radu stranke su uredile njihov međusobni ugovorni odnos.
17. Radnik i poslodavac sporazumno uređuju svoje radne odnose, te nema nikakve zapreke da suglasnom izjavom volje izmijene ugovor o radu na način kako su to učinile stranke u ovom predmetu. Slijedom toga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da su suglasnom izjavom volje stranke izmijenile ugovor o radu tako da su umjesto Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme.
18. Kako su Ugovori o radu na određeno vrijeme od 1. listopada 2010., od 15. studenoga 2010. i od 20. prosinca 2010., bili sklopljeni sporazumom između stranaka to je istekom posljednjeg od njih prestao tužiteljici radni odnos kod tuženika.
19. Ugovor o radu je ugovor građanskog prava. U radnom pravu se na temelju odredbe članka 6. stavak 4. ZR odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) o sklapanju, promjenama i prestanku ugovora.
20. Odredbom članka 249. ZOO je propisano da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajnim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.
21. Revizijski navodi tužiteljice kojima ukazuje na manu volje pri sklapanju Ugovora na određeno vrijeme nisu od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, jer tužiteljica nije tražila od suda poništenje Ugovora o radu na određeno vrijeme u smislu odredbe 331. ZOO.
22. Prema tome, tužiteljica nije dovela u sumnju ocjenu drugostupanjskog suda da su predmetni Ugovori o radu na određeno vrijeme bili sklopljeni sporazumno između stranaka, te da je istekom roka na koji je sklopljen posljednji Ugovor o radu na određeno vrijeme, tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika.
23. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe članka 393. stavak 2. ZPP, reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
24. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskoj fazi postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
