Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-666/2021-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. M. M. iz D., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika bolnica, iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu D. i p. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr- 59/2020 od 9. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-59/2020 od 9. travnja 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je nedopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. rujna 2020., kojom je izvanredno otkazan tužiteljici Ugovor o radu – Klasa: 112-02/17-01/557, Ur.broj: 191- 2-22/1-17557 od 8. studenog 2007. te utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana tužiteljicu vratiti na radno mjesto doktora medicine, specijaliste neurologije u Odjelu za neurologiju.

3. Točkom III. naloženo je tuženiku tužiteljici isplatiti naknadu plaće u iznosu od 29.726,67 kn bruto mjesečno, za razdoblje od 25. rujna 2020. do vraćanja na rad sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos naknade plaće teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke.

4. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 5.937,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

5. Protiv te presude tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) i predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev tužiteljice odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tužiteljica u odgovoru na žalbu poriče osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

7. Žalba je osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da nije dopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici sa radnog mjesta doktora medicine, specijalista neurologije u Odjelu za neurologiju tuženika od 25. rujna 2020., uz zahtjev da tužiteljica bude vraćena na poslove koje je obavljala prije donošenja sporne odluke te da joj tuženik za to razdoblje isplati naknadu plaće.

9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrđuje neprijepornim da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 8. studenoga 2007. kao doktor medicine, specijalista neurologije na Odjelu za neurologiju, na neodređeno vrijeme. Tuženik je 25. rujna 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, s time da tužiteljici nije omogućio iznošenje obrane prije donošenja Odluke niti je tražio suglasnost, odnosno savjetovanje sindikata.

10. U pobijanoj Odluci se kao razlog njena donošenja u bitnom navodi da je došlo do pogreške pri hospitalizaciji pacijenta I. R. koji je zaprimljen na liječenje sa epizodama epileptičnih napadaja na Odjel za neurologiju i ostavljen bez nadzora promatranja, da je posljedica toga ugriz jezika sa velikim krvarenjem, pogoršanje stanja sa premještanjem u Jedinicu intenzivnog liječenja, s time da je izostala obavijest obitelji o pogoršanju zdravstvenog stanja pacijenta. Po zaprimanju pritužbe njegove kćerke A. R. da je formirano Povjerenstvo za unutarnji nadzor koje je nakon pregleda medicinske dokumentacije donijelo zaključak o uočenim propustima prilikom zbrinjavanja tog pacijenta. Takvim postupanjem da je bio ugrožen život pacijenta i mogao je kao posljedicu imati smrtni ishod ili teški invaliditet o čemu je obaviještena Hrvatska liječnička komora. Tužiteljica nije pozvana radi iznošenja obrane jer nije očekivano da bi ista mogla utjecati na donošenje drugačije odluke kao i zbog cjelokupnog pristupa tužiteljice prema slučaju, da se na taj način ogriješila o kodeks medicinske etike i deontologije zbog kojih uvažanjem interesa obiju stranaka daljnji nastavak radnog odnosa nije moguć, s time da se tuženik prethodno savjetovao s Radničkim vijećem.

11. U odnosu na prigovor tuženika o ispunjenosti pretpostavki iz odredbe čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 – dalje ZR) kod podnošenja tužbe, sud prvog stupnja utvrđuje da je prijeporna Odluka tužiteljici uručena istog dana kada je donesena, odnosno 25. rujna 2020., da je ista po odvjetniku M. K. sastavila podnesak naslovljen kao zahtjev za zaštitu prava 6. listopada 2020. (list 420 spisa), koji je tog dana predan preporučeno s povratnicom na poštu, a uručen tuženiku 8. listopada 2020. Iako je tuženik osporio da bi taj zahtjev bio zaprimljen te vjerodostojnost dokumentacije koja se odnosi na predaju istog kao preporučene pošiljke, sud prvog stupnja zaključuje kako je nelogično i životno neuvjerljivo da bi tužiteljica pisala, odnosno dostavljala tuženiku pismeno po odvjetniku o bilo čemu drugom osim vezano uz otkaz ugovora o radu koji joj je prethodno uručen. Tvrdnje tuženika da nije razvidno što je točno predano na poštu i primljeno smatra paušalnim i usmjeren na zlouporabu prava, jer da se iz povratnice jasno vidi kome je i kada predano i uručeno pismeno. Uz činjenicu da se radi o vremenskom periodu nakon donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu, a prije podnošenja zahtjeva za zaštitu prava, drži logičnim da se tužiteljica tom pošiljkom obratila tuženiku upravo zahtjevom za zaštitu prava podnesenim u roku od 15 dana. Na to da ukazuje i dopis sindikata od 30. rujna 2020. upućen tuženiku kojim se poziva na zaštitu tužiteljice od nezakonitog otkaza kao i dopis Podružnice ovog sindikata od 1. listopada. Kako je tužiteljica tužbu podnijela 2. studenoga 2020. zaključuje da je ista podnesena uz pretpostavke i u roku propisanim čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a.

12. U odnosu na status tužiteljice kao sindikalne povjerenice i prava koja joj u tom smislu pripadaju, poziva se na odredbu čl. 187. st. 1., 2. i 3. ZR-a prema kojem sindikati samostalno odlučuju o načinu njihova zastupanja, oni koji imaju najmanje pet zaposlenih mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika s tim da sindikati koji imaju članove kod određenog poslodavca, mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika. Dakle, zaključuje kako osobu sindikalnog povjerenika kod poslodavca imenuje i bira sam sindikat s time da može odrediti jednu ili više osoba, dok poslodavac nije ovlašten određivati osobu sindikalnog povjerenika ili sindikalnog predstavnika, već isključivo sam sindikat, koji u smislu odredbe čl. 187. st. 8. ZR-a ima obavezu pisano obavijestiti poslodavca o imenovanju sindikalnog povjerenika, odnosno predstavnika kako bi isti imao prava i obveze kod poslodavca koja iz toga proizlaze. Iz dopisa sindikata od 20. svibnja 2019. smatra utvrđenim da je tuženik obaviješten da je tužiteljica po provedenim izborima, izabrana za sindikalnu povjerenicu tog sindikata – Podružnice D., dok iz dopisa Sindikata1 od 10. rujna 2020. proizlazi da je ovaj Sindikat obavijestio tuženika da je tužiteljica izabrana i za povjerenika tog sindikata kod tuženika. Stoga zaključuje da je u vrijeme donošenja prijeporne Odluke imala status sindikalnog povjerenika kod tuženika o čemu je isti bio obaviješten, tako da bez suglasnosti sindikata nije bilo moguće otkazati ugovor o radu. Tuženik da je tražio i prihvatio obavijest samo jedne od dvije podružnice istog sindikata koja ima 83 člana, s time da kod tuženika djeluje sedam sindikata, a svako od njih ima pravo odrediti sindikalnog povjerenika koji uživa zaštitu u smislu odredbe čl. 188. ZR-a. Prema obavijesti sindikata da je tužiteljica jedina sindikalna povjerenica tog sindikata kod tuženika pa da prema citiranoj zakonskoj odredbi uživa zaštitu od otkaza, tako da je iz tog razloga predmetna Odluka nezakonita. Stoga sud prvog stupnja, ne ulazeći u ostale razloge prihvaća tužbeni zahtjev te primjenom odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a obvezuje tuženika vratiti tužiteljicu na radno mjesto na kojem je radila prije donošenja prijeporne Odluke.

13. Nadalje, primjenom odredbe čl. 95. st. 3. i 5. ZR-a obvezuje tuženika isplatiti tužiteljici naknadu plaće utvrđujući iznos prema prosjeku isplaćenom u prethodna tri mjeseca prije donošenja prijeporne odluke i to od donošenja iste do vraćanja na rad.

14. O troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa).

15. Prijeporno je i u fazi žalbenog postupka da li je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u odnosu na pobijanu Odluku te da li su ispunjeni uvjeti za sudsku zaštitu, odnosno podnošenje tužbe i u svezi s tim ispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 133. ZR-a. Prijeporno je i da li tužiteljica ima status sindikalne povjerenice kod tuženika tako da tuženik bez suglasnosti sindikata nije mogao donijeti pobijanu odluku (čl. 188. st. 1. ZR-a), da li je bio u obvezi tužiteljici omogućiti iznošenje obrane te da li su postupanjem tužiteljice ostvarene pretpostavke teže povrede obveza iz radnog odnosa zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. ZR-a).

16. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tako niti bitna povreda iz točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi jer pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama pa je istu moguće valjano ispitati.

17. Međutim, činjenično stanje vezano uz prijemnu odredbe čl. 133. st. 1. i 2. ZR-a u ostvarivanju prava tužiteljice na sudsku zaštitu nije potpuno utvrđeno tako da za sada nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

18. Naime, neprijeporno je da je tužiteljici sporna Odluka uručena 25. rujna 2020. pa je pravilan stav suda prvog stupnja da je rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava od 15 dana počeo teći 26. rujna 2020.

19. Tužiteljica je u tužbi navela da je u roku od 15 dana od dostave Odluke i to 2. listopada 2020. osobno podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a potom 6. i 9. listopada 2020. dodatno putem prijašnjeg punomoćnika (odvjetnika M. K.) dostavila i dopune zahtjeva, a uz tužbu je priložen dopis nazvan "Poziv za stavljanje izvan snage Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. rujna 2020." od 30. rujna 2020. sastavljen od strane sindikata, Podružnice D.. Iz prijemnog štambilja na istom proizlazilo bi da je tuženik isti zaprimio 2. listopada 2020. Naknadno je tužiteljica uz podnesak od 1. prosinca 2020. dostavila i pismeno "Poziv za stavljanje izvan snage Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. rujna 2020. i zahtjev za zaštitu od otkaza sindikalnoj povjerenici" od 2. listopada 2020. koji bi bio upućen tuženiku, odnosno ravnatelju i članovima upravnog vijeća te šefici pravne službe tuženika kao i "Zahtjev za zaštitu prava – dopuna" od 9. listopada 2020. naslovljen na ravnatelja tuženika i upravno vijeće tuženika te zahtjev za zaštitu prava naslovljen na tuženika iz čijeg sadržaja bi proizlazilo da je sastavljen po odvjetniku M. K. 6. listopada 2020. (bez potpisa – list 371 – 380 spisa).

20. Uz podnesak od 28. prosinca 2020. tužiteljica je dostavila isti zahtjev za zaštitu prava sastavljen po odvjetniku M. K. (sada potpisan i sa štambiljem odvjetnika) te presliku potvrde o primitku pošiljke RF44801802 9 HR od 6. listopada 2020. iz čijeg sadržaja bi proizlazilo da je odvjetnik M. K. toga dana uputio podnesak tuženiku te je na istom navedeno da bi se radilo o zahtjevu za zaštitu prava, a iz preslike povratnice bi proizlazilo da je taj podnesak zaprimljen 6. ili 8. listopada 2020. od strane tuženika. Međutim, iz sadržaja zapisnika sa glavne rasprave od 4. siječnja 2021. proizlazi da je tuženik osporio vjerodostojnost i istinitost preslike tih isprava (list 420 - 423 spisa), dok je u očitovanju na navode tuženika tužiteljica navela da je podnijela samo jedan zahtjev za zaštitu prava u vezi ovog otkaza i to 6. listopada 2020., a sva ostala pismena da su dopune istog te su na tom ročištu prihvaćeni dokazni prijedlozi stranaka i odlučeno u svojstvu svjedoka saslušati M. K., s time da je punomoćnik tužiteljice zatražio kraći rok radi dostave izvornika tih isprava. U daljnjem tijeku postupka, iako je dostavljena zamolnica za saslušanje tog svjedoka Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužiteljica je podneskom od 3. veljače 2021. odustala od prijedloga za njegovo saslušanje, s time da tužiteljica iako se to obvezala, nije dostavila izvornike dokumentacije vezane uz dostavu zahtjeva za zaštitu prava upućenog tuženiku, a tuženik je vjerodostojnost tih isprava dostavljenih u preslici osporio.

21. U takvoj situaciji za sada je neprihvatljiv stav suda prvog stupnja da je zahtjev za zaštitu podnesen u roku propisanom odredbom čl. 133. st. 1. ZR-a jer se isti temelji samo na pretpostavkama. Naime, sud prvog stupnja unatoč naprijed navedenom prihvaća da je zahtjev za zaštitu prava sastavljen od strane odvjetnika M. K. predan preporučeno na poštu 6. listopada 2020., a tuženiku uručen 8. listopada 2020. jer drži nelogičnim i životno neuvjerljivim da bi tužiteljica pisala tuženiku po odvjetniku o bilo čemu drugom osim vezano uz otkaz ugovora o radu, dok tvrdnje tuženika smatra paušalnim i usmjerenim na zlouporabu prava.

22. S obzirom na navedene kontradiktornosti u navodima u tužbi i tijekom postupka bilo je potrebno provođenjem dokaza predloženih po strankama iste otkloniti, što je sud prvog stupnja zbog naprijed navedenog zaključka, neosnovano odbio. Naime, iz preslike dokumentacije dostavljene po tužiteljici proizlazilo bi da je od strane punomoćnika tužiteljice tuženiku dostavljena preporučena pošiljka 6. listopada 2020., ali u situaciji kada je tuženik osporio vjerodostojnost tih isprava te tražio da tužiteljica dostavi original istih, tada je na tužiteljici teret dokaza da je zahtjev za zaštitu prava uputila tuženiku. Konačno, tužiteljica se obvezala dostaviti izvornik tih isprava, ali to do zaključenja glavne rasprave nije učinila. Osim toga, valja ukazati da na zahtjevu za zaštitu prava od 1. listopada 2020. i dopuni od 9. listopada 2020. nema prijemnog štambilja, a iz sadržaja spisa bi proizlazilo da se između stranaka vodi veći broj postupaka, pa je logično da je tužiteljici poznato da je zahtjev potrebno podnijeti u zakonom propisanom roku i da radi dokaza o tome isto dostavi uz prijemni štambilj, ukoliko je iste, kako to tvrdi, osobno dostavila tuženiku.

23. Stoga je prema mišljenju ovoga suda s obzirom na sve navedeno za sada dvojbeno da li je i kada tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava, a na njoj je prema odredbi čl. 135. st. 1. ZR-a teret dokaza, dok je prema odredbi st. 3. u konkretnom slučaju na poslodavcu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu. Za sada s obzirom na kontradiktornosti u iznesenim navodima i priloženim dokazima, prema mišljenju ovoga suda tužiteljica nije bez dvojbe dokazala da bi doista tuženiku uputila zahtjev za zaštitu prava, a što je zakonom propisani uvjet za ostvarivanje sudske zaštite, odnosno podnošenja tužbe nadležnom sudu, sukladno odredbi čl. 133. st. 3. ZR-a.

24. Stoga će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka kako bi otklonio navedeno provesti predložene dokaze, odnosno ocijeniti od kakvog je utjecaja na navedeno to što je tužiteljica prethodno predložila saslušanje svjedoka, a podom odustala od tog prijedloga, odnosno ocijeniti vjerodostojnost priložene dokumentacije vezane uz podnošenja zahtjeva, kako bi pravilno ocijenio osnovanost tvrdnji tuženika da takav zahtjev nije njemu dostavljen, odnosno utvrdio bez dvojbe da je tužiteljica isti podnijela tuženiku.

25. Ukoliko utvrdi da je tužiteljica podnijela u zakonom propisanom roku zahtjev za zaštitu prava i da je potom sudsku zaštitu zatražila u zakonom propisanom roku, cijeniti će i ostale navode iznesene tijekom postupka, koje ponavlja i u žalbi kako bi utvrdio da li je tuženik bio u obvezi provesti savjetovanje, odnosno zatražiti suglasnost sindikata za donošenje pobijane odluke i ocijeniti ispunjenost ostalih zakonom propisanih pretpostavki za donošenje pobijane odluke.

26. Nadalje, s obzirom na iznesene tvrdnje tuženika ocijeniti će, ukoliko utvrdi osnovanim zahtjev tužiteljice eventualnu potrebu provođenja financijskog vještačenja na okolnost utvrđenja visine naknade plaće tužiteljice.

27. Nakon što postupi sukladno navedenom, sud prvog stupnja će o zahtjevu tužiteljice donijeti novu odluku te odlučiti ovisno o ishodu spora i o troškovima cjelokupnog postupka.

28. Slijedom iznesenog valjalo je uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a.

U Rijeci 8. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak