Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-2685/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Željki Rožić Kaleb, u pravnoj stvari tužitelja Silens d.o.o. sa sjedištem u Koprivnici, Proljetna ulica 10, OIB: 15277616393, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Petrovčić odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Koprivnice, Hrvatske državnosti 3, OIB: 02958272670, radi isplate , odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-47/2020-8 od 30. listopada 2020., dana 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Silens d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-47/2020-8 od 30. listopada 2020.

Obrazloženje

1 Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naložiti tuženiku isplatu svote od 3.884,58 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjskog presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbe a podredno ju ukinuti.

3. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima tužitelja i njihovu žalbu predlaže kao neosnovanu odbiti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog kojih se razloga može podnijeti žalba u sporovima male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP.

6. Predmet prijepore je zahtjev tužitelja za isplatu svota koje je svojoj radnici LJ na temelju Ugovora o radu isplaćivao u razdoblju od 23. siječnja 2019. do 19. ožujka 2019. jer je potpuni gubitak radne sposobnosti svoje djelatnice priznato pravo na invalidsku mirovinu koje je nadležno tijelo HZMO utvrdilo tek rješenjem od 12. ožujka 2019. a koje je postalo pravomoćno 19. ožujka 2019. kada je tužitelj kao poslodavac izvršio prijavu prestanka radnice za mirovinsko osiguranje i prestao s obračunom isplate naknade plaće.

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev utvrđujući nespornim da je djelatnica tužitelja koristila pravo na privremenu nesposobnost za rad od 27. studenog 2017. do 23. siječnja 2019. a tužitelj je bio njezin poslodavac na temelju Ugovora o radu od svibnja 2017. do 19. ožujka 2019. Kako je nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenje mirovinskog osiguranja 23. siječnja 2019. odnosno ovlašteno vijeće vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Varaždin utvrđeno da je 23. siječnja 2019. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti djelatnice tužitelja a sukladno odredbi čl. 48. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13. i 98/19. - dalje: ZOZO) je propisano da osiguranik za vrijeme privremene nesposobnosti iz čl. 39. toč. 1. -6 i toč. 9.-10. ZOZO ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava Zavoda samo dok izabrani doktor ne utvrdi da je sposoban za rad ili dok nije nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja Mirovinskog osiguranja kod osiguranika utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad.

8. Sukladno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud je pobijanu odluku donio pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 48. st. 1. ZOZO jer je djelatnica tužitelja imala pravo na naknadu plaće na teret tuženika samo za vrijeme privremene nesposobnosti dok nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranika kod nje nije utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad a što je u ovom slučaju nastupilo 23. siječnja 2019.

9. Navedenu primjenu ove označene odredbe ZOZO potvrđuje i sadržaj rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Koprivnici od 12. ožujka 2019. (list 41 spisa) kojim je utvrđeno da se osiguranici LJ zbog bolesti priznaje potpuni gubitak radne sposobnosti počem od 23. siječnja 2019. i od tada ima pravo na invalidsku mirovinu.

10. Zbog toga nije mogla biti utvrđena obveza isplate naknade plaće djelatnici tužitelja nakon što je nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja Mirovinskog osiguranja kod nje utvrđena invalidnost zbog opće ili profesionalne nesposobnosti za rad a označenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo počam od 23. siječnja 2019.

11. Slijedom iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu sve imajući u vidu da odredba čl. 46. ZOZO propisuje postupanje izabranog doktora glede početka i dužine trajanja privremene nesposobnosti za rad, a ne i razdoblje u kojem osiguranik ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava zavoda odnosno tuženika ili državnog proračuna.

U Zagrebu, 7. lipnja 2022.

Sudac:

Željka Rožić Kaleb