Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-65/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar, kao predsjednice vijeća, te sutkinja Antonije Bagarić i Dajane Barberić-Valentić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Gregora Sakradžije, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. R., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru K-245/2020-14 od 20. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika S. R. te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se izriče kako je optuženik S. R. radnjama iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
II. Uslijed odluke pod točkom I. ove odluke preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženiku S. R., na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11, uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo počinjeno na štetu D. R., te mu se, na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11, uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci za kazneno djelo počinjeno na štetu D. R., pa se optuženik, na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te mu se, na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Žalba optuženika S. R. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru proglasio je krivim optuženika S. R. što je počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 te mu je za kaznena djela prijetnje utvrdio kazne zatvora u trajanju od šest i u trajanju od pet mjeseci, a za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od tri godine.
2. Nadalje, na temelju čl. 148. st. Zakona o kaznenom postupku (ZKP), optuženika je obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 500,00 kn.
3. Žalbu je podnio optuženik po branitelju J. P., odvjetniku iz B., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije bio podnesen.
5. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je bio dostavljen ŽDO u Bjelovaru.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Žalba smatra kako se kazneno djelo prijetnje na štetu D. R. i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari nalaze u prividnom stjecaju, jer kazneno djelo prijetnje iscrpljuje svo nepravo konkretnog događaja tako da je radnja bacanja i razbijanja čaše konzumirana u kaznenom djelu prijetnje na štetu D. R.
8. Drugostupanjski se sud mora složiti sa žalbenom tezom kako u konkretnim okolnostima radnja razbijanja čaše predstavlja zapravo sastavni dio kaznenog djela prijetnje na štetu D. R. kada optuženik predmetnom radnjom zapravo nadopunjava i daje veći kriminalni značaj verbalno izrečenoj prijetnji. Drugostupanjski sud naglašava kako se navedeno odnosi na konkretnu činjeničnu situaciju u kojoj je važno kako uništena stvar ima zapravo vrlo malu vrijednost, pa se uništenje stvari tako male vrijednosti u konkretnim okolnostima može promatrati samo u kontekstu pojačavanja verbalno izrečene prijetnje. Da je pak u sličnoj situaciji optuženik oštetio ili uništio vrijedniju stvar ne bi bilo zapreke da se takve njegove radnje kvalificiraju kao stjecaj kaznenih djela prijetnje i oštećenja stvari, tj. tada bi bilo moguće tvrditi kako njegova namjera nije bila jedino ustrašiti oštećenike već da se tu radilo i o zasebnoj namjeri oštećivanja imovine.
9. Zbog navedenog u prethodnom odlomku u točki I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da je izrečeno kako je optuženik radnjama iz činjeničnog opisa izreke prvostupanjske presude počinio samo dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, bez da bi počinio i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11.
10. Žalba, nadalje, prigovara prvostupanjskom sudu što se kod utvrđivanja činjeničnog stanja rukovodio isključivo iskazima oštećenika i njihove kćeri, koje sve osobe su motivirane optuženika lažno teretiti zbog toga što su s njim u lošim odnosima.
11. Drugostupanjski sud nalazi kako je činjenično stanje pravilno utvrđeno prvostupanjskom presudom. Naime, u situaciji kada optuženik u 3 sata ujutro dolazi u kuću oštećenika s litrom vina i vode porazgovarati oko spora zbog toga što oštećenik traktorom prelazi preko optuženikovih usjeva, te kada nakon kritičnog događaja po njega mora dolaziti sin R., kojeg su oštećenici zvali, po sinovim riječima, zato što su se porječkali s optuženikom, te kada je sin optuženiku morao pomoći da uđe u automobil, a optuženik je u automobilu bio nezadovoljan i komentirao je kako oštećenik traktorom gazi njegove usjeve, onda je, prema ocjeni drugostupanjskog suda, sasvim izvjesno i životno očekivano da je u svađi koja se nesporno dogodila bila izrečena i inkriminirana prijetnja. Nadalje, u spisu postoji i dokaz fotografijama koje prikazuju razbijenu čašu, što je još jedan dodatan indiciji u korist zaključka kako se događaj u kući odvio onako kako su to opisali oštećenici.
12. U odnosu na kaznu žalba ističe kako istu smatra prestrogo odmjerenom te ističe kako prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio stupanj krivnje optuženika, njegovu dosadašnju neosuđivanost i sudjelovanje u Domovinskom ratu.
13. U točki II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o kazni, no ne kao posljedica prihvaćanja žalbe optuženika zbog odluke o kazni, već kao posljedica toga što je optuženik preinačenjem iz točke I. izreke sada proglašen krivim što je počinio samo dva kaznena djela prijetnje. Tako su optuženiku uzete kao utvrđene kazne zatvora iz prvostupanjske presude izrečene za kaznena djela prijetnje. Naime, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti optuženika drugostupanjski sud smatra kako kazne zatvora odmjerene u trajanju od šest i u trajanju od pet mjeseci nisu prestroge s obzirom na okolnosti počinjenih kaznenih djela. Radilo se o dosta neugodnoj situaciji kada je optuženik u alkoholiziranom stanju u noćnim satima došao u obiteljsku kuću oštećenika te im je prijetio uz bacanje pune čaše u pravcu D. R. Opisano postupanje u svakom slučaju opravdava odmjeravanje kazne zatvora u trajanju od šest i kazne zatvora u trajanju od pet mjeseci pogotovo uzme li se u obzir da je za konkretno kazneno djelo predviđena kazna zatvora do tri godine. Konačno je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci kojom prilikom je drugostupanjski sud imao na umu počiniteljevu ličnost te ocjenu dvaju počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, a ista je odmjerena i u skladu s čl. 51. st. 2. KZ/11. Na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine, dakle, onako kako je i prvostupanjski sud bio izrekao uvjetnu osudu na izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora prvostupanjskom presudom.
14. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude sukladno čl. 476. st. 1. ZKP-a drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz tog članka, ili da bi kazneni zakon ne neki drugi način, osim na onaj zbog kojeg je prvostupanjska presuda preinačena u točki I. ove presude, bio povrijeđen na štetu optuženika.
15. Zbog svega prethodno navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a.
Bjelovar, 8. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar, v.r.
