Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 28 Gž R-1410/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja po sutkinji toga suda Ines Smoljan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. A. iz O., R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & K. u K., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 17. siječnja 2021. posl. br. Pr- 296/2016-66, dana 8. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 17. siječnja 2021. posl. br. Pr-296/2016-66 u toč. II. izreke i dijelu toč. IV. izreke kojom nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je (toč. I. izreke) tuženoj naloženo isplatiti tužitelju 3.952,15 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinih iznosa do isplate, osim zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu. Toč. II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.271,76 kn, a toč. III. izreke i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće. Toč. IV. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv toč. II. izreke navedene presude i u dijelu toč. IV. izreke kojom nije udovoljeno zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška je žalbu izjavio tužitelj iz svih žalbenih razloga i predložio da se prihvati žalba, preinači presuda i udovolji zahtjevima tužitelja ili ukine i predmet u navedenom dijelu vrati istom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troška žalbe.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Neosnovano se u žalbi prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a nema proturječnosti između obrazloženja presude i sadržaja isprava i zapisnika na koju neodređeno ukazuje, niti su počinjene druge povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Predmet spora je konačni zahtjev tužitelja (od 1. lipnja 2021., list 286-288) za isplatu razlike u plaći za prekovremeni rad i ostale dodatke na plaću za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe u ministarstvu, Gardijskoj motoriziranoj brigadi, 1. mehaniziranoj bojni – „T.“, 3. mehaniziranoj satniji, 2. mehanizirani vod na dužnosti puškostrojničara 1. desetine sa činom pozornika za dane provedene na terenu, rad noću, subotom i nedjeljom, državnim praznicima i blagdanima te prekovremeno u vremenu od rujna 2011. do prosinca 2015., kao i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, sve temeljem Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, br. 118/09 i 118/12), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, br. 50/08, 142/08), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, br. 118/09), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine“, br. 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09), Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine“, br. 73/13, 75/15 i 50/16), Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (“Narodne novine“, br. 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15), Odluke o rasporedu radnog vremena (“Narodne novine“, br. 66/14, 23/15 i 84/15).
6. Tužena se protivila zahtjevu pozivom evidenciju radnog vremena za tužitelja (list 57-91), naloge o korištenju slobodnih dana, knjigovodstvene kartice i dr., čemu je tužitelj prigovorio tvrdeći da je nepotpuna i predložio svoje saslušanje, kao i svjedoka, te izvođenje financijskog vještačenja. S tim u vezi su na okolnost prekovremenog rada na terenu saslušani svjedoci I. M. (list 138) i J. Č. (list 139), koji su sa tužiteljem bili na većinu terena u utuženom razdoblju, te tužitelj kao stranka (list 139), te izvedeno knjigovodstveno vještačenje (list 167-179), te njegove dopune (list 216-229 i 273-281) sa obračunom u dvije (2) varijante.
7.1. Sud je vještačenjem utvrdio da tužitelj ima pravo na razliku neisplaćene naknade za godišnji odmor od ukupno 3.416,56 kn, čemu žalitelj određeno ne prigovara, nego dodatku za prekovremeni rad od 535,69 kn, smatrajući da mu pripada više. S tim u vezi tužitelj ponovljeno prigovara nevjerodostojnosti evidencije o radu tuženika, tvrdeći da je tužena vodila „dvostruku evidenciju“ pozivom na primjer dnevne evidencije rada i poslova za svibanj 2013.
- tako na listu 83 stoji da je radio na terenu (TR) od 6. do 11. svibnja 2013. u redovnom fondu sati od 8-16h. Međutim, žalitelj previđa da mu je u rubrici sati rada priznato 25 prekovremenih sati i 3 za noćni rad ili ukupno 28h, što sa redovnim radom ukupno iznosi 68h;
- na listu 82 (ručno ispunjena evidencija za isti mjesec) stoji „stvarno radno vrijeme od 8-19h ili do 20h, iako je u razdoblju od 6. do. 11. svibnja 2013. radio redovno radno vrijeme (od 8-16h).
7.2. Neodlučan je navedeni prigovor jer je vještak izračunao da je ostvario 28 prekovremenih sati (list 219-220) i s tim u vezi rekapitulaciju utvrđenih razlika prema tablici/varijanti 2 (list 222-223). Nije od utjecaja razlika u evidenciji jer je tužitelju priznata naknada prema za njega povoljnijoj evidenciji (list 63). Osim toga navedeno odstupanje u dnevnoj evidenciji ne čini cjelokupnu evidenciju faličnom, za što se zalaže žalitelj, a što tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao.
8. Prema odredbi čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11 i 82/12), kao i prema istovrsnoj odredbi čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) dužnost je poslodavca voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. U slučaju spora u vezi s radnim vremenom, prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR (kao i čl. 135. st. 4. ranijeg zakona) ako poslodavac ne vodi evidenciju o radnom vremenu na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.
9. Sud je pravilno ocijenio iskaze svjedoka i tužitelja - da su uopćeni i paušalni te ih je sud s obzirom na protek vremena opravdano ocijenio neprihvatljivim - koje obrazloženje i ovaj sud prihvaća. Ovo tim više što tužitelj nije vodio svoju evidenciju, niti je argumentirano iskazao u kojem dijelu (za koje dane i sate) dokumentacija tužene odstupa od stvarno odrađenog, nego je paušalno ponavljao da je zakinut jer mu prekovremeni rad nije upisan i dr.
10. Budući da sud nije vjerovao iskazima svjedoka i tužitelja nije bilo moguće „uzeti prosjek evidencije rada i iskaza“, kako je odlučeno u sudskoj praksi na koju se poziva. Ovo stoga što je to rezultat utvrđenja suda koji se u ovom postupku ne može primijeniti jer nisu prihvaćeni personalni dokazi, a ne radi se o pravnom shvaćanju koju „nalaže recentna sudska praksa VSRH“.
11. U vezi prigovora tužitelja da je trebalo kompenzirati samo slobodne dane koje je ostvario zbog prekovremenog rada na terenu valja naglasiti da je tužena svojom evidencijom dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati, odnosno dana rada, a koliko slobodnih dana, pa je na tužitelju bio teret dokaza da je ostale slobodne dane koristio po drugoj osnovi (dobrovoljnog davanja krvi, školovanja i sl.), što je izostalo.
12. Budući da je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke i da je na pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo je odlučeno kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP).
13. U odnosu na odluku o naknadi parničnog troška je sud pravilno primijenio noveliranu odredbu čl. 154. st. 4. ZPP zaključivši da su stranke djelomično uspjele u sporu i odlučio da svaka snosi svoje troškove, te drukčije tumačenje nije od utjecaja.
U Zagrebu 8. lipnja 2022.
Sutkinja:
Ines Smoljan, v.r.
