Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-626/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužiteljice A. V., iz L., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz L., protiv tuženika Z. M. iz L., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. C. T., odvjetnici iz L., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Psp-75/2019-18 od 7. veljače 2022., 8. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačava rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj Psp-75/2019-18 od 7. veljače 2022. u točki I izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.900,00 kn, te žalbeni trošak u iznosu od 375,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka dok je točkom II izreke odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

2. Protiv tog rješenja u točki I izreke žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i obveže tuženika naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.900,00 kn kao i trošak sastava žalba u iznosu od 375,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka.

6. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, s obzirom na stanje u spisu, dok su osnovani žalbeni navodi tužiteljici o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, budući da je i prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi parnični trošak.

7. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica 21. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika zbog smetanja posjeda njezine nekretnine kč. br. … k.o. C., zahtijevajući uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da poravna nekretninu do ravnine sa preostalim dijelom njezine nekretnine, ukloni betonirane temelje i postolje za stup električne energije u dijelu u kojim se isti nalazi na nekretnini tužiteljice uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja.

8. Dalje proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu koji je podnio 23. kolovoza 2019. osporio tužbeni zahtjev te je sud zakazao ročište za 14. listopada 2019., koje je sud odgodio, povodom podneska koji je podnijela punomoćnica tuženika 14. listopada 2019. zbog mirnog rješenja spora, a povodom suglasnog prijedloga stranaka. Dalje proizlazi da je tužiteljica podneskom koji je zaprimljen kod prvostupanjskog suda 15. siječnja 2020. povukla tužbu navodeći da je tuženik u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu, te u istom podnesku navale da je između stranaka 9. rujna 2019. sklopljena nagodba, koja je priložena uz taj podnesak prema kojoj se tuženik obvezao sagraditi ogradni zid između njegove i nekretnine tužiteljice u k.o. C., poravnati nekretninu tužiteljice do razine koja je postojala prije nego je izvršio iskope, dok se tužiteljica obvezala povući tužbu isključivo ako tuženik ispuni svoju obvezu najkasnije do 30. rujna 2019., kada će svaka stranka snositi svoje troškove postupka. U istom podnesku tužiteljica je navela da je tuženik radove koje se obvezao izvršiti, izvršio nakon 30. rujna 2019. te da zbog toga traži naknadu parničnog troška.

9. Tuženik je u spis 4. veljače 2020. dostavio podnesak u kojem je obavijestio sud da se ne protivi povlačenju tužbe, međutim osporio je navode tužiteljice da je radove izveo nakon 30. rujna 2019., te ustvrdio da je sve radove obavio do tog datuma, a jedino što je nakon 30. rujna 2019. obavio jest da je prema naknadnoj želji tužiteljice koja nije bila zadovoljna da je teren poravnat mješovitim materijalom iz iskopa, pri čemu da u nagodbi nije određena kvaliteta (vrsta) materijala kojim se teren ima poravnati, te isključivo radi dobrosusjedskih odnosa izvršio ponovno iskop oko 50 cm sloja te teren poravnao i u istom nivou nasuo zemljom.

10. Iz sadržaja nagodbe od 9. rujna 2019., čl. 2. proizlazi da su stranke suglasne da se izvrši premještanje voda električne energije na način da se postavi podzemni vod koji će prolaziti po nekretnini tužiteljice počevši od međe te nekretnine s nekretninom tuženika (kč. br… k.o. C.) udaljen 1 m od granice te nekretnine sa susjednom kč. br. … k.o. C., do stupa na kč. br. … k.o. C. na način kako je to prikazano na priloženom situacijskom planu crvenom linijom, da je tužiteljica suglasna da se za potrebe postavljanja podzemnog voda izvrši uklanjanje objekta- starog kokošinjca koji se nalazi uz među njezine nekretnine sa kč. br. … k.o. C. bez potrebe ponovnog podizanja tog objekta kao i da je tužiteljica suglasna da se za potrebe postavljanja podzemnog voda izvrši uklanjanja žičane ograde na njezinoj nekretnini koja se nalazi uz stup električne energije bez potrebe ponovnog postavljanja te ograde, čl. 3. Nagodbe tuženik se obvezao snositi u cijelosti sve troškove uklanjanja nadzemnog voda i podstavljanja podzemnog voda prema čl. 2. Nagodbe, uključujući ali ne ograničavajući se na troškove iskopa, postavljanje kablova za opskrbu električnom energijom, spajanja na postojeći stup, izravnavanje terena nakon postavljanja kablova, uklanjanja objekta – starog kokošinjca i ograde kao i sve ostale troškove, koje sve radove se obvezao izvršiti najkasnije do 30. rujna 2019., a tužiteljica se u tom slučaju obvezala povući predmetnu tužbu te da će svaka strana snositi svoje troškove postupka.

11. Sud je na ročištu od 13. veljače 2020. objavio rješenje kojim je utvrdio da je tužba povučena, koje je postalo pravomoćno dok je odnosu na sporno pitanje naknade troškova postupka odredio dokaze saslušanjem svjedokinje L. V. (kćerke tužiteljice), tuženika, te uvidom u fotografije u spisu.

12. Sud je zaključio pritom cijeneći iskaz svjedokinje L. V. da je tuženik do 30. rujna 2019. svoju obvezu iz nagodbe izvršio, te između ostalog izvršio i poravnavanje terena do razine kako je to bilo prije započinjanja građevinskih radova, a u odnosu na okolnost da je tuženik nakon tog datuma, po zahtjevu tužiteljice ponovno izvršio poravnavanje terena zemljom što nagodbom nije bilo ugovoreno, sud je ocijenio da je tuženik u cijelosti postupio po nagodbi, te stoga odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

13. Tužiteljica u žalbi, jednako kao i u podnesku od 10. veljače 2020. navodi da je tuženik obvezu iz nagodbe izvršio nakon 30. rujna 2019. U vezi s tim ukazuje da je sud u ovoj pravnoj stvari bio zakazao ročište za 15. listopada 2019. (pravilno treba pisati 14. listopada 2019.) te da je sud povodom podneska kojeg je podnijela punomoćnica tuženika odgodio zakazano ročište zbog mirnog rješenja spora. Smatra da u situaciji da je tuženik do 30. rujna 2019. u cijelosti ispunio obveze iz nagodbe, da bi u tom slučaju ovu okolnost naveo i da odgodu ročišta od 14. listopada 2019. ne bi tražio.

14. Iz iskaza saslušane svjedokinje proizlazi da je tuženik nasipavanje spornog dijela zemljišta obavio do 30. rujna 2019., međutim da je zemljište nasuo pretežno kamenjem, da je tuženik nakon toga u siječnju 2020. nasuti sloj kamenja uklonio i nasuo zemlju dok iz iskaza tuženika proizlazi da je nasipavanje terena zemljom na zahtjev tužiteljice izvršio krajem studenog 2019.

15. U takvim okolnostima, bez obzira na to što nagodbom stranke nisu ugovorile kojom vrstom materijala će tuženik izvršiti poravnavanje terena, da je tuženik prihvatio zahtjev tužiteljice da izravnavanje terena izvrši nasipavanjem zemlje zbog čega je uklonio prethodno nasuti materijal koji se pretežito sastojao od kamenja, pri čemu iz priloženih fotografija (list 39-52) proizlazi da su iste snimljene 20. prosinca 2019. za zaključiti je da tuženik svoju obvezu iz nagodbe do 30. rujna 2019. nije izvršio.

16. Uz to, prema shvaćanju ovog suda iz stanja u spisu proizlazi da je očito predmetna tužba u cijelosti bila osnovana, te kako je tužiteljica podneskom od 15. siječnja 2020. obavijestila sud da povlači tužbu, jer je tuženik u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu, tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi parnični trošak u smislu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a prema kojoj iznimno od stavka 1. ovog članka ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Obveza naknade parničnog troška proizlazi i iz čl. 3. Nagodbe jer tuženik obvezu izravnavanja terena do 30. rujna 2019. nije izvršio.

17. Tužiteljica je prema priloženom troškovniku iz podneska od 15. siječnja 2020. zatražila naknadu parničnog troška u visini jednokratne nagrade od 2.000,00 kn uvećane za PDV-e, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400.00 kn, te na ročištu od 26. ožujka 2021. trošak pristupa svjedokinje L. V. u iznosu od 400,00 kn koji je sud odobrio i isplatu naložio tužiteljici, što znači ukupnog iznosa od 3.300,00 kn.

18. Međutim, u žalbenom prijedlogu tužiteljica traži naknadu parničnog troška u iznosu od 2.900,00 kn, što je u skladu s Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa) u visini jednokratne nagrade od 2.000,00 kn uvećane za PDV-e u iznosu od 500,00 kn, te za plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn, pa joj je taj trošak i dosuđen. Tužiteljici je budući je uspjela sa žalbom primjenom Tbr. 10. t. 5. Tarife dosuđen zatraženi žalbeni trošak u iznosu od 375,00 kn.

19. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

20. Prvostupanjsko rješenje u točci II izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 8. lipnja 2022.

Sudac

Duško Abramović