Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-492/2022-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić- Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., iz B., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz U., 8. ožujka 6, protiv tuženika: 1. A. C., pok. M. G. R. V., sada nepoznata mjesta boravka, zastupanog po privremenom zastupniku B. Z., odvjetniku iz P., 2. V. Č., iz R., OIB …, i 3. A. Đ., iz I., T., zastupanu po privremenom zastupniku B. Z., odvjetniku iz P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 2.tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-446/2020-43 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 2.tuženika V. Č. kao neosnovana i u odnosu na tog tuženika potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-446/2020-43 od 14. siječnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Utvrđuje se da je tužitelj I. M., iz B., OIB: …, dosjelošću stekao pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima tuženika A. C., pok. M. „G.“, R. V., sada nepoznata boravišta, V. Č., pok. A., iz B., (u zemljišnim knjigama iz R.), OIB: … i A. Đ., iz T., R. I., na nekretnini označenoj kao k.č.br. …zgr., u naravi stambena kuća, upisanoj u z.k.ul. … k.o. T., u cijelosti, te su naprijed navedeni tuženici dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti na njihovim suvlasničkim dijelovima na nekretnini označenoj kao k.č.br. …zgr., u naravi stambena kuća, upisanoj u z.k.ul. … k.o. T., izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja I. M., iz B., OIB: …, u cijelosti, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel Buzet Općinskog suda u Pazinu."

2. Protiv te presude žali se 2.tuženik V. Č. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je prema povijesnom vlasničkom listu prvi upisani vlasnik k.č. … (kasnije podijeljene na k.č. … i k.č. …) bio pokojni M. C. (rođen …) od oca I. – G. i nakon toga 6. rujna 1895. kao suvlasnici upisani njegovi nasljednici djeca i to K. C. u …dijela, A. C. (zvani G.), tuženik, … dijela, J. C. 14/48 dijela i M. C. u … dijela. Nakon smrti K. C. na njegovom suvlasničkom dijelu (1/3) dana 29. ožujka 2011. upisani su R. C. u ½ dijela i I. C. u ½ dijela i takav upis je bio do ... odnosno ... kada se upisuje kao suvlasnik u 1/3 dijela k.č. … A. C., otac 2.tuženika, a nakon njega 2011. na temelju nasljeđivanja se upisuje 2.tuženik. Temeljem navedenog 2.tuženik zaključuje da prednici tužitelja nikada nisu bili vlasnici niti suvlasnici predmetne čestice. U nastavku žalbe 2.tuženik daje svoju ocjenu iskaza saslušanih svjedoka D. M., I. M., V. M. i A. B.. Tvrdi da se M. M. potajno i zloupotrebom povjerenja M. C. i J. Č. upisao kao posjednik. Navodi da je upis posjeda izvršen bez pravnog temelja (ugovora, nasljeđivanja i sl.), pa slijedom navedenog posjed nije zakonit, istinit niti pošten. U vrijeme upisa posjeda M. M. je imao 79 godina, a njegov sin I. M. (otac tužitelja) je živio s njim u zajedničkom domaćinstvu i imao je 29 godina, pa je očito u upisu posjeda sudjelovao i otac tužitelja. Navodi da je M. M. umro 1960., a njega su naslijedili I. M. i F. M., za koje 2.tuženik također navodi da su bili nepošteni posjednici. Tvrdi da je pokojni I. M. znao da štala nije njihovo vlasništvo, tako da se nije usudio poslije smrti J. Č. (1981.) podiči tužbu za dosjelost jer je njegov pokojni otac A. Č. riješio dio suvlasništva 1981., a drugi dio 1986. Navodi da je pokojni A. Č. predmetnu nekretninu doživljavao kao svoju, a nakon odlaska u mirovinu 1977. do svoje smrti, boravi u R. V. od Uskrsa do Dana mrtvih, a zbog susjedskih odnosa J. Č. i A. Č. nisu potraživali niti zaoštravali odnose sa pokojnim I. M. jer su znali da trebaju prostor za blago, međutim, niti u jednom trenutku nisu se odrekli suvlasništva. Navodi da je supruga tužitelja radila u katastru u B., pa je tužitelj mogao utvrditi tko je vlasnik, odnosno suvlasnik predmetne nekretnine. Navodi da se tužitelj nije obratio suvlasnicima i pokušao riješiti status predmetne nekretnine, već je svojim ponašanjem zadržao status nepoštenog posjednika, pa ne može steći vlasništvo dosjelošću. Navodi da je tužitelj prije 10-tak godina na predmetnoj nekretnini izvodio radove na krovu, popravljao fasadu, u prizemlju uredio konobu, a na katu spavaonice, sve bez da je ishodio suglasnost suvlasnika. Navodi da tužitelj predmetnu nekretninu koristi u prihodovne svrhe, pa zbog načina korištenja od 2016., 2.tuženik osporava posjed tužitelja jer je odbio mirnim putem riješiti vlasništvo. 4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, 2.tuženik u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je prema stanju zemljišne knjige nekretnina koja je predmet tužbe, k.č.br. … zgr. stambena kuća, k.o. T. upisana kao suvlasništvo A. C., pokojnog M. G. u 1/3 dijela, V. Č., pokojnog A. u 1/3 dijela i A. Đ. u 6/72 dijela i tužitelja u 6/72 dijela,

- da je predmetna nekretnina upisana kao posjed I. M., ovdje tužitelja i D. M. (brata tužitelja),

- da je prema povijesti promjena na katastarskim česticama utvrđeno da je navedena nekretnina u katastarskom aparatu upisana 1953., na M. M., pokojnog I., potom na I. M., pokojnog M., i F. M., pokojnog M., svaki u ½ dijela, zatim je I. M., pokojnog M., upisan u cijelosti, temeljem kupoprodajnog ugovora sa F. M., te nakon toga temeljem rješenja o nasljeđivanju, posl. br. O-66/92, kao posjednici su upisani A. M. u 3/4 dijela i I. M. (tužitelj) u 1/4 dijela, te temeljem rješenja o nasljeđivanju i rješenja Z- 6982/19 kao posjednici su upisani I. M., tužitelj i D. M., svaki u ½ dijela,

- - da je rješenjem Z-119/83 na temelju pravomoćne presude broj P-51/81 i pravomoćnog rješenja I-17/83 nekretnina k.č.br. … u 1/6 upisana na A. Č. iz R.,

- da je rješenjem o nasljeđivanju broj O-43/86 od 25. prosinca 1986. utvrđeno da je nekretninu k.č.br. …-zgrada, k.o. T. u 1/6 dijela naslijedio A.

Č. iz R.,

- da je mjernični vještak N. G., identificirao nekretninu iz tužbe i naveo da je obilaskom lica mjesta te uspoređivanjem stanja u naravi s katastarskim planom k.o. T. utvrdio da k.č.br. … ZGR, u naravi predstavlja u prizemlju konobu, a na katu stambeni prostor do kojega se dolazi drvenim stepenicama te se jednim djelom prelazi preko k.č.br. …ZGR za pristup na gornju etažu; glavni ulaz je preko dvorišta na k.č.br. … ZGR koji zajedno sa zgradom na k.č.br. … ZGR i … ZGR čini jednu zaokruženu cjelinu,

- da je položaj nekretnine prikazan na izvodu iz katastarskog plana i ortofotosnimci, (list 134.-135. spisa) te je na fotografijama lica mjesta (list 136.-140. spisa) prikazan izgled nekretnine, unutrašnjost i ulaz, te je utvrđeno da se radi o potpuno uređenom prostoru u sastavu obiteljske kuće i dvorišta u posjedu i vlasništvu tužitelja i njegove obitelji,

- da su saslušani svjedoci D. M. i I. M. suglasno iskazali da je nekretninu pokojni djed tužitelja, M., kupio od ljudi iz R. V. koji su išli živjeti u S., I.,

- da su svjedoci D. M., I. M., M. Č., V. M. i A. B. suglasno iskazali da je oduvijek u posjedu predmetne nekretnine obitelj tužitelja, djed, roditelji, pa tužitelj; da je nekretnina oduvijek bila gospodarski objekt, štala u kojoj su se držale domaće životinje, a na katu sijeno i služila je za potrebe obiteljske kuće koja se nalazi uz samu utuženu nekretninu i sa njom predstavlja jednu cjelinu, sa ograđenim dvorištem; da nitko nikada tužitelju, niti njegovoj obitelj nije osporavao niti posjed niti vlasništvo nekretnine, pa ni tuženik V. Č., a niti njegovi preci, da je pokojna nona tuženika V. Č., J., bila u izrazito dobrim i podražavajućim odnosima sa roditeljima tužitelja,

- da je brat tuženika V. Č., M. Č. također iskazao da on jedino kao posjednike predmetne nekretnine zna obitelj tužitelja, da mu je otac jednom prilikom davne 1983. rekao da je i on u jednom dijelu upisan na predmetnoj štali, međutim to je spomenuo samo jednom i više nikada, međutim sud navodi da sama ta činjenica da je pokojni otac to rekao M. ne upućuje i na to da bi pokojni otac M. i V. Č. polagao nekakvo pravo na nekretnini, bez obzira na očito formalan upis,

- da sam tuženik također ne spori posjed tužitelja i njegove obitelji i da im to nitko nikada nije osporavao, ili dao naslutiti da oni nemaju pravo na posjed utužene nekretnine,

- da su pokojni očevi tužitelja i tuženika V. Č. bili također dobri prijatelji i da nikada oko predmetne štale nije bilo prijepora,

- da se pokojni otac 2.tuženika V. Č. kao vlasnik upisao temeljem naprijed navedenih isprava (Z-119/83 i O-43/86-13), međutim, samo ta činjenica ne dovodi u pitanje poštenje tužitelja i njegove obitelji kao ključne pretpostavke za rok dosjedanja,

- da se predmetna nekretnina nalazi tik uz obiteljsku kuću i čini jedinstvenu spojenu cjelinu upućuje na zaključak da se ta nekretnina oduvijek koristila kao štala od strane obitelji tužitelja i da oni nisu imali nikada, dugi niz godina nikakvog razloga posumnjati da to ne bi bilo njihovo,

- da je V. Č. iako odrastao i živio u R., izrazito vezan za R. V. i sam naveo da je uvijek dolazio u selo, da u selo dolazi i danas, da je bio dobar prijatelj tužitelja, zajedno su odrastali i družili se, da nikada nikako on nije dao naslutiti tužitelju (sve do unazad nekoliko godina) da predmetna nekretnina ne bi bila tužiteljeva ili od tužiteljeve obitelji, da nikada niti tužitelj, niti njegovi prednici nisu nikoga trebali pitati za dozvolu posjeda i nisu plaćali bilo kakvu novčanu naknadu za korištenje,

- da je tužitelj na predmetnoj nekretnini izvodio građevinske radove, zamjenu krova, fasadu, uređenje unutrašnjosti i nitko od tuženika mu to nije branio,

- da je nekretnina dostupna i vidljiva mještanima u R. V. i nitko nikada, a ni sada ne osporava posjed tužitelju pa ni tuženik V. Č. i ostali tuženici, već kako to navode i svjedoci smatraju ga vlasnikom predmetne nekretnine.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj putem svojih prednika (oca i djeda) u posjedu predmetne nekretnine barem od 1953. kada je pokojni M. M. upisan kao posjednik, pa sukladno navedenom još su na strani prednika tužitelja I. M. bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) i to paragrafa 1468, 1477 i 1493 i na osnovu članka 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 92/94, 74/95, 57/96; dalje ZOVO) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV). Naime, utvrđuje da je prednik tužitelja, pokojni M. M. kao posjednik upisan od 1953., pa bi od tada bio pošteni posjednik i već 1973. ispunile su se pretpostavke za dosjelost sukladno Načelnom mišljenju sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960.

10. Na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu. Naime, 2.tuženik u žalbi ponavlja sve prigovore koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, a koje prigovore je sud prvog stupnja ocijenio i o tome naveo valjane i u svemu prihvatljive razloge.

11. Protivno žalbenim navodima 2.tuženika sud prvog stupnja pravilno je ocijenio sve provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka D. M., I. M., V. M. i A. B. koji su suglasno iskazali da je oduvijek u posjedu predmetne nekretnine obitelj tužitelja, djed, roditelji, pa tužitelj; da je nekretnina bila gospodarski objekt – štala u kojoj su držali domaće životinje, a na katu sjeno, da se predmetna nekretnina nalazi uz obiteljsku kuću tužitelja i sa njome čini jedinstvenu cjelinu sa ograđenim dvorištem, da nikada nitko tužitelju i njegovoj obitelji nije osporavao vlasništvo i posjed, pa tako ni 2.tuženik i njegova obitelj, pa ni kada je tuženik unazad 10-tak godina na predmetnoj nekretnini izvodio veće građevinske radove zamjenu krova, fasadu, uređenje unutrašnjosti te prenamijenio nekretninu u konobu i stambeni prostor.

12. Uz sve naprijed navedeno valja dodati da prema navodima samog 2.tuženika i njegova brata M. Č. proizlazi da tužitelj i njegova obitelj od kada znaju za sebe koriste predmetne nekretnine i nikada se nitko tome nije protivio, niti su tužitelj i njegovi prednici tražili bilo kakvo dopuštenje.

13. Prema tome pravilno je sud prvog stupnja udovoljio tužbenom zahtjevu pozivom na pravno pravilo iz paragrafa 1453 OGZ-a dopunjeno Načelnim mišljenjem Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda, prema kojem pošteni posjednik stječe pravo vlasništva na nekretnine protekom roka dosjedanja od 20 godina. Naime, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je djed tužitelja sada pokojni M. M. stupio u posjed predmetne nekretnine još 1953., da je bio u neprekinutom njezinom posjedu do svoje smrti 1960., nakon čega u posjedu nekretnine je njegov sin I. M. otac tužitelja, sve do svoje smrti 1992., proizlazi da je propisano vrijeme posjedovanja od 20 godina isteklo još krajem 1973., a primjenom pravnog pravila OGZ-a, sukladno odredbama tada važećeg Zakona o načinu primjene pravilnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (SLFNRJ 86/46), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu čl. 388. st. 2. ZV-a.

14. Budući da prema odredbi čl. 20. st. 1. ZOVO, a jednako tako prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV-a nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih nekretnina u času otvaranja nasljedstva, da je sporna nekretnina nakon smrti I. M. pripala tužitelju, proizlazi da je tužitelj temeljem nasljedstva iza pokojnog oca stekao predmetnu nekretninu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno udovoljio tužbenom zahtjevu.

15. Nemaju osnove žalbeni navodi 2.tuženika da prednik tužitelja nije bio pošteni posjednik nekretnine. Naime, postojanje poštenog posjeda na strani prednika tužitelja kao materijalnopravne pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću, sud je utvrdio na temelju činjenice da su prednici tužitelja i tužitelj kroz svo vrijeme koristili spornu nekretninu, da tuženici nikada nisu osporavali prednicima tužitelja pravo na posjed niti na bilo koji način iskazivali da se smatraju vlasnicima iako su prednici tužitelja svoja vlasnička ovlaštenja manifestirali svima na očigled, to sama činjenica da su prednici tuženika u zemljišnim knjigama upisani kao (su)vlasnici ne čini prednike tužitelja nepoštenima jer su, na temelju naprijed navedenih okolnosti, vjerovali da su vlasnici pa im se zato ne može stavljati na teret zemljišnoknjižno stanje.

16. Nisu od pravnog značaja za drugačiji ishod ovog postupka niti žalbeni navodi 2.tuženika da tužitelj i njegovi prednici nisu pokretali odgovarajuće postupke i upisali se kao vlasnici na nekretnini.

17. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu 2.tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je presuda u odnosu na ostale tuženike kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci 8. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan