REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4805/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivanka Bosotina, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika VIR ODRŽAVANJE d.o.o. Vir, Trg sv. Jurja bb, OIB 37440789789, koga zastupa zakonski zastupnik Marin Radović, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Korljan, odvjetnik u Zadru, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 1175/19-2 od 3. rujna 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-52/18 od 27. lipnja 2019., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev da se utvrdi da je nedopuštena odluka tuženika od 3. svibnja 2018. kojom je izvanredno otkazan ugovor o radu tužitelju i da radni odnos tužitelju nije prestao, odbijen je zahtjev da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na posao sukladno ugovoru o radu, odbijen je i zahtjev da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak. Naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka od 2.500,00 kuna.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je ovom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev podredno da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. ----- ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.2. Prvostupanjska presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama kao i ocjeni izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP, a drugostupanjska presuda kojom se ocjena dokaza izvedena pred prvostupanjskim sudom ocjenjuje pravilnom ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga su neosnovani navodi revidenta da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP.

7.3. Revident upućuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 5. ZPP jer se pozvao na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, a utvrdio je činjenično stanje drugačije od činjeničnog stanja u prvostupanjskoj presudi. Revident objašnjava da je prvostupanjski sud utvrdio da se radilo o nezakonitom štrajku, a drugostupanjski sud to nije utvrdio. Drugostupanjski je sud, time što se pozvao na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava što znači da nije dužan obrazlagati niti ponavljati utvrđenja prvostupanjskog suda koje ovlaštenje drugostupanjski sud crpi iz čl. 375. st. 5. ZPP. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 5. ZPP. Osim toga, treba istaknuti da je neodlučno za ocjenu o dopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu je li tužitelj bio u dogovoru s nekolicinom kolega da odbiju raditi u navedenom razdoblju već je za ocjenu da je odluka dopuštena odlučno nesporno utvrđenje niežestupanjskih sudova da je tužitelj izostao s posla, da nije o izostanku obavijestio poslodavca, niti isti opravdao, kao i da je neosnovano odbio obavljati poslove prema svom ugovoru o radu.

7.4. U dijelu revizijskih navoda kojima tužitelj u okviru bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava utvrđeno činjenično stanje i preocjenjuje utvrđeno činjenično stanje treba reći da sukladno čl. 385. st. 1. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno preispitivati činjenična utvrđenja i ovaj sud takve revizijske navode ne može uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kao i zahtjev da se utvrdi da radni odnos nije prestao i zahtjev za vraćanje tužitelja na posao.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj kod tuženika prema ugovoru o radu bio zaposlen na poslovima skladištara nabavljača,

- da tužitelj dana 2., 3. i 4. svibnja 2018. nije obavljao poslove na svom radnom mjestu, da nije obavijestio poslodavca iz kojih razloga se nije pojavio na poslu, niti se odazivao na pozive poslodavca, da je bio nedostupan poslodavcu, da nije naveo zdravstvene tegobe, da nije bio hospitaliziran,

- da je sam tužitelj izričito iskazao da se 2.,3. i 4. svibnja 2018. nije javio poslodavcu i obavijestio ga da ide liječniku.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi zaključili da neopravdano izostajanje s posla kao i odbijanje obavljanja posla, neodazivanje na pozive poslodavca i neopravdani izostanak s rada su činjenice uslijed kojih je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja i uslijed kojih nastavak radnog odnosa s tužiteljem nije moguć (ponašanje suprotno temeljnoj obvezi preuzetoj ugovorom o radu). Stoga su ocijenili da je opravdan izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR).

11. Revident ističe da je došlo do povrede odredaba materijalnog prava jer da tuženik kao poslodavac nije dao tužitelju mogućnost da iznese obranu. Ističe da tuženiku nije nastala šteta slijedom čega je nezakonit izvanredni otkaz ugovora o radu.

11.2. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Čl. 119. st. 2. ZR određeno je da je poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12. U okolnostima konkretnog slučaja uz utvrđenja da tužitelj neopravdano nije obavljao svoje radne obveze, da se nije pojavio na poslu, da nije opravdao izostanak, niti se javio poslodavcu danima, sama za sebe su dovoljna da tuženik osnovano donese odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu te je, uz navedena utvrđenja, neodlučno je li zbog tužiteljevog neobavljanja posla prema ugovoru o radu došlo do posljedice za tuženika (nastanak imovinske štete, narušavanje poslovnog ugleda i sl.).

13. Omogućavanje obrane iz čl. 119. st. 2. ZR nije samo sebi svrha, pa eventualni propust poslodavca da prije izvanrednog otkaza ugovora o radu radniku omogući obranu ne znači da je riječ o povredi postupka otkazivanja ugovora o radu koja odmah dovodi do nedopuštenosti otkaza. Naime postoje situacije kada je opravdano da poslodavac nije dužan omogućiti radniku iznošenje obrane sukladno čl. 119. st. 2. ZR bez da takva radnja poslodavca ima za posljedicu nedopuštenost otkaza, a što je ovdje slučaj. Stoga navodi tužitelja da tuženik nije poštovao proceduru predviđenu čl. 119. st. 2. ZR (omogućavanje obrane) nije osnovan i odluka o otkazu nije nedopuštena sam zato jer poslodavac, tuženik nije tužitelju omogućio da nakon tri dana neobavljanja radnih obveza (izostanak s posla, neobavještavanje poslodavca o razlozima izostanka, odbijanje obavljanja radnih zadataka) iznese svoju obranu (tako i u odluci Revr-771/2018 od 25. travnja 2019.).

13.2. Navodi revidenta kojim se osporava utvrđeno činjenično stanje su navodi koje ovaj sud sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije dužan razmatrati.

14. Slijedom navedenog nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo i revizijski prigovor u tom smislu nije osnovan.

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić