Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Poslovni broj: 9. P-311/21-19

Sukoišanska 6, Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Vinki Mitrović, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: …, zastupana po ŽDO u Splitu, protiv tuženika 1. OPĆINE J., J., OIB: … i 2. G. M. B. iz Republike I., K. L., K., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. V., odvjetniku u S., radi utvrđenja, na raspravi zaključenoj 16. prosinca 2021., objavljenoj 7. lipnja 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se ništavim Ugovor o kupoprodaji sklopljen 4. prosinca 2006. kojim tuženik pod 1) prodaje, a tuženik pod 2) kupuje nekretninu označenu kao čest. zem. 809/8, upisanu u k.o. V., površine 2752 m[2] .

2. Utvrđuje se da je Republika Hrvatska vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 809/8, ZU 1889 k.o. V., površine 2752 m[2] . pa je ista ovlaštena temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime na navedenoj nekretnini uz istovremeni izbris prava vlasništva tuženika pod 2) G. M. B. iz Republike I., K. L., K., OIB: … sa navedene nekretnine, što je tuženik pod 2) dužan trpjeti.

3. Dužni su tuženici solidarno u roku od 8 dana naknaditi tužitelju troškove ovog postupka."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime parničnog troška tuženiku pod 1 isplati iznos od 14.325,00 kuna, te tuženiku pod 2 iznos od 13.700,00 kuna zajedno s zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je pred ovim sudom podnio tužbu dana 6. svibnja 2021. u kojoj navodi da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 809/8 k.o. V., površine 2752 m[2] upisano pravo vlasništva na ime tuženika pod 2) i to temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenim 4. prosinca 2006. kojim tuženik pod 1) prodaje, a tuženik pod 2) kupuje predmetnu nekretninu uknjiženu u zemljišnim knjigama kao Općenarodna imovina- Mjesni NO V. Međutim predmetna nekretnina je u vrijeme sklapanja ugovora bila izvanknjižno vlasništvo Republike Hrvatske budući da je ista obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Hrvatskog užeg područja krša za razdoblje 1984 – 1993. Stoga je ista temeljem odredbe čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 41/90) danom stupanja na snagu tog Zakona postala ex lege vlasništvom Republike Hrvatske. Navedeno dokazuje i presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž-674/2019 od 16. prosinca 2019. kojom se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj: P-5781/18 od 18. srpnja 2019. i odbija zahtjev tužiteljice Općine J. protiv tužene Republike Hrvatske za utvrđenje, pored ostalog, da je tužiteljica bila vlasnica predmetne nekretnine do momenta upisa prava vlasništva u korist treće osobe pod brojem upisa Z-731/09 kao i da je tužiteljica kao vlasnik ovlaštena toj trećoj osobi otuđiti predmetnu nekretninu Ugovorom o kupoprodaji od 4. prosinca 2006. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Revd 1549/2020 od 7. srpnja 2020. odbacio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv navedene presude Županijskog suda u Šibeniku. Nadalje, odredbom članka 52. stavak 2. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 140/05) propisano je da strane pravne i fizičke osobe ne mogu stjecati pravo vlasništva na šumama i šumskome zemljištu, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. Radi svega navedenog u konkretnom slučaju radi se o ništavom pravnom poslu. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženicima sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno članku 186 a ZPP-a.

2. U odgovoru na tužbu od 5. lipnja 2021. tuženik pod 1 se protivi tužbi i predlaže da istaknuti tužbeni zahtjevi budu odbijeni. Ističe kako predmetni ugovor nije ništetan pravni posao. Čak i pod pretpostavkom da tuženica pod 1) nije bila vlasnica č. zem. 809/8 k.o.V. ( koji navod tužbe se poriče) koju je prodala tuženiku pod 2) navedenim pravnim poslom ta okolnost nije razlog za ništetnost samog ugovora. To je izrijekom propisano u članku 382 Zakona o obveznim odnosima iz 2005. ( dalje ZOO 2005.), a ovo stajalište je općeprihvaćeno i u sudskoj praksi. Čak štoviše, tužiteljica nije ovlaštena tražiti ni poništenje takva ugovora. Tužiteljica se poziva i na članak 55/2 Zakona o šumama iz 2005., ali izostavlja dvije okolnosti. (a) Niti ovaj propis, kao ni bilo koji drugi, ne propisuje sankciju ništetnosti samog ugovora kojim je strani državljanin ( članice EU) kupio šumsko zemljište; (b) Međunarodni ugovori koje je sklopila tužiteljica imaju u hijerarhiji propisa jaču pravnu snagu od internih pravnih izvora, pa se to izrijekom i navodi baš u u čl. 55/2 ZŠ. Republika Hrvatska je sklopila Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa članicama EU ("Narodne novine" MU 14/o1 i "Narodne novine" MU 1/05) koji je stupio na snagu u RH 01.veljače 2005. članak 60 točka 1 /2 ovog međunarodnog ugovora glasi: Po stupanju na snagu ovoga Sporazuma Hrvatska će dopustiti državljanima država članica Europske unije stjecanje nekretnina u Hrvatskoj, uz potpunu i svrhovitu primjenu postojećih postupaka, osim za područja i pitanja navedena u Dodatku VII. U razdoblju od četiri godine od stupanja na snagu ovoga Sporazuma Hrvatska će postupno usklađivati svoje zakonodavstvo koje se odnosi na stjecanje nekretnina u Hrvatskoj kako bi državljanima članica Europske unije osigurala isti tretman kao i hrvatskim državljanima. Nakon isteka četvrte godine od stupanja na snagu ovoga Sporazuma Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje ispitat će načine za proširivanje tih prava na područja i pitanja navedena u Dodatku VII: Stjecanje nekretnina od strane državljana europske unije: Popis izuzetaka naveden u članku 60. stavak (2): Izuzeta područja – Poljoprivredno zemljište kao što je određeno u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/94, pročišćeni tekst, 48/95, 19/98 i 105/99); – Područja zaštićena Zakonom o zaštiti prirode ("Narodne novine" broj 30/94). Dakle, kao što je vidljivo, šumska zemljišta nisu navedena kao nekretnine za koje državljani članica EU ne bi mogli stjecati pravo vlasništva pravnim poslom. Stoga je u iznesenom smislu i noveliran Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje : ZVDSP) kroz sadašnji članak 358.a (članak 3 IZD ZVDSP NN 146/08), radi (naknadnog) usklađenja sa međunarodnim pravom. Članak 6. ZID ZVDSP ("Narodne novine" broj 146/08) konvalidirali su prije sklopljeni poslovi koje su kao stjecatelji sklapali državljani članica EU. Svoje mišljenje dalo je i Ministarstvo pravosuđa RH u svom mišljenju Klasa 93201/09.01/430 od 22.srpnja 2009. baš u pogledu šumskog zemljišta. Neprijeporno iz činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik pod 2) državljanin Republike I.koja je članica EU; da predmetno zemljište nije poljoprivredno zemljište, niti je pod zaštitom po Zakonu o zaštiti prirode, te je stoga tuženik na temelju sklopljenog Ugovora o kupoprodaji valjano upisao stečeno pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi, pred više od 12 (dvanaest) godina stavljajući po strani razloge iz kojih tužiteljica dvanaest godina nakon upisa tuženika pod 2) kao vlasnika nad predmetom spora, odnosno nakon petnaest godina od sklapanja spornog ugovora inzistira na brisanju prava tuženika pod 2) iz zemljišne knjige, navodi se i sljedeće da tužiteljica navodi da bi ona bila izvanknjižni vlasnik spornog zemljišta, koje da je vlasništvo stekla po samom zakonu (članak 6 ZID Zakona o šumama – "Narodne novine" broj 41/90) prema kojem su šume i šumska zemljišta u tadašnjem „društvenom vlasništvu“ postale vlasništvo tužiteljice na dan stupanja na snagu tog zakona tj .6. listopada 1990., jer da je to zemljište bilo obuhvaćeno „ Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem ... za razdoblje 1984 - 1993. Makar to tužiteljica ne navodi, proizlazilo bi da se ona poziva na propis iz članka 130/1 ZVDSP, što podrazumijeva da je baš ona dužna dokazati izvanknjižno vlasništvo na koje se poziva. Tužiteljica upire na Uvjerenje Hrvatskih šuma d.o.o. (dalje: HŠ) od 22. veljače 2007. Tuženica pod 1), pozivom na članak 230/1ZPP-a i članak 230/4 ZPP-a, osporava točnost činjenice navedene u tom uvjerenju, jer postoje i druga Uvjerenja HŠ iz kojih bi proizlazilo protivno odnosno koja dovode u ozbiljnu sumnju točnost navoda iz ovog uvjerenja. Tako iz uvjerenja HŠ od 26. ožujka 2007. proizlazi da je sporna nekretnina bila obuhvaćena Programom gospodarenja 1984 - 1993., ali da prilikom izrade Programa za razdoblje 1994-2003 i 2004- 2013 nije „ uzeta u obzir“, jer da se je (a) nalazila u posjedovnom listu H. p. i (b) fizički je odvojena od matične č. zem. 809/1 prometnicom i izgrađenim objektom. Stoga je tuženica pod 1) zatražila od HŠ pojašnjenje o tome što se je dogodilo, iz kog razloga, te kada je nekretnina prestala biti obuhvaćena Programom, a HŠ su dopisom od 20. ožujka 2015. odgovorile da „nisu u mogućnosti precizno se očitovati zašto je ova nekretnina ispuštena iz svih sljedećih Programa..., ali da pretpostavljaju da se radi o promjeni imovinskopravnih odnosa uslijed kojih nije uvrštena u popis šuma i šumskih zemljišta kojima gospodare HŠ

„ te nadalje „da je status njene uključenosti u Program... utvrđen prema početnoj godini važnosti odnosnog Programa, a izmjena u statusu nekretnine prema ZŽ se “evidentira“ kod revizije tog Programa, odnosno u zadnjoj godini važnost„. Isto proizlazi i iz dopisa HŠ od 26. listopada 2010., ali za neke druge nekretnine. Dakle, HŠ nisu pružile podatak o tome kada je sporno zemljište izdvojeno iz Programa..., a samo izdvajanje (do koga je moglo doći i ranije) se samo „ evidentira“ kod revizije važećeg programa u zadnjoj godini njegova važenja. Iz navedenog slijedi da na dan 16. listopada 1990. sporno zemljište nije bilo obuhvaćeno Programom... na koji se tužiteljica poziva. Iz pravomoćnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju (organ tužiteljice ) Klasa :

UP/I- 943-o1/97-o2/234 od 24. svibnja 1999. proizlazi da je u pretvorbeni kapital bivšeg DP V. bila uključena i sporna nekretnina (što nije smjela biti ako se je radilo o šumi) i to pod t 3 Lokacija V. hotel M. zajedno sa č. zem. 809/2 i č. zgr. 371 na kojim česticama ( tretiraju se kao funkcionalna cjelina) je izgrađen hotel M. i skladište inventara. Ovo rješenje HFP se poziva na rješenje o odobrenju pretvorbe od 17. veljače 1994., a prema članka 9. i čl. 11 Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i Obvezatnim uputama za provedbu članka 11 tog Zakona bivše hotelsko poduzeće V. s p.o. je u svoju imovinu procijenilo i sporno zemljište sa danom 31. prosinca 1991. kao okućnicu hotela M., a što je bilo odobreno od organa tuženice, a što ne bi bilo moguće da se je tada utvrdilo da se radi o šumi.

3. Iz pravomoćnog rješenja Ministarstva poljoprivrede (organ tužiteljice) Klasa UP/I- 946-02/17-01/78 od 9. svibnja 2018. proizlazi da sporna nekretnina „nije šuma niti šumsko zemljište“, jer da je „omeđeno sa zapadne, sjeverne i istočne strane asfaltiranom cestom, i sa južne strane č.zem. 809/2 prema kojoj nema jasne granice. Predmetna nekretnina zajedno sa č. zgr. 371 i č. zem. 809/2 čini funkcionalnu cjelinu hotela i dvorišta“. Tužiteljica makar je učestvovala kao stranka u ovom upravnom postupku nije osporila ovaj akt Ministarstva i on je postao pravomoćan, a samim time Sud je njegovim sadržajem vezan (članak 12 ZPP-a, pa ima veću dokaznu snagu od obične javne isprave iz članka 230. ZPP-a). Ovo rješenje doneseno je na temelju ovlasti iz čl. 4/5 ZŠ –„ u slučaju spora o tome da li je neka nekretnina šuma ili šumsko zemljište odluku donosi nadležno ministarstvo u upravnom postupku „. Istu odredbu sadržavali su svi zakoni o šumama koji su u R. Hrvatskoj doneseni i to: članak 4/4 Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 54/83, 32/87., 47/89., 41/90. 52/90 (proč. tekst) 5/91., 61/91., 26/93.,76/93., 29/94., 76/99., 8/00., 13/02 i 160/04) , odnosno iz članak 4/5 Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 140/05., 82/06., 129/08., 80/10., 124/10, 25/12., 68/12., 148/13 i 94/14) , odnosno članak 18. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 68/18., 115/18 i 98/19). Dakle, ni sama tužiteljica ne drži da bi se u konkretnom slučaju radilo o šumskom zemljištu, već utvrđuje da se radi o funkcionalnoj cjelini tj. okućnici hotela, dakle o izgrađenom građevinskom zemljištu. Poznato je da se propis o pretvorbi „ društvenog vlasništva“ nad šumama i šumskim zemljištima u vlasništvo tužiteljice nije odnosio na izgrađena građevinska zemljišta tj. okućnice postojećih zgrada. Tuženici pod 1) je poznato pravno stajalište koje je VTS RH zauzeo u svojoj presudi Pž- 5932/15 od 12. srpnja 2017. u pogledu primjene čl. 3/1 Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/91) na takva zemljišta koja su imala status izgrađenog građevinskog zemljišta, gdje je zauzeto stajalište da takvo zemljište ne postaje ex lege vlasništvo R. Hrvatske. Tuženica pod 1) drži da se ovo stajalište, zbog istovrsnosti materije, može prihvatiti i u pogledu primjene čl. 18/1 noveliranog Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 41/90).

4. Pravomoćnim rješenjem Ureda za graditeljstvo i prostorno uređenje SDŽ Klasa: UP/I-350-05/20-05/00050 od 10. veljače 2021. je utvrđeno od za to nadležnog upravnog tijela, da je sporna nekretnina okućnica tj. zemljište nužno za redovnu uporabu građevine. Iz navedenog jasno proizlazi da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu koje nije moglo postati vlasništvo tužiteljice pozivom na ZŠ. Tuženik pod 2) je sklopio Ugovor o kupnji iz 2006. te se je 2009. i upisao kao vlasnik spornog zemljišta kod čega je postupao u dobroj vjeri i sa povjerenjem u zemljišnoknjižne upise. Stoga, pozivom na članak 130/2 ZVDSP tužiteljica prema njemu ne može ostvarivati prava na upis svog vlasništva, sve da je ono izvanknjižno i postojalo, a što se, kako je izloženo, poriče. Kako je za k.o.V. do 1. siječnja 2007. otvorena EOP, a sama sporna nekretnina je unesena u bazu zemljišnih podataka, to se sukladno članku 388/6 ZVDSP, ne primjenjuje odgodni rok iz članka 388/5 ZVDSP o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige. U trenutku upisa tuženika pod 2) u zemljišnu knjigu na spornoj nekretnini je bila upisana „općenarodna imovina sa naznakom organa upravljanja Mjesni NO V. Kraj neprijeporne činjenice da je tuženica pod 1) političko teritorijalni slijednik tog MNO V., proizlazi da je tuženica pod 1) bila vlasnica nekretnine i tuženik pod 2) se je mogao pouzdati u taj upis, a što je konačno i potvrđeno njegovim upisom vlasništva pod Z- 731/o9.Tako i VSRH u svojoj odluci Rev- 526/16 od 21. rujna 2016. gdje navodi da se „upisi općenarodne imovine sa naznakom prava upravljanja imaju uzeti kao upisi prava vlasništva (članak 362 ZVDSP)“. Tužiteljica sa svoje strane još nije dokazala svoje knjižno ili izvanknjižno vlasništvo, to tek mora učiniti u ovom (kognicijskom) postupku. Predmetnu nekretninu je tuženica pod 1) prodala tuženiku pod 2) na temelju provedenog javnog natječaja i to za ozbiljnu i u potpunosti isplaćenu cijenu. Stoga se na ovaj slučaj, (ako bi se i uzelo da se radi o izvanknjižnom vlasništvu tužiteljice, a što se osporava) mogu primijeniti odredbe članka 69/ st.1 i st. 5 Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 52/18) koji glasi u stavku 1 ako je treća osoba temeljem pravnog posla sklopljenog do 1.siječnja 2011. s jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave nakon provedenog postupka javnog natječaja stekla zemljišnoknjižno pravo na nekretnini u vlasništvu R. Hrvatske, smatra se da je to pravo stekla izravno od R. Hrvatske. Stavak 5. propisuje da se odredbe ovog članka primjenjuju na sva raspolaganja iz stavka 1 ovog članka do 1. siječnja 2011. Dakle, tužbeni zahtjev jest neosnovan, jer je protivan volji same tužiteljice izražene u važećem zakonu.

5. U odgovoru na tužbu tužene pod 1 se navodi da se tužiteljica poziva na presudu ŽS u Šibeniku Gž- 674/19 od 16.prosinca 2o19.g., kao i na rješenje VSRH Revd- 1549/20 od 7.srpnja 2020., koje judikate i prilaže tužbi. Međutim, kod toga zanemaruje: (a) Da ovi judikati ne vezuju tuženika pod 2) koji u navedene postupke ni na koji način nije bio involviran, pa prema njemu tužiteljica svoje tvrdnje mora dokazati u ovoj parnici; (b) Da oni ne sadrže ni pravomoćno utvrđenje o izvanknjižnom vlasništvu tužiteljice koje bi snagom pravomoćnosti obvezivalo tuženicu pod 1), pa to tužiteljica mora dokazati u ovoj parnici. (c)da je tuženica pod 1) zatražila ponavljanje postupka P- 5781/17, dakle postupka u kojem je donesena spomenuta drugostupanjska presuda i rješenje o odbacivanju revizije, gdje je rasprava po prijedlogu zaključena i očekuje se odluka suda. Stoga se iskazuje oportunim prekinuti ovu parnicu do pravomoćnog okončanja postupka povodom usvojenog prijedloga za ponavljanjem postupka. (d) Da je tuženica pod 1) ustala Ustavnom tužbom protiv rješenja o odbacivanju revizije koji postupak nije okončan. Stoga se iskazuje oportunim prekinuti ovu parnicu do okončanja postupka povodom Ustavne tužbe, a radi ozbiljnosti pitanja (o neozbiljnosti drugostupanjske i revizijske odluke) o kojima bi taj sud trebao odlučiti. Naime, drugostupanjski je sud zaprimio spis na rješavanje dana 16. listopada 2019. da bi dana 16. prosinca 2019. donio odluku, dok je revizijski sud spis zaprimio dana 1.srpnja 2020., a odbacio prijedlog za reviziju dana 7. srpnja 2020., kod čega se ni jedan ni drugi sud nisu uopće očitovali na navode žalbe, odnosno prijedloga za reviziju iz čega slijedi da spisi nisu dostatnom pažnjom ocijenjeni, a (možda) nisu u cijelosti ni čitani, već letimičnom usporedbom prijedloga sa drugostupanjskom presudom, te Ustavne tužbe sa rješenjem revizijskog suda to će biti bjelodano jasno. Već je rečeno da će, bez obzira na (osporene) judikate na koje se tužiteljica poziva, ovaj sud u ovoj parnici morati odgovoriti na sva ona činjenična i pravna pitanja koja su sudske odluke, na koje se tužiteljica poziva, „nonšalantno“ zaobišle, te se predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

6. U odgovoru na tužbu od 23. srpnja 2021. tuženik pod 2. predlaže da naslovni sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao činjenično i zakonski neosnovane uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška. U prvom redu se ističe kako se predmetni ugovor ne može smatrati ništetnim pravnim poslom jer sve i da tuženica ad. 1.) i nije bila vlasnica čest. zem. 809/8 k.o. V. (a što se osporava), koju je prodala tuženikom pod 2.), ta okolnost zakonski ne može predstavljati razlog ništetnosti samog ugovora. Naime, to pravilo je izrijekom propisano u članku 382. Zakona o obveznim odnosima iz 2005., a isto stajalište prihvaća i sudska praksa iskazana u odukama VSRH br. Rev-x-780/11, Rev-1370/09., Rev- 506/12, Rev- 1001/00, Rev- 1103/87, Rev- 1400/09., Rev- 683/05., Rev-326/83., Rev- 4o1/03., Rev- 978/90, Rev- 713/03, Rev- 106/80 i Rev- 391/83. Osim toga, tužiteljica nije ovlaštena tražiti ni poništenje utuženog ugovora jer to potvrđuje sudska praksa VSRH u predmetu br. Rev- 391/83. U narativnom dijelu tužbe tužiteljica se poziva i na odredbe članka 55. stavak 2. Zakona o šumama iz 2005., međutim, pri tom zanemaruje dvije okolnosti: (a) Ovaj propis, kao ni bilo koji drugi, ne propisuje sankciju ništetnosti samog ugovora kojim je strani državljanin (članice EU) kupio šumsko zemljište. (b) Međunarodni ugovori koje je sklopila tuženica imaju u hijerarhiji propisa jaču pravni snagu od internih pravnih izvora, a što se to izrijekom navodi baš u članak 55. stavak 2. ZŠ. U tom pogledu treba naglasiti da je Republika Hrvatska sklopila Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa članicama EU ("Narodne novine" MU 14/=1 i "Narodne novine" MU 1/=5) koji je stupio na snagu u RH 1. veljače 2005. Članak 60. t. 1 /2 ovog međunarodnog ugovora glasi: Po stupanju na snagu ovoga Sporazuma Hrvatska će dopustiti državljanima država članica Europske unije stjecanje nekretnina u Hrvatskoj, uz potpunu i svrhovitu primjenu postojećih postupaka, osim za područja i pitanja navedena u Dodatku VII. U razdoblju od četiri godine od stupanja na snagu ovoga Sporazuma Hrvatska će postupno usklađivati svoje zakonodavstvo koje se odnosi na stjecanje nekretnina u Hrvatskoj kako bi državljanima članica Europske unije osigurala isti tretman kao i hrvatskim državljanima. Nakon isteka četvrte godine od stupanja na snagu ovoga Sporazuma Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje ispitat će načine za proširivanje tih prava na područja i pitanja navedena u Dodatku VII.:

Stjecanje nekretnina od strane državljana europske unije Popis izuzetaka naveden u članku 60. stavak (2) Izuzeta područja: – Poljoprivredno zemljište kao što je određeno u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 54/94, pročišćeni tekst, 48/95, 19/98 i 105/99); – Područja zaštićena Zakonom o zaštiti prirode ("Narodne novine" broj 30/94). Iz navedene regulative je razvidno kako šumska zemljišta nisu naznačena kao nekretnine u odnosu na koje državljani članica EU ne bi mogli stjecati pravo vlasništva pravnim poslom. Stoga je u iznesenom smislu i noveliran Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP) kroz sadašnji članak 358.a (članak 3. IZD ZVDSP Narodne novine broj 146/08), radi (naknadnog) usklađenja sa međunarodnim pravom . Čl. 6. ZID ZVDSP ("Narodne novine"146/08) konvalidirani su prije sklopljeni poslovi koje su kao stjecatelji sklapali državljani članica EU, a što potvrđuje i Ministarstvo pravosuđa RH u svom mišljenju klasa 93201/09.01/430 od 22. srpnja 2009. u pogledu šumskog zemljišta. Neprijeporno je tuženik pod 2.) državljanin Republike Irske, koja je članica EU jer to potvrđuju podaci iz njegove putne isprave. Osim toga, utuženo zemljište nije poljoprivredno zemljište, a niti je pod zaštitom po Zakonu o zaštiti prirode, što potvrđuje da je tuženik na temelju valjano sklopljenog Ugovora o kupoprodaji vjerujući u ispravnost tadašnjih z.k. podataka (načelo povjerenje u zemljišne knjige) temeljem pravomoćnog z.k. rješenje br. Z-731/09 opravdano upisao stečeno pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi i to pred više od 12 godina. Tužiteljica navodi da bi ona bila izvan-knjižni vlasnik spornog zemljišta koje vlasništvo je stekla po samom zakonu (članak 6. ZID Zakona o šumama – "Narodne novine" broj 41/90), a prema kojem su šume i šumska zemljišta u tadašnjem „društvenom vlasništvu“ postale njeno vlasništvo na dan stupanja na snagu tog Zakona, tj. 6. listopada 1990., jer da je to zemljište bilo obuhvaćeno „ Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem ... za razdoblje 1984 - 1993. Kako se ista poziva na odredbe članka 130/1 ZVDSP to podrazumijeva da je baš ona dužna dokazati izvan-knjižno vlasništvo u odnosu na predmetnu nekretninu. U tu svrhu tužiteljica ukazuje na značaj Uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. (dalje: HŠ) od 22. veljače 2007. Međutim, tuženik pod 2) pozivom na odredbe članka 230/1 ZPP-a i članka 230/4 ZPP-a osporava točnost navoda istaknutih u tom Uvjerenju s obzirom da postoje i druga Uvjerenja HŠ iz kojih razvidi suprotno i koja dovode u sumnju točnost podataka iz citiranog Uvjerenja. Iz uvjerenja HŠ od 26. ožujka 2007. proizlazi da je sporna nekretnina bila obuhvaćena Programom gospodarenja 1984.-1993., ali da prilikom izrade Programa za razdoblje 1994.-2003. g. i 2004.- 2013. nije „ uzeta u obzir“, jer se je nalazila u posjedovnom listu H. p. i fizički je odvojena od matične č. zem. 809/1 prometnicom i izgrađenim objektom. Očitujući se na traženo pojašnjenje tuženika ad.1.) HŠ su dopisom od 20. ožujka 2015. odgovorile da „nisu u mogućnosti precizno se očitovati zašto je ova nekretnina ispuštena iz svih sljedećih Programa..., ali da pretpostavljaju da se radi o promjeni imovinsko-pravnih odnosa uslijed kojih nije uvrštena u popis šuma i šumskih zemljišta kojima gospodare HŠ

„ Osim toga istaknuto je;„ da je status njene uključenosti u Program... utvrđen prema početnoj godini važnosti odnosnog Programa, a izmjena u statusu nekretnine prema ZŽ se“ evidentira“ kod revizije tog Programa, odnosno u zadnjoj godini važnosti„. Identično proizlazi i iz dopisa HŠ od 26. listopada 2010., ali za neke druge nekretnine. Indikativno je da HŠ nisu pružile podatak o tome kada je sporno zemljište izdvojeno iz Programa, a samo izdvajanje (do koga je moglo doći i ranije) se samo „ evidentira“ kod revizije važećeg programa u zadnjoj godini njegova važenja. Svakako je bitno napomenuti da HŠ navode „da je do ovog izdvajanja došlo zbog promjena u gospodarenju koje da je utvrđeno uz podataka Ureda za katastar (PL )“ Kako je promjena evidencije (upisa) gospodarenja u katastru zemljišta, a koja je prema podacima Ureda za katastar izvršena još 10.ožujka 1986. jasno je da je najkasnije tada sporna nekretnina promijenila svoj status obuhvaćenosti Programom..., no to je evidentirano na kraju razdoblja važenja Programa. Sve to upućuje na zaključak da na dan 16. listopada 1990. predmetno zemljište nije bilo obuhvaćeno Programom na koji se inicijator ovog postupka poziva u pobijanoj tužbi.

7. Iz pravomoćnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju (organ tužiteljice) klasa: UP/I- 943-01/97-02/234 od 24. svibnja 1999. proizlazi da je u pretvorbeni kapital bivše DP V. bila uključena i sporna nekretnina (što nije smjela biti ako se je radilo o šumi ) i to pod točkom 3 Lokacija. V., hotel M. zajedno sa č. zem. 809/2 i č. zgr. 371 na kojim česticama (tretiraju se kao funkcionalna cjelina) je izgrađen hotel M. i skladište inventara. Ovo rješenje HFP se poziva na rješenje o odobrenju pretvorbe od 17. veljače 1994, a prema članku 9. i članak 11 Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća i Obvezatnim uputama za provedbu članka 11. tog Zakona bivšeg hotelsko poduzeće V. s p.o. je u svoju imovinu procijenilo i sporno zemljište sa danom 31. prosinca 1991. kao okućnicu hotela M., a što je bilo odobreno od organa tuženice. Međutim, sve to ne bi bilo moguće da se tada utvrdilo da se radi o šumi. Iz pravomoćnog rješenja Ministarstva poljoprivrede (organ tužiteljice) klasa UP/I- 946- 02/17-01/78 od 9. svibnja 2018. proizlazi da sporna nekretnina „nije šuma niti šumsko zemljište“, jer da je „omeđeno sa zapadne, sjeverne i istočne strane asfaltiranom cestom, i sa južne strane č. zem. 809/2 prema kojoj nema jasne granice. Predmetna nekretnina zajedno sa č. zgr. 371 i č. zem. 809/2 čini funkcionalnu cjelinu hotela i dvorišta“. Tužiteljica, makar je učestvovala kao stranka u ovom upravnom postupku nije osporila ovaj akt Ministarstva i on je postao pravomoćan, a samim time naslovni sud je vezan njegovim sadržajem (članak 12 ZPP-a, pa ima veću dokaznu snagu od obične javne isprave iz članka 230. ZPP-a ). Ovo rješenje doneseno je na temelju ovlasti iz članka 4. stavak 5. ZŠ –„ u slučaju spora o tome da li je neka nekretnina šuma ili šumsko zemljište odluku donosi nadležno ministarstvo u upravnom postupku. Istu odredbu sadržavali su svi zakoni o šumama koji su u R. Hrvatskoj doneseni i to: članak 4/4 Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 54/83, 32/87., 47/89., 41/90. 52/90 (proč. tekst) 5/91., 61/91., 26/93., 76/93., 29/94., 76/99., 8/00., 13/02 i 160/04 ), odnosno iz članka 4/5 Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 140/05., 82/06., 129/08., 80/10., 124/10. 25/12., 68/12., 148/13 i 94/14) , odnosno članak 18. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 68/18., 115/18 i 98/19). Stoga proizlazi kako ni sama tužiteljica ne smatra da bi se u konkretnom slučaju radilo o šumskom zemljištu, već utvrđuje da se radi o funkcionalnoj cjelini tj. okućnici hotela, dakle o izgrađenom građevinskom zemljištu. Poznato je da se propis o pretvorbi „ društvenog vlasništva“ nad šumama i šumskim zemljištima u vlasništvo tužiteljice nije odnosio na izgrađena građevinska zemljišta tj. okućnice postojećih zgrada. U prilog tome govori i pravno stajalište VTS RH iskazano u presudi br. Pž- 5932/15 od 12. srpnja 2017. u pogledu primjene čl. 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/91), na takva zemljišta koja su imala status izgrađenog građevinskog zemljišta, gdje je utvrđeno da takvo zemljište ne postaje ex lege vlasništvo R. Hrvatske. Iz tog razloga tužena ad 2.) smatra da se ovo stajalište, zbog istovrsnosti materije, može prihvatiti i u pogledu primjene članka 18/1 noveliranog Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 41/90). Pravomoćnim rješenjem Ureda za graditeljstvo i prostorno uređenje SDŽ klasa: UP/I-350-05/20-05/00050 od 10. veljače 2021. utvrđeno je da je sporna nekretnina okućnica tj. zemljište nužno za redovnu uporabu građevine, pa stoga jasno proizlazi da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu koje nije moglo postati vlasništvo tužiteljice s pozivom na odredbe ZŠ-a. Tuženik pod 2) sklopio je Ugovor o kupnji još 2006. te se 2009. i upisao kao vlasnik spornog zemljišta, a pri tom je postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u zemljišno knjižne upise. Upravo iz tog razloga tužitelj pozivom na članak 130. stavak 2. ZVDSP prema njemu ne može ostvarivati prava na upis svog vlasništva, sve da je sporno izvan-knjižno i postojalo, a čemu se tuženi ad. 2.) protivi s pozivom na odredbe članka 122., stavak 1. 123. stavak 1. i 124. stavak 1. citiranog Zakona. Bitno je naglasiti da je za k.o. V. do 1. siječnja 2007. otvorena EOP, a predmetna nekretnina je unesena u bazu zemljišnih podataka pa se stoga u odnosu na nju sukladno članku 388. stavak 6. ZVDSP, ne primjenjuje odgodni rok iz članka 388. stavak 5. ZVDSP o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige. U konačnici, u trenutku upisa tuženika pod 2.) u zemljišnu knjigu na spornoj nekretnini je bila upisana „ općenarodna imovina sa naznakom organa upravljanja Mjesni NO V.“, a evidentno je da protiv rješenja o ostvarenom upisu z.k. vlasništva tužene ad. 2.) niti tužitelj, kao niti jedna treća osoba nije uložila bilo kakvu žalbu kojom bi taj upis dovodila u pitanje. Kako je tuženi ad. 1.) neprijeporni političko-teritorijalni pravni slijednik tog MNO V., proizlazi da je tuženica pod 1.) bila vlasnica nekretnine i tuženik pod. 2.) se stoga mogao pouzdati u taj upis, a što je konačno i potvrđeno uknjižbom njegova vlasništva pod Z- 731/09. Uostalom, VSRH je u svojoj odluci Rev- 526/16 od 21. rujna 2016. naveo da se „upisi općenarodne imovine sa naznakom prava upravljanja imaju uzeti kao upisi prava vlasništva (članak 362 ZVDSP)“. Predmetnu nekretninu je tuženica pod 1.) prodala tuženiku pod 2.) na temelju provedenog javnog natječaja, a po sklapanju odgovarajućeg kupoprodajnog ugovora tuženoj ad. 1.) je potpunosti isplaćena dogovorena kupoprodajna cijena, te je plaćan i razrezani porez na promet nekretnine. Ukoliko bi se u konkretnom slučaju uzelo u obzir da se radi o izvan- knjižnom vlasništvu tužiteljice, a što tuženik ad. 2.) osporava, tada bi se mogle primijeniti odredbe članka 69. stavak 1. i 5. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj 52/18) koje naglašavaju: stavak 1. Ako je treća osoba temeljem pravnog posla sklopljenog do 1. siječnja 2011. s jedinicom lokalne i područne (regionalne) samouprave nakon provedenog postupka javnog natječaja stekla zemljišno knjižno pravo na nekretnini u vlasništvu R. Hrvatske, smatra se da je to pravo stekla izravno od R. Hrvatske; stavak 5. Odredbe ovog članka primjenjuju se na sva raspolaganja iz st 1. ovog članka do 1. siječnja 2011. Sve to upućuje na zaključak da je uloženi tužbeni zahtjev neosnovan jer je protivan volji same tužiteljice izražene u važećem zakonu. U narativnom dijelu pobijane tužbe inicijator ovog postupka poziva se na presudu ŽS u Šibeniku Gž- 674/19 od 16. prosinca 2019., kao i na rješenje VSRH Revd- 1549/20 od 7. srpnja 2020., a koje prilaže uz svoju tužbu. Međutim, ista pri tom zanemaruje: (a) Da ove odluke ne vezuju tuženika pod 2.) koji u navedenom postupku nije sudjelovao kao stranka zbog čega tužiteljica svoje tvrdnje mora dokazati u posebnoj parnici. (b) Da oni ne sadrže ni pravomoćno utvrđenje o izvan-knjižnom vlasništvu tužiteljice koje bi snagom pravomoćnosti obvezivalo tuženicu pod 1.), pa to tužiteljica mora dokazati u ovoj parnici. (c) Da je tužena pod 1.) zatražila ponavljanje postupka P- 5781/17 u kojem je donesena spomenuta drugostupanjska presuda i rješenje o odbacivanju revizije, gdje je rasprava po prijedlogu zaključena i očekuje se odluka suda. Sve to upućuje na potrebu da je u konkretnom slučaju prekine parničenje sve do pravomoćnog okončanja postupka povodom usvojenog prijedloga za ponavljanjem postupka, a na čemu uz tužena ad. 1.) inzistira i tuženi ad. 2.) jer se radi o tzv. prethodnom pitanju za ishod ove pravne stvari. (d) Da je tužena pod 1.) ustala Ustavnom tužbom protiv rješenja o odbacivanju revizije, a koji postupak još uvijek nije okončan što predstavlja dodatan razlog prekida postupka. Tuženi ad. 2.) koristi prigodu da naglasi da njemu uz tužbu nisu uručeni prilozi na koje se poziva tužitelj i za koje tvrdi da ih dostavlja u spis pa se moli njihovo uručenje i to u službeno prevedenoj verziji i to u istoj formi kao što je dobio tužbu i poziv za davanja odgovora na istu.

8. U tijeku postupka sud je izveo dokaze pregledom zk izvatka čest. zem. 809/8 ZU 1889 k.o. V., uvjerenje Hrvatskih šuma datiran Split, 22. veljače 2007. Ur.br St-05/2007-1285, ugovor o kupoprodaji ovjeren kod javnog bilježnika M. J. iz Z. broj Ov-4258/2009 Z., 2. travnja 2009., presuda Županijskog suda u Šibeniku Gž- 674/2019-2 od 16. prosinca 2019., presuda Vrhovnog suda RH br. Revd 1549/2020- 2 od 7. srpnja 2020., preslik putovnice tuženika pod 2, ovjerene u prijevodu s engleskog jezika, uvjerenje SDŽ Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo, imovinsko- pravne poslove Ispostava H. Klasa: 350-01/7-01/15 Ur.broj: 2181-05-01-07-3 datirano H., 23. siječnja 2007., potvrda Ministarstva kulture Uprava za zaštitu prirode Klasa: 612-07/11-01/2469 Urbroj: 532-08-02-2/2-11-2 datirana Z.

20. prosinca .2011, rješenje Općinskog suda u Starom Gradu br. Z-731/09 od 2. ožujka 2012., uvjerenje Hrvatskih šuma datiran 26. ožujka 2007. Ur.broj: St-05/2007- 2198, dopis Odvjetničkog ureda B. i D. datiran 29. ožujka 2015. upućen Hrvatskim šumama, potvrda o uključenosti katastarske čestice u šumsko gospodarski plan izdat od strane Hrvatskih šuma Odjela za uređenje šuma, S. 20. ožujka 2015. Urbroj: 05- 15-804/03, dopis Hrvatskih šuma upućen Općinskom sudu u Starom Gradu (preslik dopisa nečitljiv), povijest promjene na kat. čest. 809/8 izdat od strane Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina S. G. Klasa: 936-02/15-05/32 Urbroj: 541-26-06/6-15-2 datiran S. G. 16. ožujka 2015., izvadak iz katastra za k.o. S. G., popis katastarskih čestica prema katastarskom operatu od 10. ožujka 1986., rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa:

UP/I943/01/97-02/234 Urbroj 563-04-403/99-4 datiran Z., 24. svibnja 1999., rješenje Ministarstva poljoprivrede Klasa: UP/I-946-02/17-01/78 Urbroj: 525-11/0900-18-6 datiran Z., 9. svibnja 2018., presuda Visokog trgovačkog suda Pž-5932/2015-2 od 12. srpnja 2017., rješenje SDŽ, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje Ispostava H., Klasa:UP/I-350-05/20-05/000050 Urbroj: 2181/1-11-00-01/03-21-0003 datiran H., 10. veljače 2021., izvod i z katastarskog plana Državne geodetske uprave Područni ured za katastar Split Odjel za katastar nekretnina S. G., Klasa: 935-06/21- 01/10 Urbroj: 541-28-05/3-21-2 S. G., 9. veljače 2021., rješenje Vrhovnog suda RH Rev 526/16, zaključak o prodaji č. zem. 809/8 k.o. V. donesen od strane Općine J., Klasa: 406-01/06-01/4 Urbroj: 2128-02-06-1 datiran J., 4. kolovoz 2006., zaključak Općine J. Općinsko poglavarstvo Klasa: 406-01/06-01/4 Urbroj: 2128-02-06-2 datiran J., 28. kolovoz 2006, Ministarstvo financija, Porezna uprava područni ured Split Ispostava H. Klasa: 410-01/06-01 Urbroj: 513-07-17-01-06-02 datiran H., 15. rujna 2006., javni natječaj za prodaju nekretnina putem javnog natječaja donesen od strane Općinskog poglavarstva J. Klasa: 406-01/06-01/4 Urbroj: 2128-02-06-3 datiran J., 13. listopada 2006 , zapisnik s javne dražbe od 24. listopada 2006., tabularna isprava za upis uknjižbe prava vlasništva izdat od strane Općine J., Klasa: 406- 01/06-01/4 Urbroj 2128-02-09-24 datiran J., 7. travnja 2009., ovjeren po javnom bilježniku J. P. br. Ov-1420/2009 datiran S. G. 8. travnja 2009, prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka Općine J. u predmetu P-781/18 Općinskom sudu u Starom Gradu od 20. veljače 2021., podnesak tuženika RH zastupana po ODO u Splitu upućen za Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu u predmetu P- 5781/18 od 22. ožujka 2021., od 5. travnja 2021., zapisnik sa ročišta od 28. travnja 2021. u predmetu 81 P-5781/18 tužitelja Općina J. protiv tuženika RH radi utvrđenja, presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu 81 P-5781/18 od 18. srpnja 2019., prijedlog za dopuštenje revizije uložen od tužiteljice Općine J. u predmetu P-5781/18 Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu od 26. veljače 2020., ustavna tužba podnesena od Općine J. za Ustavni sud RH 18. rujna 2020. protiv rješenja Vrhovnog suda Revd 1549/20 od 7. srpnja 2020., presuda i rješenje Vrhovnog suda RH Rev 671/2011 od 17. srpnja 2019., br. Rev 450/11-2 od 11. siječnja 2012., br. Rev 2052/10-2 od 3. rujna 2013., Rev 2648/13-3 od 28. veljače 2017., rješenje Općinskog suda u Splitu kojim se dopušta ponavljanje postupka u predmetu 81 P-5781/18 od 28. travnja 2021., žalba protiv rješenja od 28. travnja 2021. uložena od RH u predmetu br. 81 P-5781/18 od 29. lipnja 2021., rješenje Županijskog suda u Zadru br. 20 Gž-1350/2021-2 od 16. studenog 2021. kojim se odbija žalba tužene, odluka Županijskog suda u Varaždinu Gž-1340/2020-3, te odluka Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu u predmetu 81 P- 5781/18 od 13. svibnja 2022.

9. Odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

10. Osnovan je zahtjev tuženika pod 1 i pod 2 za naknadom troškova postupka.

11. Nije prijeporno da je na čest. zem. 809/8 Z.U. 1889 k.o. V. upisano pravo vlasništva na ime tuženika pod 2) temeljem Ugovora o kupoprodaji Ov-4258/2009 u Zagrebu 2. travnja 2009. kojim tuženik pod 1) Općina J. prodaje, a tuženik pod 2) G.M B državljanin RI kupuje predmetnu nekretninu na javnoj dražbi koja u naravi predstavlja građevinsko zemljište. Temeljem rješenja Općinskog suda u Starom Gradu Z-731/09 u Zk ulošku 1889 k.o. V. na nekretnini Općenarodne imovine mjesnog narodnog odbora, V., dopušten je upis temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora od 4. prosinca 2006., te tabularne isprave datirane 7. travnja 2009., Uvjerenja ureda državne uprave SDŽ, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove ispostave H. od 23. siječnja 2007., uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje SDŽ ispostave Hvar od 9. studenog 2011., očitovanje Ministarstva kulture, uprave za zaštitu prirode od 20. prosinca 2011. te ovjerene preslike putovnice, pravo vlasništva na kčbr. 809/8 šuma u površini od 2752 m[2] u korist tuženika pod 2.

12. Stoga nije prijeporno da je nekretnina u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 7. travnja 2009. bila upisana kao općenarodna imovina s pravom upravljanja Narodnog odbora V., te tužiteljica tvrdi da se radilo o izvanknjižnom vlasništvu Republike Hrvatske koje zemljište je bilo obuhvaćeno programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem hrvatskog užeg područja krša za razdoblje 1984-1993. (u daljnjem tekstu Program) te da je stupanjem na snagu članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 41/97) predmetna čestica po sili zakona, dakle ex lege postala vlasništvom Republike Hrvatske, a kojom odredbom je izvršena pretvorba društvenog vlasništva. Člankom 16. stavak 1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (u daljnjem tekstu ZID ZŠ/90), a koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. je propisano da šume i šumska zemljišta na teritoriju RH, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu.

13. Prijeporno je za utvrditi da li predmetna nekretnina u trenutku stupanja na snagu ZID ZŠ/90, (stupio na snagu 16. listopada 1990.), a koja je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Hrvatskog užeg područja krša za razdoblje 1984 – 1993., imala status izvan knjižnog vlasništva te da li je ex lege postala vlasništvo tužiteljice.

14. Člankom 362. stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarima pravima pročišćeni tekst ("Narodne novine" broj 81/2015) je propisano da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u z knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. U stavku 2. istog članka je propisano da se smatra da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenog prava korištenja takvog zemljišta, vlasnik tog zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to i dokazati. Dakle sukladno zakonskoj predmnjevi radilo bi se o upisu vlasništva biv. NO V., time da je ukidanjem bivših Narodnih odbora sva njihova imovina uključujući i izvanknjižno "pravo korištenja" primjenom Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Sl.list SFRJ 12/65) postala imovinom tada nastalih općina koje su ustrojene na njihovom području, međutim iz provedenog upisa temeljem rješenja Općinskog suda u Starom Gradu Z-731/09 navedena čestica zemlje je bila upisana kao općenarodna imovina na ime Narodnog odbora V., a temeljem kupoprodajnog ugovora od 7. travnja 2009. i ostalih isprava koje su prethodno citirane izvršena je uknjižba prava vlasništva kčbr. 809/8 šuma sa 2752 m[2] u korist tuženika pod 2.

15.Tužiteljica u ovom postupku dokazuje da je izvanknjižni vlasnik predmetne čestice u trenutku stupanja na snagu ZID ZŠ/90, jer da se radi o šumi, a što dokazuje Uvjerenjem HŠ d.o.o. od 22. veljače 2007., poziva se na presudu ŽSŠ Gž-674/19 i rješenje VSRH Revd- 1549/20.

16. Što se tiče dokazne snage Uvjerenja HŠ d.o.o. od 22. veljače 2007. za navesti je da pored navedenog uvjerenja u spisu priliježu i daljnja uvjerenja koja su dostavljena od strane HŠ i to od 26. ožujka 2007., 26. listopada 2010. i 20. ožujka 2015.

17. Iz Uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. (dalje: HŠ) datirano od 22. veljače 2007. proizlazi da je čest. zem. 809/8 k.o. V. obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Hrvatskog užeg područja krša za razdoblje 1984 – 1993. Međutim kako tuženice osporavaju točnost činjenice navedene u tom uvjerenju izdatog od strane Hrvatskih šuma od 22. veljače 2007., dostavili su uvjerenje od 26. ožujka 2007. koje je upravo dostavljeno na Općinsko državno odvjetništvo Split, Građansko upravni odjel Hvar, a iz koje proizlazi da je čest. zem. 809/8 obuhvaćena starim Programom gospodarenja 1984 - 1993., ali da prilikom izrade novog Programa… za razdoblje 1994-2003 i 2004- 2013 nije „ uzeta u obzir“, jer da se je nalazila u posjedovnom listu H. p. te kao takva nije uzeta prilikom izrade novog Programa i fizički je izdvojena od matične čest. zem. 809/1 prometnicom i izgrađenim objektom. Punomoćnik tuženika pod 1 obratio se dopisom Odjelu za uređivanje šuma Uprava šuma podružnica Split HŠ, te nadležna Uprava šumskog područja odgovara dopisom od 20.ožujka 2015. da je kat. čest. 809/8 k.o. V. obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Hrvatskog užeg područja krša za razdoblje 1984 – 1993. odnosno na dan 16. listopad 1990. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. Navedena čestica nije obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Sv Nikola važnosti od 1. siječnja 1994.-31. prosinca 2003, te od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2003. te od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2023. a da se „nisu u mogućnosti precizno očitovati zašto je ova nekretnina ispuštena iz svih sljedećih Programa..., ali pretpostavljaju da se radi o promjeni imovinskopravnih odnosa uslijed kojih nije uvrštena u popis šuma i šumskih zemljišta kojima gospodare HŠ te je „ status njene uključenosti u Program... utvrđen prema početnoj godini važnosti Programa gospodarenja, a izmjena u statusu kat. čest. prema Zakonu o šumama evidentira kod revizije tog Programa, odnosno u zadnjoj godini važnosti.

18. Iz uvjerenja Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove Ispostava H. 23. siječnja 2007 proizlazi da se č. zem. 809/8 k.o. V. nalazi u građevinskom području naselja V. u zoni namijenjenoj za turističko ugostiteljsku izgradnju, a koji podatak je dat na temelju uvida u prostorni plan Općine H. (Sl. glasnik Općine H. 1/77 i 7/84), mapa građevinskih područja naselja V., a iz podataka posjedovnog lista k.o. V. za č. zem. 809/8 upisan je posjednik H. p. V. iz V. time da je bivši korisnik Hotelska radna organizacija J. brisana.

19. U obrazloženju presude pod br. P-5781/18 od 18.srpnja 2019. Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Starom Gradu prikazana je povijest promjena na čest. zem. 809/8 k.o. V., a na temelju podataka Područnog ureda za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina S. G. od 16. ožujka 2015. s prilozima iz kojih je razvidno da je u katastarskom operatu u posjedovnom listu br.420 predmetna nekretnina bila upisana kao posjed Općenarodne imovine, da bi kasnije ista prešla u posjedovni list br.447 kao posjed Šumarije H., a na dan 10. ožujka 1986. izvršena je promjena evidentiranog posjednika u katastarskom operatu za čest. zem. 809/8 k.o. V. na način da je ista iz prijavnog lista br. 447 kao posjed Šumarije H. prešla u prijavni list 729 kao posjed bivše hotelske radne organizacije J., a kasnije hotelsko poduzeće V. tj. prednika sadašnje V. d.d. Dakle, da se radi o promjeni posjeda vidljivo je iz uvjerenja HŠ d.o.o. od 26. ožujka 2007., te se zaključuje da je promjena posjednika u katastarskom operatu na č. zem. 809/8 izvršena 1986. kada je izvršena revizija katastra, a kako to proizlazi iz podataka o povijesti promjena na kat. čest. 809/8 za k.o. V. koji je dat od strane Odjela za katastar nekretnina S. G. od 16. ožujka 2015. Stoga se osnovano zaključuje da je predmetna čestica u tijeku 1984. bila evidentirana u posjedovnom listu 447 na ime Šumarije H., a nakon izmjene posjedovnog stanja u katastarskom operatu za čest. zem. 809/8 na dan 10. ožujka 1986. nalazila se u posjedovnom listu Hotelske radne organizacije J., a kasnije Hotelskog poduzeća V. iz V. Osnovano tuženici ukazuju na sadržaj teksta iz uvjerenja HŠ od 26. ožujka 2007. koji navodi da je prilikom izrade programa gospodarenja za razdoblje od 1984. do 1993. predmetna čestica obuhvaćena navedenim starim Programom, a za razdoblje od 1994. do 2003. i od 2003. do 2013. da se predmetna čestica nalazila u posjedovnom listu HP te nije uzeta prilikom izrade novog programa jer da je fizički odvojena od matične čest. zem. 809/1 prometnicom i izgrađenim objektom, dok iz potvrde HŠ od 20. ožujka 2015. proizlazi da se pretpostavlja da promjenom imovinsko pravnih odnosa čest. zem. 809/8 nije uvrštena u popis šuma i šumskog zemljišta kojim gospodare Hrvatske šume za Program gospodarenja od 1. siječnja 1994. do 31. prosinca 2003., a status kat. čest. zem., tj. njezine uključenosti u šumsko gospodarski plan utvrđen je po početnoj godini važnosti navedenog Programa. Iz navedenih podataka u katastru proizlazi da je nakon 1984. došlo do promjene posjednika na predmetnoj čest. zem. na način da je kao posjednik upisana Hotelska radna organizacija J., a kasnije Hotelsko poduzeće V. iz V., te je naveden podatak razlog radi čega u planu gospodarenja za slijedeće razdoblje od 1. siječnja 1994. do 31. prosinca 2003. te od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2013. i od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2023. navedena čestica nije obuhvaćena Programom gospodarenja.

20. Iz pravomoćnog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I- 943-01/97-02/234 od 24.5.1999. proizlazi da je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća V., a temeljem Zakona o pretvorbi društvenog poduzeće 19/91, 83/92, 94/93, 9/95) bila procijenjena u vrijednost društvenog kapitala čest. zem. 809/8 pod t 3 Lokacija V., hotel M. zajedno sa č. zem. 809/2 i č. zgr. 371 na kojim česticama je izgrađen hotel M. i skladište inventara, a koja činjenica proizlazi također i iz uvjerenja službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove Ispostava H. od 23.1 siječnja 2007. koja potvrđuje da se navedena čestica nalazi u zoni namijenjenoj za turističko-ugostiteljsku izgradnju. Iz izvoda iz katastarskog plana od 9. veljače 2021. neprijeporno proizlazi da se č. zem. 809/8 graniči zapadnom, istočnom i sjevernom stranom sa č. zem. 809/2 na kojoj je izgrađen objekt koji nosi oznaku zgr. 371, te podaci o površinama navedenih čestica zemalja odgovaraju upravo onim površinama koje su navedene u rješenju o pretvorbi te se stoga zaključuje da HFP nije mogao donijeti rješenje od 24.05.1999. da se je radilo o „ šumi“ koja je ušla u procjenu vrijednosti društvenog kapitala u sklopu hotela M.

21. Iz pravomoćnog rješenja Ministarstva poljoprivrede RH Klasa UP/I- 946- 02/17-01/78 od 9. svibnja 2018., a koje je doneseno temeljem članka 4. stavak 5. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13, 94/14, 15/18) te članka 68 i 77. Općeg upravnog postupka, proizlazi da čest. zem. 809/8 k.o. V. se ne smatra šumom, odnosno ne smatra se šumskim zemljištem, jer da je temeljem pregleda od strane imenovanog Povjerenstva za terenski očevid, sukladno promemoriji Državnog odvjetništva RH br. M-DO-231/06 od 22. ožujka 2007. utvrđeno da navedena čestica predstavlja površinu obraslu prezrelim pojedinačnim stablima alepskog bora te je omeđena sa zapadne, sjeverne i istočne strane asfaltiranom cestom i sa južne strane č. zem. 809/2 prema kojoj nema jasne granice. Predmetna nekretnina zajedno sa č. zgr. 371 i č. zem. 809/2 čini funkcionalu cjeline hotela i dvorišta. Tuženi u tijeku postupka navode da je tužiteljica učestvovala kao stranka u ovom upravnom postupku te nije osporila ovaj akt Ministarstva koji je postao pravomoćan, te da je temeljem članka 12. i članka 230. ZPP-a ZPP-a predstavlja javnu ispravu koja ima dokaznu snagu, iz kojeg je razvidno da se ne bi radilo o šumskom zemljištu, već kako je utvrđeno radi se o funkcionalnoj cjelini tj. okućnici hotela M., dakle o izgrađenom građevinskom zemljištu.

22. Pravomoćnim rješenjem Ureda za graditeljstvo i prostorno uređenje SDŽ Klasa: UP/I-350-05/20-05/00050 od 10. veljače 2021. je utvrđeno, da građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu upotrebu građevine čine č. zgr. 371, č. zem. 809/2 i č. zem. 809/8 sve u cijelosti k.o. V. (J.) kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana kao sastavni dio navedenog rješenja, a što proizlazi iz priloženog dokaza da je građevina za koju se utvrđuje građevinska čestica postojeća i Uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. Klasa UP/I-361-05/20- 30/000088 Urbroj: 2181/1-11-00-01/03-20-0003 od 22. prosinca 2020. koja je izdata po Upravnom odjelu za graditeljstvo i prostorno uređenje SDŽ Ispostava H. koja je pravomoćna 26. siječnja 2021., dakle nepobitni dokaz da je na predmetnim građevinskim česticama bila izgrađena građevina do 15. veljače 1968., a sve sukladno postojećim prostornim planom Općine J. te da se u konkretnom slučaju radi o zgradi bivšeg hotela M. u V., a prema kartografskom prikazu građevinska područja V. obuhvaćene su unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja V. ugostiteljsko-turističke namjene. Građevinsko zemljište može biti neizgrađeno ili izgrađeno (okućnica odnosno prostor za redovno korištenje nekog objekta), a sukladno stajalištu sudske prakse proizlazi da je na neizgrađenom građevinskom zemljištu bilo moguće izvršiti pretvorbu šuma na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, dok tuženici u tijeku ovog postupka ukazuju da je u trenutku stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čestica zemlje 809/8 k.o. V. imala status izgrađenog građevinskog zemljišta jer je služila za redovnu upotrebu čest. zgr. 371, a kojoj građevini je izdata uporabna dozvola 15. veljače 1968. Za navesti je da je prostorni plan Općine H. objavljen u Službenom glasniku Općine H. br. 1-77 i 7/84, dakle za vrijeme dok je bio na snazi Zakon o prostornom planiranju i uređenju prostora ("Narodne novine" broj 54/90, 16/86, 18/89, 34/91, 61/91, 59/93) koji u članku 43. propisuje da se gradovi i druga naselja mogu izgrađivati samo na građevinskom području, te da građevinsko područje u smislu ovog Zakona je područje koje je prostornim planom općine, odnosno dok se takav plan ne donese, posebnom odlukom skupštine općine određeno za izgradnju ili razvoj grada ili drugog naselja. Dakle odlukom iz stavka 2. ovog članka određuju se uvjeti uređenja prostora unutar granica obuhvaćeni tom odlukom. Iz stoga se zaključuje da je č. zem. 809/8 k.o. V. samom činjenicom što je obuhvaćena prostornim planom Općine H. imalo određenu namjenu, a posebno jer je služilo za redovnu upotrebu hotelsko turističkog objekta (bivši hotel M. u V.) i prema kartografskom prikazu nalazi se unutar izgrađenog dijela građevinskog područja naselja V., te se iz svega neprijeporno zaključuje da iako je č. zem. 809/8 bila obuhvaćena Programom o gospodarenju šumama i šumskim zemljištem iz 1984., u trenutku pretvorbe šumskog zemljišta navedena čestica je imala status izgrađenog građevinskog zemljišta te stoga nije mogla ući u postupak pretvorbe, a u zemljišnim knjigama se vodila kao općenarodna imovina s pravom korištenja mjesnog narodnog odbora V. Dakle u konkretnom slučaju ne bi se moglo prihvatiti da je RH dokazala da je primjenom ZID ZŠ postala vlasnikom zemljišta koje je izgrađeno odnosno koje čini okućnicu objekta za kojeg ona ni ne tvrdi da bi mu bila vlasnikom. Stavovi na koje se poziva tužiteljica zauzeti u presudama Vrhovnog suda RH odnose se na neizgrađeno građevinsko zemljište, dok je u ovom postupku utvrđeno da čest. zem. 809/8 površine 2752 m[2] je u trenutku pretvorbe bila izgrađeno građevinsko zemljište, te još jedan dokaz da se radilo o izgrađenom građevinskom zemljištu jest činjenica što u slijedećim programima koji su doneseni nakon ovog Programa iz 1984. do 1993. navedena čestica nije navedena, a niti se vodila kao šumsko zemljište.

23. Ocjenom provedenih dokaza zaključuje se da je čest. zem. 809/8 k.o. V. proizlazi da nema primjeni članka 52. stavak 2. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 140/05) na koji se poziva tužiteljica u odnosu na pravo stjecanja vlasništva tuženika pod 2. kao fizičke osobe, jer nekretnina koja je predmet kupoprodajnog ugovora kojeg je tuženik pod 2. zaključio sa tuženom pod 1. ne predstavlja šumsko zemljište. Temeljem navedenog sud nije ulazio na daljnje prigovore na koje se pozivala tužena pod 2. vezano za ništetnost predmetnog ugovora, jer je u tijeku postupka utvrđeno da tužiteljica nije bila vlasnik predmetnog zemljišta kao šumskog, a sukladno stajalištu sudske prakse izražene u revizijskim odlukama Vrhovnog suda, ukoliko je predmet prodaje tuđa stvar, ta činjenica ne daje trećoj osobi koja tvrdi da je vlasnik prodane stvari pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji, a posebno jer tuženik pod 2. nije ni mogao znati u trenutku kupnje da bi se radilo o zemljištu za koje tužiteljica u ovom postupku tvrdi da se radilo o šumskom zemljištu te da je temeljem pretvorbe stekla pravo vlasništva na predmetnoj čestici zemlje.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. st. 1 i 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje ZPP-a) time da je tuženiku pod 1. priznat trošak za sastav odgovora na tužbu od 5. lipnja 2021. po 500 bodova, podnesak tuženice pod 1 od 27. studenog 2021. po 50 bodova, zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2021. po 500 bodova, što sveukupno iznosi 1050 bodova, što primjenom OTbr. 7. stavak 1., 8. stavak 1. i 3., 9. stavak 1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12) ukupno iznosi 1050 bodova, odnosno 10.500,00 kn te trošak PDV od 25% u iznosu od 2.625,00 kuna, što sveukupno iznosi 13.125,00 kuna, sudske pristojbe po pravomoćnosti odluke u iznosu od 1.200,00 kuna prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 157/15, 110/15, 118/18) što sveukupno iznosi 14.325,00 kuna, sve kako je presuđeno u točki II izreke presude.

25. Tuženiku pod 2. priznat je trošak za odgovor na tužbu od 23. srpnja 2021. po 500 bodova, zastupanje na ročištu od 16. prosinca 2021. po 500 bodova, što ukupno iznosi 1000 bodova, odnosno 10.000,00 kuna i trošak PDV od 2.500,00 kuna, sveukupno 12.500,00 kuna, sve primjenom OTbr. 7. stavak 1., 8. stavak 1., 9. stavak 1. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12), sudske pristojbe po pravomoćnosti odluke u iznosu od 1.200,00 kuna prema Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 157/15, 110/15, 118/18) što sveukupno iznosi 13.700,00 kuna, sve kako je presuđeno u točki II izreke presude.

Split, 7. lipnja 2022.

Sudac

Vinka Mitrović,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi preko ovog suda za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u tri primjerka.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte