REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1068/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB 68419124305, koju zastupa punomoćnik Nataša Owens, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Owens i Houška jtd, Zagreb, Praška 10, protiv tuženice ĐH, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Berislav Živković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3542/15-2 od 23. siječnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-181/11-22 od 27. veljače 2015., u sjednici 7. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je prvostupanjska odluka kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 122.767,71 kunu sa zatraženim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže određene pod t. I. izreke te odluke te zahtjev za naknadom troškova postupka, dok je t. II. naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka tuženici.
2. Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz svih dopuštenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP). Predložio je drugostupanjsku presudu preinačiti ili podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP jer je drugostupanjska presuda donesena pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP.
5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu.
7. Činjenični navodi tužbe imaju svoju podlogu u institutu stjecanja bez osnove, kada se tvrdi da je tuženici od strane tužitelja isplaćen utuženi iznos bez ikakve osnove, pa se traži vraćanje stečenog bez osnove. Tijekom postupka istaknuto je da postoji solidarna odgovornost tuženice sa VH, radnikom tužitelja, za naknadu štete, jer da se njihovim radnjama umanjila imovina tužitelja.
8. Nižestupanjski sudovi zaključujući da je tužitelj isplatio tuženici utuženi iznos novca, pri čemu da nisu bili u nikakvom pravnom odnosu, ocjenjuju da se radi o odnosu stjecanja bez osnove. Zaključuju i da ne postoji obveza vraćanja, jer da je tužitelj platio nešto što nije bio dužan i znajući da nije dužan platiti, a da za to nije odgovorna tuženica, što je pretpostavka za naknadu štete, već je do štete došlo postupanjem zaposlenika tužitelja na odgovornom mjestu voditelja obračuna honorara.
9. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bila počinjena bitna povreda parničnog postupka budući da su jasni, potpuni i pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev neosnovanim, a isto tako pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Radi navedenog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koje se ukazuje u reviziji.
10. S obzirom na iznesene činjenične tvrdnje tužitelja i rezultate dokazivanja ovdje su relevantne norme materijalnog prava koje reguliraju stjecanje bez osnove. Nema mjesta primjeni odredaba o popravljanju štete jer na strani tuženice nema štetne radnje, već se o njoj može govoriti, eventualno, na strani VH.
11. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21. - dalje: ZOO) o stjecanju bez osnove govori se kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, pa je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Dakle, pretpostavke su povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između povećanja imovine na jednoj strani i umanjenja na drugoj te nepostojanje odgovarajuće osnove. Činidba nije štetna radnja jer bi se tu onda govorilo o naknadi štete. Kao što je obrazloženo štetna radnja tuženice nije utvrđena.
12. U odredbi čl. 1112. ZOO određena su pravila vraćanja na način da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Ovdje se ne radi niti o jednom od tih slučajeva.
13. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, i taj revizijski razlog revidenta nije osnovan.
14. Preostali revizijski navodi iscrpljuju se u prigovorima o nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i s tim u vezi nepravilnim zaključcima sudova i s pogrešno primijenjenim materijalnim pravom. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, slijedom čega ovaj sud nije mogao ni ispitivati niti uzeti u razmatranje te prigovore.
15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji tužitelja odlučeno je kao u izreci presude.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
