REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 674/2019-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja JA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotužitelja OA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Sanji Radolović Kuprešak, odvjetnici u Zagrebu, Trnjanska cesta 63, protiv prvotuženika VA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotuženice IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Iliji Franjiću, odvjetniku u Zagrebu, Selska cesta 3/II, radi utvrđenja prava suvlasništva i predaje u suposjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5241/18-2 od 20. studenoga 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-49/15-81 od 20. srpnja 2018., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Dopuna revizije tuženika sadržana u podnesku od 17. srpnja 2020. odbacuje se kao nepravovremena, dok se dopuna revizije prvotuženika od 4. siječnja 2021. odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u stavku I izreke utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/4 dijela nekretnine i to 1/2 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 49, pomoćna zgrada i dvorište, [adresa], ukupne površine zemljišta 662 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te su tuženici dužni trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti uknjiže kao suvlasnici predmetne nekretnine. Prema stavku II izreke naloženo je tuženicima predati tužiteljima u suposjed nekretninu opisanu u stavku I izreke i to na način da im predaju u suposjed a) stan u prizemlju na sjevernoj strani objekta, lijevo gledano s ulice, veličine 52,27 m2, te b) stan u prizemlju na južnoj strani objekta, desno gledano s ulice, veličine 73,20 m2 u roku od 15 dana. Prema stavku III odbijene je dio zahtjeva svakog od tužitelja za utvrđenje suvlasništva i trpljenje uknjižbe na suvlasničkom omjeru od preostalih 1/4 dijela od 1/2 dijela nekretnine opisane u stavku I izreke, dio zahtjeva za izdavanje tabularne isprave kao i zahtjeva za predaju u isključivi posjed nekretnina opisanih u stavku II izreke. U stavku IV izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (stavak I. i II. izreke), te u dijelu kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za nadoknadu parničnog troška (dio stavka IV. izreke). Prema stavku II izreke preinačena je navedena presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (stavak III. izreke) te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (dio stavka IV. izreke) te je suđeno na način da je prihvaćen dio zahtjeva svakoga od tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva i trpljenja uknjižbe na suvlasničkom omjeru od preostalih 1/4 dijela svakoga od tužitelja, u odnosu na 1/2 zk.č.br. 1564/15 kuća broj 49, pomoćna zgrada i dvorište, [adresa], ukupne površine zemljišta 662 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ujedno je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 35.500,08 kuna. Prema stavku III naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženici podnose reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju ukine pobijane presude te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška. Ujedno dostavljaju podnesak od 10. srpnja 2020. kojim ispravljaju podnesenu reviziju te podnesak 4. siječnja 2021. kao dopunu revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana, dok je dopuna revizije iz podnesaka od 17. srpnja 2020. nepravovremena, a dopuna revizije prvotuženika od 4. siječnja 2021. je nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

8. Tuženici u reviziji navode da ju podnose i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali određeno ne navode koja je povreda počinjena. Sadržajno ukazuju na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP i na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

8.1. Suprotno tvrdnji revidenta u nižestupanjskim presudama navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, one su jasne i nisu međusobno proturječne, a također ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se sadržajno ukazuje.

9. Revidenti u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuju i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, na koju revidenti ukazuju u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatraju revidenti i ako izvodi drugačije zaključke nego što to čine revidenti. Nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom zakonske odredbe čl. 8. ZPP odlučili koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, nižestupanjski sudovi nisu počinili navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se sadržajno revizijom ukazuje.

10. Kako se u revizijskim navodima stranaka koji se odnose na prigovore načina na koji je prvostupanjski sud cijenio dokaze ni ovaj revizijski sud ne nalazi protivnosti ili bilo kakve suprotnosti u zapisnicima koji te iskaze sadrže, to cijeneći sadržaj obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske odluke, ovaj sud ocjenjuje kako drugostupanjska presuda sadrži odgovore na žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj, kao ni u prvostupanjskoj presudi nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

11. Slijedom iznesenog ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

12. S obzirom na navedeno, preostali navodi revizije tuženika kojima se prigovara načinu na koji je prvostupanjski sud vrednovao provedene dokaze zapravo se svode na prigovore pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi prigovori su bez utjecaja na pravilnost drugostupanjske odluke s obzirom na to da u revizijskom stupnju postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske ne može ispitivati osnovanost prigovora činjenične naravi (odredbe čl. 385.a ZPP). S tim u vezi nisu od utjecaja ni pretežni prigovori pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva tužitelja, svakoga u 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine, pobliže opisane u izreci pobijane presude, na trpljenje uknjižbe navedenoga prava suvlasništva, te na predaju u suposjed predmetne prizemne nekretnine.

15. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužitelji djeca pok. TA, a tuženici djeca pok. AA, te da su AA TA i AA bili u izvanbračnoj vezi neprekidno od 1976. pa do svoje smrti,

- da su sada pokojni ĆA i ĆA AA od 1979. živjeli u kući u [adresa] koja je predmet ove parnice,

- da su tuženici zemljišnoknjižni suvlasnici i suposjednici nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 49, pomoćna zgrada i dvorište, [adresa], ukupne površine 662 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da su pravni prednici stranaka, danas pok. ŠA, otac tužitelja i danas pok. AA, majka tuženika, tijekom životne zajednice stanovali od 1979. u tada postojećoj prizemnoj kući koja se sastojala od sobe, kuhinje i smočnice, koju su zajedničkim radom i sredstvima dogradili i adaptirali, a naknadno je dograđen i kat kuće,

- da je između pravnih prednika stranaka 13. travnja 1989. sklopljen kupoprodajni ugovor tada postojeće, a naprijed opisane nekretnine,

- da su se tuženici kroz z.k. ispravni postupak upisali kao suvlasnici čitave kuće (i prizemlja i kata).

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud djelomično prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje suvlasništva u 1/4 od 1/2 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 49, pomoćna zgrada i dvorište, [adresa], ukupne površine 662 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz zaključak da su pravni prednici stranaka ŠA i AA po sili zakona, postali suvlasnici čitavog prizemnog dijela nekretnine, na koji prizemni dio je kasnije nadograđen kat kojega su uredili i opremili tuženici, time da je kupoprodajni ugovor od 13. travnja 1989. bio fiktivan pravni posao, a sve na temelju odredbe čl. 21. i 22. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 – dalje: ZOVO). Ujedno nalažu tuženicima trpljenje brisanja njihove uknjižbe, dok preostali dio (od zatraženih 1/2 dijela prizemlja do dosuđenih 1/4 dijela prizemlja za svakog od tužitelja) tužbeni zahtjev odbija kao prekomjerno postavljen. Ocjenjuje pritom da namjera pok. TA da njegovoj djeci pripada čitavo prizemlje, a Aninoj djeci čitav kat ničim nije dokazana niti dokumentirana raspolaganjem u vidu oporuke ili darovanja. Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva na izdavanje tabularne isprave obzirom da tužitelj i tuženici nisu ni u kakvom ugovornom odnosu, pa na strani tuženika nema obveze za tako nešto. Kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da su tuženici u isključivom posjedu čitave nekretnine, dakle i prizemlja nalaže također predaju u suposjed spornih nekretnina, a odbija dio tužbenog zahtjeva u odnosu na predaju u isključivi posjed. 17. Drugostupanjski sud međutim prihvaća činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, ali ocjenjuje da na predmetne sporne odnose stranaka valja primijeniti odredbe čl. 24., 25. i 26. ZOVO koji uređuju stjecanja prava vlasništva po samom zakonu građenjem na tuđem zemljištu, ocijenivši neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da bi kupoprodajni ugovor od 13. travnja 1989. bio fiktivan pravni posao. Zaključuje pritom da je dokazano postojanje ugovora između pravnih prednika stranaka da će se dogradnjom, adaptacijom i nadogradnjom nekretnine steći suvlasništvo u 1/2 dijela svakoga od njih na dograđenoj, adaptiranoj nadograđenoj nekretnini. Nadalje, zaključuje da se načelan sporazum pravnih prednika stranaka da, na ime 1/2 suvlasništva predmetne nekretnine TA njegovoj djeci (tužiteljima) pripada prizemlje kuće, a na ime suvlasničkog dijela AA, da njezinoj djeci (tuženicima) pripada kat kuće, ne može smatrati razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina iz čl. 16. ZOVO već eventualno ugovorom o diobi radi faktične diobe posjeda (uživanja) slijedom čega ne prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi isključivo na prizemlje, a ne i na kat predmetne kuće. Dakle drugostupanjski sud utvrđuje da je predmet tužbenog zahtjeva 1/2 dijela predmetne nekretnine kao suvlasništva danas pok. TA, slijedom čega ocjenjuje da tužiteljima kao njegovim pravnim sljednicima pripada pravo suvlasništva svakoga u 1/2 dijela u odnosu na suvlasnički dio njihovog pravnog prednika. Posljedično tome, pripada im pravo na suposjed u odnosu na cijelu nekretninu, pa je osnovan i zahtjev za predaju u suposjed samo prizemnog dijela kuće, time da pravo na suposjed tog dijela pripada i tuženicima.

18. Takvo shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

19. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i sadržaj odredbi čl. 24., 25. i 26. ZOVO pravilno je po ocjeni ovog suda drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva u 1/2 dijela sporne nekretnine, jer tužiteljima kao pravnim slijednicima pok. TA pripada pravo suvlasništva svakom u 1/2 dijela u odnosu na suvlasnički dio njihovog pravnog prednika, a time i pravo na suposjed u odnosu na cijelu nekretninu.

20. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

21. Dopuna revizije podnesena 17. srpnja 2020. je nepravovremene. Naime, revizija se može izjaviti i/ili dopunjavati u više podnesaka, odnosno svaka stranka može izjaviti reviziju u jednom ili više podnesaka, kao što je može i dopunjavati jednim ili više podnesaka. U tom slučaju svi ti podnesci smatraju se jednim pravnim lijekom. Međutim, da bi tome bilo tako, svi podnesci kojima se izjavljuje ili dopunjava pravni lijek moraju biti izjavljeni u zakonskom roku od 30 dana prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP, te dopušteni prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP.

21.1. Zbog toga je ovu dopunu revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 4. ZPP kao što je to odlučeno u izreci rješenja.

22. Dopuna revizije prvotuženika u podnesku od 4. siječnja 2021. je nedopuštena.

22.1. Odredbom čl. 91.a ZPP propisano je da stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik.

22.2. Iznimno od st. 1. ovog članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položeni pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovog ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik – ako ima položen pravosudni ispit.

22.3. Stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz st. 2. ovog članka, dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

22.4. U konkretnom slučaju dopunu revizije je podnio osobno prvotuženik, dakle, stanka u postupku, time da nije u smislu čl. 91. st. 3. u vezi st. 2. tog članka uz reviziju priložio izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, a što nije učinio, ni u prijašnjem tijeku postupka.

22.5. Zbog toga takva revizija nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo dopunu revizije prvotuženika odbaciti i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil