Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-1976/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja K. S. iz S. B., OIB…, zastupanog po punomoćnici M. P. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ž. & p. iz Z., protiv tuženika O.T.P. b. d.d. S., OIB…, zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku u Odvjetničkom društvu A. & A. iz S., po generalnoj punomoći Su-2855/18, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3479/16 od 26. ožujka 2021., dana 8. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3479/16 od 26. ožujka 2021., u pobijanom dijelu pod toč. I. kojim je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na

iznos od 119,59 kn od 11. srpnja 2011. ,

iznos od 137,49 kn od 10. kolovoza 2011.,

iznos od 120,00 kn od 12. rujna 2011.,

iznos od 118,03 kn od 10. listopada 2011.,

iznos od 118,59 kn od 10. studenog 2011.,

iznos od 118,34 kn od 12. prosinca 2011.,

iznos od 120,95 kn od 10. siječnja 2012.,

iznos od 122,00 kn od 10. veljače 2012.,

iznos od 122,07 kn od 12. ožujka 2012.,

iznos od 121,38 kn od 10. travnja 2012. ,

iznos od 121,74 kn od 10. svibnja 2012.,

iznos od 122,42 kn od 11. lipnja 2012.,

iznos od 121,48 kn od 10. srpnja 2012.

iznos od 121,65 kn od 10. kolovoza 2012.

iznos od 113,03 kn od 10. rujna 2012. do dana podnošenja tužbe 27. lipnja 2016., i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku O.T.P. B. d.d. S. da tužitelju K. S. isplati zakonske zatezne kamate tekuće:

- na iznos od 119,59 kn od 11. srpnja 2011. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 137,49 kn od 10. kolovoza 2011. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 120,00 kn od 12. rujna 2011. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 118,03 kn od 10. listopada 2011. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 118,59 kn od 10. studenog 2011. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 118,34 kn od 12. prosinca 2011. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 120,95 kn od 10. siječnja 2012. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 122,00 kn od 10. veljače 2012. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 122,07 kn od 12. ožujka 2012. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 121,38 kn od 10. travnja 2012. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 121,74 kn od 10. svibnja 2012. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 122,42 kn od 11. lipnja 2012., do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 121,48 kn od 10. srpnja 2012. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 121,65 kn od 10. kolovoza 2012. do 27. lipnja 2016.,

- na iznos od 113,03 kn od 10. rujna 2012. do 27. lipnja 2016.,

sve po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 27. lipnja 2016. po stopi zateznih kamata određenih za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3479/16 od 26. ožujka 2021., u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 412,50 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.818,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2016. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za više zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od iznos od 119,59 kn od 11. srpnja 2011., na iznos od 137,49 kn od 10. kolovoza 2011., na iznos od 120,00 kn od 12. rujna 2011., na iznos od 118,03 kn od 10. listopada 2011., na iznos od 118,59 kn od 10. studenog 2011., na iznos od 118,34 kn od 12. prosinca 2011., na iznos od 120,95 kn od 10. siječnja 2012., na iznos od 122,00 kn od 10. veljače 2012., na iznos od 122,07 kn od 12. ožujka 2012., na iznos od 121,38 kn od 10. travnja 2012., na iznos od 121,74 kn od 10. svibnja 2012., na iznos od 122,42 kn od 11. lipnja 2012., na iznos od 121,48 kn od 10. srpnja 2012., na iznos od 121,65 kn od 10. kolovoza 2012., na iznos od 113,03 kn od 10. rujna 2012. do dana podnošenja tužbe 27. lipnja 2016. (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos os 3.418,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (toč. II. izreke).

2. Presudu u dijelu I. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana presuđenja, te u dijelu toč. II. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa za daljnji iznos od 312,50 kn, žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači i u skladu s navodima žalbe, uz naknadu parničnog troška i troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku za isplatu pretplaćenih iznosa po ugovoru o potrošačkom kreditu uslijed ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za razdoblje od 11.7.2011. do 10.9.2012. u ukupnom iznosi od 1.818,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta do isplate temeljem stečenog bez osnove.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj, izuzev u dijelu koji se odnosi na odluku o parničnom trošku. Presuda, osim u odluci o troškovima postupka, sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

6. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelj i prednik tuženika 23.8.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj 87122/05 kojim je prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 17.378,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF liste banke važeće na dan korištenja kredita, da je kredit odobren s rokom otplate od 84 mjeseca i mjesečni anuitet od 250,08 CHF, da u čl. 4. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa od 5,40% godišnje, da je tuženik u razdoblju od 11.7.2011. do 10.9.2012. jednostrano povećao početno ugovorenu redovnu kamatnu stopu na 8,90%, te da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je razliku između početno ugovorene redovne kamatne stope od 5,40% i kamate nakon promjene kamatne stope čini iznos od 285,72 CHF, koji je tužitelj više platio, što preračunato u kune po prodajnom deviznom tečaju tuženika na dan dospijeća svake rate iznosi ukupno 1.818,76 kn.

8. Prvostupanjski sud utvrdio je da je odredba sadržana u Ugovoru o kreditu od 23.8.2005. u pogledu promjenjive kamatne stope koju je tuženik s početno ugovorene kamatne stope od 5,40% jednostrano promijenio na 8,90% nepoštena, jer nije određena, niti odrediva, a time i ništetna, te je prihvatio tužbeni zahtjev, osim u dijelu odluke koji se odnosi na isplatu zateznih kamata za razdoblje od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do dana podnošenja tužbe, koji je odbio kao neosnovan.

9. Pravilno se sud prvog stupnja prilikom odlučivanja i tužbenom zahtjevu pozvao na učinke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kojom je utvrđeno i u odnosu na prednika tuženika da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81, 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09

– dalje: ZZP/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

10. Odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP.

11. Prema odredbi članka 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovne u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

12. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13.Navedene odredbe ZPP i ZZP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st.

1. ZPP.

14. Obzirom da pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a kojom je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to obvezuje i prvostupanjski sud, zbog čega prvostupanjski sud nije trebao posebno obrazlagati ništetnost navedenih odredbi ugovora, s obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci.

15. Nepoštena ugovorna odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samoga Zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.

16. Pravilno je stoga sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 1111. ZOO visinu konačnog tužbenog zahtjeva utvrdio financijskim vještačenjem temeljem izračuna koji predstavlja razliku između onoga što je tužitelj trebao platiti da je u tom razdoblju stopa redovne kamate ostala početna i stvarno plaćenog iznosa po primijenjenoj kamatnoj stopi prema odluci banke (tuženika).

17. Pogrešno je međutim isti sud primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1115. ZOO kada je zaključio da tuženik nije bio nepošten stjecatelj i da tužitelju temeljem ništetne odredbe ugovora o kreditu o primjenjivoj kamatnoj stopi pripada zatezna kamata od dana podnošenja tužbe do isplate, uz obrazloženje da je tek nakon uspjeha kolektivne tužbe istakao svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a da prije podnošenja tužbe u ovom sporu nije ukazivao na ništetnost sporne odredbe.

18. Navedeni pravni pristup u pogledu tijeka zateznih kamata je pogrešan. Naime, u situaciji kada je u postupku po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava potrošača, korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, dužan je vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene više plaćenim mjesečnim anuitetima, sve sukladno odredbi čl. 1111. ZOO. Takvu je korist tuženik kao nepošteni stjecatelj ostvarivao od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, zbog čega je dužan platiti tužitelju i zateznu kamatu na svaki pojedini iznos od dana stjecanja do isplate, a ne od dana podnošenja tužbe do isplate, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. Pri tome činjenica što tužitelj nije do pravomoćnog okončanja parnice za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača podnosio tužbu, niti se obraćao tuženiku sa tvrdnjom da je ugovorna odredba o primjenjivoj kamatnoj stopi, nije od utjecaja na tijek zateznih kamata, jer je upravo smisao takvih tužbi osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da utvrđenja iz kolektivnog spora imaju direktan učinak na pojedinačne postupke.

19. Zbog iznijetih razloga valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu toč. I. izreke, te dosuditi tužitelju zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos (čiji ukupni zbroj predstavlja dosuđeni iznos glavnice od 1.818,76 kn) pobliže naveden u izreci presude i za razdoblje od dana primljene uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa kredita do dana donošenja prvostupanjske presude 26. ožujka 2021.

20. Navedenim preinačenjem prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu sporednog zahtjeva (dijela zateznih kamata) nije izmijenjen konačan uspjeh tužitelja u sporu. Osnovano u žalbi ukazuje tužitelj da pobijana presuda ne sadrži nikakve razloge o tome koji obrazloženi podnesak mu je priznat u okviru parničnih troškova, niti razloge u pogledu odbijajućeg dijela zahtjeva za naknadu parničnog troška, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje tužitelj.

21. Ovaj drugostupanjski sud je temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a st. 4. ZPP polazeći od provedenih parničnih radnji u postupku utvrdio da žalba tužitelja u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu paničnog troška preko dosuđenog iznosa nije osnovana. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u troškovniku zatražio o naknadu parničnog troška za tri obrazložena podneska i to za podneske od 2.5.2018., 22.1.2019. i 25.2.2020., - svaki po 25 bodova, time da se osnovanim ukazuje samo trošak sastava obrazloženog podneska od 25.2.2020. u iznosu od 25 bodova po Tbr. 8./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), kojim se nakon provedenog vještačenja očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i konačno specificirao tužbeni zahtjev. Podnesak od 2.5.2018. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženika nije bio potreban za postupak jer u njemu isti pretežno ponavlja navode već iznijete u tužbi, premda je sadržaj podneska u bitnome mogao iznijeti na pripremnom ročištu. Nepotreban je i podnesak od 22.1.2019. kojim tužitelj obavještava sud da je uplatio predujam za provođenje financijskog vještačenja, jer sud raspolaže podacima o svim izvršenim uplatama stranaka tijekom postupka. Budući da su pobijanom presudom tužitelju dosuđeni još i zatraženi trošak sastava tužbe po Tbr. 7./1. Tarife (25 bodova), trošak triju ročišta za zastupanje po odvjetniku po Tbr. 9./1. Tarife (svako po 25 bodova) i dvaju ročišta za zastupanje po odvjetniku po Tbr. 9/5. Tarife (svako po 6,25 boda), kao i trošak financijskog vještačenja i sudskih pristojbi, to se neosnovanim ukazuje jedno zatraženi trošak sastava podnesaka od 2.5.2018. i22.1.2019., koji tužitelj ne pripada (čl. 155. ZPP). Dakle, daljnji parnični trošak preko dosuđenog iznosa tužitelju ne pripada.

22. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i 373.a ZPP presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

23. Tužitelju je za sastav žalbe po Tbr. 10./5. Tarife priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 kn, uvećano za plaćenu sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 100,00 kn, ili ukupno 412,50 kn.

U Zagrebu 8. lipnja 2022.

Sutkinja:

Ksenija Grgić, v.r.