REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2034/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestiteljice, te Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik iz ZOU Vinka Ljubičića, Željka Vrdoljaka i Ivana Močića iz Splita, protiv tuženika HŽ Cargo d.o.o. iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 11/I, OIB 08720210702, koga zastupa punomoćnik Krešimir Mihalić, odvjetnik iz OD Smolčić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-457/2017-2 od 20. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-963/2016 od 25. rujna 2017., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija podnesena protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R- 457/2017-2 od 20. prosinca 2018., odbija se kao neosnovana

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-457/2017-2 od 20. prosinca 2018., potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-963/2016 od 25. rujna 2017., kojom je utvrđen nedopuštenim poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom broj 2266-4 od 27. kolovoza 2014. tako da radni odnos tužitelju nije prestao, te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na posao i ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 2.500,00 kn na ime parničnih troškova.

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja i obvezivanje istog da mu nadoknadi troškove postupka, uključujući i trošak revizijskog postupka.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je neosnovana.

5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda je razumljiva te se pravilnost iste može ispitati jer sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi niti su proturječni niti nerazumljivi. To što je izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu po shvaćanju tuženika pogrešno, ne čini presudu nerazumljivom, a što će se u nastavku obrazloženja detaljnije pojasniti.

7. Predmet spora je nedopuštenost odluke tuženika od 27. kolovoza 2014., kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen 1. rujna 2011. za radno mjesto rukovatelja manevre, zbog poslovno uvjetovanih razloga.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 1. rujna 2011., na neodređeno radno vrijeme na radnom mjestu rukovatelja manevre,

- da je tuženik 27. kolovoza 2014. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog toga što je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu rukovatelj manevre,

- da je u obrazloženju odluke o otkazu navedeno da je poslodavac od 2008. zabilježio kontinuirano bitno smanjenje opsega poslova i ostvarenje manjeg prijevoza u tonama u odnosu na 2007., od kada HŽ Cargo egzistira kao samostalno društvo, zbog čega je došlo do smanjenja opsega posla na kojima tužitelj radi,

- da je prema novoj organizaciji smanjen broj organizacijskih jedinica, i broja izvršitelja i na radnom mjestu rukovatelja manevre unutar Područnog centra Solin, odnosno da je Pravilnikom tuženika iz 2014. broj izvršitelja radnog mjesta manevriste na području kojem pripada tužitelj, smanjen s 69 mjesta rada na 30 mjesta rada,

- da je poslodavac tužitelja proglasio tehnološkim viškom iz razloga što ne zadovoljava uvjete stručne spreme propisane Pravilnikom o organizaciji HŽ Cargo d.o.o. koji se primjenjuje od 1. ožujka 2014. (Službeni vjesnik HŽ Cargo broj 2/14), a sukladno kriterijima iz odredbe čl. 73. st. 3. Kolektivnog ugovora HŽ Cargo d.o.o. od 5. veljače 2014. (Službeni vjesnik HŽ Cargo broj 5/14),

- da je Pravilnikom tuženika iz 2014. za radno mjesto rukovatelja manevre propisana srednja stručna sprema tehničkog smjera (SSS), odnosno niža stručna sprema (NSS) i položen stručni ili državni ispit,

- da tužitelj ima završenu osnovnu školu, da je 2012. prošao program obrazovanja za zanimanje prodavač u Centru za obrazovanje Narona-Metković, da je položio stručni ispit 20. travnja 1981. pred ispitnom komisijom SOUR TRP - Željeznički transport Zagreb i završio program stručnog osposobljavanja za zanimanje saobraćajnog transportnog radnika, da je položio stručni ispit, nakon završenog programa stručnog osposobljavanja za zanimanje prometno transportnog radnika na radnom mjestu nadzornog skretničara, u SOUR ŽTP - Željeznički transport Zagreb 16. kolovoza 1985., te stručni ispit pred HŽ (5. srpnja 1996.) za vlakovođu,

- da radnici s kojima je tužitelj uspoređivan, a nisu proglašeni tehnološkim viškom imaju: (ZĐ) uvjerenje o osposobljenosti od 14. ožujka 1996. od Željezničko tehničke škole u Zagrebu kojim se potvrđuje da je nakon osnovnog školovanja završio program osposobljavanja za poslove prometno-transportnog radnika (AĐ) završen prvi stupanj prometne struke obrazovnog profila manevrist u Željezničkom obrazovnom centru Zagreb, (LĐ) stručnu spremu II. stupnja prometne struke zanimanja prometno-transportnog radnika, (KĐ) I. stupanj stručne spreme manevrist, te (ČĐ) program osposobljavanja za poslove prometno-transportnog radnika, dok tužitelj ima završenu osnovnu školu sa položenim stručnim ispitom, s tim da tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i 36 godina radnog iskustva.

9. 1. Nižestupanjski sudovi prihvatili su zahtjev tužitelja jer su ocijenili odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštenom, iz razloga što tuženik nije dokazao da su u odnosu na tužitelja ostvarene pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu u smislu ispunjenja pretpostavki zbog kojih bi tužitelj bio proglašen tehnološkim viškom.

9. 2. Navedeno pravno shvaćanje temelje na odredbi čl. 2., Pravilnika o uvjetima i načinu izvođenja i stjecanja srednjoškolskog obrazovanja odraslih ("Narodne novine" broj 14/1993) prema kojoj odredbi programi srednjoškolskog obrazovanja odraslih su 1. programi za stjecanje srednje škole, srednje stručne i niže stručne spreme, 2. programi prekvalifikacije i 3. programi osposobljavanja i usavršavanja, s tim što se završetkom programa iz čl. 2. t. 1. toga Pravilnika stječe srednja škola, srednja stručna ili niža stručna sprema, dok se završetkom programa osposobljavanja sječu vještine i sposobnosti i znanja za obavljanje poslova jednostavnije složenosti u odnosu na srednju školsku, srednju stručnu ili nižu stručnu spremu (čl. 18. st. 1. i 3. Pravilnika), te se osobi koja završi program iz čl. 2. t. 1. i 2. Pravilnika izdaje maturalna svjedodžba ili svjedodžba o završnom ispitu, dok se osobi koja završi program osposobljavanja izdaje uvjerenje o osposobljenosti (čl. 19. st. 1. i 2. Pravilnika). Pri tome smatraju da okolnost što je osposobljavanje navedenih usporednih radnika provedeno u obrazovnoj ustanovi, a osposobljavanje tužitelja kod poslodavca, nije od značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

9. 3. S obzirom da su radnicima ZĐ i ČĐ temeljem navedenog Pravilnika izdana su uvjerenja o osposobljenosti iz kojih proizlazi da su završili program osposobljavanja za poslove prometno-transportnog ranika završetkom kojeg se stječu sposobnosti i znanja za obavljanje poslova jednostavnije složenosti u odnosu na srednju školsku, srednju stručnu ili nižu stručnu spremu, ali da nisu stekli nižu stručnu spremu koja se stječe završetkom programa iz čl. 2. toč. 1. Pravilnika, a za završetak kojeg se izdaje svjedodžba, nižestupanjski sudovi zaključuju da navedeni radnici, kao ni tužitelj, nisu imali propisanu stručnu spremu NSS/SSS tehničkog smjera, već da su imali završenu osnovnu školu i bili osposobljeni za obavljanje poslova prometno-transportnog radnika.

9. 4. Cijeneći da tužitelj ima najdulji radni staž od 36 godina i najviše godina života, te da nema obvezu uzdržavanja kao ni ZĐ, koji ima 35 godina staža, nižestupanjski sudovi smatraju da je tužitelj, iako nije ispunjavao pretpostavke propisane odredbom čl. 24. Pravilnika o organizaciji tuženika iz 2014., glede propisane školske spreme (SSS/NSS), mogao biti zadržan na radnom mjestu, a posebno kod činjenice što tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, te primjenom odredbe čl. 73. t. 5. Kolektivnog ugovora da nije mogao biti proglašen tehnološkim viškom, slijedom čega, uvažavajući propisane kriterije poslovno uvjetovani otkaz koji je dan tužitelju nije dopušten jer za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti iz odredbi čl. 107. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

10. Tuženik u reviziji navodi da je pogrešno primjenjen Pravilnik o uvjetima i načinu izvođenja i stjecanja srednjoškolskog obrazovanja odraslih te Pravilnik o organizaciji tuženika, s obzirom da usporedni radnici ZĐ i ČĐ imaju završeno stručno obrazovanje stečeno u željezničkoj tehničkoj tehničkoj školi te su stekli uvjet školske spreme iz čl. 20 Pravilnika o organizaciji, te da je i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vezano za čl. 20. st. 4. Pravilnika o organizaciji tuženika, iznesenom u odluci Revr-325/17 od 27. lipnja 2017., „završeno stručno obrazovanje stečeno u željezničko tehničkoj školi predstavlja ispunjenje uvjeta iz odredbe čl. 20. Pravilnika o organizaciji“, odnosno drugim riječima da predstavlja nižu stručnu spremu.

11. Izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pravilno pa posljedično tome nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

12. 1. Odredbom čl. 20. st. 1. Pravilnika propisano je da od uvjeta za rad na pojedinom radnom mjestu se određuje stručna sprema, radno iskustvo, stručni ili drugi ispit, potrebni strani jezik, te drugi uvjeti koji su potrebni za obavljanje određenih poslova (poslovi s posebnim uvjetima). Prema odredbi stavka 3. tog članka pod stručnom spremom podrazumijevaju se niža, srednja, viša ili visoka stručna sprema.

12. 2. Prema odredbi stavka 4. tog članka iznimno na najjednostavnije poslove (SSS/NSS) može biti raspoređen radnik koji ima završenu osnovnu školu.

13. 1. Polazeći od sadržaja citiranih odredbi, proizlazi da je stručna sprema predviđena kao jedan od uvjeta za rad na određenom radnom mjestu kod tuženika definirana stupnjem završenog školovanja, a koja je dakle za radno mjesto manevriste propisana kao srednja stručna sprema, odnosno niža stručna sprema, a u što međutim ne ulazi završena osnovna škola kojom se stječe tek osnovno školsko obrazovanje koje nema sadržaj stručnog obrazovanja, a koje se stječe pohađanjem određene škole, u slučaju radnog mjesta manevriste pohađanjem škole tehničke struke, što je kod tužitelja i međutim izostalo, jer on naprotiv ima samo završenu osnovnu školu.

13. 2. Usporedni radnici, s kojima je tužitelj bio kompariran imaju, kako je navedeno, završeno stručno obrazovanje stečeno u željezničkoj tehničkoj školi, što znači da ni oni nisu stekli uvjet školske spreme propisan čl. 20. Pravilnika. Nedostatak tražene školske spreme tužitelj ne može se nadoknaditi samo položenim stručnim ispitom. Usporedni radnici ZĐ i ČĐ završili su program osposobljavanja za poslove prometno-transportnog ranika završetkom kojeg se stječu sposobnosti i znanja za obavljanje poslova jednostavnije složenosti u odnosu na srednju školsku, srednju stručnu ili nižu stručnu spremu, pa time ni oni nisu stekli nižu stručnu spremu koja se stječe završetkom programa iz čl. 2. toč. 1. Pravilnika o uvjetima i načinu izvođenja i stjecanja srednjoškolskog obrazovanja odraslih.

13. 3. Primjena odredbe čl. 20. st. 4. Pravilnika, i prema shvaćanju ovoga suda, a koja predviđa mogućnost raspoređivanja radnika koji ima završenu osnovnu školu iznimno na najjednostavnije poslove, dolazi u primjenu samo onda kada među postojećim radnicima tuženika za takvo najjednostavnije radno mjesto, nema radnika sa propisanom stručnom spremom (SSS/NSS), a postoji radnik s osnovnom školom. Međutim kako iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, ali ni iz sadržaja podnesene revizije tuženika ne proizlazi da je tuženik za predviđeni broj izvršitelja radnog mjesta manevriste (prema novoj organizaciji poslova) imao veći broj radnika sa traženom stručnom spremom od predviđenog broja izvršitelja, ne može se reći da nije bilo potrebe primjeni odredbu čl. 20. st. 4. Pravilnika.

14. 1. Pitanje razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu određen je čl. 72. Kolektivnog ugovora (dalje: KU) te je kao jedan od razloga određeno smanjenje broja izvršitelja na radnom mjestu, u kojem slučaju se primjenjuju kriteriji propisani odredbom čl. 73. KU.

14. 2. Prema odredbi st. 3. čl. 73. KU ako se sistematizirani broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje, tehnološki višak su radnici koji ne obavljaju poslove uredno, skloni su uživanju alkohola ili opojnih droga ili ne ispunjavaju propisane uvjete iz sistematizacije.

14. 3. Prema odredbi st. 4. tog članka KU višak je radnik s manje godina radnog staža ostvarenog u društvu, tehnološki višak se određuje između radnika organizacijske jedinice koje su definirane Pravilnikom o organizaciji, a obavljali su poslove na radnim mjestima gdje se smanjuje broj izvršitelja ili se ukida radno mjesto.

14. 4. Prema odredbi st. 5. tog članka KU višak je onaj radnik koji nakon ispunjavanja prethodnog uvjeta pod brojem 1 do 3 nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

15. Kako je tužitelj ispunio kriterije propisane čl. 20. st. 4. Pravilnika i činjenica da ima 36 godina radnog iskustva i status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata on ima prednost u odnosu na radnike s manje radnog iskustva i one koji nemaju status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

16. Imajući u vidu sve navedeno, ocjena je ovoga suda da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju nezakonita i nedopuštena, zbog čega je, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a trebalo odbiti reviziju tuženika.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić