REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 387/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 73, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2508/19-2 od 8. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1311/16-38 od 25. ožujka 2019., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je tražena isplata iznosa od 252.170,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 26. kolovoza 2013. do isplate. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 44.000,00 kuna.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke), a odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužitelj pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja ocjenjujući je neosnovanom te ju je predložio odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Revizijski je sud, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno navodima revidenta, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što su u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i zato što o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. S tim u vezi, nije u pravu revident kada ukazuje da je izreka pobijane presude proturječna sa sadržajem isprava u spisu, i to primarno sadržajem zapisnika o očevidu Policijske uprave ličko - senjske broj 511-04-09/50-2/22-13 od 8. lipnja 2013.
7.1. Naime, tijekom postupka tuženik je osporio sadržaj spomenutog zapisnika tvrdnjom da se predmetni štetni događaj nije zbio na način kako ga opisuje tužitelj i kako su ga prikazali sudionici prometne nesreće, a nižestupanjski su sudovi, polazeći od odredbe članka 230. stavka 1. ZPP, ocijenili da je spomenuti zapisnik o očevidu javna isprava koja načelno dokazuje istinitost onoga što se u noj potvrđuje, ali je u skladu sa stavkom 3. članka 230. ZPP dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Tako je u postupku, a nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da se, s obzirom na izostanak neizbježnih tragova nesreće, koji na licu mjesta nisu zatečeni, štetni događaj nije mogao dogoditi na način kako to tvrdi tužitelj i kako je bilo prikazano prilikom očevida.
7.2. Kada se u parničnom postupku nakon provedenog dokaznog postupka, a nakon prigovora tuženika, utvrdi da se štetni događaj nije mogao dogoditi na način na koji to tvrdi tužitelj i kako je prikazano prilikom očevida te opisano u zapisniku o očevidu, a sudovi pritom za takvo utvrđenje daju ozbiljne, logične, uvjerljive i razumne razloge, tada okolnost da utvrđenje suda nije u skladu sa sadržajem zapisnika o očevidu, ne predstavlja proturječnost koju ima u vidu točka 11. stavka 2. članka 354. ZPP, a time ni bitnu povredu iz ove točke jer je posljedica dokazivanja da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene određene činjenice, a što je dopušteno dokazivati u skladu s odredbom članka 230. stavka 3. ZPP. U takvim okolnostima sud nije počinio ni bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 230. stavkom 3. ZPP na koju ukazuje revident.
7.3. Jednako tako, okolnost što je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo da na licu mjesta nisu zatečeni neizbježni tragovi nesreće, iako je na zapisniku s ročišta od 7. veljače 2019. navedeno da u zapisniku o očevidu nisu zabilježeni tragovi čestica laka odnosno boje, ne znači bitnu povredu iz točke 11. stavka 2. članka 354. ZPP kod činjenice da je sud utvrdio koji su sve tragovi zabilježeni na mjestu koje je prijavljeno kao mjesto nesreće, a što je utvrđeno analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti. Stoga ni ta okolnost razloge pobijane presude ne čini proturječnima.
8. Bez osnove revident ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP smatrajući da sud nije donio presudu na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Nasuprot takvim tvrdnjama revidenta, ocjena je u postupku izvedenih dokaza donesena upravo u skladu s odredbom članka 8. ZPP pri čemu ta ocjena u svojoj ukupnosti nije dovedena u sumnju ni revizijskim navodima. Naime, sukladno načelu slobodne ocjene dokaza, sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan ni za kakva pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali je bit slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se u svakom pojedinom slučaju ocijeni pripadajuća dokazna snaga, odnosno vrijednost i to kroz ozbiljne, logične, jasne, uvjerljive i razborite razloge na koji se način otklanja arbitrarnost suda u ocjenjivanju dokaza. U okolnostima konkretnog slučaja, nižestupanjski su sudovi upravo tako i postupili cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti i dajući za svoju ocjenu jasne, uvjerljive, ozbiljne, logične i razborite razloge. Kod takvog stanja stvari, na pravilnost ocjene dokaza nije od utjecaja ni okolnost da pojedini rezultati dokazivanja govore u prilog revidenta jer je bit slobodne ocjene dokaza upravo u tome da sud ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava te im ocijeni pripadajuću dokaznu snagu i to kroz razloge koji imaju naprijed navedena obilježja, a što su nižestupanjski sudovi i učinili.
9. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovu vozilu marke Mercedes SL 230 AMG reg. oznake [registarska oznaka], u iznosu od 252.170,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, činjenično utemeljen na tvrdnji da je šteta nastala 8. lipnja 2013. u prometnoj nesreći na državnoj cesti broj 8, kod mjesta [adresa], kod [adresa], kod km stupa 1+500 m u kojoj je, prema navodima tužbe, vozilo inozemnih registarskih oznaka kojim je upravljao ŽK vozeći vozilo Mazda 626 HB registarske oznake [registarska oznaka] prilikom uključivanja u promet sa sporedne ceste, oduzelo prednost tužiteljevu vozilu koje se kretalo državnom cestom u smjeru sjevera, te udarilo u vozilo tužitelja.
10. U provedenom je postupku utvrđeno:
- da je povodom predmetnog štetnog događaja u kojem je oštećeno tužiteljevo vozilo, a po dojavi šefa smjene operativnog dežurstva Policijske postaje Senj, obavljen očevid na licu mjesta 8. lipnja 2013. s početkom u 20,10 sati s čim je u vezi sačinjen zapisnik o očevidu u kojem je navedeno da je mjesto prometne nesreće na državnoj cesti broj 8, kod km stupa 1+500 metara, sedme dionice kod mjesta [adresa], izvan naselja, na mjestu gdje je postojao prometni znak upozorenja "Ograničenje brzine na 50 km/h",
- da se u zapisniku o očevidu navodi da se na mjestu događaja nalazi nepregledan zavoj te da je cesta u padu do 8%, dok se iz pravca [adresa] prilikom uključivanja vozilom na kolnik državne ceste broj 8 nalazi prometni znak "STOP",
- da je u vrijeme nesreće promet bio normalan te da se nesreća dogodila danju po sunčanom vremenu,
- da su kao sudionici prometne nesreće navedeni tužitelj kao vozač spomenutog vozila Mercedes SL 230 AMG te ŽK kao vozač vozila marke Mazda 626 inozemnih registarskih oznaka u kojem se vozilu nalazila ČK kao suvozač,
- da su navedeni i u skici naznačeni tragovi zatečeni na mjestu događaja i to: trag plastike (1) i ukrasni naplatak (2),
- da je tijekom postupka tužitelj dokazao da se njegovo vozilo sudarilo s vozilom Mazda reg. oznake [registarska oznaka] te da je tom prilikom vozilo tužitelja oštećeno,
- da na temelju provedenih dokaza tužitelj nije dokazao da je do sudara između njegovog vozila i vozila Mazda reg oznake ABC (A) došlo na državnoj cesti broj 8, kod mjesta [adresa], kod [adresa], kod km stupa 1+500 m i to prilikom uključivanja vozila štetnika u promet sa sporedne ceste čime bi oduzeo prednost tužitelju koji se kretao po državnoj cesti broj 8,
- da su na navodnom mjestu događaja pronađena samo dva traga i to trag plastike i ukrasnog naplatka,
- da je za ovakav sudar vozila, prema nalazu i mišljenju vještaka, koje su sudovi u cijelosti prihvatili, bilo za očekivati da na licu mjesta budu pronađeni tragovi laka s jednog i drugog vozila odnosno crvene boje te istresenog blata odnosno prašine zbog toga što je stražnji desni blatobran štetnika bio blatnjav, a koji trag nije zabilježen u dostavljenom dokaznom materijalu,
- da tužitelj nije dokazao da je podmirio zatraženi trošak od 3.050,00 kuna na ime troškova premještanja vozila temeljem računa broj 252 jer u spis nije dostavio na tu okolnost adekvatan dokaz (priznanicu o plaćanju).
11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su ocijenili da tužitelj u postupku nije dokazao da je do predmetne prometne nesreće došlo na način opisan u tužbi, odnosno da je do sraza među navedenim vozilima došlo na državnoj cesti broj 8, kod mjesta [adresa], kod [adresa], kod km stupa 1 + 500 m i to prilikom uključivanja vozila štetnika u promet sa sporedne ceste čime bi oduzeo prednost tužitelju koji se kretao po državnoj cesti broj 8. To stoga što sud na temelju svih u postupku izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je za nastanak prometne nesreće odgovoran vozač vozila Mazda reg. oznake [registarska oznaka] (A, posebno s obzirom na pronađene i opisane tragove. Stoga su sudovi, primjenom pravila o teretu dokazivanja, ocijenili da nema osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) te su odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.
12. Revident u reviziji osporava zaključak suda prvog stupnja o tome da on nije dokazao da je šteta na njegovu vozila nastala na način opisan u tužbi. S tim je u vezi revidentu odgovoriti da su u građanskom parničnom postupku osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva one pravno odlučne činjenice, dakle činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva, koje su utvrđene u stupnju izvjesnosti, a ne i u nekom nižem stupnju (primjerice vjerojatnosti). Budući da su sudovi u primjeni odredbe članka 221.a ZPP pravilno ocijenili da odlučne činjenice nije bilo moguće utvrditi u stupnju izvjesnosti, pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.
13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, na temelju je odredbe članka 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci.
14. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP radi čega je taj zahtjev revidenta odbijen kao neosnovan.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
