REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 363/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB 51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćniku Branku Dobriću, mag. iur., zaposlenom kod tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-808/2021-2 od 16. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2717/21 od 6. svibnja 2021., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-808/2021-2 od 16. rujna 2021. i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2717/21 od 6. svibnja 2021. u dijelu kojim je odlučeno o isplati razlike plaće za razdoblje od 27. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., i sudi:

1.Tužbeni zahtjev za isplatu

- iznosa od 56,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2017.,

- iznosa od 350,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2017.,

- iznosa od 399,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2017.,

- iznosa od 371,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2017.,

- iznosa od 358,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2017.,

- iznosa od 379,35 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2017.,

- iznosa od 360,58 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2017.,

- iznosa od 178,89 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2017.,

- iznosa od 179,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2017.,

- iznosa od 179,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 2017.,

sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, odbija se kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.279,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama (osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu) na pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže određeno u izreci presude (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.281,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4768/2021-2 od 10. studenog 2021. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: "Primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine i na razdoblje nakon 26.01.2017. godine ?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude u dijelu kojom mu je naloženo platiti razliku plaće i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev za navedeno razdoblje, a podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava osnovanost revizije i predlaže istu kao neosnovanu odbiti te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

9. U postupku koji je prethodio reviziji u odnosu na pobijani dio presude u bitnom je utvrđeno:

-da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na dan 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kuna,

-da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn,

-da su stranke sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) kojim su ugovorile visinu osnovice,

-da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. tužiteljici isplaćivao plaću u skladu s Odlukom od 29. prosinca 2016. u visini od 5.211,02 kn. 10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., odnosno da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

10.1. Nadalje su zaključili da su za predmetno razdoblje bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, a kako razlika između obračuna po osnovici od 5.415,39 kn i isplaćene bruto plaće u spornom razdoblju iznosi 6.500,39 kn, u cijelosti su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice.

11. Tuženik u podnesenoj reviziji smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 31. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., dakle od 27. siječnja 2017. do 31. listopada 2017.

12. Obrazlažući navedenu tvrdnju tuženik navodi da sudovi nisu imali u vidu odredbu članka XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, da je isti istekao 26. listopada 2016., da je njegovo važenje, sukladno odredbi članka 199. st. 1. Zakona o radu produženo za još 3 mjeseca tj. do 26. siječnja 2017. Stoga da u razdoblju nakon 26. siječnja 2017. (tj. od 27. siječnja 2017.) do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, što znači da su bili ispunjeni uvjeti iz članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 i 124/09) tj. da je Vlada Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Vlada RH) imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama, a što je ista i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 123/16) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn.

13. Tužiteljica navedeno shvaćanje tuženika smatra pogrešnim navodeći da je Izmjenama i Dopunama Dodatka sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. u članku XI ugovorena njihova primjena u trajanju od 5 godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku u navedenom razdoblju rast BDP-a je bio manji od manje od 3 %, slijedom čega zbog produžene primjene od 6 godina uz dodatna 3 mjeseca, zbog primjene odredbe članka 199. stavka 1. Zakona o radu, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017., odnosno do isplate po povećanoj osnovici do koje je došlo u studenom 2017.

14. Odredbom članka XI Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%.

15. Suprotno tvrdnjama tužiteljice i shvaćanju nižestupanjskih sudova, navedenom odredbom nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i Dopuna do zaključno kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora "u dobroj vjeri pristupe produljenju roka". Niti tim ugovorom, a niti nekim drugim sporazumom ugovorne stranke nisu odredile posljedice koje će nastati ako se "u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka".

16. Odredbom članka 199. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14,127/17 i 98/19 - dalje u tekstu: ZR) propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, a koja odredba glasi:

(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

17. Budući da člankom XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, u konkretnom slučaju primjenjuje se zakonska odredba iz članka 199. ZR, pa s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. pa je njegovo važenje sukladno članku 199. stavka 1. ZR produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017. Nakon 26. siječnja 2017. tj. od 27. siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/17) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 124/09) prema kojem je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 123/16 od 29. prosinca 2016.), kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn.

18. Posljedično navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., tj. od 27. siječnja 2017. pa nadalje kako potražuje, pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune već prema osnovici određenoj Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, prema kojoj osnovici joj je plaća i isplaćena.

19. Stoga su pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017., tj. od 27. siječnja 2017., tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće ocijenili osnovanim.

20. Podaci o razlici plaće za siječanj 2017. između stranaka nisu bili sporni, a budući da je prema obračunu razlike plaće za taj mjesec razlika iznosila 350,76 kn, te kako je tužiteljica do 26. siječnja 2017. ostvarila pravo na razliku plaće, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno u odnosu na pet preostalih dana siječnja 2017., odnosno za ukupni iznos od 56,57 kuna i za preostalo utuženo razdoblje nakon toga.

21. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavka 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti.

22. Stranke su podjednako uspjele u sporu te je o troškovima postupka odlučeno na temelju odredbe članka 166. stavka 2. i članka 154. stavka 2. ZPP.

23. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju (članak 154. stavka 1. ZPP).

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković