Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 14 Gž-2091/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gabriele Topić Kordej kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice J. P. OIB:… iz C., zastupane po punomoćniku A. M., odvjetniku u Z., II-tužitelja D. P. OIB:… iz C., sa boravištem u Republici I., C. d. F., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u R. i III-tužitelja Z. P. OIB:… iz C., sa boravištem u Republici I., C. d. F., zastupanog po punomoćniku S. L., odvjetniku u Z., protiv I-tužene S. P.1 pok. M. iz B., za sebe i kao nasljednica P. M. ud. M., P. C. F. T., P. L. F. T. - u zemljšnoj knjizi upisan i kao P. L. F. T., P. E. F. T. - u zemljišnoj knjizi upisan i kao P. E. F. T., P. M. F. T., P. G. F. G. i P. J. F. T., II-tužene R. P. pok. Đ. (G.), iz P., sada odsutna i nepoznata boravišta, za sebe i kao nasljednica P. G. p. I., P. A. p. I. i P. Z. p. I. - u zemljišnoj knjizi upisana i kao P. Z. ud. S., zastupane po privremenom zastupniku M. P., odvjetniku u Z., III-tužene P. P. ud. V., V., M., A., IV- tuženog I. (E.) P. pok. V., V., M., A., V-tuženog S. P.2 pok. V., G., M., A., VI-tužene M. F. rođ. P., I., Š., VII-tuženog N. P.1 pok. U. iz C., za sebe i kao nasljednik P. A. ud. U. zv. N., P. M. pok. U., P. N.-Č. p. U., P. J.-S. p. U., P. U. i P. V. p. U., VIII-tuženog B. P. pok. M. M. iz C., za sebe i kao nasljednik P. I. ud. M., P. S. pok. M., P. B. pok. pok. M., P. M. pok. M., P. J. pok. M., P. K. pok. M., P. S. pok. M. i P. J. p. M., IX- tuženog S. P. S. p. M., A., T., X-tužene N. P.2 p. M., A., T., XI-tuženog S. P. p. M., A., T., I, III-V, IX i X po punomoćnici za prijem pismena u Republici Hrvatskoj M. S. R., odvjetnici iz Z., XII-tuženog Z. B. F. G., XIII-tuženog Z. V. F. G., XIV-tuženog Z. A. F. G., XV-tužene Z. G. M. D. i XVI-tužene A. P. A..Dr.pok.D., XII-XVI-tuženici odsutni i nepoznatog boravišta, zastupani po skrbnici za poseban slučaj I. R. odvjetnici iz Z., XVII-tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel i XVIII-tuženika Grada Z., zastupanog po zakonskom zastupniku gradonačelniku B. D., a ovaj po punomoćnici I. Z., zaposlenici XVIII-tuženika, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama II-tužitelja, XII- XVI-tuženih, XVII-tužene i XVIII-tuženog protiv presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8.lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba II-tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu iz točke II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev II-tužitelja za utvrđenje prava vlasništva protiv XII-XV-tuženika.
II Odbija se žalba XVII-tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu iz točke I. i III. izreke.
III Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu iz točke II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev II-tužitelja protiv XVII tužene za utvrđenje prava vlasništva u odnosu na dio zk.č.br. 2152/96 iz zk.ul.br. 2313 k.o. C. Zemljišnoknjižnog odjela Zadar označen kao lik 19-20-21-22-23-24-19 u Skici sudskog očevida sačinjenoj od "G. L." j.d.o.o. stalnog sudskog vještaka D. T. od 2. listopada 2020. i u odnosu na preostalih ½ dijela zk.č.br.2347/5 iz zk.ul.br. 2303 k.o. C. Zemljišnoknjižnog odjela Zadar označen kao lik: A-B-C-D-E-F-A u istoj skici i sudi:
Utvrđuje se da je II-tužitelj vlasnik dijela nekretnine zk.č.br. 2152/96 iz zk.ul.br. 2313 k.o. C. Zemljišnoknjižnog odjela Zadar označen kao lik 19-20-21-22-23-24-19 u Skici sudskog očevida sačinjenoj od "G. L." j.d.o.o. stalnog sudskog vještaka D. T. od 2. listopada 2020. i u odnosu na preostalih ½ dijela zk.č.br. 2347/5 iz zk.ul.br. 2303 k.o. C. Zemljišnoknjižnog odjela Zadar označen kao lik: A-B-C-D-E-F-A u istoj skici, što je XVII-tužena dužna priznati i trpjeti da II-tužitelj temeljem ove presude ishodi upis prava vlasništva na navedenim nekretninama.
