REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
SPLIT
Poslovni broj: 87 P-3085/2019
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, u pravnoj stvari tužitelja D. P., O. …, S., zastupanog po punomoćnici
M. R. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika A.B. d.d., O.
…, Z., zastupan po punomoćnici I. Š.,
odvjetnici u odvjetničkom društvu Ć. i Š. d.o.o. Z., radi isplate, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 26. travnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice, M. R.-Š., odvjetnice te zamjenika punomoćnika tuženika, B. A., odvjetnika, 7. lipnja 2022. na ročištu za objavu i uručenje presude, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, P. M.
R., odvjetnice te izočnosti tuženika,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 3.709,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dane anuitetnih otplata, i to sa kamatama na pojedine mjesečne iznose od po:
- 5,75 CHF teče od 31.03.06
- 5,75 CHF teče od 30.04.06
- 5,73 CHF teče od 31.05.06
- 5,74 CHF teče od 30.06.06
- 5,73 CHF teče od 31.07.06
- 5,72 CHF teče od 31.08.06
- 5,72 CHF teče od 30.09.06
- 5,71 CHF teče od 31.10.06
- 5,70 CHF teče od 30.11.06
- 5,69 CHF teče od 31.12.06
- 5,68 CHF teče od 31.01.07
- 5,68 CHF teče od 28.02.07
- 5,67 CHF teče od 31.03.07
- 5,66 CHF teče od 30.04.07
- 5,65 CHF teče od 31.05.07
- 5,64 CHF teče od 30.06.07
- 5,64 CHF teče od 31.07.07
- 5,63 CHF teče od 31.08.07
- 19,31 CHF teče od 30.09.07
- 19,28 CHF teče od 31.10.07
- 19,25 CHF teče od 30.11.07
- 19,23 CHF teče od 31.12.07
- 19,20 CHF teče od 31.01.08
- 19,17 CHF teče od 29.02.08
- 56,80 CHF teče od 31.03.08
- 56,72 CHF teče od 30.04.08
- 56,64 CHF teče od 31.05.08
- 56,57 CHF teče od 30.06.08
- 56,49 CHF teče od 31.07.08
- 56,41 CHF teče od 31.08.08
- 56,32 CHF teče od 30.09.08
- 85,23 CHF teče od 31.10.08
- 85,13 CHF teče od 30.11.08
- 85,00 CHF teče od 31.12.08
- 84,89 CHF teče od 31.01.09
- 84,76 CHF teče od 28.02.09
- 84,64 CHF teče od 31.03.09
- 84,51 CHF teče od 30.04.09
- 84,39 CHF teče od 31.05.09
- 84,26 CHF teče od 30.06.09
- 84,12 CHF teče od 31.07.09
- 83,99 CHF teče od 31.08.09
- 83,85 CHF teče od 30.09.09
- 83,72 CHF teče od 31.10.09
- 83,58 CHF teče od 30.11.09
- 83,44 CHF teče od 31.12.09
- 83,29 CHF teče od 31.01.10
- 83,15 CHF teče od 28.02.10
- 83,00 CHF teče od 31.03.10
- 82,85 CHF teče od 30.04.10
- 82,70 CHF teče od 31.05.10
- 82,54 CHF teče od 30.06.10
- 82,39 CHF teče od 31.07.10
- 82,23 CHF teče od 31.08.10
- 82,07 CHF teče od 30.09.10
- 81,91 CHF teče od 31.10.10
- 81,74 CHF teče od 30.11.10
- 69,43 CHF teče od 31.12.10
- 69,27 CHF teče od 31.01.11
- 69,13 CHF teče od 28.02.11
- 68,97 CHF teče od 31.03.11
- 68,82 CHF teče od 30.04.11
- 68,67 CHF teče od 31.05.11
- 68,51 CHF teče od 30.06.11
- 68,34 CHF teče od 31.07.11
- 68,18 CHF teče od 31.08.11
- 68,02 CHF teče od 30.09.11
- 58,49 CHF teče od 31.10.11
- 58,34 CHF teče od 30.11.11
- 58,19 CHF teče od 31.12.11
- 58,03 CHF teče od 31.01.12
- 1,93 CHF teče od 01.02.12 do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 19.162,91 kuna, i to sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od po:
- 26,77 kuna teče od 31.03.06
- 26,71 kuna teče od 30.04.06
- 26,71 kuna teče od 31.05.06
- 26,68 kuna teče od 30.06.06
- 26,50 kuna teče od 31.07.06
- 26,59 kuna teče od 31.08.06
- 26,59 kuna teče od 30.09.06
- 26,56 kuna teče od 31.10.06
- 26,47 kuna teče od 30.11.06
- 26,29 kuna teče od 31.12.06
- 26,01 kuna teče od 31.01.07
- 25,84 kuna teče od 28.02.07
- 25,79 kuna teče od 31.03.07
- 25,76 kuna teče od 30.04.07
- 25,39 kuna teče od 31.05.07
- 25,08 kuna teče od 30.06.07
- 24,90 kuna teče od 31.07.07
- 25,01 kuna teče od 31.08.07
- 86,25 kuna teče od 30.09.07
- 84,76 kuna teče od 31.10.07
- 84,46 kuna teče od 30.11.07
- 85,44 kuna teče od 31.12.07
- 84,87 kuna teče od 31.01.08
- 86,27 kuna teče od 29.02.08
- 258,13 kuna teče od 31.03.08
- 262,06 kuna teče od 30.04.08
- 255,25 kuna teče od 31.05.08
- 252,39 kuna teče od 30.06.08
- 255,16 kuna teče od 31.07.08
- 250,21 kuna teče od 31.08.08
- 250,03 kuna teče od 30.09.08
- 382,50 kuna teče od 31.10.08
- 413,15 kuna teče od 30.11.08
- 391,71 kuna teče od 31.12.08
- 417,62 kuna teče od 31.01.09
- 421,03 kuna teče od 28.02.09
- 422,26 kuna teče od 31.03.09
- 416,58 kuna teče od 30.04.09
- 416,95 kuna teče od 31.05.09
- 408,64 kuna teče od 30.06.09
- 402,32 kuna teče od 31.07.09
- 403,19 kuna teče od 31.08.09
- 405,48 kuna teče od 30.09.09
- 404,60 kuna teče od 31.10.09
- 400,93 kuna teče od 30.11.09
- 405,86 kuna teče od 31.12.09
- 409,61 kuna teče od 31.01.10
- 415,27 kuna teče od 28.02.10
- 413,07 kuna teče od 31.03.10
- 420,92 kuna teče od 30.04.10
- 418,53 kuna teče od 31.05.10
- 420,89 kuna teče od 30.06.10
- 447,49 kuna teče od 31.07.10
- 441,00 kuna teče od 31.08.10
- 457,28 kuna teče od 30.09.10
- 450,48 kuna teče od 31.10.10
- 440,05 kuna teče od 30.11.10
- 390,79 kuna teče od 31.12.10
- 411,47 kuna teče od 31.01.11
- 395,39 kuna teče od 28.02.11
- 400,33 kuna teče od 31.03.11
- 392,68 kuna teče od 30.04.11
- 393,05 kuna teče od 31.05.11
- 420,70 kuna teče od 30.06.11
- 422,44 kuna teče od 31.07.11
- 445,20 kuna teče od 31.08.11
- 431,98 kuna teče od 30.09.11
- 360,00 kuna teče od 31.10.11
- 357,85 kuna teče od 30.11.11
- 356,05 kuna teče od 31.12.11
- 360,50 kuna teče od 31.01.12
- 12,15 kuna teče od 01.02.12 do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza.2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u neutvrđenom iznosu te se prigovor radi prebijanja odbija kao neosnovan.
IV. Nalaže s tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.479,00 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja 7. srpnja 2022. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjeva u iznosu od 3.146,00 kuna više od dosuđenog, isti odbija kao neosnovan.
V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom parničnog troška postupka kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe isticanjem podrednog tužbenog zahtjeva u podnesku tužitelja od 11. travnja 2021.
Obrazloženje
1. Tužitelj D. P. je po punomoćnici 10. lipnja 2019. podnio Općinskom sudu u Splitu tužbu protiv tuženika AB d.d. radi isplate.
1.1. Tužitelj u tužbi navodi da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 246-78/2004 od 30. prosinca 2004. u M., solemniziran 5. siječnja 2005. pred JB A. P. u M. pod brojem OU-1/05.
1.2. Na temelju ugovora da je tuženik odobrio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 71,300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan plaćanja. Ugovorena je kamatna stopa od 5,15% godišnje. Bez posebnog ugovaranja i pregovora da je tuženik jednostrano za sebe pridržao pravo za vrijeme trajanja ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u skladu s jednostranim internim odlukama banke. Protivno ugovoru i otplatnom planu, temeljem jednostranih odluka tuženika, da su tužitelju povećani anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate te je tuženik naplatio veći iznos od onog kojeg je bio ovlašten naplatiti temeljem pravnog posla koji je sklopljen među strankama. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru da su ništetne te su iznosi naplaćeni temeljem tih odredbi uslijed povećanja kamatne stope naplaćeni temeljem djelomično ništetnog pravnog posla.
1.3. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pravnoj stvari tužitelja P.-H.
S. udruga za zaštitu potrošača, protiv tuženih banaka, među kojima je i tuženik u predmetnoj tužbi, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovnog broja Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštenu ugovornu odredbu temeljem koje je ugovorena redovna kamatna stopa,koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo te je određeno da je odredba ništetna. Povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe da je uzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tužene temeljem jednostrane odluke tužene.
1.5. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu da je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje odobrenih novčanih sredstava tijekom ugovornog vremena, a kao takva mora biti određena ili barem odrediva kako nalaže čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, čl. 87. Zakona o pravima potrošača te Direktiva 93/13 EEZ, koja u čl. 3. govori o kreditima s promjenjivom kamatnom stopom na način da određuje da je nepoštena odredba o kojoj se nisu vodili posebni pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu korisnika kredita prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora.
1.6. Korisnici kredita, potrošači u pojedinačnim sporovima da su ovlašteni radi ostvarivanja svojih individualnih interesa temeljem odredbe čl. 131.st.1. u svezi s čl. 138.a mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača zatražiti sudsku zaštitu i pozvati se na odluku donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, jer ta odluka obvezuje i ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi zaštite individualnih prava. Dalje navodi da su odredbom iz čl. 104.st.1. i 3. ZOO/91, odnosno odredbom čl. 323.st.1. i 2 ZOO/96 propisane posljedice ništetnosti, pa je temeljem te pravne osnove u slučaju ništetnosti pravnog posla ili djelomične ništetnosti pravnog posla kojeg su stranke sklopile, svaka stranka dužna vratiti ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila.
1.7. U konkretnom slučaju zbog ništavosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi da treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Odredbom čl. 1115. ZOO-a da je propisano kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da na činjenicu da je tuženik nepošteni stjecatelj, jer je u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno nezakonito postupanje tuženika zbog primjene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik da je dužan sukladno odredbama čl. 1115. ZOO-a na utužene mjesečne iznose platiti pripadajuću kamatu. Kako je između stranaka sklopljen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, te je tužitelj svaki mjesec vršio plaćanje anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa određenog u CHF, tužitelj je ovlašten zahtijevati povrat onoga što je tuženik zaprimio, odnosno kunsku protuvrijednost iznosa određenog u CHF.
1.8. Tužitelj zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova izvršene preplate ugovorne kamate u otplati kredita koja preplata je posljedica primjene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate.
1.9. Tužitelj postavlja i zahtjev propisan odredbom čl. 186.b Zakona o parničnom postupku u smislu naloga suda tuženiku dostaviti kreditnu dokumentaciju (prvog otplatnog plana, sve otplatne planove po promijenjenoj kamatnoj stopi, sve obavijesti o promjeni kamatnih stopa, specifikaciju uplata po partiji kredita, promet po kreditu) a da bi se mogao postaviti preciziran tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u opširnom odgovoru na tužbu od 17. prosinca 2020. (str. 45-61) u bitnom, ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, osnovanost tužbe i visinu tužbenog zahtjeva.
2.1. U pogledu navoda tužitelja da ne raspolaže dokumentacijom iz ugovora o kreditu na temelju koje bi mogao postaviti točno određeni tužbeni zahtjev, da neosnovano prebacuje teret dokaza na sud, obzirom da ničim nije dokazao da se uopće obratio tuženoj sa zahtjevom za dostavom dokumentacije, niti da je bio spriječen u pribavi iste, pa da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja po članku 186.b.stavku 3. ZPP-a te predlaže odbiti tužiteljev zahtjev, a ujedno ga, zbog neodređenosti tužbenog zahtjeva, obvezati na ispravak tužbe, te podredno, utvrditi povlačenje tužbe.
2.2. Dalje ističe, kako je predmetni kredit otplaćen u veljači 2012. i ukazuje na odredbu čl. 305.st.8. Zakona o kreditnim institucijama.
2.3. Tuženik navodi da je tužba podnesena 10. lipnja 2019. pa ističe materijalnopravni prigovor zastare, jer da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, što znači da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 10. lipnja 2014. godine nastupila zastara potraživanja. Za institut stjecanja bez osnove da se primjenjuje opći zastarni rok, sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, a za institut naknade štete primjenjuje rok od tri godine, sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Sudska odluka u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača da niti jednim jedinim zakonskim propisom nije navedena kao razlog koji dovodi do prekida zastare
2.4. Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 te presude Vrhovnog suda R. H. poslovnog broja Revt-249/2014 u predmetnom postupku na temelju čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku. Sudovi da su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnim ugovore o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Upućuje da bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučaju se ne može obrazloženo tvrditi da bi iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene, time i ništetne.
2.5. Na pravno utvrđenje iz Presude Visokog trgovačkog suda poslovnog broja Pž-7129/13 da je dopušteno pozivati se samo u parnicama za naknadu štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnove, stoga ne postoji pravni osnov te pravni interes tužitelja za podnošenjem tužbe.
3. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj ističe da ima pravo na podnošenje stupnjevite tužbe, da se prije podnošenja tužbe obratio tuženoj zahtjevom i zatražio dostavu kreditne dokumentacije, kojem zahtjevu tužena nije udovoljila. Zbog takvog protupravnog postupanja tužene (nedostave tražene kreditne dokumentacije) su ispunjeni svi uvjeti propisani čl.186.b. Zakona o parničnom postupku za postavljanjem tzv. stupnjevite tužbe.
3.1. Tužitelj navodi da je Županijski sud u Zagrebu kroz svoju odluku posl.br.Gž-6925/07 od 11. prosinca 2009. izrazio stav kako tužitelj bez dokumentacije koju posjeduje tuženica (dostavljeni joj obračuni anuiteta i kamata) nije u mogućnosti specificirati svoj tužbeni zahtjev na isplatu, sud prvog stupnja, s kojim stavom se slaže i sud drugog stupnja, pravilno zaključio da tužitelj ima imovinsko pravni interes za traženje polaganja računa od strane tuženice u smislu čl.186.b ZPP-a .
3.2. Dalje navodi da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope ništetne, te da se u konkretnom slučaju primjenjuju utvrđenja iz kolektivnog spora sukladno stavovima izraženim kroz presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.Pž-7129/13, koja je djelomično potvrđena odlukom Vrhovnog suda R. H. posl.br.Revt-249/14-2, a ona odlukom
Ustavnog suda R. H. posl.br.U-III-2521/2105, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tužena u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.08.2008.g. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope.
3.3. Temeljem odredbe čl.502.c.Zakona o parničnom postupku i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača da je sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan za utvrđenje da je ništetna odredba tužene o promjenjivoj stopi redovne kamate
3.4. Tužitelj navodi da u konkretnom slučaju da nije, niti je mogla nastupiti zastara potraživanja te se poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda R. H. od 30. siječnja 2020..
4. Tijekom postupka, sud je izveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj 246-78/2004 sklopljenog između H. A.-A.-B. d.d. kao banke i D. P.
kao korisnika kredita i A. S. d.o.o. kao založnog dužnika solemniziranog po javnom bilježniku A. P. iz M. pod brojem OU-1/05. od 5. siječnja 2005. (str. 5-8), dopisa A. B. d.d. upućenog punomoćniku tužitelja od 13. lipnja 2019. (str. 41), Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama H. A.-A. B. d.d. primjenjujuću od 1. siječnja 2011. (str. 63-64), dopisa punomoćnika tužitelja upućen A. B. d.d. sa potvrdom o predaji pošiljke od 10. lipnja 2019. (str. 152), presude i rješenja Vrhovnog suda R. H. poslovnog broja Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., presude i rješenja Visokog trgovačkog suda R. H. poslovnog broja Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po F. revizija d.o.o., čitanjem nalaza vještačenja i mišljenja F. revizija d.o.o. od 16. lipnja 2021. izrađenog po D. C., dipl. oec. stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije (str.174-181), saslušanjem tužitelja D. P..
5. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem S. T.-R. u svojstvu svjedoka te preostalih dokaza kao nepotrebnim iz razloga koje će u daljnjem tekstu obrazložiti.
6. Tužitelj D. P. u iskazu navodi da je 2005. godine sklopio sa H. A.
A. B. ugovor o kreditu i to bio upućen na sklapanje ugovora sa tom bankom od strane investitora zgrade L., A. S. d.o.o. jer je imao namjeru kupiti
stan u zgradi od tog investitora, a oni su imali dogovorenu kreditnu liniju za kupce sa tom bankom. Iznos kredita da je bio 71.300,00 CHF, misli da je rok bio 20 godina, sve to točno opisano u ugovoru. Nakon 8-9 godina je otplatio kredit, tada u preostalom iznosu od 48.000,00 Eura. U to vrijeme nije bio stranka te banke i zbog sklapanja kredita je postao njihova stranka. Djelatnica banke, S. T.-
R., s kojom je razgovarao oko kredita, da mu je rekla da je čak i ona digla kredit u toj banci, a ugovor je sklopljen u podružnici te banke u M..
6.1. Na upit suda je li imao mogućnost sklapanja ugovora u eurima ili kunama, navodi da takve mogućnosti nije bilo, da mu je gđa T. rekla da je i ona uzela kredit u CHF. Obrasce zahtjeva za kredit da je dobio od A. S. d.o.o. Posebno, da nije bilo nikakvih razgovora oko kamate, sve išlo dosta brzo, dobio je otplatni plan. Na upit je li javni bilježnik upozoravao na obveze i ispunjavanje ugovornih obveza po kreditu, navodi da je upućen na J.B. u M.
koji je obavio svoju radnju bez ikakvih riječi, čak njega nije niti vidio, nego je to neki referent obavio.
6.2. Na upit zamjenika punomoćnika tuženika, je li solemnizaciji ugovora bio nazočan javni bilježnik, tužitelj odgovara da nije. Na daljnji upit, je li bio nazočan netko od banke, tužitelj navodi da nije, a u pogledu pravne osobe A. S.
d.o.o. da je ugovor već bio potpisan, parafirana svaka stranica i potpisana od nekoga iz te firme. Na upit, je li on prethodno pročitao ugovor o kreditu, tužitelj odgovara da jeste i da mu se nije činilo ništa sporno.
7. Čitanjem nalaza i mišljenja po financijsko-knjigovodstvenom vještačenju F. revizija d.o.o. izrađenog po D. C., dipl. oec. stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije od 16. lipnja 2021. koje vještačenje je izrađeno radi utvrđivanja preplaćene razlike primjenom početne ugovorene kamatne stope za utuženo razdoblje i utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva kako je isti postavljen u tužbi i podnesku tužitelja od 21. siječnja 2021. proizlazi, da je ugovoren rok otplate od 20 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, a stavlja se u otplatu zadnjeg dana u mjesecu u kojem je kredit iskorišten, ugovorena je otplata u 240 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 476,48 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tečajne liste B.. Temeljem priložene dokumentacije utvrđeno da je cijeli odobreni iznos kredita od 71.300,00 CHF prenesen u otplatu dana 31. siječnja 2005. da prvi anuitet dospijeva 28. veljače 2005. te da je nakon otplate 84 anuiteta 1. veljače 2012. kredit u potpunosti otplaćen. Za vrijeme otplate kredita, kamatna stopa da je mijenjana na više od ugovorene i u utuženom razdoblju kretala se u rasponu od 5,15% do 6,75%. Promjene kamatnih stopa da su imale za posljedicu povećanje anuiteta po osnovi viših kamata kao i smanjenje otplate glavnice kredita.
7.1. Na osnovi analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu, utvrđenje i mišljenje je vještaka da je u utuženom razdoblju tužena primjenom promjenjive kamatne stope obračunala, a tužitelj platio ukupno 3.709,58 CHF odnosno 19.162,91 kn kamata više nego da se koristila ugovorena kamatna stopa u visini 5,15%.
8. Bitno je naglasiti da čitanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud utvrđuje da su početni i izvršeni otplatni plan bez kojih nije bilo moguće izvršiti vještačenje pribavljeni od tuženika i priloženi uz nalaz.
9. Kako je tuženik dostavio sudskom vještaku početni i izvršeni otplatni plan, a pribava kojih isprava je bila predmet postavljenog zahtjeva, to je tuženik time postupio i po rješenju suda kojim se određuje izvođenje dokaza vještačenjem, čime ispunio tražbinu po tom zahtjevu utemeljenu na odredbi čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („NN" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).
. 10. Tužitelj nije iskazao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 4. studenog 2021. (str. 190-195) precizirao glavni tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka i podnio podredni tužbeni zahtjev koim zahtijeva isplatu iznosa u kunama.
11. Tuženik u podnesku od 26. studenog 2021. (str. 196-198) kao očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, ističe kako sud nije uzeo u obzir prijedlog tuženika za izračun kamatne stope u odnosu za kunske kredite za referentno razdoblje, nego je u zadatak vještaku dao izradu nalaza i mišljenja isključivo po prijedlogu tužitelja, odnosno po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi, čime tužena smatra da tužitelj ostvaruje dvostruku korist na štetu tuženika. Nalaz i mišljenje vještaka da je neodređeno i nejasno u potpunosti, obzirom da vještak ne obrazlaže način izračuna u istom. Ističe kako je vještačenje trebalo provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, a ne po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi.
12. Tuženik u navedenom podnesku, opreza radi, smatrajući da postoje i razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu, ističe prigovor prijeboja tužiteljeva potraživanja.
13. Sud otklanja kao neosnovane naprijed opisane prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka. To stoga, jer u predmetnom ugovoru nije ništetna cijela odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate, već samo onaj dio ugovorne odredbe kojom je ugovoren način promjene stope jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, bez u ugovoru navedenih, potrošaču potpuno jasnih i razumljivih objektivnih kriterija. To znači da nije ništetan niti onaj dio odredbe u kojem je ugovorena početna stopa ugovorne kamate od 5,15 %, pa s obzirom na to, kao i da sud nije ovlašten svojom odlukom nadomještati ništetnu ugovornu odredbu, visinu preplate zbog ništetnosti navedenog dijela ugovorne odredbe bilo je moguće utvrditi jedino prema navedenom važećem dijelu ugovorne odredbe o stopi ugovorne kamate.
9. Na temelju provedenog postupka, ocjenom izvedenih dokaza zasebno te ih dovodeći u međusobnu svezu, sve u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je podredni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
10. Sud kao nesporno utvrđuje sljedeće:
- da su tuženik, u svojstvu banke i kreditora (tada pod tvrtkom H. A.- A.-Bank d.d.), a tužitelj u svojstvu korisnika kredita sklopili ugovor o kreditu broj 246-78/2004 solemniziran po javnom bilježniku A. P. iz M. pod
brojem OU-1/05. od 5. siječnja 2005.
