Republika Hrvatska Općinski

sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

Pn-1038/2015-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunja Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. B. (ranije L.

F.) d.o.o. U., J., J. 93/1 O.:…., zastupanog po

punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika L.

K. iz S., K. 35 OIB…., zastupanog po

punomoćniku D. D., odvjetniku u S., zbog naknade štete, nakon

održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 28. travnja 2022. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 07. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 7.557.970,39 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena koja na:

- iznos od 2.603.787,20 kuna teče od 15. travnja 2013. do isplate,

- iznos od 220.856,95 kuna teče od 9. kolovoza 2013. do isplate,

- iznos od 1.080.000,00 kuna teče od 1. siječnja 2013. do isplate,

- iznos od 1.080.000,00 kuna teče od 1. siječnja 2014. do isplate,

- iznos od 95.225,10 kuna teče od 1. siječnja 2012. do isplate,

- iznos od 588.000,00 kuna teče od 1. siječnja 2013. do isplate,

- iznos od 588.000,00 kuna teče od 1. siječnja 2014. do isplate,

- iznos od 510.550,24 kune teče od 18. srpnja 2013. do isplate i

- iznos od 791.550,90 kuna teče od 1. studenog 2013. do isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi troškove parničnog postupka."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku, u roku od 15 dana, isplati prouzročeni trošak ovom parnicom u iznosu od 646.097,50 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate a po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dna nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 19. lipnja 2015. ustao je tužitelj, tada kao L. F. d.o.o., tužbom protiv tuženika navodeći da je tuženik bio kod njega u radnom odnosu te da mu je za vrijeme obavljanja poslova člana uprave – direktora, prouzročio značajnu imovinsku štetu na način da su uginule krave i telad kojima on nije osigurao dovoljno hrane te je bio nemaran i nebrižan, odnosno poslove nije obavljao savjesno. Uginulih 150 krava, praktički su bile jedini izvor proizvodnje i financiranja društva. S tuženikom tužitelj da je u međuvremenu sklopio Sporazum o prestanku ugovora o radu. Zbog svega navedenog tužitelj je predložio da sud donese presudu, kojom bi se tuženika obvezalo na naknadu štete u iznosu od 7.557.970,39 kuna kao i troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu u pogledu osnove i visine navodeći da tuženik ni jednom svojom radnjom nije prouzrokovao bilo koji štetni događaj povodom kojeg bi bio u obvezi tužitelju naknaditi štetu. Tuženik da je savjesno i odgovorno obavljao svoj posao i vodio stalnu brigu o farmi.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2009., račune broj 17-1/2011, 173400579, 173400643, 173400729, 173401082,173401102, potom fakture broj 2010818994, 2010819209, 403284 i 403286, customs invoice broj ISOF13340-6, commercial invoice ISOF013340-A, ugovor o kreditu, sporazum o osiguranju novčane tražbine, izviješće o rezultatima pretraživanja Odjela za patološku morfologiju od 3. travnja 2013., izviješća o rezultatima pretraživanja Hrvatskog veterinarskog instituta Zagreb od 3. travnja 2013., Sporazumni prestanak Ugovora o radu, preslike računa ispostavljenih B. d.o.o. za prodanu telad, rješenje M. R. od 31. svibnja 2013., zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 17. srpnja 2012., preslike fotografija oboljelih životinja, očitovanje O. U. od 17. listopada 2011., službenu zabilješku sastavljenu 12. listopada 2011., prijavu štete uzrokovanu sušom od 2012., Ž. glasnik L.-

S. županije br. 13/12, nagodbu od 9. ožujka 2012. postignutu sa RH odnosno Državnim odvjetništvom RH, zamolbu od 10. rujna 2012. upućenu I. S.

iz L. te očitovanje na zamolbu od 28. rujna 2012., zamolbu od 10. rujna 2013. upućenu P. d.o.o. i očitovanje na tu zamolbu, zamolbu od 10. rujna 2012.

O. M. Ž. i očitovanje na tu zamolbu, zamolbu od 08. rujna 2012. upućenu

A.-Z. d.o.o. i očitovanje na tu zamolbu, zahtjev za pristup informacijama od

16. travnja 2013., zapisnik MP RH od 19. srpnja 2011., Ugovor o kupoprodaji životinja od 23. ožujka 2012. i spis Općinskog suda u G. K. -204/2014-65. U postupku je još saslušan i tuženik L. K. te je pribavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije M. J. dana 17. siječnja 2022.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete nastale uslijed nesavjesnog obavljanja poslova direktora L. K. odnosno tuženika, a koje nesavjesno obavljanje je prouzročilo uginuće preko 150 krava.

7. Odredbom čl.1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu je istu dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8. Analizom provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je zaključio da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između štete koja mu se dogodila i postupanja tuženika kojeg je on okvalificirao kao nemarno, nebrižno i nesavjesno. Naime, prvo što naprosto "upada u oko" su navodi tužitelja u tužbi da mu je tuženik zbog nemara i nebrige i nesavjesnog obavljanja poslova prouzročio uginuće preko 150 krava koje su bile jedine izvor proizvodnje i financiranja društva te da je s tuženikom postigao Sporazumni prestanak Ugovora o radu. Ako je tome tako da je tuženik u poslovanju kao direktor tužitelja svojim nesavjesnim obavljanjem posla istome prouzročio štetu iznimno velikih razmjera, čemu onda Sporazumni prestanka Ugovora o radu. Valjda bi se u konkretnom slučaju radilo o teškoj povredi rada i radnih obveza pa ne bi bilo mjesta, ako je tome tako, sporazumnom prestanku radnog odnosa, već bi se moglo isključivo raditi o izvanrednom otkazu. Pregledom akta, Sporazuma o prestanku Ugovora o radu vidi se tek da stranke sporazumno raskidaju sklopljeni Ugovor o radu kojeg su sklopile na neodređeno vrijeme. Od ništa manjeg razloga za nevjerodostojnost navoda u tužbi je i onaj da tužitelj trpi ogromnu štetu od preko 7 milijuna kuna i to zbog uginuća preko 150 krava. Ispada da tužitelj ne zna koliko je krava točno uginulo.

9. Protiv tuženika, tužitelj nije pokretao nikakav postupak kako bi se utvrdila njegova odgovornost u poslovanju ili propusti ako ih je bilo, ali je zato Republika H. protiv tuženika vodila kazneni postupak kod O. suda u G., koji predmet je vođen pod poslovnim brojem K-204/2014-65, da bi dana 5. lipnja 2020. bila objavljena presuda kojom je L. K. oslobođen optužbe da bi, nakon što je u vremenu od mjeseca prosinca 2010. do mjeseca ožujka 2011. u mjestu J., O. U., na stočarskoj farmi L. f. d.o.o. čiji je bio vlasnik, u cilju da se okoristi primanjem državnih novčanih potpora za poljoprivredu nabavio 327 krava, simentalske pasmine, a potom, u vremenu od nabavljanja krava pa do 28. ožujka 2013., iako je primao novčane potpore, kravama nije davao niti osigurao dovoljne količine hrane niti odgovarajuće kvalitete što je potpuno dovelo do izgladnjelosti svih krava, a uslijed čega je 199 krava uginulo. Zahvaljujući upravo opisanom kaznenom postupku, a posebno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Gospiću, sud je saznao da bi tužitelj izgubio 199 krava, što svakako znači da ih je izgubio preko 150, ali začuđuje činjenica i spoznaja da tužitelj u tužbi, pa ni tijekom postupka, ne ispravlja navod o količini uginulih goveda već i dalje ostavlja tvrdnju o izgubljenih preko 150 goveda odnosno krava čime se njego tužbeni zahtjev, a koji se temelji na tako neprecizno iznesenim činjenicama, čini neozbiljnim.

No unatoč tome, sud je osim pribave kaznenog predmeta Općinskog suda u G., saslušao i samog tuženika hoteći od istog saznati je li svojim radnjama ostvario obilježja nesavjesnog poslovanja, ali i hoteći saznati od istoga je li bio izložen bilo kakvom postupku u kojem se utvrđivala njegova odgovornost, nemar ili propusti u odnosu na gubitak od preko 7 milijuna kuna.

10. U. svome iskazu tuženik je naveo da je protiv njega doista bio pokrenut medijski linč zbog kojeg je čak bio izložen i kaznenom postupku kod O. suda u G.. T. da je protiv njega pokrenut i prekršajni postupak koji se vodio

kod P. suda u Z., međutim, u tome postupku da nije donesen pravorijek o meritumu stvari, jer je postupak završio zbog zastare. Tuženik je u svome iskazu zanijekao da bi do uginuća stoke došlo zbog njegove samovolje, nemara, odnosno lošeg obavljanja poslova te je ustrajao u svome iskazu na tome da je u svome poslovanju činio sve što je moguće da pribavi hranu zbog čega je na svoju ruku, čak uzurpirao i zemljište koje do tada nije bilo obrađivano, na tome zemljištu da je posadio hranu za goveda no međutim, u konačnici je uzgoj hrane na taj način morao napustiti jer je Državno odvjetništvo RH ishodilo od O. suda u G.

presudu da je kriv i da mu je se zabranjuje pobrati hranu sa te zemlje. U svakom slučaju ustvrdio je da se protiv njega nije vodio nikakav kazneni postupak zbog nesavjesnog postupanja u gospodarstvu. Vođen je tek postupak o kojem se ranije referirao, a populističkim jezikom nazvano "postupak zbog mučenja krava". Tuženik je također u iskazu kazao da je kod tužitelja ostvarivao plaću od 2.800,00 kuna, a dio novca kojeg je imao osobno, koristio je u teškim situacijama, kako bi poduzeće ostalo na životu. Dok je on bio direktor tužitelja plaće su bile redovite. Čak štoviše, za vrijeme dok je bio direktor, kada je vidio stanje na tržištu promptno je i na vrijeme zatražio promjenu poslovanja.

11. U ovom parničnom postupku tužitelj traži da mu tuženik naknadi imovinsku štetu zbog uginuća krava i teladi, čemu je razlog bio to što je tuženik nesavjesno obavljao poslove svog radnog mjesta. Tijekom ovog postupka tužitelj ovaj sud u niti jednom trenutku niti segmentu nije uvjerio u točnost svojih tvrdnji. O jednom dijelu neuvjerljivosti tužiteljevih tvrdnji već je bilo u ovome obrazloženju. Međutim, u odnosu na one navode iz tužbe u kojima se tužitelj pozivao na razno razne zapisnike o inspekcijskim nadzorima nije vidljivo da bi bila utvrđena odgovornost upravo tuženika za gubitke koji su se kod tužitelja pojavili. Ovaj sud uvjerenja je i motrišta da se nikakvim saslušanjima predloženih svjedoka, niti od strane tužitelja, a niti od strane tuženika ne može dokazati ili dokazivati ono što potpada pod kaznenu odgovornost ili ono što potpada pod građansko-pravnu odgovornost, a u konkretnom slučaju nesavjesno obavljanje poslova od strane tuženika. Takva odgovornost utvrđuje se u kaznenom postupku i uz doprinos materijalnih dokaza koji mogu na nedvojben način ukazati da je netko napravio nešto hotimice ili uz krajnji nemar i nesavjesnost.

12. Dapače, ovaj sud tijekom postupka upoznao se sa sadržajem kaznenog postupka O. suda u G., a s kojom odlukom i utvrđenjima iz iste se u potpunosti usuglasio i Ž. sud u Z. kada je 21. travnja 2021. donio presudu pod brojem K.-226/2020-5. Naime, kao što je već ranije rečeno tuženik je u tome kaznenom postupku oslobođen odgovornosti jer je sud tijekom postupka utvrdio da su stvarni razlozi, koji su doveli do tragedije, odnosno uginuća goveda proizašli iz niza okolnosti pa tako nagomilanih financijskih gubitaka prije 31. prosinca 2010., jer su krave umjesto 2008. nabavljene 2010., a troškovi su u tome intervalu nastajali, potom zbog tržišnih poremećaja (prvenstveno opće poznatog pada cijene mlijeka), zbog nedovoljne količine vlastitih obradivih površina i posljedično nedovoljno učešća vlastite proizvedene hrane, nepovoljnog kreditnog i ukupnog financijskog angažmana i konačno kašnjenja s uplatom poticaja. Tuženik je u svome jasnom, logičnom i vjerodostojnom iskazu o ovim problemima dao iscrpan izvještaj, a od ništa manjeg značaja nije ni činjenica da je tuženik kod tužitelja tek 1. listopada 2009. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, dakle, nakon vremena kada su već nastajali početni gubitci jer krave nisu bile nabavljene na vrijeme.

13. Kako tužitelj nije dao suglasnost da se u dokazne svrhe pregleda financijsko-knjigovodstveno vještačenje koje je za potrebe kaznenog postupka pribavio O. sud u G., to je sud radi provjere financijskog izviješća, računa i kartica koje su stranke dostavile u spis, angažirao sudskog vještaka za financije M. J. da dade svoj nalaz i mišljenje. V. je u svome nalazu i mišljenju kazao da on nije u poziciji utvrđivati krivce neuspješnog poslovanja firme, ali da utužene iznose on može razdvojiti na one koji su uzrokovani neuspješnim poslovanjem (uginuće krava, izostanak proizvodnje) i one uzrokovane nepravilnim vođenjem poslovanja od strane tuženika, koji su se mogli izbjeći unatoč lošem financijskom položaju tužitelja. P. kojeg potražuje tužitelj nije jednak izgubljenoj zaradi. Izgubljena zarada da bi po njegovom motrištu iznosila 2.117.365,97 kuna, a nastala zbog uginuća krava, šteta zbog obveze povrata poticaja da bi iznosila 510.550,24 kune, a šteta zbog naknadno utvrđenih poreznih obveza 768.300,19 kuna. Dakle, vještak M. J. zaključio je da bi tužitelj dijelom zbog neuspješnog, a dijelom zbog nepravilnog poslovanja pretrpio ukupnu štetu od 5.678.063,46 kuna.

14. N. ročištu za glavnu raspravu koje je kod suda održano 23. ožujka 2022., vještak M. J., očitovao se o prigovorima tužitelja iz podneska tužitelja od 4.

veljače 2022. naglasivši da ostaje u cijelosti pri svome nalazu i mišljenju. G. o otuđenih 19 goveda za koje uplata nije evidentirana, vještak J. je naveo da nikakvu dokumentaciju u vezi toga nije pronašao. U. bitnome je prilikom svojeg očitovanja vještak J. naglasio da je tuženik u firmi figurirao samo kao direktor, a ne i kao vlasnik. Uvođenje sustava u poslovanje tužitelja krava-tele, vještak smatra financijski opravdanim potezom, a dodao je i da je 2012. bila proglašena elementarna nepogoda uzrokovana sušom kada je problem financija upravo i nastao. Dodao je kako smatra da je cijeli projekt od početka bio osuđen na neuspjeh i da mu naprosto nije jasno zašto je banka takav projekt uopće financirala.

Bitno je naglasiti da stranke nisu predlagale novo ili drugo financijsko vještačenje.

15. Suprotno od mišljenja tužitelja, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može i ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 10 st. 2 ZOO-a koja govori o tome da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Treba li išta dodati nespornoj činjenici da je tužitelj kod tuženika došao raditi temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa referencama: prof. matematike i fizike. Dakle, već prilikom samog ugovaranja radnog odnosa tužitelj je znao za reference tuženika, pa ostaje nejasnim kako je od prof. matematike i fizike očekivao rad pažnjom dobrog stručnjaka, a u djelatnosti kojom se tuženik bavi: stočarstvo i s njim povezane uslužne djelatnosti, proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda i kupnja i prodaje robe te obavljanje trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom tržištu.

16. Zaključno, i bez suvišnog ponavljanja još jednom treba ponoviti da tužitelj ama baš ničim nije dokazao da bi tuženik nesavjesno obavljao svoje poslove te da bi zbog takvog njegovog postupanja njemu nastupila šteta. Dapače, sud se tijekom postupka uvjerio da je tuženik kod tužitelja došao raditi već u trenutku kada su se nagomilali troškovi zbog kašnjenja u nabavi goveda , da je područje obavljanja radova zahvatili elementarna nepogoda izazvana sušom, da se kasnilo u isplati poticaja, da govedima nije nabavljena hrana (čak štoviše, tuženik je zaradio kaznenu prijavu i progon zbog uzurpacije državnog zemljišta, a koje zemljište je uzurpirao kako bi govedima osigurao hranu).. Uostalom svoj radni put kod tužitelja tuženik nije završio otkazom radnog odnosa, što bi bilo logično i očekivano kada svojim propustima i nemarom te nesavjesnošću kada nekoga dovedete u situaciju da trpi veliku štetu i financijske gubitke. Stranke su svoju radnu suradnju završili Sporazumom o prestanku Ugovora o radu na neodređen vrijeme.

17. Zbog svega naprijed navedenog zahtjev tužitelja je odbijen u cijelosti jer za dosudu neimovinske štete nije ispunjen bitan element, a to je protupravnost.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.ZPP-a dok je visina istog određena uz primjenu Tbr.7. st.1. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12). Tuženiku je, kao stranci koja je u postupku u cijelosti uspjela, parnični trošak priznat za slijedeće radnje: sastav odgovora na tužbu, sastav obrazloženog podneska od 5. lipnja 2019. te pristupe i zastupanja na ročištima od 6. lipnja i 11. studenog 2019. 10. prosinca 2020, 11. ožujka i 30. lipnja 2021. te 23. ožujka i 28. travnja 2022. – svaka radnja po 100 bodova, za sastav podnesaka od 15. lipnja 2018., 22. veljače 2019., 18. ožujka 2019., 27. siječnja 2020. – svaka radnja po 6279 bodova, za pristup ročištu od 19. ožujka 2019., a koje je odgođeno bez raspravljanja 1.569,75 bodova i konačno za pristup dvama ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 18. travnja 2019. te 21. svibnja 2021. – svaka radnja po 3.139,5 bodova. Ukupan zbir bodova pomnožen je sa iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednog boda te je tako dobiven iznos od 643.597,50 kuna. Tome iznosu pridodan je još iznos od 2.500,00 kuna sudske pristojbe odgovora na tužbu pa je zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos ukupnog parničnog troška što će ga tuženiku naknaditi tužitelj, kao stranka koja je postupak u cijelosti izgubila, u iznosu od 646.097,50 kuna.

19. Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 07. lipnja 2022.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužitelja

-pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb30d-466a4

Kontrolni broj: 0af92-10ffd-cb4a8

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DUNJA LJUBIČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.