IV Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu iz točke I. izreke protiv XII-XVI-tuženika i protiv XVIII-tuženika sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev II-tužitelja protiv XII-XVI i XVIII-tuženika koji glasi: "Utvrđuje se da je II-tužitelj D. P. vlasnik nekretnina kao u Skici sudskog očevida sačinjene od "G. L." j.d.o.o. stalnog sudskog vještaka D. T. od 12.listopada 2020.: dio k.č.br. 2159/13 površine 700 m2 označen kao lik: 25-26-27-28-25, dio k.č.br. 2159/13 površine 320 m2 označen kao lik: 29-30-31-41-40-42-37-38-39-29 upisane u zk.ul.2337 i dio k.č.br. 2159/15 površine 150 m2 označen kao lik: 40-41-34-35-42-40 upisane u zk.ul. 2340, ½ dijela k.č.br. 2347/5 označen kao lik: A-B-C-D-E-F-A upisane u zk.ul.2303, k.č.br. 2207/2 površine 883 m2 upisan u zk.ul.br. 1740 označen kao lik: M-N-O-P-R-S-T-U-M, sva k.o. C., što su mu XII-XVI-tuženici u odnosu na k.č.br. 2159/13 iz zk.ul. 2337, na k.č.br. 2152/15 iz zk.ul. 2340 i na zk.č.br. 2152/96 iz zk.ul. 2313 a XVIII-tuženi u odnosu na k.č.br. 2347/5 iz zk.ul.br. 2303 i k.č.br. 2207/2 iz zk.ul.br. 1740 dužni priznati i trpjeti da II-tužitelj D. P. temeljem ove presude nakon njene pravomoćnosti ishodi upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika."
r i j e š i o j e
I Odbacuje se žalba XII-XVI-tuženih protiv presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu iz točke III. izreke kao nedopuštena.
II Odbija se žalba II-tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška iz točke V. izreke presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 11.700,00 kn.
III Odbija se žalba XVII-tužene kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška iz točke V. izreke presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu kojim je XVII-tuženoj naloženo naknaditi parnični trošak II-tužitelju u iznosu od 5.850,00 kn i III-tužitelju u iznosu od 7.592,18 kn.
IV Odbija se žalba XVIII-tuženog kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje o naknadi parničnog troška iz točke V. izreke presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev XVIII-tuženika za naknadu parničnog troška.
V Uvažava se žalba XVIII-tuženog kao djelomično osnovana, rješenje o naknadi parničnog troška iz točke V. izreke presude Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu kojim je XVIII-tuženom naloženo naknaditi parnični trošak II-tužitelju u iznosu od 5.850,00 kn i III-tužitelju u iznosu od 7.592,00 kn se preinačava i rješava:
Odbijaju se II-tužitelj i III-tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška protiv XVIII-tuženika.
VI Odbija se žalba II-tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke.
VII Odbija se zahtjev XVII-tužene za naknadu troška sastava žalbe.
VIII odbija se zahtjev XVIII-tužene za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. utvrđeno je da je II-tužitelj vlasnik fizički određenog dijela nekretnina: dio k.č.br. 2159/13 površine 700 m2 označen kao lik 25-26-27-28-25, dio k.č.br. 2159/13 površine 320m2 označen kao lik: 29-30-31-41-40-42-37-38-39-29 upisane u zk.ul. 2337; dio k.č.br. 2159/15 površine 150 m2 označen kao lik:40-41-34-35-42-40, upisane u zk.ul. 2340; ½ dijela k.č.br. 2347/5 površine 1861 m2, označen kao lik: A- B-C-D-E-F-A upisane u zk.ul. 2303; k.č. br. 2207/2 za cijelo površine 883 m2 upisane u zk.ul. 1740,označen kao lik:M-N-O-P-R-S-T-U-M, sve k.o. C. kao u Skici sudskog očevida sačinjenoj od "G. L." j.d.o.o.,stalnog sudskog vještaka D. T. od 12.listopada 2020., što su mu I-XVI-tuženici u odnosu na k.č.br. 2159/13 upisanu u zk.ul. 2337, k.č.br. 2152/15 upisanu u zk.ul. 2340, k.č. br. 2152/96 upisanu u zk.ul. 2313 a XVII i XVIII-tuženici u odnosu na k.č.br.2347/5 upisanu u zk.ul. 2303 i k.č.br. 2207/2 upisanu u zk.ul. 1740 dužni priznati i trpjeti da II-tužitelj D. P. temeljem te presude nakon njene pravomoćnosti ishodi upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.
1.2. U točki II izreke presude suda prvog stupnja odbijen je dio zahtjeva II-tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na dijelu k.č.br. 2152/96 iz zk.ul. 2313 k.o. C. označen kao lik 19-20-21-22-23-24-19 i na ½ dijela k.č.br. 2347/5 iz zk.ul. 2303 označen kao lik A- B-C-D-E-F-A te je odbijen zahtjev II-tužitelja protiv XII-XV-tuženika.
1.3. Pravo vlasništva III-tužitelja utvrđeno je na k.č.br. 2206/1 i k.č.br. 2206/5 i na dijelu k.č.br. 2347/2 označen likom 1-2-3-4-1 u Skici sudskog očevida sačinjenoj od "G. L." j.d.o.o.,stalnog sudskog vještaka D. T. od 12.listopada 2020. k.o. C. što mu je XVII-tužena dužna priznati i trpjeti njegov upis prava vlasništva i na k.č.br. 2216/3; k.č. br. 2216/ i k.č.br. 2216/5 k.o. C. što mu je I-tužena kao nasljednica P. G. f. G., P. L. f. T., P. E. f. T., P. J. f. T. i P. M. ud. M., dužna priznati i trpjeti njegov upis prava vlasništva, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.
1.4. Zahtjev III-tužitelja u odnosu na k.č.br. 2347/2 k.o. C. je odbijen u odnosu na XVI-tuženika, kao u stavku IV izreke presude suda prvog stupnja.
1.5. O naknadi parničnog troška je odlučeno u stavku V izreke presude suda prvog stupnja tako što je XVII i XVIII-tuženicima naloženo naknaditi parnični trošak II- tužitelju u iznosu od 11.700,00 kn a III-tužitelju u iznosu od 15.184,37 kn. U preostalom traženju naknade parničnog troška preko dosuđenih iznosa su odbijeni zahtjevi II i III-tužitelja.
2.1. Prvostupanjski je sud rješenjem posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. u stavku I izreke odbacio tužbu I-tužiteljice J. P.
2.2. U stavku II izreke rješenja posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. odbačena je tužba II-tužitelja protiv XVII-tužene u odnosu na k.č.br. 2152/88.
3.1. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. i V. izreke i protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom II. izreke žali se II-tužitelj zbog svih žalbenih razloga. Predlaže preinačiti osporeni dio presude i rješenja, podredno ih ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3.2. Presudu suda prvog stupnja žalbom osporavaju i XII-XVI-tuženici u dijelu iz točke I. i III. izreke. Pozivaju se na sve zakonom predviđene žalbene razloge i predlažu da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugim sucem ili preinači tako da se odbije zahtjev tužitelja.
3.3. Žali se i XVII-tužena koja žalbom osporava točku I., III. i V. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga, sa prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači i u odnosu na k.č.br. 2347/2 tužbu odbaci a podredno odbije tužbeni zahtjev kao i preostali zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.
3.4. Protiv navedene presude u dijelu iz točke I. i V. izreke žali se i XVIII tuženik, pozivom na sve žalbene razloge, sa prijedlogom da se ista presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška pristojbe na žalbu.
4.1. Žalbu XII-XVI-tuženih u dijelu protiv odluke iz točke III. izreke prvostupanjske presude valjalo je odbaciti primjenom čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer XII-XVI-tuženicima nedostaje pravni interes za osporavanje odluke iz točke III. izreke prvostupanjske presude koji se njih ne tiče. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 1. ZPP riješeno kao u stavku I izreke rješenja.
4.2. Žalba II-tužitelja je djelomično osnovana.
4.3. Žalba XII-XVI-tuženih je osnovana u dijelu preostalom nakon odbačaja.
4.4. Žalba XVII-tužene je neosnovana.
4.5. Žalba XVIII-tuženika je djelomično osnovana.
5.1. U presudi sud prvog stupnja ne uočavaju se bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2, toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5.2. Odluka suda prvog stupnja temelji se na odgovarajućoj primjeni mjerodavne odredbe čl. 159. st. 1. i 4. u vezi čl. 114., čl. 129., čl. 130. st. 1 i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) u skladu sa pravilnim utvrđenjem odlučnih činjenica da su označeni dijelovi predmetnih nekretnina zk.č.br. 2159/13, zk.č.br. 2152/15 i zk.č.br. 2347/5 te zk.č.br. 2207/2 k.o. C. bili u posjedu II-tužitelja i njegovih prednika (točka I izreke) i nekretnine zk.č.br. 2206/1 i zk.č.br 2206/5 te označeni dio zk.č.br. 2347/2 kao i zk.č.br. 2216/3 i zk.č.br. 2216/4 te zk.č.br. 2216/5 k.o. C. bili u posjedu III-tužitelja i njegovih prednika (točka III izreke) u razdoblju od svakako 40 godina do 17. studenog 1999. (dakle od 1959.)
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu koji se žalbama osporava i u granicama razloga navedenih u žalbama, u odnosu na neosnovano pozivanje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje valja reći da je prvostupanjski sud valjano cijenio sadržaj isprava, iskaza svjedoka i tužitelja kada je utvrdio odlučnu činjenicu poštenog posjeda temeljem koje su ostvarene pretpostavke za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 159. st. 3 i 4 .ZV.
7.1. Povodom žalbe XVII-tužene valja reći da su u prvostupanjskoj presudi navedeni jasni razlozi po kojima su nekretnine zk.č.br. 2206/1; zk.č.br. 2206/5., zk.č.br. 2207/2, 4/8 dijela zk.č.br. 2152/96 i zk.č.br. 2347/5 k.o. C. bile u društvenom vlasništvu, koje je 8. listopada 1991. prestalo stupanjem na snagu odredaba Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, dalje: ZID ZOVO) kojim se brišu odredbe o društvenom vlasništvu i za te se nekretnine iz društvenog vlasništva smatra da su u vlasništvu XVII-tužene jer suprotno nije dokazano (čl. 362. st. 3. ZV) a tako je i upisano u zk.ul.br. 1740 za zk.č.br. 2206/1, zk.č.br. 2206/5 i zk.č.br. 2207/2, u zk.ul.br. 2313 za zk.č.br. 2152/96, z zk.ul.br. 2240 za zk.č.br. 2347/2 i u zk.ul.br. 2303 za zk.č.br. 2347/5 k.o. C.
7.2. U odnosu na ostale žalbene navode XVII-tužene, svedene na tvrdnju o pogrešnom računanju roka dosjedanja prije 8. listopada 1991. jer su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu, valja reći da se i uz pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na pravna pravila iz §1472. Austrijskog općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11) o zahtjevu tužiteljice jednako odlučuje, uz primjenu mjerodavnog st. 1. čl. 1. Protokola I uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br. 6- 142/99 i 13-69/17, dalje: Konvencija) i u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04.
7.3. Dana 8. listopada 1991. je ZID ZOVO u čl. 3. stavio izvan snage i odredbu čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/80 i 36/90, "Narodne novine" br. 53/91) kojom je bilo onemogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, čime je od 8. listopada 1991. bilo moguće stjecati pravo vlasništva dosjelošću i na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.
7.4. Odredbom čl. 388. st. 4. ZV je u izvornom tekstu ("Narodne novine" br. 91/96, dalje: ZV/96) bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo i prije tog dana. Nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-58/1997, U-I- 235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. kojom se ukida ista odredba, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 114/01) izmijenjena je izvorna odredba čl. 388. st. 4 ZV i od 13. prosinca 2001. se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
7.5. Polazeći od st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju a na tragu odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04, nije sporno da izmjena čl. 388. st. 4 ZV iz 2001. predstavlja zakonito miješanje javne vlasti sa legitimnim ciljem zaštite prava onih koji su mogli pretrpjeti posljedice primjene čl. 388. st. 4 ZV/96. Međutim, takvo miješanje neće biti razmjerno ukoliko izostaje kakva šteta u odnosu na prava trećih osoba, i to iz razloga što pojedini građani, kao ovdje II i III-tužitelji, ne bi trebali snositi posljedice koje proizlaze iz greške javne vlasti pri donošenju neustavnog propisa.
7.6. U okolnostima u kojima se ni ne tvrdi da bi postojalo kakvo ugroženo pravo trećih, računanjem roka dosjelosti temeljem savjesnog posjeda II i III-tužitelja i njihovih prednika i prije 8. listopada 1991. posjedovanjem predmetne nekretnine osobno i putem svojih prednika u razdoblju od 1959. do 1999. ostvarene su pretpostavke iz čl. 159. st. 1., 3. i 4. ZV u vezi st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina i dijela nekretnina zk.č.br. 2206/1; zk.č.br. 2206/5., zk.č.br. 2207/2, 4/8 dijela zk.č.br. 2152/96, zk.č.br. 2347/2 i zk.č.br. 2347/5 k.o. C. upisanih kao vlasništvo tužene.
7.7. Žalbom XVII-tužena ne osporava prvostupanjsku presudu u odnosu na utvrđenje prava vlasništva predmetnih nekretnina označenih u geodetskom elaboratu koji je sastavni dio presude a koja odluka je u skladu sa stečenim pravom vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar, čime je zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta jasno određen i temeljem kojeg će II i III-tužitelji kao stjecatelji biti ovlašteni zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva otpisom i upisom novonastale čestice u zemljišnim knjigama, na osnovi čl. 130. st. 1 ZV, pod pretpostavkama zemljišnoknjižnog prava.
7.8. Budući da su utvrđenjem stjecanja prava vlasništva dosjelošću II i III-tužitelji slijedom odredbe čl. 130. st. 1. ZV ovlašteni ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi nepotreban je nalog za to priznanje i za trpljenje upisa, međutim ovaj sud nije ovlašten ispitivati prvostupanjsku odluku izvan žalbenih navoda, u skladu s čl. 365. st. 1. ZPP.
7.9. Slijedom navedenog, u žalbi XVII-tužene nisu uzneseni opravdani razlozi za pozivanje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu odluka iz toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude. Stoga je ovaj sud primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučio kao u stavku II izreke.
8.1. Povodom žalbe II-tužitelja kojom se osporava prvostupanjska odluka iz točke II. izreke valja reći da je ista žalba neosnovana u dijelu kojim je odbijen zahtjev protiv XII-XV-tuženika, budući da isti nisu vlasnici nekretnina zk.č.br. 2159/13, zk.č.br. 2159/15, zk.č.br. 2347/5 i zk.č.br. 2207/2 k.o. C. na koje se odnosi njegov zahtjev, kao što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Slijedom navedenog primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 122. st .1. ZV i čl. 8. st. 1. i 2. te čl. 45. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/2019, dalje: ZZK) je u tom dijelu odlučeno kao u stavku I izreke.
8.2. Žalba II-tužitelja osnovana je u dijelu kojim se osporava odluka suda prvog stupnja iz točke II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva II-tužitelja na zk.č.br. 2152/96 i na 1/2 dijela zk.č.br. 2347/5.
8.3. U okolnostima u kojima je dokazni postupak rezultirao pravilno utvrđenom činjenicom da su II-tužitelj i njegovi prednici u posjedu predmetnih nekretnina, za koji posjed nema dokaza da bi bio nepošten, prvostupanjski je sud pošao od podataka Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, gubeći iz vida da je posjed, u skladu s odredbom čl. 10. st. 1 ZV, definiran kao faktična vlast na stvari te da je temeljem odredbe čl. 230. st. 3 ZPP dopušteno dokazivati istinito stanje u donosu na isprave, što je II-tužitelj u dokaznom postupku uspio dokazujući navedenu faktičnu vlast na predmetnim nekretninama.
8.4. Kada je odbio zahtjev II-tužitelja u odnosu na ½ dijela zk.č.br. 2152/96, prvostupanjski se sud pozvao na nedostatak pretpostavki zakonitosti posjeda, što za odgovarajuću primjenu ovdje mjerodavne odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZV nije bitno već je odlučno da su ostvarene pretpostavke poštenog posjeda, kao što je navedeno.
8.5. Stoga je primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP valjalo uvažiti žalbu II-tužitelja kao djelomično osnovanu i u pogledu dijela odbijajuće odluke iz točke II. izreke presude suda prvog stupnja koji se odnosi na zk.č.br. 2152/96 i na 1/2 dijela zk.č.br. 2347/5 k.o. C. odlučiti kao u stavku III izreke.
9. Osnovana je žalba XII-XVI i XVIII-tuženih izjavljena protiv odluke iz točke I izreke prvostupanjske presude, zbog promašene pasivne legitimacije. Tužitelji su bili dužni postupili po odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1 i čl. 299. st. 1. ZPP i navesti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev protiv XII-XVI i XVIII-tuženih kao i predložiti sudu da izvede dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Iz stanja zemljišnoknjižnih upisa ne bi proizlazilo da su XII-XVI te XVIII-tuženi bili uknjiženi sa kakvim pravom na zk.č.br. 2206/1 i zk.č.br. 2206/5, na dijelu zk.č.br. 2347/2, zk.č.br. 2216/3, zk.č.br. 2216/4 i 2216/5 k.o. C. a ne bi proizlazilo ni da su oni slijednici uknjiženih osoba. Stoga se neosnovano od XII-XVI te XVIII-tuženih zahtijeva priznanje i trpljenje upisa prava vlasništva III-tužitelja na navedenim zemljišnoknjižnim česticama. Slijedom navedenog je ovaj sud primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP u vezi čl. 45. ZZK i čl. 122. st. 1. ZV odlučio kao u stavku IV izreke.
10. Nije osnovana žalba II-tužitelja protiv odluke o naknadi parničnog troška iz točke V. izreke prvostupanjske presude u osporenom dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 11.700,00 kn jer je sud prvog stupnja u tom dijelu pravilno primijenio odredbu čl. 155. ZPP i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022), što II-tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u dvojbu i stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku II izreke rješenja.
11. Odluku o naknadi parničnog troška je neosnovano žalbom osporila i XVII-tužena te je povodom njezine žalbe primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP odlučeno kao u stavku III izreke rješenja.
12.1. Žalbu XVIII-tuženog protiv odluke o naknadi parničnog troška valjalo je djelomično prihvatiti i djelomično odbiti.
12.2. Budući da nije postupio po odredbi čl. 164. st. 1.-3. ZPP, XVIII-tuženik neosnovano osporava odluku iz točke V izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška slijedom čega je odlučeno kao u stavku IV izreke, primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP.
12.3. Posljedično njegovom uspjehu u sporu, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP u vezi čl. 154. st. 1. ZPP uvažiti žalbu XVIII-tuženog protiv odluke o naknadi parničnog troška. Presudom suda prvog stupnja naloženo je XVIII-tuženiku da zajedno sa XVII-tuženom nadoknadi parnični trošak II-tužitelju u iznosu od 11.700,00 kn a III-tužitelju u iznosu od 15.184,37 kn. S obzirom da temeljem čl. 161. st. 1. ZPP suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove a nakon što je XVIII-tuženi uspio sa svojom žalbom, on nije dužan naknaditi parnični trošak II-tužitelju u iznosu od 5.850,00 kn (1/2 dijela od 11.700,00 kn) i III-tužitelju u iznosu od 7.592,18 kn (1/2 dijela od 15.184,37 kn) iz točke V izreke prvostupanjske presude i u tom dijelu primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP valjalo odlučiti kao u stavku V izreke rješenja i odbiti zahtjeve II i III-tužitelja protiv XVIII-tuženog za naknadu parničnog troška.
13. U stavku VI izreke rješenja odbijena je neosnovana žalba II-tužitelja protiv točke II izreke rješenja suda prvog stupnja posl. br. P-2219/2015 od 15. ožujka 2021. jer je, polazeći od sadržaja zahtjeva za mirno rješenje spora od 22. prosinca 2008. (list 83 spisa predmeta suda prvog stupnja) u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 182.a. st. 6. ZPP. Stoga je primjenom čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku VI izreke.
14. U stavku VII izreke rješenja odlučeno je o zahtjevu XVII tužene za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP.
15. Primjenom čl. 166. st. 2. i čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno je o zahtjevu XVIII- tuženog za naknadu troška sastava žalbe, koji, bez obzira na uspjeh sa žalbom, nije osnovan jer nema dokaza da je za traženu naknadu troška pristojbi na žalbu za XVIII-tuženika nastao stvarni izdatak predviđen čl. 151. st. 1 ZPP, kao u stavku VIII izreke rješenja.
U Zagrebu 8. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Skerlev, v.r.