- da je odredbom čl. 2. ugovora, ugovoreno da banka odobrava korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 71.300,00 CHF prema srednjem tečaju za devize H. A.-A.-B. d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana,
- da je odredbom čl. 3. ugovora označena namjena kao stambenog kredita građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu,
- da je odredbom čl. 3. t. I. ugovora, ugovoreno da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti od 71.300,00 CHF zaračunavaju kamate od 5,15 % dekurzivno godišnje,
- da je odredbom čl. 3. t. II. ugovora, ugovoreno da se kredit otplaćuje u u jednakim mjesečnim anuitetima, da protuvrijednost mjesečnog anuiteta iznosi 476,48 CHF, a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju H. A.-A.-B. d.d. za devize na dan dospijeća, odnosno dan plaćanja,
- da je odredbom čl. 3. t. IV. ugovora, ugovoreno trajanje kredita do 31. siječnja 2025.,
- da je odredbom čl. 6. ugovora, ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.
B. d.d., da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.
- da je tuženik isplatio svoju ugovornu obvezu po opisanom ugovoru o kreditu prijevremenom otplatom 10. veljače 2012. čime je ugovorni odnos između ugovornih, a ovdje parničnih stranaka prestao.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom po tuženiku stečenog bez osnove u vidu razlike između anuiteta po početnoj kamatnoj stopi i anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjivoj kamatnoj stopi na dan dospijeća anuiteta, na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
12. U pogledu tuženikovog navoda o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sud naglašava da se tužitelj u tužbi ispravno pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je u pogledu kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda R. H.
poslovnog broja Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud R. H.
svojom odlukom poslovnog broja Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1. do 7. (između ostalih i tuženika u ovom sporu) kao neosnovane. Ustavna tužba u odnosu na navedene presude u dijelu koji se odnosi na odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odbijena je odlukom Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015,U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.
13. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj H.S. udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača od lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. ("NN broj" 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tog Zakona ("NN" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09,
89/09, 133/09) i odredbama članaka 96. i 97. tog Zakona, te suprotno odredbama ZOO-a te od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije s korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
14. Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovnog broja
Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
15. Presudom Visokog trgovačkog suda R. H. suda poslovnog
broja Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
16. Odredbom čl. 502.c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.
17. Uputiti je i na odredbu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("NN" broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP) koja propisuje: "Odluka suda donesena
u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika."
18. Citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju izravan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
19. Kako je iz opisanih razloga, sud vezan presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i odlukom Visokog trgovačkog suda te kako sud utvrdio da je odredbom članka 6. predmetnog ugovora o kreditu, ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je tom presudom u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, to sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje potrošača stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je utvrditi da su ništetne one odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu. Dakle, iz navedenih odluka proizlazi da su navedene ugovorne odredbe bile nerazumljive za potrošače, jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao primjenjiva nije bila niti određena, niti odrediva.
20. Slijedom naprijed opisanih utvrđenja, nije dvojbeno postojanje pravnog interesa tužitelja za pokretanje predmetne parnice, pa dalje, niti aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika koje su utemeljene na osnovi koja je predmet spora.
21. Sud smatra neosnovanim navod tuženika, istaknut na pripremnom ročištu, da je tužbom trebalo obuhvatiti i pravnu osobu A. S. d.o.o. kao založnog dužnika. Ovo stoga, jer čitanjem predmetnog ugovora o kreditu doista proizlazi svojstvo A. S. d.o.o. kao ugovorne stranke u svojstvu založnog dužnika,
međutim, uzimajući u obzir predmet spora, potom i prirodu pravnog odnosa između ugovornih stranaka, posebno utvrđenja iz kolektivnog spora o ništetnosti ugovornih odredaba u dijelu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je to naprijed opisano, to nije postojala nikakva obveza u smislu odredaba ZPP-a, niti je trebalo kao tuženika označiti i navedenu pravnu osobu.
22. Dalje, uzimajući u obzir vezanost suda u predmetnoj parnici pravnim utvrđenjima i stajalištima izraženim u pravomoćnim odlukama iz kolektivnog spora o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, sve na temelju odredbe čl. 502.c ZPP-a, tužitelj u predmetnoj pojedinačnoj parnici nije niti morao dokazivati nepoštenost ugovornih odredbi ugovora koji je kao potrošač sklopio sa tuženikom kao davateljem kredita, a koje odredbe su dio po kreditoru-tuženiku unaprijed pripremljenog ugovora, na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, i koje odredbe su u suštini identične onim odredbama koje je imao u vidu i sud u kolektivnom sporu pri donošenju svojih pravomoćnih odluka
23. Sud je cijeneći naprijed opisana utvrđenja, odustao od izvođenja dokaza saslušanjem S. T.-R., zaposlenice tuženika te A. P.,
javnog bilježnika u svojstvu svjedoka, kao suvišnim, jer nije bilo potrebe za izvođenjem tih dokaza, smatrajući da su izvedeni dokazi dostatni za utvrđivanje odlučnih činjenica o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a da predloženim dokazima, od izvođenja kojih je sud odustao, ne bi bilo utvrđeno drugačije činjenično stanje.
