Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-2270/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

D O P U N S K A  P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika TŠ iz [adresa] zastupanog po punomoćnici Ireni Gulan Šimurina, odvjetnici iz [adresa] i 2/VŠ iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženika 1/ZŠ i tuženice-protutužiteljice UŠ, oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Dajani Bjedov, odvjetnici iz Zadra, radi predaje u posjed i ukidanja prava osobne služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika 1/TŠ protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-115/18 od 29. travnja 2021., ispravljene rješenjem poslovni broj P-115/18 od 29. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika 1/IŠ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-115/18 od 29. travnja 2021., ispravljena rješenjem poslovni broj P-115/18 od 29. travnja 2021. u odnosu na tog tužitelja-protutuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citirano u izreci odlučeno je:

„Odbija se kao, neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja ZŠ i UŠ koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima ZŠ i UŠ predati tužiteljima TŠ i VŠ u nesmetan suposjed slobodan od osoba i stvari stan površine cca 80 m2 koji se nalazi u [adresa], na adresi [adresa], na prvom katu zgrade sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima ZŠ i UŠ solidarno plaćati tužiteljima TŠ i VŠ mjesečno iznos od po 1.500,00 kuna počevši od 04. prosinca 2011. god. pa do predaje u suposjed stana iz toč. I. presude s pripadajućom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos, s tim da se kao dan dospijeća uzima 1. u mjesecu za tekući mjesec, po stopi od 12% godišnje do 1.8.2015. god., a od 1.8.2015. god pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima naknaditi solidarno tužiteljima parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se, kao neosnovan, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja ZŠ i UŠ koji glasi :

" Nalaže se tuženicima da tužiteljima predaju u suposjed nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III Ukida se pravo osobne služnosti plodouživanja uknjiženo u korist tužitelja protutuženika pod 1) TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja-protutuženika pod 2) VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u C teretovnici zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na teret suvlasničkog udjela od ½ uknjiženog na imenu tužiteljice-protutuženice pod 2) UŠ iz [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj] i određuje se brisanje uknjižbe prava osobne služnosti u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u C teretovnici na imenu 1. PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u C teretovnici zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na teret suvlasničkog udjela od ½ uknjiženog na imenu tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV Nalaže se tužiteljima-protutuženicima RŠ i VŠ iseliti i predati

u posjed slobodnu od osoba i svojih stvari, kuću i dvorište u [adresa], izgrađenu na čest. 7225 k. o. [katastarska općina].

V Nalaže se tužiteljima-protutuženima TŠ i VŠ, naknaditi tuženiku ZŠ i tuženoj-protutužiteljici UŠ, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 45.000,00 kn (četrdesetpettisućakuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja (29. travnja 2021.) ,u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog (56.250,00 kn) (pedesetšestitisućadvjestopedesetkuna) i to za iznos od 11.250,00 kn (jedanaesttisućadvjestopedesetkuna), zahtjev za naknadom troška postupka, odbija kao neosnovan.

2. Nadalje, rješenjem o ispravku od 29. travnja 2021. odlučeno je:

„I Ispravlja se presuda ovog suda pod poslovnim brojem P- 115/18 od 29. travnja 2021. u izreci iste, na način da umjesto:

"... I Odbija se kao, neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja ZŠ i UŠ koji glasi:.." i ".. II Odbija se, kao neosnovan, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja ZŠ i UŠ koji glasi : ..." ispravno treba stajati:

" … I Odbija se kao, neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja TŠ i VŠ koji glasi:..." i ".. II Odbija se, kao neosnovan, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja TŠ i VŠ koji glasi : .. "

II Ispravlja se presuda ovog suda pod poslovnim brojem P- 115/18 od 29. travnja 2021. u obrazloženju iste, točka 15. i 16. na način da umjesto:

"..15. Tužena – protutužiteljica VŠ kao suvlasnica ½ dijela nekretnine.. " i "..16. ... protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice VŠ..." ispravno treba stajati: "..15. Tužena pod 2) – protutužiteljica UŠ kao suvlasnica ½ dijela nekretnine.. " i "..16. ... protutužbeni zahtjev tužene pod 2) – protutužiteljice UŠ.."

III U preostalom dijelu presuda ovog suda pod poslovnim brojem P-115/18 od 29. travnja 2021., ostaje neizmijenjena.“

3. Protiv navedene presude tužitelj-protutuženik 1/PŠ (dalje: 1/tužitelj) je podnio žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19

– dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja i odbije protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbu nije podnesen odgovor.

5. Žalba nije osnovana.

6. U predmetnom postupku tužitelji-protutuženici traže predaju u posjed stana na prvom katu u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] površine 751 m2 k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od tri stana, na temelju prava plodouživanja koje imaju u ½ dijela cijele zgrade, te postavljaju eventualno kumulirani zahtjev za predaju u suposjed čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te zahtjev za isplatu naknade za uporabu nekretnine od 1.500,00 kn od 4. prosinca 2011. nadalje do predaje u suposjed.

Tuženici su se navedenom zahtjevu usprotivili, te je 2/tuženica UŠ podnijela i protutužbu radi ukidanja prava osobne služnosti plodouživanja uknjiženog u korist tužitelja na teret njezinog suvlasničkog dijela, te iseljenje i predaju u posjed kuće i dvorišta u [adresa].

7. U postupku je utvrđeno, a između stranaka nije niti sporno, da je stambena zgrada koja se sastoji od tri stana izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su tužitelji- protutuženi pod 1/ i 2/ živjeli u stanu u prizemlju, otac tužitelja-protutuženika pod 1) i tuženika pod 1), na prvom katu, a tuženi-protutužitelji pod 1-2) u stanu u potkrovlju. Predmetna stambena zgrada nije etažirana. Tužitelj-protutuženik pod 1) bio je suvlasnik ½ kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je preostali udio od ½ dijela suvlasništvo tuženika pod 2), a sve s osnove nasljeđivanja iza pok. roditelja tužitelja-protutuženika pod 1) i tuženika pod 2). Tužitelj-protutuženik pod 1) je svojim suvlasničkim udjelom od ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] raspolagao ugovorom o darovanju, 8. studenog 2013., u korist svoje djece; tada mlt. AŠ i sina GŠ, pritom osnivajući u korist sebe i svoje supruge, tužiteljice-protutužene pod 1) pravo doživotnog plodouživanja. Nadalje, nije niti sporno, a što proizlazi i iz predmeta ovog suda koji se vodio pod poslovnim brojem P-2128/13, da je ugovor o darovanju sklopljen između darovatelja, ovdje tužitelja-protutuženika pod 1) sa AŠ i GŠ, kao daroprimcima, pobijen kao pravna radnja dužnika na štetu vjerovnika, odnosno izgubio učinak u dijelu u kojem je potrebno namiriti potraživanje koje ČŠ ( vjerovnik) ima prema ovdje tužitelju-protutuženiku pod 1) (dužniku). Također, nije sporna niti činjenica da je u ovršnom postupku ovrhovoditelja ČŠ protiv ovršenika AŠ i GŠ, kao kupac, suvlasničkog udjela ovršenika AŠ ( ¼ ) i GŠ ( ¼), na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sudjelovala ovdje tužena pod 2-protutužiteljica. Na koncu nakon spomenutih pravnih radnji, prema zk. izvatku ovog suda kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označena kao oranica i gromača površine 751 m2, upisana je kao suvlasništvo tuženika pod 1) za ½ dijela, te tužene pod 2)/protutužiteljice za preostalih ½ dijela, uz evidentirani teret prava plodouživanja tužitelja-protutuženika pod 1-2) na suvlasničkom udjelu tužene pod 2)/protutužiteljice. Sporna je valjanost ugovora o osnivanju prava plodouživanja na predmetnoj čestici.

8. Prvostupanjski sud je, uvidom u ugovor od 8. studenog 2012., utvrdio da su ugovorne stranke predmetnog ugovora kojim se ujedno osniva i pravo plodoživanja na ime TŠ i njegove supruge VŠ, darovatelj PŠ, te kao daroprimatelji mlt. AŠ zastupana po zakonskom zastupniku i roditelju VŠ, i GŠ.

9. Iz iskaza tužitelja-protutuženik PŠ proizlazi, da je on sa tužiteljicom- protutuženom VŠ, sinom GŠ i kćerkom AŠ stanovao u prizemlju stambene zgrade. Brat ZŠ da živi u potkrovlju sa suprugom UŠ. Stan na prvom katu da je koristio njegov pok. otac do smrti ( 3. prosinca 2011). On i brat da su imali dogovor, postignut za života njihova oca, da svatko od njih koristi upravo stan u kojemu je stanovao. Nakon smrti oca, brat ZŠ da je promijenio bravu i on da nikada nije ušao u posjed stana u kojem je živo otac. Ističe kako ovim postupkom želi da mu se omogući pristup upravo stanu u kojem je stanovao njegov otac do svoje smrti. Nakon očeve smrti, on da je naslijedio 1/2 nekretnine koju je 8. studenog 2011., darovao sinu i kćeri, a za sebe i za suprugu osnovao pravo doživotnog plodouživanja. U vrijeme darovanja sa djecom je stanovao u prizemlju i nije bio u posjedu stana na prvom katu. Sin GŠ u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju je bio punoljetan, dok je AŠ bila maloljetna. Nije odlazio na Centar radi pribave bilo kakvog odobrenja vezano za sklapanje ugovora o darovanju, odnosno osnivanje prava doživotnog plodouživanja u korist njega i supruge. Također navodi da je bio u pritvoru nakon bratove optužbe za pokušaj ubojstva od 17. studenog 2017., te da je od tada onemogućen pristupu stana u prizemlju. I danas da ima svoje stvari smještene u stanu u prizemlju. GŠ da je stanovao sa njim i suprugom VŠ u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju, a nije imao mogućnost korištenja stana na prvom katu. Djecu da nije uveo u posjed stana u potkrovlju jer tamo živi njegov brat. Nakon sklapanja ugovora o darovanju cijela obitelj da je stanovala u stanu u prizemlju, dok on nije završio u zatvoru, a sin se negdje 2015/2016 preselio u Irsku, a nitko od njegove obitelji ni nakon smrti oca nisu koristili stan na prvom katu kao ni stan u potkrovlju. Policija da je intervenirala od sklapanja ugovora o darovanju jer je bilo nesuglasica između njega i brata. Dok je on boravio u zatvoru, kćer i supruga da su deložirani, a da mu nije poznato zašto, iako zna da je postojala neka ovrha zbog njegova dugovanja. U vrijeme darovanja znao je za to dugovanje, ali da ga je izvršio jer je htio da nešto iza njega ostane njegovoj djeci.

10. Tužiteljica-protutužena 2/VŠ je iskazala da su ona i suprug djeci darovali predmetnu nekretninu, smatrajući da je i ona na nju imala pravo jer joj je RŠ bio suprug. U ugovoru u darovanju ona da je zastupala mlt. kćer AŠ. Nakon što je RŠ završio u zatvoru, ona i AŠ da su nastavile stanovati u stanu prizemlju, a sin GŠ je otišao u Irsku negdje 2017. Njene stvari da su i dalje u tom prizemlju i želi da joj se vrate, kao što želi i posjed stana u prizemlju. Iz stana da je istjerana 1. travnja 2018. kada se vratila s posla, da je brava na stanu bila promijenjena. Ona da želi da joj se vrati ono što piše na papiru, a ne zna točno što to spada. Također je navela da ona, bivši suprug i djeca nikada nisu imali pristup niti jednom stanu osim onom u prizemlju. Između nje i njene obitelji, te tuženika ZŠ i tužene- protutužiteljice UŠ, da je u više navrata intervenirala policija, njihov odnosi da su poremećeni, što je posebno došlo do izražaja nakon smrti pok. svekra. Tuženik ZŠ da je i digao ruku na nju, kćerku joj i sina, ali da ne zna postoji li kakva kaznena odluka da su tuženici učinili nešto na štetu nje i njene obitelji, iako je ona to prijavljivala policiji i dala im iskaz, te da nije dobila nikakvu presudu da bi oni bili oslobođeni optužbe u kaznenom postupku.

11. Iz iskaza tuženika NŠ sud je utvrdio, da je on izgradio stan u potkrovlju u kojem živi s obitelji. Pokojni otac da je živio na katu, a brat RŠ u prizemlju. Zapravo između njih da nije postojao nikakav službeni odgovor, a otac da je išao na to da zgrada koja ima 2 kata, svaki sin da koristi po jedan. RŠ nikada nije koristio, niti imao ključeve stana u potkrovlju, on je koristio samo prizemlje, a otac je stanovao na katu. Nakon smrti oca, brat da je skinuo vrata od ulaza kojim se moglo ući na kat i potkrovlje, a stana u prizemlju da ima odvojen ulaz. On da je to prijavio policiji. Nakon toga, zbog slabe intervencije policije, a budući da je cijela nekretnina bila u njihovom suvlasništvu da je došlo do eskalacije odnosa između njega i RŠ, tu da je bilo razbijanja auta, skidanja vrata, pokušaja ubojstva, i drugih stvari koje je zaboravio. On da je bio u sukobima s bratom, jer da je brat htio koristiti prizemlje i kat, a s njim nije htio dijeliti kat koji je bio nasljedstvo iza pok. oca. On da je u posjedu cijele zgrade, 1/2 nekretnine je naslijedio iza smrti pok. oca, a drugu polovicu je njegova supruga kupila na javnoj dražbi.

12. Iz iskaza tužene-protutužiteljice UŠ sud je utvrdio, da se ona boji RŠ i da je u više navrata tražila pomoć CZSS i policije. Stan na katu da je bio poplavljen i da ga nitko od smrti svekra nije ni koristio, bio je širom otvoren i mogao je ući bilo tko. Ona da je sa suprugom u posjed tog stana ušla nakon što je na javnoj dražbi kupila ½ predmetne nekretnine.

13. Prvostupanjski sud je ocijenio, da ugovor kojim je osnovano pravo plodouživanja u korist tužitelja- protutuženika TŠ i VŠ ne ispunjava uvjete pravno valjanog ugovora. Ovo zato jer na temelju čl. 53. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, dalje: ZJB), javnobilježnički akt potreban je osobito za pravnu valjanost ugovora o raspolaganju imovinom maloljetnih osoba. Uzimajući u obzir da je daroprimateljica AŠ u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju kojim je uz stjecanje prava suvlasništva za ½ dijela kat. čet. 7225 k. o. [katastarska općina], osnovano i pravo plodouživanja na stečenom suvlasničkom udjelu, dakle opterećenje nekretnine a time i raspolaganje njezinom imovinom, to je valjani ugovor o osnivanju prava plodouživanja trebao biti sastavljen u formi javnobilježničke isprave, a ne samo uz ovjeru potpisa stranaka. Također, prema tada važećim odredbama Obiteljskog zakona ( Narodne novine broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 – dalje ObZ) za opterećenje imovine maloljetnog djeteta bilo je potrebno pribaviti odobrenje nadležnog centra za socijalnu skrb, kako to proizlazi iz čl. 261. st. 1. ObZ.

14. Nadalje, tužiteljica-protutužena 2/VŠ u predmetnom ugovoru naznačena je kao zastupnica mlt. kćeri AŠ, vlasnice poslužne nekretnine, koja daje ovlaštenje za zasnivanje prava plodouživanja u korist VŠ, odnosno bez pristanka plodouživatelja (VŠ) da pristaje na osnivanje tog prava. Pravo plodouživanja ne može se osnovati jednostranom izjavom vlasnika poslužene stvari već pravnim poslom sa stjecateljem. Imajući u vidu da se predmetnim pravnim poslom osniva pravo služnosti u korist roditelja, dakle opterećuje imovina mlt. djeteta, to je u skladu sa odredbom čl. 167. st. 1. t. 3. ObZ, radi zaštite imovinskih prava i interesa djetetu valjalo imenovati posebnog skrbnika za sklapanje ugovora o osnivanju prava plodouživanja (jer u tom dijelu postoji sukob interesa roditelja i djeteta).

15. Nadalje, tužitelji, kako to proizlazi iz njihovih iskaza, faktično traže predaju u suposjed realnog fizičkog stana na prvom katu površine cca 80 m2, a etažiranje zgrade nije provedeno.

Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika TŠ i VŠ na ime predaje u suposjed nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a to u kontekstu njihovih interesa za ostvarenjem njihova prava plodouživanja na točno određenom, fizički izdvojenom dijelu, prvostupanjski sud također ocjenjuje neosnovanim.

Ovo zato jer niti prije ugovaranja prava plodouživanja, tužitelji nisu imali posjed na stanu na prvom katu, u odnosu na koji traže predaju u suposjed, kao niti posjed stana u potkrovlju, radi čega je prilikom osnivanja plodouživanje trebalo imati točno određen opseg i sadržaj.

16. Tužitelji pri tom nisu suvlasnici nekretnine ni u kojem dijelu, već svoj zahtjev temelje isključivo na pravu plodouživanja; za navedeno je pravo, pravilnom primjenom citiranih odredaba ZJB i ObZ, utvrđeno da je zasnovano protivno zakonu, pa ne može biti temelj za posjed nekretnine.

17. Budući da zahtjev tužitelja-protuženika TŠ i VŠ za predajom u suposjed stana na prvom katu, odnosno predajom u suposjed nekretnine kat. čest. [katastarska čestica], s obzirom na pravnu nevaljalost ugovora o osnivanju prava plodouživanja, koji bi predstavljao osnovu prava na suposjed, nije osnovan, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan niti zahtjev istih za isplatom iznosa od 1.500,00 kn od 4. prosinca 2011., pa do predaje u suposjed stana na prvom katu.

18. Neosnovano tužitelj-protutuženik ad. 1. u žalbi osporava zakonitost zaključka o tome, da ugovor o osnivanju prava plodouživanja nije pravno valjan. Naime, okolnost, da je mldb. AŠ istim ugovorom stekla određenu imovinu, odnosno da se raspolagalo u korist maloljetnog djeteta, ne znači da za upis tereta na toj imovini nije bila potrebna suglasnost Centra za socijalnu skrb, kako se pogrešno prigovara u žalbi. Istovremenost stjecanja prava vlasništva na temelju darovanja i tereta prava osobne služnosti u istom pravnom aktu ne isključuje potrebu da za svako od tih prava i obveza, budu ispunjene zakonske pretpostavke.

19. Daroprimatelj GŠ u vrijeme sklapanja i ovjere ugovora o darovanju i osnivanju plodouživanja bio je punoljetan, te se u žalbi osnovano prigovara, da u odnosu na njega ne vrijede navedeni razlozi.

Odredbom čl. 219. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – nastavno: ZV) propisano je da, kad je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću, a odredbom čl. 41. st. 1. ZV da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (među ostalim i za osnivanje stvarnih i osobnih služnosti) potrebna suglasnost svih suvlasnika. Citirana odredba čl. 219. st. 5. ZV nalazi se u Glavi 4. dijela četvrtog ZV (koji dio regulira služnosti), koja nosi naslov „Stjecanje“, i to u Odjeljku 1. koji regulira „Osnivanje prava služnosti“ i pododjeljku a/ pod naslovom „Osnivanje na temelju pravnog posla“. Radi se, stoga, o specijalnoj odredbi koja regulira osnivanje prava služnosti na temelju pravnog posla.

20. Ta odredba stoga, kao lex specialis, dovodi do toga da je za osnivanje prava služnosti (ovdje osobne služnosti stanovanja) na nekretnini u suvlasništvu potrebna suglasnost svih suvlasnika, i to bez obzira na odredbu čl. 200. ZV kojom je propisano da osobne služnosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, a i na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta (st. 1.), odnosno da, kad je uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine na nekom njezinu idealnom dijelu, osobna služnost može imati za predmet taj posebni dio samo zajedno s idealnim dijelom na kojem je uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela (st. 1.).

Ako se ima u vidu da na temelju odredbe čl. 37. st. 5. ZV suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati svojim idealnim dijelom stvari, odnosno svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova pravna raspolaganja stvarima ako time ne dira u tuđa prava, te da, prema odredbi čl. 66. st. 2. ZV, vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi, proizlazi zaključak da bi u konkretnom slučaju, kada bi se zaključilo da je ugovor valjan u odnosu na GŠ, nositelji prava stanovanja bili ovlašteni, na temelju valjane raspoložbe samo jednog suvlasnika, kao ovlaštenici prava osobne služnosti stanovanja koristiti i suvlasnički dio druge suvlasnice.

21. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-98/2021-2 od 2. ožujka 2021. izraženo je stajalište, da je za osnivanje prava plodouživanja temeljem pravnog posla, na posebnom dijelu nekretnine u suvlasništvu, odnosno na suvlasničkom dijelu jednog od suvlasnika posebnog dijela nekretnine, potrebna suglasnost svih suvlasnika, odnosno i preostalih suvlasnika iste nekretnine, koji taj teret na nekretnini nisu dužni trpjeti, a odredba čl. 219. st. 5. ZV da je lex specialis u odnosu na odredbu čl. 203. st. 6. ZV, kada se radi o osnivanju prava plodouživanja pravnim poslom, na posebnom dijelu nekretnine, koja je u suvlasništvu. Služnost stanovanja može postojati ili kao uporaba ili kao plodouživanje kuće ili njezina dijela, te se i u odnosu na nju analogno primjenjuju pravila za uporabu odnosno plodouživanje. Radi toga je, premda se u tom slučaju radilo o plodouživanju, uslijed činjenice da se također radi o osobnoj služnosti kao i kod predmetnog stanovanja te da se odredba čl. 219. st. 5. ZV odnosi na stjecanje svih služnosti, pravno shvaćanje Vrhovnog suda primjenjivo i u ovom slučaju.

22. Nadalje, s obzirom na prethodno navedeno, osnovano je prihvaćen zahtjev za brisanje prava služnosti stanovanja 1/tužitelja-protutuženika iz zemljišnih knjiga.

23. Budući da je pravo na kojem tužitelji, pa i 1/tužitelj, temelji svoj zahtjev za predaju nekretnine u posjed stečeno na temelju ugovora koji u tom dijelu nije valjan, neodlučno je da li je provedeno etažiranje nekretnine ili ne, te činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kada sud nije proveo očevid na licu mjesta niti identificirao predmet spora. Tužitelji nemaju pravnu osnovu tražiti predaju u posjed sporne nekretnine bilo u određenom dijelu (stan na prvom katu) bilo u idealnom dijelu, pa navedene činjenice, na koje se ukazuje žalbi, nisu odlučne.

24. Žalitelj je u svom iskazu naveo, da se u stanu u prizemlju nalaze i dalje njegove stvari, radi čega je pasivno legitimiran u odnosu na zahtjev za iseljenje, odnosno predaju u posjed nekretnine slobodnu od osoba i stvari.

25. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je odlučeno kao u izreci prvostupanjske presude, a o istom je prvostupanjski sud dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 26. Odluka o troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st 1. i čl. 155. ZPP, čemu se određeno ne prigovara u žalbi.

27. Radi navedenoga je, a budući da nisu ostvarene bitne povrede odredaba ZPP iz čl. 365. st. 2., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

28. Neosnovano se u žalbi pobija rješenje o ispravku presude doneseno na temelju čl. 342. ZPP, koje je sastavni dio izvornika presude, budući da je sud na temelju navedene odredbe bio ovlašten ispraviti očite greške u pisanju, o čemu se u konkretnom slučaju radi.

Zagrebu, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić