REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 121/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Natur Gold Farms Kft., iz Mađarske, H-3752 Szendrő Nagyállomás út 14, PDV ID: HU 12536287, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Fingler, odvjetnik u Osijeku, protiv tužene AR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Tandara, odvjetniku Đakovu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1876/2017 od 22. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu poslovni broj P-175/2017-4 od 22. rujna 2017., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužene odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženoj isplatiti tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 40.357,02 € sa zateznom kamatom koja teče od 1. kolovoza 2016. do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Tuženoj je ujedno naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.816,50 kuna.
2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tužene te je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnosi tužena zbog svih zakonskih razloga iz članka 385. stavka 1. ZPP pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Na temelju odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Revidentica u reviziji ne ukazuje određeno ni na jednu bitnu povredu, već uopćeno ukazuje da su nižestupanjski sudovi u ovom predmetu povrijedili "njezine osobne i imovinske vrijednosti glede jedinstvene primjene Zakona o parničnom postupku kao i materijalnog prava i Ustava RH pogotovo glede prava na jednakost u pravosudnim tijelima RH, a time i na pravni sustav uvjetovan novim zakonodavstvom i međunarodnim sporazumima kako Ustava RH tako i Europskog suda za ljudska prava".
8. Revidentica, naime, smatra da joj je u postupku sud prvog stupnja trebao postaviti privremenog zastupnika ili posebnog skrbnika za poseban slučaj, s obzirom na "visinu presuđenog tužbenog zahtjeva" i zato što nije shvatila pravnu pouku i njezine posljedice glede dostavljene tužbe i prava na odgovor na tužbu čime opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP koja uvijek postoji, među ostalim, i ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik. Međutim, kako je tužena potpuno poslovno sposobna osoba, jer nije dostavila dokaz o tome da bi njezina poslovna sposobnost bila ograničena ni djelomično ni potpuno, valja zaključiti da tužena ima parničnu sposobnost i može sama obavljati radnje u postupku u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZPP. U takvim okolnostima sud nije imao obvezu postaviti privremenog zastupnika tuženoj temeljem odredbe članka 84. stavka 1. točke 1. ZPP, pa nepostavljanje privremenog zastupnika tuženoj nema značaj bitne povrede na koju revidentica ukazuje.
9. Revizijskim navodom o tome da je sud povrijedio procesne odredbe i time što nije saslušao tuženu, revidentica ukazuje na bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP. Iz sadržaja spisa, međutim, proizlazi da je tužitelj u tužbi predložio izvesti dokaza pregledom Sporazuma od 17. studenoga 2015., po potrebi pregledati dodatnu dokumentaciju te po potrebi saslušati tuženu i za tužitelja djelatnika DR. Nakon dostave tužbe s prilogom na odgovor tuženoj, tužena nije odgovorila na tužbu, ujedno se nije odazvala pozivu na ročište za glavnu raspravu, a nije svoj izostanak opravdala. Stoga je sud izveo dokaz pregledom Sporazuma zaključenog između stranaka 17. prosinca 2015. nakon čega je tužitelj izjavio da nema daljnjih prijedloga, pa je sud na temelju tog dokaza ocijenio osnovanost tužbenog zahtjeva. Kod činjenice da tužena nije osporila sadržaj Sporazuma na kojem je utemeljen tužbeni zahtjev, niti je uopće odgovorila na tužbu, a niti pristupila na ročište za glavnu raspravu usprkos urednoj dostavi, ne može se zaključiti da je sud tuženoj onemogućio raspravljanje pred sudom time što ju nije saslušao jer je pasivnost tužene u postupku rezultat njezinog osobnog izbora, a ne postupanja suda.
10. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 40.357,02 € s pripadajućom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2016. do isplate.
11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da su stranke 17. prosinca 2015. sklopile Sporazum temeljem kojeg su utvrdile da je tužena, iz poslovnog odnosa s tužiteljem iz 2015. godine, dužna tužitelju isplatiti iznos od 36.688,20 €,
- da se tužena tim Sporazumom obvezala namiriti navedeni iznos duga isporukom tužitelju ekoloških žitarica iz žetve 2016. godine, i to najkasnije do 1. kolovoza 2016., a sve to prema specifikaciji navedenoj u točkama I i II predmetnog Sporazuma,
- da su se stranke sporazumjele da će u slučaju da tužena ne ispuni naprijed navedenu obvezu, tužitelju isplatiti preostali iznos kojeg mu duguje, uz dodatak u visini od 10%, a što prema specifikaciji navedenoj u Sporazumu ukupno iznosi 40.357,02 €,
- da tužena da nije ispunila svoju obvezu prema navedenom Sporazumu, odnosno tužitelju da nije isporučila ekološke žitarice iz žetve 2016. godine do 1. kolovoza 2016. , niti da mu je ni nakon toga namirila potraživanje na bilo koji drugi način. 12. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 336. stavka 1. u vezi s čankom 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) kojima je propisano da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane pri čemu su stranke u ugovornom odnosu dužne ispuniti svoju obvezu i odgovorne su za njezino ispunjenje.
13. Kada su sudovi utvrdili da se tužena obvezala tužitelju isplatiti tužbom zatraženi iznos na temelju poslovnog odnosa koji je postojao između stranaka, a taj iznos nije platila u roku kojeg su stranke ugovorile, tada su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, to je na temelju odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužene valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
