REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 465/2019-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MG OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ĐG OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja ČG OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženice FG iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, rad isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1394/2017-2 od 24. rujna 2018., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj Psp-186/15 od 12. listopada 2017., na sjednici 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1394/2017- 2 od 24. rujna 2018. te odluka o troškovima postupka sadržana u navedenoj presudi za iznos od 49.650,00 kuna kao i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj Psp-186/15 od 12. listopada 2017. i za navedeno predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 655.273,40 kuna sa zatraženim kamatama i troškovima postupka te im je naloženo naknaditi tuženici te troškove u visini od 81.875,00 kuna.
2. Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu odluke o glavnoj stvari, a u odnosu na troškove postupka rješenjem je potvrđena ta odluka za iznos od 49.650,00 kuna, a iznad tog iznosa odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, ističući i razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlažu ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Zahtijevaju troškove postupka u povodu revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., dalje: ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora iznad 200.000.00 kuna. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pri čemu se napominje da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu troškova koje su tužitelji (po predniku) uložili za vrijeme posjedovanja nekretnine u vlasništvu tada (prednika) tuženice.
8. Tužitelji tvrde da ime pripada pravo na isplatu vrijednosti ulaganja u nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] ZGR., u naravi stojna kuća, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje: predmetna nekretnina), u čijem da su poštenom posjedu bili sve do 20. srpnja 2009. kada je nekretnina u ovršnom postupku predana u posjed tuženice. Pošteni posjed nekretnine opravdavaju pravnim poslovima koje je pravni prednik tužitelja pokojni MGF zaključio sa pravnim prednikom tuženice, pokojnim PG, pri čemu da je na adaptaciju objekta, utrošen utuženi iznos.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog VG (umrlog 2005.) nasljednici su tužitelji, a na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pokojnog PG pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini preneseno je na tuženicu, koja ugovorom o darovanju to pravo prenosi na unuka ĐGF,
- pravomoćnom presudom Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj P-22/98 od 20. studenog 2002. utvrđeno je da pismena naslovljena „U [adresa]. ožujka 1989“ i „U [adresa]. studenog 1994.“ nemaju učinak pravno valjane oporuke, pa predniku tužitelja (i njegovim nasljednicima) na temelju navedenih pismena da nije moglo pripasti vlasništvo nad predmetnom nekretninom, što da je u konačnici potvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj P-101/08 od 4. lipnja 2008. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ČG na utvrđenje da je vlasnik 1/2 dijela navedene nekretnine,
- tuženica da je u ovršnom postupku ishodila predaju nekretnine u posjed,
- da iz sadržaja pismena „Oporuka od 11. ožujka 1989“ proizlazi da je PG dao VG sva prava i ovlaštenja da preuzima radove na njegovoj kući i vrtu, odnosno da osobno ulaže novčana sredstva dok se ne vrati iz Njemačke, dok se na pismenu kojeg PG sastavio 22. studenog 1994. nalazi napomena iz koje proizlazi kako je VG isplaćen iznos od 20.000,00 DEM,
- da iz provedenih dokaza i sadržaja pismena koja je sastavljao PG proizlazi kako su PG i VG zaključili sporazum prema kojem će VG poduzimati radove adaptacije kuće i za to predujmiti svoja novčana sredstva, što će mu sve biti naknađeno po povratku ŠG iz [adresa],
- da je VG okončao radove na kući najkasnije 1993., pri čemu da mu očito nisu isplaćena sva novčana sredstva za ulaganja i izvršene radove, o čemu su stranke sporazuma pokušale postići dogovor, što da potvrđuje sporazum od 2. prosinca 1994. potpisan po ČG njegov ocu VG i ŽG, po kojem bi ČG pripao prvi kat kuće PG, dok bi PG stekao pravo korištenja jednog apartmana u kući u [adresa], kao i pravo da nakon smrti se pokopa u obiteljskoj grobnici VG.
9. 1. Taj sud zaključuje da sporazum prednika od 11. ožujka 1989. je ugovor o nalogu.
10. Drugostupanjski sud prihvaća ta utvrđenja i obrazlaže da je pravilno primijenjeno materijalno pravo u smislu čl. 762. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO), jer da je prednik tuženice kao nalogodavac bio dužan predniku tužitelja kao nalogoprimcu isplatiti naknadu po obavljenom poslu, pa tako da je i prednik tužitelja trebao zahtijevati isplatu naknade najkasnije unutar općeg zastarnog roka od pet godina od dana obavljenog posla, a to da je najkasnije 1993. Kako to da prednik tužitelja nije učinio u navedenom roku, jer je tužba podnesena 2010., da je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 360. st. 2. , čl. 361. st. 1. i čl. 371. ZOO kada je odbijen tužbeni zahtjev.
10.1. Pri tome je pravnog stava da to što su pismenima od 11. ožujka 1989. i 22. studenog 1994. pravomoćnom presudom utvrđena da ne predstavljaju oporučna raspolaganja da ne znači da ona nemaju nikakvu pravnu snagu i da sud nema pravo tumačiti pravu volju stranka prilikom sastavljanja takvih isprava.
11. U obrazloženju sudske odluke sudovi su dužni dati razloge, između ostaloga, zašto određeno materijalno pravo primjenjuju, a zašto neku drugu blisku normu materijalnog prava ne primjenjuju, osobito ako se stranke na istu pozivaju. Donoseći svoju odluku nižestupanjski sudovi propustili su dati razloge zašto ne primjenjuju materijalno pravo na koje se tužitelji pozivaju, a to je, s obzirom na činjenične tvrdnje da su oni bili posjednici nekretnine u odnosu na koju su vjerovali da im pravo na posjed pripada, te da su posjed iste predali u postupku prisilne ovrhe, odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,i 143/12. i 152/14., dalje: ZV). Konkretno, to su odredbe o pravnom položaju posjednika kod vlasničke tužbe na predaju stvari, a koja predaja je provedena između stranaka. Pošteni posjednik ima pravo na naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni, te pravo na naknadu tih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku i to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari, s time da nema pravo zadržati stvar nego je predati bez odgode (odredbe u čl. 164. i 165. ZV).
12. Nižestupanjski sudovi obrazlažu da, kao što je navedeno u odlomku 10.1. ovog obrazloženja, navedena pismena prednika stranaka imaju određenu pravnu snagu, te da zbog toga sud ima pravo tumačiti pravu volju stranka prilikom sastavljanja takvih isprava. S obzirom na takav pristup u ovoj pravnoj stvari u odnosu na navedene oporuke, koje su u konačnosti utvrđene nevaljanom jer da ne predstavljaju očitovanje volje prednika tuženice već da su usmjerena na uređenje odnosa između prednika stranaka, potrebno je onda ocijeniti i dati razlog jesu li tužitelji i/ili njihov prednik bili posjednici, jesu li vjerovali da imaju pravo na posjed te s tim u vezi jesu li bili pošteni ili nepošteni posjednici, imaju li pravo na naknadu učinjenih troškova, kojih i u kojoj visini, te u konačnosti jesu li u zastari sa tim zahtjevom i o tome dati potrebne razloge.
13. Nižestupanjski sudovi su očito zanemarili značaj navedenoga, pa pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, sve kao posljedica pogrešnog pravnog pristupa.
14. Zbog toga su osnovani revizijski razlozi istaknuti po tužiteljima.
15. Na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, jer su u postupcima pred nižestupanjskim sudovima počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, drugostupanjska, u pobijanom dijelu, te prvostupanjska presuda su ukinute i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U tom postupku otklonit će postupovne povrede u skladu sa izraženim pravnim shvaćanjima ovog suda te odlučit o zahtijevanim troškovima postupka u povodu revizije.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
