Poslovni broj: Usž-4048/21-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidije Rostaš, članova vijeća, te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. P. d.o.o., Z., kojeg zastupa opunomoćenik I. Ž., odvjetnik u S. B., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi izdavanja odobrenja za poslovanje s plavim dizelom, odlučujući o žalbi izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-537/2021-4 od 21. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI-537/2021-4 od 21. rujna 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI- 537/2021-4 od 21. rujna 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/21-01/8, urbroj: 513-04-21-4 od 10. veljače 2021. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Carinskog ureda Z. I., klasa :UP/I- 410-19/19-40/54, urbroj: 513-02-3016/29-20-25 od 27. kolovoza 2020. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika od 10. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Carinskog ureda Z. klasa: UP/I-410-19/19-40/54, urbroj: 513-02-3016/29-20-25 od 27. kolovoza 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za poslovanje s plavim dizelom, puštenim u potrošnju, sukladno članku 88. Pravilnika o trošarinama ("Narodne novine", 1/19.).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba pravila postupka. Navodi u bitnom kako u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je utvrdio da se protiv društva AG T. j.d.o.o., izdana 23 prekršajna naloga, te da su postupci u tijeku, i da je to osnovni razlog zašto je tužitelj odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom. Ističe kako niti jedan od izdanih prekršajnih naloga nije osnovan, niti je tijekom postupka dokazana prekršajna odgovornost AG T. j.d.o.o., sada T. d.o.o., pa slijedom toga nije utvrđeno da bi postupala suprotno odredbi članak 17. stavka 2. točka 4. Zakona o trošarinama. Navodi kako ne postoji niti jedno pravomoćno rješenje kojim bi se utvrdilo da je došlo do kršenja odredbe članak 17. stavka 2. točke 4. Zakona o trošarinama, niti po T. d.o.o., M. S., a niti po P. S.. Ističe kako je prvostupanjski sud utvrdio da je prekršajni postupak vođen protiv P. S., pod brojem: P-508/12, za koji je nastupila rehabilitacija, što se ne može uzeti u obzir pri donošenju pobijane odluke. S obzirom na navedeno smatra kako je pobijanom presudom povrijeđeno načelo in dubio proreo, kada je odlučeno kao u izreci, te je povrijeđeno ustavno pravo iz članka 49. stavka 2. te članka 55. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Ističe da je prvostupanjsko rješenje čije je poništavanje tužitelj tražio u sudskom postupku doneseno u ponovljenom postupku nakon što je drugostupanjsko upravno tijelo poništilo prvostupanjsko rješenje od 23. siječnja 2020., kojim je po prvi puta odbijen zahtjev tužitelja od 13. studenog 2019., zbog čega se tužitelj žalio, jer u istome nisu bili navedeni ni razlozi, a ni zakonske odredbe temeljem kojih je njegov zahtjev odbijen, već je samo paušalno navedeno da je "temeljem gore navedenog" "odlučeno kao u izreci rješenje". Napominje kako u tom prvom rješenju uopće nije bilo utvrđeno da je odgovorna osoba tužitelja P. S. kršio odredbe trošarinskih, poreznih, odnosno carinskih propise Republike Hrvatske, već je to utvrđeno tek u ponovljenom postupku. Bez pozivanja na bilo kakve dokaze prvostupanjsko tijelo tuženika u novom prvostupanjskom rješenju navodi da je "utvrđeno" da se za odgovornu osobu P. S. vodi prekršajni postupak kod Područnog carinskog ureda O., zbog prekršaja iz članka 80. stavka 1. točke 49. Zakona o trošarinama, te se zaključuje da je odgovorna osoba tužitelja P. S. osoba koja je kršila odredbe trošarinskih poreznih, odnosno carinskih propisa Republike Hrvatske, a što je u suprotnosti s člankom 17. stavkom 2. točkom 4. Zakona o trošarinama, te tužitelj ne ispunjava sve zakonom i Pravilnikom o trošarinama propisane uvjete za izdavanje posebnog odobrenja za poslovanje s plavim dizelom puštenim u potrošnju. Ističe kako je u žalbi protiv navedenog rješenja naveo da u Zakonu o trošarinama ("Narodne novine", 83/29. i 111/12.), a koji je važio do 22. ožujka 2013., članak 80. sadrži prekršajne odredbe, te da iz toga proizlazi da je prekršaj iz članka 80. stavka 1. točke 49. Zakona o trošarinama, radi kojeg protiv P. S. prema tvrdnjama prvostupanjskog tijela, kod Područnog carinskog ureda O. se vodi prekršajni postupak, morao je biti počinjen prije 22. ožujka 2013., pa da nije jasno kako bi se ovaj prekršaj još uvijek vodio na dan prvostupanjskog rješenja iz ponovljenog postupka (27. kolovoza 2020.) kada je od počinjenja navodnog prekršaja prošlo više od 7 godina, budući članak 13. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da prekršajni progon zastarijeva nakon 4 godine. Ističe kako se na njegove žalbene navode protiv prvostupanjskog rješenja drugostupanjsko tijelo nije osvrnulo u drugostupanjskom rješenju, a koje prigovore je isticao i u tužbi, ali se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije osvrnuo na činjenicu da drugostupanjsko tijelo nije ocijenilo naprijed navedene navode iz žalbe. Napominje kako je u tužbi također isticao da prvostupanjsko tijelo tuženika u prvostupanjskom rješenju iz ponovljenog postupka nije navelo nikakve dokaze za svoja utvrđenja da se za odgovornu osobu P. S. kod P. carinskog ureda O. vodi prekršajni postupak iz članka 80. stavka 1. točke 49. Zakona o trošarinama, a tužbi je priložio i potvrdu Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave od 19. studenog 2020. u kojoj se na vodi da je uvidom u informacijski sustav Carinske uprave Republike Hrvatske utvrđeno da ne postoji evidentirani predmet po kojima je P. S. kažnjavan za carinski prekršaj i da se protiv njega ne vodi prekršajni postupak, a sudu je predlagao da sud službenim putem od Ministarstva zaduženim za poslove pravosuđa, sukladno članku 1. Pravilnika o prekršajnoj evidenciji i Registru ne plaćenih kazni ("Narodne novine", 1/14.) ustrojava i vodi prekršajnu evidenciju, pribave zakonite podatke o prekršajima, u prvom redu za odgovornu osobu P. S., kako bi se na zakonit način moglo utvrditi je li točno ono što tvrdi prvostupanjsko tijelo tuženika da je P. S. osoba koja je kršila odredbe trošarinskih, poreznih, odnosno carinskih propisa Republike Hrvatske. Ističe kako prvostupanjsko tijelo tuženika nigdje ne navodi nikakvu pravomoćnu odluku o prekršaju kojom je P. S. utvrđena krivnja, te se ne može tvrditi da je P. S. osoba koja je kršila odredbe trošarinskih poreznih, odnosno carinskih propisa Republike Hrvatske, pa prvostupanjsko tijelo tuženika u prvostupanjskom rješenju, a ni prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nisu naveli niti jednu pravomoćnu odluku o prekršaju kojom je trgovačkom društvu AG T. j.d.o.o. iz S. B. utvrđena krivnja za bilo kakav prekršaj, nego samo navode da su mu izdana 23 prekršajna naloga čiji postupci su u tijeku. Smatra da sukladno odredbi članka 84. Prekršajnog zakona nije dovoljno da bi se smatralo da je netko kriv za prekršaje koji mu se stavljaju na teret odnosno da je teže kršio i ponavljao kršenja odredbi trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa Republike Hrvatske. Poziva se na odredbu članka 18. stavka 3. Zakona o trošarinama te odredbu članka 88. stavak 5. Pravilnika o trošarinama (Narodne novine, broj 1/19.) prema kojima nadležni carinski ured prije donošenja trošarinskog odobrenja za ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta i za trošarinsko skladište mora utvrditi vjerodostojnost činjenica i podataka navedenih u zahtjevu i prilozima iz stavka 2. ovoga članka, te neposredno na mjestu utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za izdavanje odobrenja za trošarinsko skladište. Ako se utvrdi da podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete, nadležni carinski ured odrediti će rok za uklanjanje nedostataka. Ističe kako prvostupanjski sud s time u vezi točki 19. pobijane presude navodi da prvostupanjsko tijelo tužitelju, bez obzira na odredbe članka 18. stavka 3. Zakona o trošarinama nije bilo dužno odrediti rok za otklanjanje nedostataka, kada se ne radi o otklonjivim nedostatcima, čijim otklanjanjem bi tužitelj ispunjavao uvjete za izdavanje traženog odobrenja, već se radi o tome da osobe povezane s tužiteljem iz članka 49. Općeg poreznog zakona nisu pravovremeno i u cijelosti podmirivale porezne obveze, odnosno teže su kršile ili ponavljale kršenje odredbi poreznog zakonodavca. Smatra kako Zakon o trošarinama i Pravilnik o trošarinama očito ne predviđaju "neotklonjive" nedostatke jer kako bi inače člankom 18. stavkom 3. Zakona o trošarinama moglo biti propisano da ako se utvrdi da podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete, nadležni carinski ured odredit će rok za otklanjanje nedostataka. Smatra kako je iz zakonskog teksta jasno da se podnositelju zahtjeva mogu postaviti samo oni uvjeti koje on može otkloniti, a ne "nemogući" uvjeti i da mu se za njihovo otklanjanje treba odrediti rok, a samo po sebi se razumije da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno imenovati nedostatke koje žalitelj treba otkloniti te rok za otklanjanje nedostataka. Smatra kako se u rješenjima tuženika a niti u pobijanoj presudi ne navodi koje uvjete iz Zakona i Pravilnika tužitelj ne ispunjava za izdavanje posebnog odobrenja za poslovanje s plavim dizelom, a tužiteljev zahtjev od 13. studenoga 2019. se odbija kao neosnovan, pa nije jasno zašto prvostupanjski sud smatra da su rješenja upravnog postupka zakonita. Navodi kako prvostupanjski sud smatra da je za povezanost tužitelja s trgovačkim društvom AG T. j.d.o.o. koju je prvostupanjsko tijelo tužitelju utvrdilo primjenom članka 49. Općeg poreznog zakona, a koje navodno ima dospjelih i nepodmirenih dugovanja po osnovi trošarine na energente na temelju poreznih rješenja Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda S. B., i na koje je trgovačko društvo uložilo žalbu i postupci su u tijeku, a koja rješenja radi toga nisu pravomoćna, očito istovremeno i dokaz da tužitelj ima dospjele i nepodmirene obveze za trošarine za energente. Smatra kako je jedna stvar utvrditi da su osobe povezane, a sasvim je druga stvar utvrditi kakve pravne posljedice i na temelju kojih zakonskih odredbi nastupaju za povezane osobe. Smatra kako neovisno o tome je li prvostupanjsko tijelo tuženika pravilno utvrdilo da je tužitelj povezan s tvrtkom AG T. j.d.o.o. i da je odgovorna osoba tužitelja P. S., povezan s tvrtkom AG T. j.d.o.o. i s odgovornom osobom iz te tvrtke M. S., u prvostupanjskom rješenju, a ni u pobijanoj presudi se ne obrazlaže kakve pravne posljedice i temeljem kojih zakonskih odredbi to ima na tužiteljevu sposobnost za dobivanje traženja odobrenja. Stoga predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje ili da se preinači i udovolji tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te da se tuženika obveže na naknadu troška postupka pred Upravnim sudom u Osijeku kao i troška ove žalbe.

4. Iako uredno pozvan tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

7. Ovaj Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

8. Ovo stoga što prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te nakon održane rasprave i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema podacima predmeta spisa proizlazi da je tijekom provedenog upravnog postupka nesporno utvrđeno da je tužitelj (kod kojeg je odgovorna osoba P. S.) povezan s društvom AG T. j.d.o.o. (kod kojega je odgovorna osoba M. S.), na način da tužitelj nastavlja poslovanje u istim prostorijama u kojima je poslovanje obavljalo društvo AG T. j.d.o.o. kojim je od strane Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda S. B., izdano rješenje o odbijanju zahtjeva za posebno odobrenje za poslovanje s plavim dizelom puštenim u potrošnju 27. rujna 2019., da je odgovorna osoba tužitelja P. S. kao opunomoćenik društva na osobni zahtjev tražio razgovor u Područnom carinskom uredu O., u vezi poslovanja društva AG T. j.d.o.o., što ga sukladno članku 49. stavku 2. Općeg poreznog zakona dovodi u vezi s društvom AG T. j.d.o.o. i odgovornom osobom M. S., na način da su prijavljeni na istoj adresi …, S. B., te su u krvnom srodstvu. Osim toga društvo AG T. j.d.o.o. ima dospjelih, a nepodmirenih dugovanja po osnovi trošarina na energente na temelju poreznih rješenja Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda S. B..

10. Slijedom navedenog pravilno je zaključio tuženik, a što je potvrdio i prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju radi o više fizičkih odnosno pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik na način da ostvaruju (žele ostvariti) kontinuitet djelatnosti u istom prostoru, koristeći istu opremu, koje fizičke osobe su rodbinski povezane, čime su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 49. Općeg poreznog zakona u odnosu na tužitelja i odgovornu osobu tužitelja P. S. iz čega proizlazi da isti u smislu odredbi kojima se uređuje porezni postupak, nisu pravodobno i u cijelosti podmirivali trošarinske, porezne i carinske obveze i teže su kršili odnosno ponavljali kršenje odredbe trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa Republike Hrvatske ili Europske unije (članak 17. stavak 2. točka 2. – 5. Zakona o trošarinama), slijedom čega su i tuženik i prvostupanjski sud zaključili kako zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za poslovanje s plavim dizelom puštenim u potrošnju, koji je podnesen prema članku 88. stavku 1. Pravilnika o trošarinama treba odbiti. U provedenom upravnom postupku, koji je prethodio donošenju rješenja tuženika utvrđeno je da su društvu AG T. j.d.o.o. izdana dva porezna rješenja Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda S. B. za naplatu PDV-a klasa: UP/I-471-01/19-18/282, urbroj: 513-02-7058/1-19-34 od 12. studenoga 2019. na ukupan iznos od 54.140,57 kn, koja obveza PDV-a se odnosi na utvrđeni manjak roba po popisu na BP N. V. u ….na dane 12. lipnja i 17. srpnja 2019., te klasa: UP/I-471-01/19-18/284, urbroj: 513-02-7058/10-19-32 od 24. studenoga 2019. na ukupan iznos od 55.624,11 kn, koja obveza PDV-a se odnosi na utvrđeni manjak roba po popisu BP S. u S., …. na dane 12. lipnja i 17. srpnja 2019.

11. Naime, sukladno odredbi članka 17. stavka 2. Zakona o trošarinama ("Narodne novine, broj 106/18.) trošarinsko odobrenje za ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta i za trošarinsko skladište donosi carinski ured nadležan prema sjedištu, sjedištu podružnice odnosno prebivalištu pravne ili fizičke osobe u Republici Hrvatskoj koja ispunjava slijedeće uvjete: 1) obavlja djelatnost u vezi s trošarinskim proizvodima u skladu s propisanim uvjetima i ima sjedište, podružnicu odnosno prebivalište u Republici Hrvatskoj, 2) pravodobno i u cijelosti podmiruje trošarinske, porezne i carinske obveze, 3) osoba koja vodi poslove društva ili član trgovačkog društva u smislu odredbi Zakona kojim se uređuje porezni postupak pravodobno i u cijelosti podmiruje trošarinske, porezne i carinske obveze, 4) nije teže kršila ili nije ponavljala kršenje odredbi trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa Republike Hrvatske ili druge državne članice, 5) osoba koja vodi poslove društva ili član trgovačkog društva u smislu odredbi zakona kojim se uređuje porezni postupak nije teže kršila ili nije ponavljala kršenje odredbi trošarinskih, poreznih ili carinskih propisa Republike Hrvatske ili druge države članice, 6) prije izdavanja odobrenja položi instrument osiguranja plaćanja trošarine, 7) vodi evidenciju o robi koja se nalazi u trošarinskom skladištu i kretanju trošarinskih proizvoda i 8) ispunjava uvjete za elektroničku razmjenu podataka o kretanju trošarinskih proizvoda. Prema odredbi članka 18. istog Zakona trošarinsko odobrenje za ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta i za trošarinsko skladište izdaje se na temelju zahtjeva pravne ili fizičke osobe koja želi poslovati u sustavu odgode plaćanja trošarine bez prava prijenosa na drugu osobu (stavak 1.) a nadležni carinski ured prije donošenja trošarinskog odobrenja za ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta i za trošarinsko skladište mora utvrditi vjerodostojnost činjenica i podataka navedenih u zahtjevu i prilozima iz stavka 2. ovoga članka te neposredno na mjestu utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za izdavanje odobrenja za trošarinsko skladište, a ukoliko se utvrdi da podnositelj zahtjeva ne ispunjava propisane uvjete, nadležni carinski ured odredit će rok za otklanjanje nedostataka (stavak 3.). Isto tako odredbom članka 111. Zakona o trošarinama propisano je da svaka osoba koja prodaje, isporučuje ili nabavlja radi daljnje prodaje loživo ulje i plavi dizel koji su pušteni u potrošnju dužna je ishoditi posebno odobrenje nadležnog carinskog ureda. Posebnim odobrenjem utvrđuje se svako mjesto na kojem se obavljaju takve radnje, a mogu se odrediti dodatne mjere nadzora, uključujući obvezu podnošenja instrumenta osiguranja plaćanja trošarine (stavak 1.).

12. Sukladno odredbi članka 49. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16. i 106/18.) povezane osobe u smislu ovoga Zakona su osobe kod kojih je ispunjen najmanje jedan od slijedećih uvjeta: 1) dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno kontrolu nad drugom ili drugima, 2) dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno značajan utjecaj na drugu ili druge, 3) dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole iz točke 1. ovoga stavka ili značajan utjecaj iz točke 2. ovoga stavka, ali koje predstavljaju jedan rizik za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa jer su međusobno povezane, tako da postoji velika vjerojatnost da zbog pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne osobe može doći do pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne ili više drugih osoba, jer se između njih provodi ili postoji mogućnost prijenosa gubitaka, dobiti ili sposobnosti za plaćanje, 4) dvije ili više fizičkih i/ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik na način da ostvaruju kontinuitet djelatnosti u istom prostoru, koristeći istu opremu (stavak 1.). Smatra se da postoji odnos povezanih osoba iz ovog članka i između poreznog dužnika i njegovog bračnog druga, njegovog krvnog srodnika u ravnoj liniji, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, po tazbini do istog stupnja bez obzira je li brak prestao ili nije, posvojitelja, posvojenika, skrbnika, osobe pod skrbništvom, staratelja, osobe pod starateljstvom te osobe koja s njim živi u zajedničkom kućanstvu (stavak 2.).

13. Imajući na umu sve naprijed navedeno, ovaj Sud prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta. Stoga ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

14. Budući da tužitelj nije uspio s tužbom prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

15. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove presude).

16. Kako je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, tužitelju sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora, pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je riješeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 8. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan