REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 485/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari prvog ovrhovoditelja LĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i druge ovrhovoditeljice GĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Ivana Orkić, odvjetnica u Umagu, protiv ovršenika VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici OĆ, TĆ, SĆ, Bojana Doneski i Antonia Mihoci, odvjetnici u Garešnici, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr- 666/2019-2 od 23. srpnja 2019., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-1199/2015 od 15. studenoga 2018., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-666/2019-2 od 23. srpnja 2019. te se predmet vraća tom drugostupanjskom sud na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem ispravljeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne služba u Daruvaru poslovni broj Ovr-1199/2015 od 7. lipnja 2018., koje je ispravljeno i rješenjem broj Ovr-1199/2015 od 17. rujna 2018. i to na način da su u točci I. a) izreke iza riječi "površine 643 m²" dodane riječi "koji podaci o nekretnini odgovaraju njezinom upisu u zemljišnoj knjizi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, a koja nekretnina je sada upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] ĐĆ sa 613 m² (dvorište sa 513 m², kuća, [adresa] sa 88 m² i sakralna zgrada, [adresa], ĐĆ sa 12 m²)". U svemu ostalom, rješenje je ostalo neizmijenjeno.

2. Drugostupanjskim je rješenjem uvažena žalba ovršenika i preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je prijedlog prvog i drugog ovrhovoditelja za ispravak rješenja poslovni broj Ovr-1199/2015 od 7. lipnja 2019. ispravljeno rješenjem poslovni broj Ovr-1199/2015 od 17. rujna 2018. odbijen kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju podnose ovrhovoditelji pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. u vezi s člankom 400. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i člankom 12. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), s prijedlogom da se drugostupanjsko rješenje preinači na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje, podredno da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi članka 382. stavka 2. u vezi s člankom 400. ZPP i člankom 12. stavkom 1. OZ, stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda donesenog u ovršnom postupku kojim je postupak pravomoćno završen ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanrednu reviziju), primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem i 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i rješenje se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

7. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe članka 382. stavka 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je prvostupanjski sud 7. lipnja 2018. donio rješenje Ovr-1199/2015-92 kojim je dosudio nekretnine ovršenika prodane na održanoj javnoj dražbi, kupcu. Rješenjem istog suda broj Ovr-1199/2015- 101 od 17. rujna 2018. sud je po službenoj dužnosti ispravio navedeno rješenje o dosudi u točci I.e njegove izreke, a navedeno rješenje postalo je pravomoćno 4. listopada 2018. Ovrhovoditelji su na ročištu od 15. studenoga 2018. predložili da se u citiranom rješenju broj Ovr-1199/2015-92 od 7. lipnja 2018. koje je ispravljeno rješenjem broj Ovr-1199/2015-101 od 17. rujna 2018. u točki I. izreke rješenja, kod oznake katastarske čestice [katastarska čestica], iza riječi "površine 643 m²" dodaju sljedeće riječi "koji podaci o nekretnini odgovaraju njezinom upisu u zemljišnoj knjizi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, a koja nekretnina je sada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] ĐĆ sa 613 m² (dvorište s 513 m², kuća, [adresa] s 88 m² i sakralna zgrada, [adresa], ĐĆ [adresa] s 12 m²)". Razlog za podnošenje ovakvog prijedloga ovrhovoditelji su utemeljili na okolnosti što je nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi došlo do promjena u pogledu navedene nekretnine po službenoj dužnosti nakon čega su u zemljišnoj knjizi izmijenjeni podaci o površini i opisu nekretnine, dok je podatak o broju čestice ostao neizmijenjen.

9. Sud je prvog stupnja na temelju ovakvog prijedloga ovrhovoditelja donio rješenje kojim ispravlja citirano rješenje od 7. lipnja 2018. koje je ispravljeno i rješenjem od 17. rujna 2019., i to u točki I.a izreke tako da se u odnosu na kčbr. [katastarska čestica], zgrada i dvor u [adresa], površine 643 m², iza riječi "površine 643 m²" dodaju slijedeće riječi "koji podaci o nekretnini odgovaraju njezinom upisu u zemljišnoj knjizi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, a koja nekretnina je sada upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] ĐĆ sa 613 m² (dvorište sa 513 m², kuća, [adresa] sa 88 m² i sakralna zgrada, [adresa], ĐĆ sa 12 m²)".

10. Pritom je prvostupanjski sud uvidom u e-zemljišne knjige, te izvadak iz zemljišne knjige koji prileži predmetnom spisu, a koji je bio priložen uz ovršni prijedlog, u svezi predmetne kčbr. [katastarska čestica], zgrada i dvor u [adresa], površine 643 m², iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrdio da je doista tijekom trajanja predmetnog ovršnog postupka došlo do promjena u zemljišnim knjigama vezano za tu česticu u pogledu njezina opisa i površine tako da je predmetna čestica u međuvremenu otpisana iz ranijeg z.k.uloška i upisana u novi z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kao kčbr. [katastarska čestica] ĐĆ sa 613 m² (dvorište sa 513 m², kuća, [adresa] sa 88 m² i sakralna zgrada, [adresa], ĐĆ [adresa] sa 12 m²). Prilikom otpisa ranije čestice u novi zemljišnoknjižni uložak, njezin upis u novom z.k.ulošku slijedila je i zabilježba predmetne ovrhe na suvlasničkom dijelu ovršenika, te je izvršen i upis zabilježbe predmetne dosude na suvlasničkom dijelu ovršenika (Z-13547/18 s prvenstvenim redom upisa Z-5397/14 i Z-13547/18 sa prvenstvenim redom upisa Z- 9175/18). Stoga, kako je tijekom trajanja predmetnog ovršnog postupka došlo do promjena u pogledu opisa i površine predmetne kčbr. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina], to je prema starom stanju u odnosu na tu česticu odbijena provedba rješenja o dosudi prvostupanjskog suda broj Ovr-1199/2015-92 od 7. lipnja 2018. i njegov pravomoćni ispravak Ovr-1199/2015-101 od 17. rujna 2018. U takvim je okolnostima prvostupanjski sud prihvatio prijedlog ovrhovoditelja time da je svoje postupanje pravno kvalificirao postupanjem na temelju odredbe članka 342. stavaka 1. i 2. ZPP u vezi člankom 21. OZ.

11. Drugostupanjski je sud, suprotno od prvostupanjskog suda, ocijenio da se u primjeni odredne članka 342. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 347. ZPP, sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ, ispravljaju pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostaci u obliku i nesuglasnost prijepisa rješenja s izvornikom i da je smisao navedene zakonske odredbe ispravak greške suda koju je, između ostalog, sud učinio u pisanju odluke, ističući da nije smisao instituta ispravka odluke u tome da se sud prilagođava novonastalim činjeničnim okolnostima. Stoga je sud drugog stupnja imao na umu da je predmetno rješenje o dosudi doneseno u odnosu na nekretninu kčbr. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je ta nekretnina upravo tako označena u prijedlogu za ovrhu i u rješenju o ovrsi, a da se naknadna promjena zemljišnoknjižnog stanja ne može podvesti pod slučajeve iz članka 342. stavka 1. ZPP u kojima je dopušten ispravak odluke. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog ovrhovoditelja.

12. U reviziji ovrhovoditelji postavljaju pitanja:

- u situaciji kad nije moguće provesti uknjižbu prava vlasništva na ime kupca na dosuđenoj nekretnini, uslijed zadržane oznake dosuđene nekretnine prema zemljišnoknjižnom stanju u vrijeme zabilježbe ovrhe, je li ovršni sud ovlašten već po službenoj dužnosti donijeti rješenje o dopuni rješenja o dosudi, na način da uskladi oznaku dosuđene nekretnine sa zemljišnoknjižnim stanjem iste nekretnine na dan donošenja rješenja o dosudi;

- može li se rješenje o ispravku rješenja pravno smatrati rješenjem o dopuni rješenja ukoliko su ispunjeni svi uvjeti za donošenje rješenja o dopuni rješenja sadržajno istovjetnog donesenom rješenju o ispravku rješenja?

13. Razlog važnosti postavljenog pitanja revidenti nalaze u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni smatrajući da o spornom pitanju postoji neujednačena praksa drugostupanjskih sudova jer je pravno shvaćanje izraženo u pobijanom rješenju nepodudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u rješenju Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-47/14-4 od 25. travnja 2014. koje glasi: "Točno je da je odredbom članka 339. ZPP propisano da će sud dopunsku presudu donijeti ako je propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima mora odlučiti i to na zahtjev stranke koja je takav zahtjev dužna podnijeti u roku od 15 dana od primitka presude. Međutim, kada sud donosi neko rješenje po službenoj dužnosti, kao u ovom slučaju rješenje dosudi, ovu odredbu treba primijeniti na odgovarajući način, odnosno dopustiti mogućnost da sud dopuni rješenje koje je donio i bez prijedloga stranke, ako to rješenje nema sadržaj koji mora imati."

13.1. Osim toga, revidenti nalaze razlog važnosti i u potrebi preispitivanja prakse smatrajući da pristup drugostupanjskog suda ugrožava njihova ustavna i konvencijska prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav Republike Hrvatske) i članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s dodatnim protokolima ("Narodne novine - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 5/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 142/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), kao i prava vlasništva zajamčenog člankom 48. stavkom 1. Ustava RH i člankom 1. Protokola broj 1. uz EKLJP.

14. Revizijski sud ocjenjuje da je riječ o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, tako i zbog potrebe preispitivanja prakse suda ukoliko ta praksa, kao što je to slučaj s pobijanim rješenjem, predstavlja prijetnju ugrožavanja pojedinih ustavnih i konvencijskih prava, konkretno prava na pravično suđenje i prava vlasništva.

15. Naime, iako se sud prvog stupnja, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja da se u rješenju o dosudi doda naprijed navedeni tekst, pozvao na odredbe o ispravku tog rješenja i naveo u izreci da rješenje o dosudi ispravlja, sadržaj razloga prvostupanjskog rješenja ipak ukazuje da je prvostupanjski sud stvarno dopunio rješenje o dosudi, a ne da ga je ispravio, što su ovrhovoditelji i tražili predlažući da se u rješenje o dosudi doda tekst kojeg je prvostupanjski sud i dodao, a što je drugostupanjski sud propustio uočiti i odlučujući o žalbi ispitivao pravilnost primjene odredbe članka 342. stavaka 1. i 2. ZPP, a ne o pravilnosti primjene odredbe članka 339. ZPP, sve u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ.

16. Pritom je drugostupanjski sud odlučivanju o žalbi ovršenika pristupio pretjerano formalistički bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja predmetnog pravnog problema kao jedinstvene cjeline što nije pravilan pristup u suđenju, a na što ukazuje i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, primjerice U-III-412/2016 od 3. lipnja 2016. i U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014. To stoga što takav pristup u primjeni postupovnih pravila može dovesti i u konkretnom je slučaju doveo do ugrožavanja prava na pravično suđenje ovrhovoditelja, ali i njihova prava vlasništva koje su stekli na temelju sudske odluke. Tako restriktivnim tumačenjem postupovnih pravila drugostupanjskog suda onemogućeno je ovrhovoditeljima pravo na učinkovitu sudsku odluku (konkretno rješenje o dosudi) što je jedan od elemenata prava na pravično suđenje, a do čega je došlo jer je ovrhovoditeljima onemogućeno provesti u zemljišnoj knjizi pravomoćno rješenje o dosudi na temelju kojeg su stekli pravo vlasništva nekretnine u smislu odredbe članka 126. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP). Time je ujedno njihovo zakonito stečeno pravo vlasništva ovakvim postupanjem drugostupanjskog suda ostalo ograničeno jer im je bez upisa u zemljišnu knjigu onemogućeno pravo na publiciranje u sudskom postupku stečenog prava vlasništva što im ograničava pravo raspolaganja svojom nekretninom koje im pripada ne temelju odredbe članka 30. stavka 2. ZVDSP, a ujedno predstavlja prijetnju njihovu pravu vlasništva u kontekstu djelovanja povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u smislu odredaba članaka 122., 123. i 124. ZVDSP.

17. Pri naprijed navedenom, drugostupanjski je sud počinio bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju revidenti ukazuju jer je o prijedlogu ovrhovoditelja odlučio kao da se radi o prijedlogu za ispravak, dok se stvarno radilo o prijedlogu za dopunu rješenja o dosudi pri čemu je sud drugog stupnja propustio uočiti da je prvostupanjski sud, iako se pozvao na odredbe ZPP o ispravku, sadržajno dopunio, a ne ispravio rješenje o dosudi. Na taj su način izreka pobijanog rješenja, a i njezini razlozi nerazumljivi i proturječni sadržaju zapisnika s ročišta od 15. studenoga 2018. na kojem su ovrhovoditelji podnijeli predmetni prijedlog, zbog čega se drugostupanjsko rješenje ne može ni ispitati i zbog čega je, na temelju odredbe članka 394. stavka 4. ZPP, drugostupanjsko rješenje valjalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak.

18. U nastavku će postupka drugostupanjski sud otkloniti uočenu bitnu postupovnu povredu imajući na umu da su ovrhovoditelji podnijeli prijedlog za dopunu, a ne prijedlog za ispravak rješenja o dosudi pri čemu će dalje imati na umu da se, u skladu s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, u ovršnom postupku odredbe ZPP ne primjenjuju striktno, već na odgovarajući način, a taj način treba biti u skladu s prirodom postupka i okolnostima slučaja i uz izbjegavanje pretjeranog formaliziranja koje strankama onemogućuje realizaciju u sudskom postupku stečenih prava.

19. Kada je riječ o primjeni odredbe članka 339. u vezi s člankom 381. ZPP i člankom 21. stavkom 1. OZ, u okolnostima dopune rješenja o dosudi, valja odgovoriti da je ovršni sud ovlašten i po službenoj dužnosti, kao i po prijedlogu stranke, donijeti rješenje o dopuni rješenja o dosudi u situaciji kada nije moguće provesti uknjižbu prava vlasništva na ime kupaca na dosuđenoj nekretnini prema podacima o identitetu nekretnine iz rješenja o dosudi, kako bi rješenje o dosudi imalo sadržaj koji mora imati da bi predstavljao učinkovitu sudsku odluku koja će omogućiti kupcima nekretnine realizaciju u sudskom postupku stečenog prava vlasništva.

19.1. Što se tiče drugog postavljenog pitanja, valja odgovoriti da se rješenje o ispravku može i treba smatrati rješenjem o dopuni kada su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o dopuni rješenja zato što je za takvu ocjenu odlučan sadržaj rješenja, a ne njegov naziv.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić