Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-1594/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Područni ured O., O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. I., dipl. iur. po generalnoj punomoći Su- 689/2020, protiv tuženika U. d.o.o. V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. D., odvjetniku iz O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-234/2019-13 od 11. studenog 2021. godine, dana 7. lipnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-234/2019-13 od 11. studenog 2021. godine u točki I izreke u dijelu gdje je naloženo tuženiku da tužitelju isplati preko iznosa od 36.205,54 kn pa do iznosa od 51.722,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 15.516,66 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u preostalom dijelu točke I te u točki II izreke.

III Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 468,75 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku da plati tužitelju 51.722,20 kuna (pedesetjednatisućasedamsto- dvadesetdvijekunedvadesetlipa) sa pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja 11. studenog 2021. pa do isplate koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nafinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II/ Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim.

III/ Odbacuje se preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog."

2. Protiv ove presude, i to kako proizlazi iz sadržaja žalbe, u odnosu na točku I i II izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe tu ženika sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud nalazi da je osiguranik tužitelja A. K. doživio tešku ozljedu na radu dana 21. siječanja 2008. godine radeći kod tuženika, a zbog propusta samog tuženika da zatraži do 21. siječnja 2008. godine izvođenje privremenog električnog priključka, a ne da koristi električnu struju iz objekata susjedove kuće i to neispravne šuko utičnice zbog čega je i došlo do štetnog događaja. Obzirom da je tužitelj kao osiguratelj oštećenog radnika platio troškove njegovog liječenja u utuženom iznosu prvostupanjski sud pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu.

6. Prije svega valja reći da sukladno odredbi čl. 122. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 85/06…150/08 – dalje: ZOZO) zavod je obavezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne ili fizičke osobe ako su bolest, povreda ili smrt osigurane osobe nastali zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu ili druge mjere za zaštitu građana.

7. Valja reći da sukladno čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 59/96) koji je bio u primjeni u vrijeme štetnog događaja 2008. godine poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) a prema općim propisima obveznog prava.

8. Sukladno čl. 1067. st. 2. i 3. važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a po st. 3. vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

9. U ovom regresnom postupku tuženik može isticati te eskulpacione razloge iz čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO, a on ih ponavlja u žalbi, a to je da je osiguranik tužitelja zadužio zaštitnu opremu (rukavice) koje u vrijeme štetnog događaja nije nosio, te da se postavlja pitanje da li bi do ozljede došlo da je koristio te rukavice koje su s donje strane gumirane.

10. Glede ispunjenja uvjeta iz čl. 122. ZOZO treba ukazati na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje zaštite na radu koji je naveo da je do strujnog udara oštećenika došlo zato što je na mjestu priključka produžnog kabla u utičnici postavljenoj u susjednom objektu bilo neispravno izvedeno zaštitno uzemljenje jer je na kontakt zaštitnog uzemljenja umjesto neutralnog vodiča bio spojen fazni vodič i na taj način su metalni dijelovi pokretne miješalice za beton stavljeni pod napon električne energije, koja je preko tijela oštećenog radnika u dodiru sa zemljom zatvorila strujni krug.

11. Ovaj se vještak pritom pozvao na odredbe Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu koje su prekršene, pri čemu je naveo da sukladno odredbi čl. 113. Zakona o zaštiti na radu citirani pravilnik se primjenjuje kao propisano pravilo zaštite na radu u Republici Hrvatskoj.

12. Vještak je naveo da je došlo do povrede čl. 3. toč. 8. Pravilnika jer nije izrađen elaborat uređenja gradilišta u kojem bi trebalo predvidjeti način uređenja električnih instalacija za pogon i osvjetljenje na pojedinim mjestima na gradilištu, da je povrijeđena odredba čl. 238. Pravilnika je privremenu električnu instalaciju nije izveo radnik koji je stručno osposobljen za te radove, kao i odredba čl. 242. budući da privremena električna instalacija nije bila pregledana i ispitana.

13. Prekršena je i odredba čl. 200. i čl. 237. Pravilnika jer je zaštitno uzemljenje električne instalacije bio pogrešno izvedeno, te miješalica za beton, kao građevinski stroj, nije bila zaštićena od udara električne energije. Sukladno tome došlo je i do povrede čl. 44. Zakona o zaštiti na radu budući da je poslodavac dužan proces rada tako planirati, pripremiti i provoditi na način da se osigura što djelotvornija zaštita radnika tako da je poslodavac dužan razraditi tehnologiju rada s elementima sigurnosti uzimajući u obzir organizacijske, tehničke i osobne faktore, te treba skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani da se provode na način da se njime ne utječe na sigurnost i zdravlje radnika, a što je sve imalo uzročno posljedičnu vezu s nastalim štetnim događajem i ozljedom radnika.

14. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, a obzirom na eskulpacione razloge koje je iznio tuženik u tijeku postupka, bitno je utvrditi da li je oštećeni prilikom štetnog događaja imao zaštitne rukavice, pri čemu, među strankama nije prijeporno, a to proizlazi i iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru da radnik je imao sve potrebne zdravstvene svjedodžbe te je bio osposobljen za rad na poslovima na kojima je radio.

15. Odgovara da iz uz zapisnik priležeću izjave oštećenog radnika proizlazi da je naveo da se ne sjeća da li je imao rukavice, međutim, iz iskaza svjedoka R. B., a koji je radio kao pomoćni radnik na gradilištu, jasno proizlazi da oštećeni radnik nije imao zaštitne rukavice, dok iz iskaza svjedoka J. B. proizlazi da se radi o zaštitnim rukavicama koje na svom donjem dijelu imaju gumu, pa je stoga osnovano za zaključiti da prilikom štetnog događaja oštećeni radnik nije nosio zaštitne rukavice s kojima je bio zadužen kao sredstvo za zaštitu na radu pri čemu ni ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da su iste imale svrhu da radnik ne bi dobio "žuljeve na dlanovima".

16. U pravu je tuženik kada u žalbi ukazuje na odredbu čl. 14. Pravilnika o uporabi osobnih zaštitnih sredstava (Narodne novine broj 39/06) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja gdje je propisano da je radnik dužan pri radu koristiti propisana osobna zaštitna sredstva, te na to da Prilogom II a u dijelu koji se odnosi na sredstva za zaštitu ruku je navedeno da zaštitne rukavice imaju svrhu, između ostalog, da štite i od električne struje, a da je to i bila funkcija tih zaštitnih rukavica koje su oštećenom radniku bile na raspolaganju proizlazi i iz činjenice da su one bile s donje strane gumirane s gumom kao izolacijskim materijalom.

17. Pritom prvostupanjski sud samo fragmentalno navodi iskaz saslušanog svjedoka V. H. a kojim dijelom iskaza opravdava svoj stav da nije odlučno da li je oštećeni radnik nosio zaštitne rukavice ili ne, obzirom da je upravo ovaj svjedok naveo da, a jer se radi o rukavicama koji imaju kožnu i gumenu zaštitu, da do proboja električne energije ne bi došlo da je radnik imao rukavice na sebi.

18. Stoga, po mišljenju ovog suda, uz odgovornost tuženika a jer nisu provedene potrebne mjere zaštite na radu, tuženik, a na kome je teret dokaza, je dokazao da je radnik djelomično pridonio nastanku štete a čime se je i djelomično oslobodio svoje odgovornosti, pri čemu po mišljenju ovog suda opseg odgovornosti tuženika iznosi 70% dok u preostalom opsegu tuženik se je oslobodio odgovornosti.

19. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, a i čl. 122. st. 1. ZOZO, a obzirom da je tužitelj odgovarajućom dokumentacijom dokazao da mu je prouzročena šteta jer je fakturirane iznose za liječenje oštećenog radnika platio zdravstvenim ustanovama valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I a za iznos od 36.205,54 kn, a i preinačiti je na način da tužitelja odbije sa zahtjevom za iznosom od 15.516,66 kn.

20. Iako je tuženik djelomično uspio u ovom sporu, po mišljenju ovog suda ne pripada mu parnični trošak prvostupanjskog postupka.

21. Naime, tužitelj je po osnovi i visini uspio sa 70%, pa kad se primijene kriteriji iz čl. 154. st. 2. ZPP dakle, od tog postotka uspjeha odbije postotak uspjeha tuženika od 30%, to bi značilo da bi tuženik tužitelju trebao naknaditi parnični trošak u opsegu od 40%, a sama činjenica da tužitelj nije zatražio, pa mu nije niti dosuđen trošak, ne daje pravo tuženiku da mu se dosudi parnični trošak u visini njegovog uspjeha u sporu.

22. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I i II).

23. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP a sukladno uspjehu tuženika u žalbenom postupku od 30% te Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pa je odlučeno kao pod točkom III izreke.

U Zagrebu, 7. lipnja 2022. godine

Sudac:

Marijan Vugić, v.r.