Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 42 Gž-1640/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B., OIB: …, iz mjesta V. , BiH, zastupan po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Ž., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u V.2 , radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-6/21-32 od 07. ožujka 2022., u sjednici vijeća dana 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-6/21-32 od 07. ožujka 2022. u dijelu pod toč. I izreke.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-6/21-32 od 07. ožujka 2022. u dijelu pod toč. II izreke i u dijelu pod toč. I izreke (odluka o trošku) preko iznosa dosuđenog troška od 2.648,49 kn.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.445,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 26. srpnja 2006. do isplate, te da mu na ime parničnog troška isplati iznos od 2.648,49 kn. Pod toč. II izreke odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje naknadu štete za uništenu stvar preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 46.205,26 kn, s dijelom tužbenom zahtjeva kojim potražuje naknadu za korištenje njegovog vozila u periodu od 17. srpnja 1993. do 16. kolovoza 1993. u iznosu od 68,43 kn mjesečno i s zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 12.687,50 kn.

2. Protiv navedene presude žalbu u odbijajućem dijelu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima iste, predlažući žalbu odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi.

4. Protiv navedene presude žalbu u usvajajućem dijelu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP, sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Tužbeni zahtjev odnosi se na tražbinu utvrđenu pravomoćnom presudom prema kojoj je tuženik obvezan predati tužitelju u posjed određenu stvar, te je u ovršnom postupku utvrđeno kako je tuženik isto vozilo uništio, pa tužitelj traži isplatu vrijednosti uništene stvari koju je vozilo imalo u vrijeme oduzimanja kao i naknadu za korištenje vozila kroz vrijeme u kojem je tuženik posjedovao tužiteljevo vozilo.

8. Pravilno temeljem provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje kako je

- presudom Općinskog suda u Županji poslovni br: P1115/04-35 od 29. svibnja 2006. (sada Pu P-570/19) presuđeno da je tuženik dužan tužitelju predati u posjed vozilo marke Audi tip 80 broj šasije …, broj motora RU002790 godina proizvodnje 1986., snage motora 55 KW zapremine 1760 cm, limuzina, mjesta za sjedenje 5, boja karoserije bijela 01,0, dok je tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbijen i to s tužbenim zahtjevom kojim je potraživao nepripadno stečenu korist na strani tuženika u iznosu od 268.000,00 kn kao i naknadu štete i koristi koju je tuženik imao korištenjem vozila u iznosu od 1.000,00 kn mjesečno, počevši od 1. siječnja 1994. do predaje vozila u posjed s kamatom od 10. u mjesecu za protekli mjesec

- presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž2682/06-3 od 5. srpnja 2007. g. potvrđena ista presuda, ali je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni br: Rev. 1205/07-2 od dana 9. prosinca 2008.g. prihvaćena revizija tužitelja te su ukinute presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj: Gž-2682/06-3 od dana 5. srpnja 2007.g. i presuda Općinskog suda u Županji poslovni br: P1115/04-3 od dana 29. svibnja 2006.g. u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev, kao i u odluci o parničnim troškovima, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, što znači da je presuda ovog suda posl. broj P-1115/04-35 od 29. svibnja 2006. g. pravomoćna u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju preda u posjed predmetno vozilo. - presudom Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji posl. broj 26 Pn- 21/17-15 od 27. veljače 2018. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 184.691,74 kn s kamatom od 27. veljače 2018. do isplate s osnova koristi koje je imao tuženik za vrijeme posjedovanja predmetnog vozila, odnosno za period od 17. kolovoza 1993. do 26. srpnja 2006. jer je presuda na predaju stvari postala pravomoćna 5. srpnja 2007. i ovršna 3. listopada 2007. dok je tužitelj ponovno odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje 45.251,17 kn što predstavlja vrijednost vozila u vrijeme donošenja presude 27. veljače 2018. pa je ista odluka pravomoćna jer je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-302/18-3 od 25. rujna 2018., a revizija protiv navedene drugostupanjske presude je odbačena kao nedopuštena

- rješenjem br. Pn-6/2021-7 od 10. veljače 2021. odbačen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu za korištenje vozila u periodu od 17. srpnja 1993. do 26. srpnja 2006. s tim da je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž- 384/2021-2m od 3. svibnja 2021. ukinuto navedeno prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odbačena tužba radi isplate iznosa od 68,43 kn za vrijeme od 17. srpnja 1993 do 16. kolovoza 1993., te u tom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje - u ovršnom postupku radi ovrhe presude P-1115/04-35 od 29. svibnja 2006. tuženik – tamo ovršenik nije tužitelju predao u posjed određeno vozilo, te je utvrđeno da predaja vozila nije moguća budući da je tuženik isto uništio.

9. Pravilan je stoga zaključak suda prvog stupnja kako je na imovini tužitelja nastala šteta, u smislu odredbe čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje ZOO) – te je prometni vještak u postupku utvrdio kako je

- vrijednost vozila u trenutku oduzimanja iznosila 46.205,26 kn,

- vrijednost tog vozila 29. lipnja 2006. (vrijeme kada je tuženik trebao predati tužitelju vozilo po pravomoćnoj presudi) iznosila 12.445,00 kn

- vrijednost na dan 18. siječnja 2007. kada je vozilo uništeno bila 11.751,90 kn. 10. Tužitelj stoga ovdje traži na ime naknade štete iznos 46.205,26 kn, a sud prvog stupnja u takvoj situaciji pravilno utvrđuje kako tuženik nije postupio po pravomoćnoj sudskoj presudi – pa se ovdje dakle ne radi o naknadi štete zbog oduzimanja vozila, nego o naknadi štete zbog nepostupanja po ovršnoj ispravi, jer tuženik nije vratio tužitelju predmetno vozilo, pa je odlučna vrijednost vozila u času kada je po ovršnoj ispravi tuženik trebao predati u posjed predmetno vozilo budući da je tužitelju već u ranijem postupku dosuđena naknada štete na ime tuženikova korištenja vozila, odnos činjenice da tužitelj isto nije posjedovao. Vrijednost vozila u trenutku kada je tuženik tužitelju trebao predati vozilo, odnosno na dan 29. svibnja 2006. iznosi 12.445,00 kn pa je isti pravilno dosuđen s kamatom kako se tužbom traži od 26. srpnja 2006. temeljem odredbe čl. 29. ZOO i čl. 1085. st. 1. pri čemu nije osnovan niti zahtjev s naslova naknade za korištenje vozila u razdoblju od 17. srpnja 1993. do 16. kolovoza 1993. jer prema pravomoćnoj sudskoj odluci je vozilo oduzeto 17. kolovoza 1993.

11. Zato je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, a i odluka o trošku je pravilna i zakonita temeljem čl. 154. i 155. ZPP, valjalo žalbe protiv presude odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke. Kako stranke nisu uspjele sa žalbama, a tuženikov odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice, to je temeljem čl. 166. te 154. i 155. ZPP valjalo zahtjeve stranaka s toga naslova odbiti.

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Darija Horvat, v.r.