Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-4412/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz D. S., K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku iz D. S., protiv tuženice M. B. P. iz P., OIB:.., zastupane po punomoćniku M. Z., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 21 P-2/2016-42 od 30. rujna 2020., 8. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 21 P-2/2016-42 od 30. rujna 2020. u točki II. izreke i sudi:

Utvrđuje se da je bračna zajednica pokojnog V. P. rođ. 20. rujna 1936. i umrlog 4. prosinca 2012. i tuženice M. B. P. iz P., OIB: …, trajno prestala prije smrti pokojnika krivnjom tuženice, te da stoga tuženica nema pravo na nasljedstvo iza pok.

V. P..

II Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 1. 562,50 kn u roku od 15 dana dok se odbija zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe i odgovora na žalbu, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

1. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 21 P-2/2016-42 od 30. rujna 2020. u točki II. izreke i sudi: Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 8. 437,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđeno je da je osobni automobil marke …, reg. oznake …., broj šasije …, stečen kao bračna stečevina u bračnoj zajednici pokojnog V. P. rođ. 20. rujna 1936. i umrlog 4. prosinca 2012. i tuženice M. B. P. iz P., OIB:…, te da ½ suvlasničkog dijela ulazi u ostavinu iza pokojnog V. P.. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je bračna zajednica pokojnog V. P. i tuženice, trajno prestala prije smrti pokojnika, krivnjom tuženice te da tuženica nema pravo na nasljedstvo iza pok. V. P.. Rješenjem suda utvrđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv točke II izreke presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14 i 70/19:dalje-ZPP) dok se protiv rješenja žali tuženica također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a.

3. Tužitelj u žalbi tvrdi da je odbijajući dio presude nerazumljiv i proturječan te da presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio bitne činjenice i izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti pobijanog dijela presude. Tvrdi da sadržaj materijalne dokumentacije, na kojoj je sud trebao temeljiti utvrđenje, upućuje na zaključak da je tuženica u listopadu 2011. konačno napustila svog supruga, sada pok. V. P.. U to vrijeme da tuženica nije bila na liječenju jer iz dokumentacije proizlazi da je bila na liječenju od srpnja 2012. do rujna 2012., kada je učinjena operacija i nakon jednog dana otpuštena kući, te tijekom 2016. Iz sadržaja pisma koji je nesporno napisala tuženica proizlazi da je napustila svog supruga jer je bila ogorčena njegovim postupanjem i da se nije namjeravala vratiti. Svjedoci koji su saslušavani tijekom postupka nisu imali saznanja o njihovom odnosu i na iskazima tih svjedoka nije se moglo temeljiti utvrđenje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Tuženica nije posjetila svog supruga nakon što je slomio kuk i završio u bolnici ni dok je bio u toplicama i boravio u Dugom selu, koje je pola sata udaljeno od njezinog stana, a sve to se događalo prije njezinog operativnog zahvata i nije ni sudjelovala u organizaciji pogreba. Tvrdi i da sadržaj potpisane punomoći govori o namjeri pok. V. P. da pokrene brakorazvodnu parnicu i tvrdnja tužitelja da to nije učinio jer nije imao kod sebe dokumentaciju tijekom postupak nije osporena.

4. Tuženica osporava rješenje o troškovima postupka i tvrdi da nije pravilno utvrđen razmjer uspjeha u sporu jer da je vrijednost ostale naslijeđene imovine (vikendice u P., kuće u D. s. sa zemljištem) puno veća od citiranog vozila i da je tuženica u većoj mjeri uspjela u sporu od tužitelja.

5. Svaka stranka predlaže uvaženje svoje žalbe.

6. Odgovorom na žalbu tužitelja i tuženice osporavaju se žalbeni navodi protivne stranke.

7. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženice nije osnovana.

8. Kod donošenja pobijane presude i rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se pozivaju stranke postupka, pobijana presuda i rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio u odnosu na pobijani dio presude:

- da su tuženica i sada pok. V. P. bili u braku u trenutku smrti pok. V., 04. prosinca 2012. te da su se vjenčali 19. svibnja 2006.,

- da je tuženica živjela u Z. u svom stanu od listopada 2011., a do tada da je živjela s pok. V. u P.,

- da je sporno u ovom predmetu je li bračna zajednica pokojnog V. i tuženice trajno prestala prije smrti pokojnika, krivnjom tuženice, u listopadu 2011. kada je otišla u Z. i ima li tuženica pravo na nasljeđivanje u smislu odredbe članka 25. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15),

- da iskazi saslušanih svjedoka ne opravdavaju tvrdnju o prestanku zajednice života tuženice i pok. V. njezinim odlaskom u Z.. Pok. V., nikome od saslušanih svjedoka, susjedima u P. ni vjenčanim kumovima, nije govorio o problemima u braku, već je za tuženicu govorio da je na liječenju u Z., spominjao ju je u kontekstu očekivanja njezinog povratka čim joj dopusti njezino ozbiljno narušeno zdravstveno stanje. Sud nije prihvatio istinitim iskaz svjedokinje Lj. C., tužiteljeve tete, koja govori drugačije i tvrdi da ju je par mjeseci prije smrti nazvao brat V. i rekao joj da ga je M. ostavila, bez da je naveo razlog, jer je analizom iskaza ostalih nesrodnih svjedoka te njezinih činjeničnih navoda utvrdio da ista nije bila u dobrim odnosima sa svojim bratom ni s tuženicom,

- da je liječničkom dokumentacijom potvrđeno da je tuženica bila na operaciji dojke 2012. i srca 2016.,

- da se u pismu koji je nesporno napisala tuženica govori o odlasku tuženice u Z. jer pok. V. prekomjerno konzumira alkohol i da je spisu priložena pismena punomoć iz koje proizlazi da je je pok. V. P. 30. travnja 2012. opunomoćio odvjetnika radi zastupanja u postupku radi razvoda braka protiv tuženice te da je nesporno da postupak razvoda do svoje smrti pok. V. nije pokrenuo, ali sadržaj tih isprava uz iskaze svjedoka koji govore drugačije o odnosima pok. ostavitelja i tuženice ne opravdava tvrdnju o trajnom prestanku bračne zajednice krivnjom tuženice ni u sporazumu s V..

- da su pok. V. i tuženica svoje međusobne odnose uredili onako kako su to s obzirom na svoju životnu dob, mogućnosti i navike željeli, te da je između istih postojala emotivna povezanost i zajednica života, a da je tuženica tijekom posljednjih godinu dana V. života živjela u Z. zbog bolesti i liječenja, ali je održavala kontakte s pok. V..

10. Sukladno tome odbio je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je bračna zajednica pokojnog V. i tuženice trajno prestala prije smrti pokojnika krivnjom tuženice i da tuženica nema pravo na nasljedstvo.

11. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tuženica i pok. V. P., kao bračni drugovi, živjeli u P. (brak su sklopili 19. svibnja 2006.) te da je tuženica u listopadu 2011. otišla u Z. u svoj stan i da do smrti pok. V., koji je umro 04. prosinca 2012., nije živjela sa pok. V. i nije ga vidjela od odlaska u Z.. Nije sporno ni da je pok.

V. u ožujku 2012. slomio kuk te da je bio na liječenju u B. na moru gdje je operiran nakon čega je otišao u D. S. gdje je kratko živio sa sinom, ovdje tužiteljem, zatim je bio neko vrijeme u toplicama da bi nakon toga ponovno otišao u P., gdje je živio sam do svoje smrti. Nije sporno da je ovdje tuženica nakon svog odlaska u Z. pok.

V. napisala pismo u kojem govori o njegovoj sklonosti alkoholu i o njegovom lošem ponašanju prema njoj za vrijeme zajedničkog života. Nije sporno ni da je pok. V. u travnju 2012. potpisao pismenu punomoć kojom je opunomoćio odvjetnika D. K. iz D. S. za zastupanje u postupku razvoda braka protiv ovdje tuženice, koji postupka pred sudom do svoje smrti nije pokrenuo.