24. Teret dokaza o činjenici postojanja posebnih okolnosti koje isključuju primjenu odluke iz kolektivnog spora je na tuženiku u smislu postojanja takvih okolnosti koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, međutim, tuženik osnovano nije uputio na postojanje takvih okolnosti, niti to proizlazi iz njegovih navoda, niti iz izvedenih dokaza, posebice čitanjem ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu i to u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi.
25. Tuženikov prigovor zastare potraživanja, sud otklanja kao neosnovan, stoga jer zastara potraživanja prema pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda R. H. poslovnog broja
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. slijedom čega zastara nastupa 13. lipnja 2019. a predmetna tužba je podnijeta 10. lipnja 2019.
26. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
27. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, dok je stavkom 3. istog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala
28. Sud upućuje na osnovnu razliku između naknade štete i stjecanja bez osnove, a to je da činidba temeljem koje je došlo do promjene u imovini ne može biti štetna radnja. Naime, protupravnost je konstitutivni element građanskog delikta i pretpostavka odgovornosti za štetu, pa će njezina prisutnost u činjeničnom stanju redovito značiti da se radi o odnosu odgovornosti za štetu, a ne stjecanju bez osnove. Dakle, kod odgovornosti za štetu bitno je utvrditi uništenje ili oštećenje imovine i tko je za to odgovoran, dok je kod stjecanja bez osnove bitno da je došlo do stjecanja neke imovinske koristi koja se ne može opravdati pravno priznatom osnovom, a krivnja i protupravnost su irelevantni.
29. S tim u svezi, kad se u Zakonu govori o "naknadi štete", misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Isti obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Nije moguće da bi u predmetnoj parnici sud bio vezan utvrđenjem iz "kolektivne presude" u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin "naknade štete" iz odredbe čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu i cilju te odredbe.
30. Iz naprijed opisanog i utvrđenog, posljedično proizlazi da je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti tužitelju iznose koje je primio, uslijed tužiteljeve preplate po osnovi ništetnih odredbi o kamatnoj stopi, dakle, tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku nastalu zbog rasta promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotnu ugovorenu.
31. Sud, nalaz i mišljenje sudskog vještaka prihvaća kao detaljan, obrazložen i izrađen po pravilima struke, iz kojega je razvidan iznos preplate po ništetnim odredbama, a prigovori tuženika su otklonjeni, kako je to naprijed obrazloženo.
32. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, pa kako je precizirani podredni tužbeni zahtjev za isplatu postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, sud isti smatra osnovanim.
33. Tužitelj uređenim i preciziranim tužbenim zahtjevom od 4. studenog 2021. (str. 190-195) od tuženika zahtijeva na ime razlike u iznosima kamata isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 3.709,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dane anuitetnih otplata, i to sa kamatama na pojedine mjesečne iznose do isplate.
34. Tužitelj je istodobno istaknuo, sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a podredni tužbeni zahtjev za isplatu sa iste osnove iznosa od 19.162,91 kuna sa kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose do isplate.
35. U pogledu, po tužitelju istaknutog podrednog tužbenog zahtjeva, kako slijedi; Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
36. Dakle, kako je podredni tužbeni zahtjev, a postavljanje podrednog tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe, istaknut nakon izvedenog vještačenja po nalogu suda i pribavljenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka, sukladno tom nalazu, s tim da se podredni tužbeni zahtjev temelji na istom činjeničnom i pravnom osnovu kao i glavni tužbeni zahtjev za isplatu, osim što je valuta iznosa za isplatu određena u kunama, a u glavnom tužbenom zahtjevu određena u protuvrijednosti CHF, to sud smatra da je, obzirom na navedenu povezanost dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, slijedom čega je dopuštena preinaka tužbe u tom smislu i odlučeno kao u izreci rješenja.
37. Utvrditi je konačno, da je između parničnih stranaka kao ugovornih stranaka po predmetnom ugovoru o kreditu bila ugovorena kamata od 5,15% i u tom dijelu ugovorna odredba nije ništetna, već u dijelu u kojemu će se kamata mijenjati prema jednostranoj odluci banke-tuženika, pa je samo prema tako ugovorenoj visini kamate moguće izračunati ono što je tuženik stekao bez osnove.
38. Sud dalje smatra utvrđenim da je u utuženom razdoblju primjenom nedopuštene i ništetne promjenjive kamatne stope, tužitelj stekao iznos od 3.709,58 CHF, odnosno 19.162,91 kune kamata više nego da se koristila ugovorena kamatna stopa u visini 5,15%, a koji iznos je tužitelj stekao bez osnove.
39. Slijedom naprijed utvrđenog, tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenog iznosa zbog navedene ništetne odredbe, a koji iznos preplate je utvrđen provedenim vještačenjem, sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.
40. Međutim, nije osnovan glavni tužbeni zahtjev za povrat preplaćenog u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u valuti CHF prema tečaju važećem na dan dospjelosti (plaćanja) svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u kojem je sadržana preplata, neovisno od toga što je tužitelj u skladu sa ugovornim odredbama, kreditne anuitete plaćao u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa CHF na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta.
40.1. Uputiti je u tom smislu na sudsku praksu i odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovnog broja Gž-312/2022-2 21. ožujka 2022: "Naime, posljedica ništetnosti, sukladno čl. 323.st.1. ZOO/05, je nastanak obveze restitucije tj. nastanak obveze da svaka ugovorna strana vrati sve ono što je na temelju ništetnog ugovora primila. Obveza restitucije nema svoju pravnu osnovu u ugovoru kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, što i ne može imati jer obveza restitucije nastaje samo u slučaju ako je ugovor u potpunosti ili djelomično utvrđen ništetnim, već predstavlja izvan ugovorni obvezni odnos. Stoga je u konkretnom slučaju za ispunjenje obveze s osnove restitucije pravno irelevantno da li su stranke plaćanje anuiteta kredita ugovorom vezale uz valutnu klauzulu. Ono što je za odlučivanje o tom dijelu tužbenog zahtjeva pravno odlučno je da li je tužiteljica anuitete kredita plaćala odnosno preplatila u kunama ili eventualno u stranoj valuti (CHF) jer je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO dužan vratiti upravo ono što je temeljem ništetnog ugovora primio. To se odnosi kako na visinu preplaćenog iznosa kojeg je primio tako i na valutu u kojoj je taj iznos primio, a nije bilo sporno da je tužiteljica tuženiku anuitete plaćala u domaćoj valuti – odnosno u kunama."
41. Kako je knjigovodstveno financijskim vještačenjem utvrđena visina preplate – pri čemu ju je vještak iskazao i u valuti CHF, ali ju je iskazao i u kunama, dakle, utvrđeno da preplata zbog ništetne ugovorne odredbe iznosi 3.709,58 CHF, što odgovara iznosu od 19.162,91 kuna prema tečaju CHF na dan dospjela (plaćanja) svakog pojedinog anuiteta, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa preplate izraženog u domaćoj valuti, tj. u valuti u kojoj su plaćani anuiteti.
42. Slijedom opisanog, glavni tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu utvrđenog preplaćenog iznosa u protuvrijednosti CHF nije osnovan, zbog čega je isti odbijen i odlučeno kao u izreci pod I.
43. Zbog naprijed opisanog i obrazloženog, osnovan je podredni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa preplaćenog izraženog u kunama.
44. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik je stoga, kao banka, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a dužan vratiti zatezne kamate na preplaćene iznose od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplaćenog na ime jednostrano promjenjive redovne kamate i kao nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe, a sve na način kako je to naprijed opisano i utvrđeno. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
45. Slijedom opisanog i utvrđenog odlučeno je kao u izreci pod II.
46. U pogledu tuženikovog istaknutog prigovora radi prebijanja, s tim da tijekom postupka tuženik nije odredio iznos novčane tražbine, niti je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio postojanje potraživana, to je isti odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci pod III,
47. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučujući po specificiranim zahtjevima punomoćnika parničnih stranaka uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji. Tužitelju se obzirom na vrijednost predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i uspjeh u cijelosti u sporu, priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe od 10.6.2019. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 21.1.2021., 9.9.2021. i 4.11.2021. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 8.t.1. Tarife), zastupanja na ročištima od 8.9.2021., 3.12.2021. i 26.4.2022. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9.t.1. Tarife), zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda od 7.7.2022. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.t.3. Tarife), što ukupno predstavlja 750 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 7.500,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (1.875,00 kuna) što čini ukupan iznos od 9.375,00 kuna kao trošak zastupanja. Ovome iznosu pridodan je iznos od 552,00 kune na ime sudske pristojbe za tužbu i iznos od 552,00 kune na ime sudske pristojbe za presudu, uplaćen trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 12.479,00 kuna koji se dosuđuje tužitelju na ime parničnog troška i koji iznos je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. Ovršnog zakona („NN” broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20) koja teče od dana donošenja presude.
47.2. U preostalom dijelu traženja, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podneska od 2.12.2021. jer je navode iz istog punomoćnik tužitelja mogao iznijeti na ročištu glavne rasprave od 3.12.2021. te u preostalom traženju na ime sudskih pristojbi, više od naprijed utvrđenog i priznatog.
47.3. Slijedom opisanog i utvrđenog, odlučeno je kao u izreci pod IV.
48. Kako tuženik nije uspio u sporu, to je odbijen zahtjev istoga za naknadu parničnog troška kao neosnovan i odlučeno kao u izreci pod V.
U S., 7. lipnja 2022.
S U D A C
Daniel Ban v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku
Dostaviti:
- punomoćniku tužitelja,
- punomoćniku tuženika,
- u spis.
