REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2172/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. d.o.o., OIB: ..., T., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. & L. d.o.o. S., protiv tuženika E. G. B. A., OIB: ..., B., Republika Austrija, kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B., Š., D. i S. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3150/2021-3 od 13. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-6/2014- 101 od 26. travnja 2021., u sjednici održanoj 8. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3150/2021-3 od 13. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-6/2014- 101 od 26. travnja 2021.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanja:
"I. Da li oštećenik, sukladno čl. 1089. ZOO-a ima pravo na naknadu štete – izmakle koristi, treba dokazati postojanje svih okolnosti potrebnih za ostvarivanje koristi ili je dovoljno dokazati da bi se po redovitom tijeku stvari te okolnosti kao i dobitak ostvarili, sve da nije bilo štetnikove štetne radnje?
II. Da li je oštećenik, da bi imao pravo na naknadu štete – izmakle koristi dužan i dalje poduzimati radnje u cilju poslovanja i ostvarenja dobitka, iako je jasno da zbog štetnikove štetne radnje u konačnici neće moći poslovati i ostvariti dobit?
III. Da li se može smatrati da bi oštećenik po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima ostvario kreditiranje svog projekta, ako je kredit za taj projekt već ranije odobrila jedna banka?
IV. Predstavlja li točka 17. Obrazloženja drugostupanjske odluke koja glasi: "Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da je tužitelj planirao proizvodnju u nekretnini nad kojom je tuženik pokrenuo ovrhu na temelju ovršne isprave, da je nekretnina bez uporabne dozvole, da tužitelj nije nabavio svu planiranu opremu, te da tužitelj nije dokazao da je imao dovoljna financijska sredstva za vraćanje duga tuženiku i pokretanje proizvodnje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev odbio, jer tužitelj nije dokazao postojanje štete, a niti uzročnu vezu između tuženikovog protuugovornog postupanja pokretanjem ovrhe na novčanim sredstvima prije nego što se uspio naplatiti na založenoj nekretnini i navodne izmakle koristi." apsolutno bitnu povredu odredbi Zakona o parničnom postupku iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (u smislu toga da po odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava), obzirom da je člankom VII. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine osnivanjem hipoteke na nekretninama od 7. ožujka 2008. ugovoreno da će se ovrha provesti u prvom redu na nekretnini iz članka IV. opterećenog hipotekom, a da je tuženik ovlašten provesti ovrhu na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini tužitelja tek ako iznos ostvaren prodajom nekretnine pod hipotekom ne bude dostatan za podmirenje tuženikove tražbine?"
3. U odgovoru na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio isti odbaciti, podredno odbiti. Zatražio je trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da podneseni prijedlog nema propisani sadržaj.
5. Prema odredbi čl. 385.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a neki razlozi su u toj odredbi navedeni kao osobito važni.
6. Prema odredbi čl. 387. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
7. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, tj. zbog čega bi navedena pitanja bila važna iz za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, u prijedlogu je bilo potrebno određeno navesti razloge zbog kojih tužitelj smatra da bi rješenje postavljenih pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu da je bilo potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo. Općenito navođenje da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku u ovom predmetu, a istovremeno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te da će rješavanje o postavljenim pitanjima doprinijeti razvoju prava kroz sudsku praksu u pozitivnom smjeru, samo po sebi, ne opravdava intervenciju revizijskog suda.
8. Stoga je, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije (st. I. izreke).
9. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nije bila potrebna (st. II. izreke).
Zagreb, 8. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
