Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-1605/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. g. d.o.o., Z., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnica M. Ž. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika Z. a., Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica K. O., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1520/18-14 od 19. studenoga 2020. koja je ispravljena rješenje toga suda poslovni broj Pn-1520/18-17 od 24. prosinca 2020. i dopunske presude istoga suda poslovni broj Pn-1520/18-18 od 28. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

Ukidaju se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1520/18-14 od 19. studenoga 2020. koja je ispravljena rješenje toga suda poslovni broj Pn-1520/18-17 od 24. prosinca 2020. i dopunske presude istoga suda poslovni broj Pn-1520/18-18 od 28. prosinca 2020. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o troškovima nastalim tužitelju podnošenjem žalbi odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

U odnosu na žalbu protiv presude posl. br. Pn-1520/18-14 od 19. studenoga 2020.

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:" Utvrđuje se da je tuženik Z. a., Z., OIB: …, objavom plakata s porukom "Reket, a ne golf" povrijedio pravo osobnosti tužitelja R. g. d.o.o. iz Z., OIB: … te se tuženiku Z. a. iz Z., OIB: …, zabranjuje svako takvo i slično postupanje u buduće."

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. g. d.o.o iz Z., OIB: …, za naknadu neimovinske štete u iznosu 35.000,00 kuna (slovima: tridesetpettisućakuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena

III Odbija se zahtjev tužitelja R. g. d.o.o iz Z., OIB: …, za nadoknadom parničnih troškova u iznosu 9.875,00 kuna (slovima:devettisućaosamstosedamdesetpetkuna) sa kamatama od donošenja presude, 19. studenog 2020. do isplate. IV Nalaže se tužitelju R. g. d.o.o iz Z., OIB: …, nadoknaditi troškove parničnog postupka tuženiku Z. a. iz Z., OIB: …, u iznosu 6.700,00 kuna (slovim: šesttisućasedamstokuna) u roku 15 dana“.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava osnovanost žabe tužitelja i predlaže da drugostupanjski sud potvrdi pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovoga postupka zahtjev je tužitelja kao pravne osobe za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

6. Pozivom na čl. 22. st. 1. Zakona o medijima (Narodne novine, broj: 59/04, 84/11, 81/13; dalje: ZM-a) sud odbija tužbeni zahtjev u bitnome obrazlažući da se na spornim plakatima ne navode naziv tužitelja ili podaci kojima bi se tužitelj mogao identificirati, a da većini stanovišta u D. i d. području nije opća poznata činjenica da tužitelj vodi projekt izgradnje golf igrališta u D. Smatra da na plakatima nisu bili dostatni identifikacijski elementi za prepoznavanje tužitelja kao voditelja projekta izgradnje golf parka D. u okolini, dok je u radnoj sredini tužitelj mogao biti prepoznat, međutim da nije dokazao štetu i njezinu visinu, te uzročnu vezu između štete i štetnih posljedica, a niti je dokazao da mu je bio narušen ugled i čast u radnoj sredini kod poslovnih partnera i bankara jer osim iskaza prokuriste nije predložio druge dokaze kojim bi se potvrdilo da je tužitelju narušena čast i ugled te da je isto imalo utjecaja na daljnji poslovni odnos.

7. Sud prvoga stupnja pravilno u obrazloženju pobijane odluke navodi da je tuženik udruženje građana, no, suprotno shvaćanju suda prvoga stupnja, pitanje postojanja odgovornosti za naknadu štete takvog udruženja ne ocjenjuje se po pravilima o naknadi štete sadržanim u Zakonu o medijima. Naime, čl. 2. toga Zakona propisano je:

- da su mediji novine i drugi tisak, radijski i televizijski programi, programi novinskih agencija, elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zapisa, glasa, zvuka ili slike, dok da

- mediji nisu knjige, udžbenici, bilteni, katalozi ili drugi nositelji objavljivanja informacija koji su namijenjeni, između ostalog, radu udruga.

8. Dakle, kako je tuženik udruženje građana koji je za svoj rad i promicanje svojih ciljeva i stavova glede izgradnje Golf parka D., iskoristio javne prostore za oglašavanje za postavljanje spornih plakata to se njegova odgovornost za naknadu štete nije mogla cijeniti kroz odredbe zakona na koji se sud poziva, već kroz odredbe o odgovornosti za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koji su sadržani u čl. 19., čl. 1046., čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO).

9. Pravo osobnosti pravne osobe može se definirati kao pravo koje proizlazi iz prirode i društvene namjene (cilja) tih osoba. Naime, pravna osoba nema prava osobnosti koja su karakteristična za biološku bit fizičke osobe, ali ima ona koja proizlaze iz društvene prirode (cilja), kao što su pravo na ugled i dobar glas, čast, ime odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr. (čl. 19. st. 3. ZOO). To pravo može biti povrijeđeno, a je li zaista došlo do povrede prava osobnosti i je li time pravna osoba pretrpjela neimovinsku štetu prosuđuje se u okviru propisanog čl. 1100. st. 3. toga Zakona, odnosno s obzirom na činjenične okolnosti svakog konkretnog slučaja i težinu same povrede.

10. Činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da mu je javnim izlaganjem spornih plakata, kako slikovno, tako i izrečenim na njima, povrijeđena ugled i čast, kao i pravo na dobar glas, dok tuženik tvrdi da poruke na plakatima predstavljaju iznošenje vrijednosnih sudova što da ne može biti razlog za prihvaćanje tužbenog zahtjeva s obzirom da je sloboda izražavanja jedna od najbitnijih vrednota demokratskog društva, a tom se shvaćanju, dijelom, priklanja i sud prvoga stupnja.

11. Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) u čl. 38. jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja u tom smisli obuhvaća i slobodu govora i javnog iznošenja stavova. Međutim, ta sloboda nije apsolutna. Čl. 35. Ustava RH jamči i pravnu zaštitu dostojanstva, ugleda i časti. U tom smisli apsolutnu slobodu iznošenja mišljenja ne daje ni čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov., Međunarodni ugovori 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06.). Naprotiv, u svakom pojedinom slučaju potrebno je pronaći ravnotežu između prava da se u javnosti iznose stavovi i mišljenja o djelovanjima neke, bilo fizičke, bilo pravne osobe i prava tih osoba na zaštitu ugleda, časti, dobrog glasa, imena, odnosno tvrtke. Naime, iako je sloboda govora, dakle i sloboda iznošenja mišljenja temeljni princip osobne slobode, odštetno pravo nastoji pravnim sredstvima sanirati povrede ugleda nastale temeljem slobode izražavanja jer kada se radi o pravu na naknadu štete zbog povrede ugleda i časti, dobrog glasa, nužno dolazi do sukoba ta dva prava te je u svakom pojedinom slučaju potrebno razjasniti i obrazložiti koje je pravo od ta dva prava jače i je li došlo do povrede nekog prava.

12. U tom smislu kako bi se pravilno ocijenilo je li iznošenje nekih sudova samo iznošenje vrijednosnih sudova kojima nije prekoračena ravnoteža između navedena dva prava ili je ipak prekoračena granica na štetu ugleda i časti pravne osobe bilo je potrebno: (1.) ispitati doprinos raspravi u javnom interesu (o čemu u presudi nije rečeno ništa), (2.) ispitati u kojoj mjeri je pravna osoba poznata javnosti (o čemu je presuda proturječna ili ju nije moguće ispitati), (3.) kakav je sadržaj danih izjava (o čemu je presuda proturječna), (4.) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi (o čemu u presudi nema razloga), kao i (5.) sadržaj, formu i posljedice objavljene informacije i je li s obzirom na to dosuda štete opravdana o čemu presuda nema razloga.

13. U vezi rečenog iz prvostupanjske presude glede okolnosti koliko je pravna osoba poznata javnosti proizlazi utvrđenje da tužitelj i projekt koji vodi nisu poznat većini građana D. i d. područja. Međutim ne proizlazi na temelju kojih je dokaza sud utvrdio tu činjenicu pa se ovo utvrđenje ne može ispitati i to bez obzira na činjenicu da na spornim plakatima nije izrijekom naveden naziv tvrtke tužitelja, na što se osnovano ukazuje navodima žalbe (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP).

14. S druge strane sud, suprotno navedenom u prethodnoj točci, utvrđuje da je u radnoj sredini tužitelj mogao biti prepoznat iz tih plakata, dakle bez obzira na činjenicu da nije izrijekom na istima spomenut, ali da u tom dijelu tužitelj nije dokazao sve pretpostavke za naknadu štete, u kojem dijelu presudu također nije moguće ispitati. Ovo jer sud navodi da tužitelj nije dokazao u smislu čl. 22. st. ZM objektivnu podobnost objavljenih informacija da povrijede ugled i čast i da je isto imalo utjecaja na njegovo poslovanje, dok u smislu propisa koje je trebao promijeniti, a na koje je uvodno ukazano, sud postojanje odgovornosti nije cijenio ni obrazložio.

15. Naime, za pravne osobe koje obavljaju poslovnu ili neku drugu djelatnost izrazito je važno pitanje časti i ugleda/dobrog glasa. Dobar glas je predodžba koja je u javnosti stvorena o djelatnosti pravne osobe. Ako djelovanjem štetnika takav glas postane upitan, to je povreda prava osobnosti, a time i neimovinska šteta.

16. Dakle, ako su poslovni suradnici, prema utvrđenju suda prvoga stupnja, prepoznali u slikovno i riječima navedenom na plakatima da se radi o tužitelju, iako nije izričito imenovan, uz što zakonski zastupnik pojašnjava da palica na plakatu simbolizira poruku javnim tijelima o projektu (nesporno misli na projekt gradnje Golf parka koji je projekt tužitelja), da krv simbolizira pritisak na tijela državne vlasti kroz pokretanje arbitražnog postupka i da je želja bila osvijestiti da se radi o štetnoj apartmanizaciji, a ne o golfu na prirodnom resursu u D., što svakako može utjecati na percepciju tuženika kod njegovih suradnika, tada nije razumljivo niti se može ispitati generalni zaključak da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke za naknadu štete (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP).

17. Valja se ovdje osvrnuti i na stav suda da nije dokazana osnovanost visine samog zahtjeva. Naime, prema čl. 1100. st. 3. ZOO-a, jedini kriterij za utvrđivanje visine u predmetima kakav je predmetni su težina povrede i okolnosti slučaja pa sud, nakon što utvrdi činjenice o kojima ovise ti kriteriji kod određivanja visine mora primijeniti čl. 223. ZPP, posebno jer se povreda prava osobnosti u konkretnom slučaju ne može podvesti pod neki od oblika štete iz Okvirnih mjerila za određivanje naknade neimovinske štete. No sud, unatoč tome:

- čak i kad iznosi da arbitražni postupka ne predstavlja pritisak na tijela državne vlasti, sudove, tijela jedinice lokalne i regionalne samouprave da postupaju u skladu s propisima, neovisno od vrijednosti predmeta spora arbitraže, kako to tvrdi zakonski zastupnik tuženika da se željelo prikazati i

- da pozivanje na reket uz sliku krvave golf palice, osim kada se radi o sportskom rekvizitu, ima negativni kontekst i znači nezakonite i nemoralne radnje, a osobito kada se povežu s okrvavljenom palicom za golf

u smislu spomenutih kriterija ne daje razloge o tome da li takve okolnosti slučaja, na koje ukazuje i sam zakonski zastupnik tuženika, i njihova težina opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade štete unutar zaraženog iznosa (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP).

18. Sud ne daje razloge ni o tome je li tuženik porukama koje šalje plakatima o tužitelju, kada se sagleda plakat u cijelosti (dakle i tekstualni i slikovni dio u ukupnosti) povrijedio pravičnu ravnoteža između prava na javno iznošenje stavova i prava na ugled i čast pravne osobe. Kako je uvodno rečeno radi se o sukobu dva prava koja svaki na svoj način uživaju zaštitu u demokratskim sustavima. To znači da je dopuštena i javna kritika nečijeg rada, makar bila i neugodna, ali to pravo na iznošenje mišljenja mora biti u ravnoteži s pravom na zaštitu ugleda, časti dobrog glasa i sl. Stoga, kako bi se moglo ocijeniti je došlo do povrede ravnoteže između ta dva prava nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" izjave koja se slikovno i/ili riječima prenosi u javnosti o nekoj pravnoj osobi, o čemu, konkretno, presuda nema razloge.

19. Sud prvoga stupnja dakle ne uzima u obzir „opći ton“ plakata i ne cijeni je li istim narušena ravnoteža između dva sukobljena prava. Naprotiv, zasebno cijeni slikovni dio (obrazloženje na listu 5), a zasebno tekstualni (obrazloženje na listu 4 i 5), pri čemu ne daje razloge je li općim tonom koji „šalju“ pisane i slikovne poruke prijeđena granica zaštite prava na javno iznošenje mišljenja i kritiku u smislu vrijednosnog suda, a zbog toga presudu također nije moguće ispitati (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP).

20. Ne može se ispitati niti konstatacija suda da tekstualni dio na plakatima predstavlja, zapravo, vrijednosni sud (obrazloženje na listu 4 predzadnji red) jer ta konstatacija prije svega nije potkrijepljena nikakvim razlozima, a uz to je i nerazumljiva. Ovo jer bi se iz obrazloženja pobijana odluke kada sud analizira korištenje riječi arbitraža i reket (obrazloženje na listu 5, odlomak 3 i 4) mogao izvesti i suprotan zaključak, da se radi o korištenju tih riječi na način kojima se vrijeđa ugled i čast i pravo na dobar glas tužitelja, iako to sud izrijekom ne navodi, ali obrazlaže na način koji upućuje na takav zaključak, čime sud također čini povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

21. Konačno u ovom dijelu valja reći da se navodima žalbe pravilno ukazuje i da je presuda kontradiktorna kada se zaključuje da nije dokazana objektivna podobnost informacije da povrijedi čast i uglede. Ovo jer sud jasno izražava da se ne slaže sa porukom koju je tuženik, prema riječima njegova zakonskog zastupnika, želio poslati kada se spominje arbitraža ili koristi riječ reket (obrazloženje na listu 5) te iz takvog obrazloženja proizlazilo da sud, možda, ipak smatra da se radi o informacijama kojima se može povrijediti ugled, čast, pravo na dobar glas.

22. S obzirom na navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 369. st. 1. ZPP, time da je ukinuta i odluka o troškovima postupka jer zavisi o konačnom uspjehu stranaka glede glavne stvari.

U odnosu na dopunsku presudu, posl. br. Pn-1520/18-8 od 28. prosinca 2020.

22. Dopunskom presudom sud prvoga stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Izreka ove presude će se po njenoj pravomoćnosti objaviti u tiskanom izdanju novina „S. D.“ na trošak tuženika u roku 8 dana“.

23. Protiv te dopunske odluke žali se tužitelja, također pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i prihvati ovaj do tužbenog zahtjeva ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

24. Žalba je osnovana.

25. Sud prvoga stupnja pozivom na čl. 1099. ZOO, odbio je ovaj dio tužbenog zahtjeva uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da mu je povrijeđeno pravo osobnosti.

26. Međutim kako takav zaključak nije moguće ispitati jer sud u dopunskoj presudi o tome nije dao nikakve razloge (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP), niti je utvrđivao činjenice (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP), uz što je i ranije rečeno da zaključak suda o tome da nije povrijeđeno pravno osobnosti tužitelja nije moguće ispitati, to je odlučeno kao izreci ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 369. st. 1. ZPP) bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. ZPP).

27. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova nastalih mu u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 8. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.