Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 71 Gž-5877/2018-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju roditelji i zakonski zastupnici ČŠ i PŠU, a oni po punomoćniku Zdenku Radiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Marin Budimir, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Budimir i partneri u Splitu, radi isplate rente, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-8049/2015 od 19. srpnja 2018., dana 7. lipnja 2022.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-8049/2015 od 19. srpnja 2018. u dijelu pod točkom I izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 179.552,83 kn sa zateznom kamatom te u dijelu pod točkom II izreke te se predmet u tim dijelovima vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje time da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.
II Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnove isplate rente, isplatiti tužitelju iznos od 218.746,80 kn, i to za vremenski period od 01. 11. 2014.god. do 01. 02. 2017.god., sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. srpnja 2018.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 442,80 kn i za više zatražene kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. srpnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.“
2.Protiv te presude u dijelu pod točkom I izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 179.552,83 kn sa zateznom kamatom žali se tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu te donese odluku o trošku razmjerno uspjehu stranka u sporu. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3.Protiv te presude žali se tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje. Žalba je prijedlog za donošenje odluke o dopustivosti preinake, o čemu je sud prvoga stupnja pravomoćno odlučio, pa nema osnove za postupanje po žalbi tužitelja.
4.Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5.Žalba tuženika je osnovana.
6.Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete u vidu isplatu rente s naslova tuđe pomoći i njege, a koju tužitelj potražuje zbog izuzetno teških ozljeda i stanja zaostalog poslije prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a koju mu osigurava njegova obitelj, odnosno ukućani.
7.U žalbenoj fazi kao i tijekom prvostupanjskog postupka po žalbi tuženika sporno je je li naknadu koju majka dobiva činjenicom priznanja pravnog statusa roditelja njegovatelja, valja odbiti od naknade za tuđu pomoć i njegu, sporna je cijena sata za tuđu pomoć i njegu, a time je sporna i visina tužbenog zahtjeva.
7.1.Po žalbi tužitelja sporno je je li prvostupanjski sud osnovano odbio odlučiti o tužbenom zahtjevu koji je konačno specificiran podneskom od 3. siječnja 2018.
7.2.Dopunskim rješenjem od 21. travnja 2021. sud prvoga stupnja nije dopustio objektivnu preinaku iz podneska tužitelja od 22. prosinca 2017. i 3. siječnja 2018. jer je tužitelj preinačio zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka. Na navedeno dopunsko rješenje tužitelj nije uložio žalbu, pa se žalba tužitelja na presudu ukazuje neosnovana.
8.Polazeći od utvrđenja da se naknada koju majka tužitelja prima na ime statusa roditelja njegovatelja, ne uračunava (odbija) kod dosuđivanja naknade za tuđu pomoć i njegu mlljt. tužitelju, sud prvoga stupnja odbivši iznos invalidnine koju tužitelj prima od Centra za socijalnu skrb na ime utvrđenog invaliditeta, utvrdio je osnovan zahtjev tužitelja s naslova rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 218.746,80 kn, a odbio ga je s iznosom od 442,80 kn.
9.S takvim se utvrđenjem ne može složiti ovaj sud drugog stupnja te se žalbeni navod tuženika stoga utvrđuje osnovan.
10.Radi sagledavanja utjecaja primanja roditelja po osnovu statusa njegovatelja na predmet tužbenog zahtjeva valja poći od osnovnih zakonskih propisa kojima se regulira taj status.
11.Tako je odredbom čl. 31. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 79/07) u zakonski okvir uveden institut roditelja njegovatelja i dopunjen je Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06) na način da je dodan članak 77.a koji glasi:
„(1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta, kojemu je zbog održavanja kvalitete života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata, a za koje je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen. (…)“.
11.1.Sljednik toga Zakona, Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 57/11, 33/12), u članku 86. određuje:
„(1) Pravo na status roditelja njegovatelja ima jedan od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom, koje je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe tako da mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata, za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen.(…)“.
11.2.Sljednik potonjeg Zakona, Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 33/12, 46/13, 49/13, 157/13), u članku 74. određuje:
„(1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje centar za socijalnu skrb jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, odnosno osobe s invaliditetom, koje je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe tako da mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata, za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen.(…)“.
12.Iz citiranih zakonskih odredbi koje se odnose na uređenje statusa roditelja njegovatelja jasna je intencija zakonodavca da se to pravo odnosi na pružanje pomoći i njege djetetu s invaliditetom (i ostalim, tamo navedenim osobama).
13.Stoga, iznosi naknade koju majka tužitelja prima s osnova statusa roditelja njegovatelja, u neposrednoj su vezi sa štetnim događajem (ne spori se da bi status roditelja njegovatelja bio majci tužitelja priznat s koje druge činjenične osnove do ovopredmetne), pa se i naknada s naslova osobne invalidnine i naknada na ime statusa roditelja njegovatelja koja predstavljaju prava u sustavu socijalne skrbi treba uračunati u tužbenom zahtjevu potraživani iznos tuđe pomoći i njege, odnosno odbiti kod dosuđivanja naknade za tuđu pomoć i njegu mlljt. tužitelju.
14.Iako se utvrđena cijena sata za tuđu pomoć i njegu u bitnome neće razlikovati od utvrđene cijene sata za tuđu pomoć i njegu, valja reći da se ista utvrđuje sukladno neto zaradi osobe koja takvu pomoć pruža u mjestu u kojem tužitelj prebiva.
15.Kako sud prvog stupnja nije utvrdio ukazane odlučne činjenice, odnosno koliko je majci ukupno isplaćeno s osnove navedene naknade i kada su vršene isplate, činjenično stanje relevantno za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari ostalo je pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
16.Radi nepravilnosti odluke prvostupanjskog suda o tužbenom zahtjevu, kao nepravilna ukazuje se i odluka prvostupanjskog suda o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.
17.Slijedom navedenog, ostvario se žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje: ZPP) na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
18.Slijedom iznesenog valjalo je pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da je temeljem čl. 371. ZPP naređeno da će se nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.
19.U ponovnom postupku, sud prvog stupnja provest će po strankama predložene dokaze te po potrebi i druge eventualno predložene dokaze, a imajući u vidu sporna pitanja na koja je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve odlučne okolnosti za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.
20.Kako je odluka suda prvog stupnja ukinuta u pobijanom dijelu i predmet vraćen u tom dijelu na ponovno suđenje, ostavljeno je sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP da se o troškovima nastalima u povodu pravnoga lijeka odluči u konačnoj odluci.
U Zagrebu 7. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
