REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1144/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Robert Travaš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Travaš i partneri u Zagrebu, protiv tuženika ZU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Maroje Matana, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Matana & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 4999/16-5 od 30. siječnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7202/15-8 od 29. ožujka 2016., u sjednici 7. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je prvostupanjska odluka kojem je naložena isplata iznosa od 568.148,13 kuna sa zateznim kamatama od 16. studenoga 2015. do isplate (t. I. izreke) te naknada troškove postupka u iznosu od 24.225,00 kn sa zateznom zakonskom kamatom od 29. ožujka 2016. do isplate (t. II. izreke).

2. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju tvrdeći da su počinjene postupovne povrede i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predložio je drugostupanjsku presudu preinačiti ili podredno ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora iznad 200.000,00 kuna.

5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu, na temelju stjecanja bez osnove.

7. Nižestupanjski sudovi zaključuju da je zahtjev tužitelja osnovan jer da su točne njegove činjenične tvrdnje koje opravdavaju primjenu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21. - dalje: ZOO) o stjecanju bez osnove.

7.1. Taj zaključak temelje na činjenicama:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7838/10 od 22. veljače 2010., između ostalog, naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) naknaditi tužitelju (ovdje tuženiku) trošak parničnog postupka u iznosu od 450.765,00 kuna;

- da su presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1827/11 od 22. studenoga 2011. odbijene žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7838/10 od 22. veljače 2010. u cijelosti;

- da su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-511/12 od 28. travnja 2015. ukinute navedene odluke i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- da je tužitelj isplatio tuženiku 3. veljače 2012. iznos od 568.148,13 kn koji iznos se odnosi na parnični trošak iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 7838/10 od 22. veljače 2010. od 450.765,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate u iznosu od 117.383,13 kn, što među strankama nije sporno.

7.2. Te činjenice podvode pod citiranu odredbu materijalnog prava uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju radi o situaciji kada je u vrijeme isplate pravna osnova postojala, ali je kasnije otpala.

8. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bila počinjena bitna povreda parničnog postupka budući da su jasni, potpuni i pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev osnovani pa pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Radi navedenog nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koje se opisno ukazuje u reviziji.

9. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21. - dalje: ZOO) o stjecanju bez osnove govori se kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, pa je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Dakle, pretpostavke su povećanje imovine na jednoj strani, umanjenje imovine na drugoj strani, kauzalna povezanost između povećanja imovine na jednoj strani i umanjenja na drugoj te nepostojanje odgovarajuće osnove.

10. U odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO određena je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Upravo se u ovoj pravnoj stvari radi o osnovi koja je kasnije otpala pa svi revizijski prigovori se svode na drugačiji interpretaciju revidenta vezano za nastali izvanugovorni odnos. Nije od značaja je li isplata po ranije postojećoj osnovi, koja je sad otpala osnova, učinjena dobrovoljno ili u postupku prisilne ovrhe. Opseg vraćanja definiran je u čl. 1115. ZOO na način da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a prema odredbi čl. 1117. ZOO stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.

11. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo, i taj revizijski razlog revidenta nije osnovan.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug