Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28. Gž R-2128/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja po sutkinji toga suda Ines Smoljan kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja B. M., OIB: … iz V., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u R., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 10. svibnja 2021. posl. br. Pr-524/2018-34, dana 8. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci od 10. svibnja 2021. posl. br. Pr- 524/2018-34 i predmet vraća istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju 2.441,28 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, osim zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu, te naknaditi tužitelju parnične troškove od 5.087,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se prihvati žalba, preinači presuda i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio da se kao neosnovana odbije i potvrdi pobijana presuda.

4. Žalba tužene je osnovana.

5. Predmet spora je konačni zahtjev tužitelja (od 23. veljače 2021., list 446), djelatnika Područnog carinskog ureda R., na radnom mjestu carinika, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati za travanj, lipanj, srpanj, kolovoz i prosinac 2017.

6. Uz utvrđenje

- da je tužitelj prema utvrđenom radnom vremenu tužene mjesečno ostvario prekovremeni rad i to u turnusima koji rad je sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", br. 93/08, 89/12 i 104/13, dalje KU/08) koji je identičan čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", br.112/17 i 12/18, dalje KU/18) definiran na način da 12 sati dnevno radi u ciklusima od 12 sati kao dnevni rad, 24 sata je slobodan, 12 sati uključivo i noć radi i 48 sati je slobodan, da je financijski vještak u ovoj pravnoj stvari izvršila usporedbu obračunskih isprava za isplatu plaće i to platnih lista i evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja temeljem kojih je utvrđeno da u pojedinim mjesecima tužena nije iskazala sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena a koje bi predstavljale sate iznad mjesečnog fonda radnih sati odnosno prekovremeni rad tužitelja,

- da iz dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, koji je sud kao detaljan, stručan i sačinjen prema pravilima struke prihvatio, proizlazi da potraživanje tužitelja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada u utuženom razdoblju po Tabeli A iznosi 2.441,28 kn, a koji iznos predstavlja prekovremene sate rada u utuženom razdoblju umanjenje za iskorištene slobodne dane, prema obračunskim listama,

sud prvog stupnja zaključio pozivom na odredbu čl. 10. Zakona o državnim službenicima (“Narodne novine”, broj 92/05 i 107/07, dalje: ZDS), čl. 65. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 93/14, 127/17 i 98/19), te čl. 39. st. 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", br. 150/04, 77/07 i 98/07, dalje KU/04) uzimajući u obzir tumačenje odredbe čl. 44. st. 10. i 12. KU/08 koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora tužitelju dosudio utuženi iznos sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Takav zaključak se za sada ne može prihvatiti, obzirom na ponovljeni prigovor tužene da su podaci o broju sati slobodnih dana relevantni za odlučivanje o zahtjevu tužitelja različito iskazani u obračunskim listama za obračun plaće i u evidencija rada tužene. Naime, shvaćanje suda prvog stupnja da podaci iz obračunskih lista imaju snagu javne isprave nije prihvatljivo. Suprotno prigovoru u žalbi konkretna službena evidencija nije javna isprava u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP jer nedostaje ključna pretpostavka da je izdana u obavljanju javnog ovlaštenja. Naime, obračunske liste i evidencija radnog vremena su isprave iste dokazne vrijednosti. Stoga su razlozi zbog kojih je sud prvog stupnja prihvatio podatke iz obračunskih lista, a ne iz evidencije radnog vremena nerazumljivi i proturječni zbog čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upravo upire žaliteljica.

8. Ne može se prihvatiti pravilan niti stav da se prilikom ocjene koji su podaci o broju sati slobodnih dana (iz obračunskih lista i evidenciji rada) relevantni ima primijeniti povoljnije pravo za tužitelja kao radnika (čl. 9. st. 3. ZR) jer se ne radi o pravu iz radnog odnosa koje je različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili zakonom.

9. Slijedom iznesenog, su zbog pogrešnog pravnog pristupa izostali razlozi o odlučnim činjenicama te je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

10. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka.

11. U ponovljenom postupku će sud prvog stupnja ukloniti ukazanu povredu, te o predmetu spora ponovno odlučiti imajući u vidu i ostale žalbene navode, te o predmetu spora donijeti novu i zakonitu odluku.

U Zagrebu 8. lipnja 2022.

Sutkinja:

Ines Smoljan, v.r.