12. Nastavno, iz priložene liječničke dokumentacije nastale u razdoblju do smrti pok. V. P. proizlazi da je ovdje tuženica bila na liječničkim pregledima uz Zagrebu zbog dojke u razdoblju od 13. srpnja 2012. do 28. kolovoza 2012. s time da je 27. kolovoza 2012. zaprimljena u bolnicu radi mikrokalcifikata u GLK desne dojke i nakon operativne obrade 28. kolovoza 2012. je otpuštena i iz otpusnog pisma proizlazi da joj je redovna kontrola određena za dva mjeseca. U spisu je nalaz Klinike od 22. listopada 2012. iz kojega proizlazi da je ovdje tuženica upućena na ultrazvuk srca.

13. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je, je li zajednica života tuženice s ostaviteljem pok. V. P. trajno prestala njezinom krivnjom ili u sporazumu s ostaviteljem.

14. Pogrešno je sud prvog stupnja iz utvrđenih činjenica izveo zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je prije smrti ostavitelja trajno prestala bračna zajednica krivnjom tuženice te da tuženica nema pravo na nasljedstvo.

15. Naime odredbom članka 25. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03 i 35/05; dalje-ZN) propisano je da bračni drug nema pravo na nasljedstvo: 1) ako je ostavitelj podnio tužbu za rastavu ili poništaj braka, odnosno sporazumni zahtjev za rastavu braka, a nakon ostaviteljeve smrti se utvrdi da su bili osnovani, 2) ako njegov brak s ostaviteljem bude proglašen nepostojećim, ili bude poništen poslije ostaviteljeve smrti iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli bračni drug znao ili morao znati u vrijeme sklapanja braka, 3) ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili u sporazumu s ostaviteljem.

16. Iako nitko od saslušanih svjedoka, u bitnome susjeda i vjenčanih kumova pok. ostavitelja V. P. u P., nije govorio o prestanku bračne zajednice pok. ostavitelja i tuženice već su svi govorili o privremenom odlasku tuženice u Z. i o njezinom navodnom dolasku kad se izlijeći, ti iskazi koji se temelje na pričanju pok. ostavitelja ne opravdavaju utvrđenje o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iz točke II. izreke jer sadržaj materijalne dokumentacije upućuje na drugačiji zaključak. Kako svjedoci nemaju i ne mogu imati osobnih saznanja o bračnim odnosima tuženice i pok ostavitelja već to saznanje crpe iz iskaza pok. ostavitelja koji očito nije želio govoriti o svojim obiteljskim prilikama valjalo je utvrđenje o bitnim činjenicama temeljiti na sadržaju materijalne dokumentacije.

17. Treba kazati da iz sadržaja pisma koji je tuženica poslala tužitelju i nesporne činjenice o njezinom odlasku u Z. najkasnije u listopadu 2011. proizlazi da je tuženica odlaskom iz kuće tuženika u P., u kojoj je živjela zajedno sa pok. ostaviteljem, napustila bračnu zajednicu jer je bila nezadovoljna bračnim životom, a ne da je otišla u Z. zbog liječenja. Za istaknuti je da i iz sadržaja materijalne dokumentacije proizlazi da je tuženica imala prvi liječnički pregled u srpnju 2012. pa kako nije dokazala tvrdnju o ranijem pregledu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 7. i 221. a ZPP-a valjalo je zaključiti da prije srpnja 2012. nije imala liječničke preglede u Z.. Sukladno tome na sadržaju pisma i liječničke dokumentacije valjalo je zaključiti da tuženica nije napustila kuću pok. V. zbog liječenja (kako tvrdi) jer je njezino liječenje uslijedilo osam mjeseci nakon napuštanja kuće tuženika. Osim toga sadržajem liječničke dokumentacije ne dokazuje se da bi tuženica tijekom 2012. bila na dugotrajnijem liječenju jer je 27. kolovoza 2012. zaprimljena u bolnicu radi mikrokalcifikata u GLK desne dojke i nakon operativne obrade, 28. kolovoza 2012. je otpuštena i redovna kontrola određena joj je za dva mjeseca. Kasnije navodno liječenje tuženice iz 2016., nakon smrti pok. ostavitelja, nije odlučno za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva.

18. Nastavno, tuženica ne spori da od odlaska iz Z. nije vidjela svog supruga pok. V. (nije ga posjetila u toplicama ni u bolnici) iako je u on u ožujku 2012. slomio kuk i operativno liječen te je proveo određeno vrijeme (prije njezinih prvog pregleda iz srpnja 2012.) kod sina u D. S. i u toplicama (u blizini Z. gdje je boravila tuženica) i u to vrijeme njezina pomoć i podrška zasigurno mu je bila potrebna.

19. Tvrdnja o navodnim kontaktima kroz povremene telefonske razgovore, na koje se poziva tuženica, da su se doista ti kontakti i realizirali, ne govori u prilog održavanju bračne zajednice i nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da su pok. ostavitelj i tuženica na taj način uredili međusobne odnose (odvojenim životom i povremenim telefonskim razgovorima) jer iz iskaza same tuženice, a to su potvrdili i saslušani svjedoci, proizlazio da su za vrijeme trajanja braka pa sve do listopada 2011. i odlaska tuženice u Z., pok. ostavitelj i tuženica živjeli zajedno u kući pok. ostavitelja V. u P., temeljem čega je valjalo utvrditi da su bračne odnose uredili zajedničkim životom na istoj adresi.

20. Iz tako utvrđenih činjenica trebalo je zaključiti da je tuženica napustila bračnu zajednicu i da u razdoblju duljem od godinu dana do smrti ostavitelja, koji je u tom razdoblju nakon napuštanja bračne zajednice bio i teško bolestan (slomio je kuk) nije s njim ostvarila osobne kontakte pa je s obzirom na takvo ponašanje, a imajući u vidu i uzajamna prava i dužnosti bračnih drugova mogla i morala biti svjesna da njeno ponašanje vodi prestanku bračne zajednice. Stoga je iz svega navedenog valjalo zaključiti da su ostvarene pretpostavke propisane odredbom članka 25. stavak 2. ZN-a o trajnom prestanku zajednica života s ostaviteljem krivnjom tuženice.

21. Kako je tužitelj kroz žalbenu fazu postupka u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom valjalo je preinačiti i i rješenje suda prvog stupnja kojim je odlučeno o troškovima postupka i tužitelju dosuditi ukupne opravdani troškovi postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, odnosno odbiti zahtjev tuženice za naknadu njezinih troškova prvostupanjskog postupka.

22. Opravdani troškovi postupka tužitelja odnose se na nagrade odvjetniku za sastavljanje tužbe, u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno tbr. 7. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15:dalje Tarifa), za sastavljanje podneska od 29. ožujka 2017. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn sukladno tbr. 8. stavak 1. Tarife, te za sastav podnesaka od (2. svibnja 2016., 21. svibnja 2018. i 12. kolovoza 2020.) u iznosu od po 250,00 kn, primjenom tbr. 8. stavak 3. Tarife, za pristup na ročišta (18. veljače 2019., 25. svibnja 2020 14. srpnja 2020 i 19. kolovoza 2020.) u iznosima od po 1.000,00 kn, primjenom tbr.-a 9. točka 1. Tarife što sveukupno iznosi 6. 750,00 kn (1.000,00+ 1.000,00+ 250,00x3 +1.000,00x4), odnosno uvećano za PDV po stopi od 25 % iznosi 8. 437,50 kn (6.750,00x 125%).

23. Ostali troškovi koje potražuje tužitelj na ime sastava podneska koji nisu bili potrebni (članak 155. ZPP-a) i u iznosu većem od propisanog, odbijeni su kao neosnovani.

24. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a tužitelju koji je u cijelosti uspio sa žalbom na osporavani dio glavne tražbine priznati su i ukupni troškovi žalbenog postupka i to: za sastav žalbe iznos od 1.250,00 kn (tbr. 10. točka 1. Tarife) uvećan za PDV po stopi od 25 % što sveukupno iznosi 1. 562,50 kn.

25. Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe na rješenje jer nije uspjela s žalbom, kao ni trošak odgovora na žalbu, jer sastav odgovora nije bio potreban (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. i člankom 155. ZPP-a).

26. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe članka 373. ZPP-a, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, odnosno odbiti žalbu tuženice i odlučiti kao u izreci.

27. Nepobijana točka I. izreke presude ostaje neizmijenjena

U Rijeci, 8. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić