Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-1317/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B., OIB:… iz D., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB:…, Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P- 441/2021-26 od 8. travnja 2022., dana 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P- 441/2021-26 od 8. travnja 2022. pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana i ukida presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P- 441/2021-26 od 8. travnja 2022. pod točkom II. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl.4.st.1. Ugovora o kreditu br.9011330710, sklopljenog dana 15.05.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 15.05.2006. godine po javnom bilježniku B. A. iz O. pod brojem: OU- 323/06, u dijelu odredbe koji glasi:

„…sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila….“

- iz čl.7.st.2. Ugovora o kreditu br.9011330710, sklopljenog dana 15.05.2006. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 15.05.2006. godine po javnom bilježniku B. A. iz O. pod brojem: OU- 323/06, u dijelu odredbe koji glasi:„

„... po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“ Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 12.329,91 kuna ( slovima: dvanaest tisuća tristo dvadeset devet kuna i devedeset jednu lipu) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže označeno u izreci. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 12.312,50 kuna (slovima: dvanaest tisuća tristo dvanaest kuna i pedeset lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. travnja 2022. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu što su ga parnične stranke sklopile 15. svibnja 2006. i to u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u Švicarskim francima (CHF), te isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi, zajedno sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa do isplate.

5. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu 15. svibnja 2006. (list 6 do 11 spisa) na temelju kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima u iznosu od 19.047,59 CHF te da je u članku 4. Ugovora ugovorena redovna kamata od 5,50% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva kao i da je ugovorena valutna klauzula.

6. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je Ugovor o kreditu broj 9011330710 od 15. svibnja 2006. godine ( list 6 do 11 spisa) sklopljen između stranaka te ovjeren kod Javnog bilježnika B. A. iz O. dana 15. svibnja 2006.godine pod posl.br. OU-323/06,

- da se člankom 1. navedenog ugovora banka obvezuje korisniku kredita-tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 19.047,59 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, da je iz članka 2. Ugovora razvidno da se kredit odobrava za kupnju vozila, člankom 4. Ugovora korisnik kredita se obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,50 % godišnje, a obračunava se u CHF, mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima,

- da se na pitanje ništetnosti, s obzirom da je ugovor o kreditu sklopljen 15. svibnja 2006., primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03., dalje: ZZP/03),

- da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke,

- da je predmetni postupak pravomoćno okončan na način da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07, 125 /07 i dr., dalje ZZP/07) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. sud odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik, skapale u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP/07, pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.,

- da je u presudi Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, a koje shvaćanje je prihvatio Vrhovni sud Republike Hrvatske, utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07,

- da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka, a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj, a da to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) i promjenjivu kamatu, a o tome se nije pojedinačno pregovaralo,

- da se na temelju odredbe čl. 502. c. ZPP fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje, a tužitelj se pozvao na navedeno,

- da je ugovorom o kreditu bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa (čl. 4.) i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF (čl. 5.), da je promjenjiva kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke,

- da je provedenim vještačenjem po sudskom vještaku D. V.-DV. C. d.o.o. od 7. prosinca 2021. ( list 81 do 96 spisa) utvrđeno da je razlika više plaćene kamate 2.715,80 kn, tečajna razlika je 9.614,11 kn te taj iznos predstavlja razliku između pozitivne i negativne tečajne razlike, tako da je vještakinja izračunom utvrdila da je ukupno tužitelj više platio za 12.732,80 kuna, a manje je platio za 402,89 kuna pa razlika između iznosa više i manje plaćenih anuiteta iznosi 12.329,91 kn, da je vještakinja prilikom svog saslušanja u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja kao i kod očitovanja na podnesak tuženika od 27. prosinca 2021. te je pojasnila da je otplatnu tablicu za predmetni kredit sačinio tuženik i u njoj je naveo da je kredit isplaćen dana 10. svibnja 2006. te je vještakinja vršila obračun po tečaju upravo na navedeni datum,

- da nije osnovan prigovor zastare izjavljen po tuženiku jer da je podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite interesa potrošača 4. travnja 2012. prekinuta zastara koja je počela ponovno teći pravomoćnošću presude pod brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja utvrđuje ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli te obvezuje tuženika na isplatu utuženih iznosa tužitelja, sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate.

8. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora 15. svibnja 2006., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

9. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, (i tuženik u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žalitelja.

10. Na sve žalbene navode kojima se osporava primjena rezultata kolektivne tužbe na konkretni slučaj, ističe se da sudovi nisu dužni provoditi dokazni postupak, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

11. Neosnovano žalitelj problematizira činjeničnopravne zaključke suda prvog stupnja o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane za CHF, jer je sud prvog stupnja svoja utvrđenja o nepoštenosti navedenih ugovornih odredbi, a što za posljedicu ima njihovu ništetnost, temeljio na odlukama sudova donesenih u postupku kolektivne tužbe, na koje se tužitelj pozivao i to iz razloga koje je i sam naveo, a što kao potpuno pravilno prihvaća i ovaj sud.

12. Neosnovano se u žalbi prigovara da bi sud postupao suprotno volji ugovornih strana kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka obzirom je isti sačinjen objektivno, u skladu s pravilima struke i zasnovan na dokumentaciji u spisu, dok ispravno nije prihvaćen prijedlog tuženika za određivanja zadatka vještaku povodom primjedbe tuženika kako je nalaz i mišljenje vještaka bazirano na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna. Naime, prvostupanjski sud pravilno nije uvažio takvu primjedbu tuženika jer je utvrđeno da su ništetne sve promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju, radi čega osnovano sud smatra da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja kredita. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

13. Nadalje, neosnovano se tuženik poziva na parametre koji utječu na promjenjivost visine kamatne stope u periodu otplate s obzirom na utvrđenje o ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi pa se na ugovorni odnos primjenjuje odredba o kamati po stopi ugovorenoj u trenutku sklapanja ugovora. Stoga nisu od značaja žalbeni navodi kojima se osporava presuda prvog stupnja jer navedeni parametri nisu ocjenjivani prilikom izrade nalaza i mišljenja vještaka.

14. Pravilno je određeno, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu Banco Primus, C-421/14, ECLI:EU:C:2017:60, Sud je protumačio odredbu čl. 6/1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koje proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

15. Neosnovano se tuženik poziva na predmet Andriciuc i dr. broj C-186/16 ECLI:EU:C:217:703 i shvaćanje suda EU iznesenog u toj presudi, jer se ne radi o identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revd-1924/2021 od 25. svibnja 2021. i Revd-4359/2021 od 3. studenoga 2021.). Naime, u navedenoj presudi radi se o ugovoru o kreditu koji je dan u stranoj valuti, te se ne radi o ugovoru o kreditu koji je izrečen u stranoj valuti, ali se isplaćuje i vraća u domaćoj valuti prema tečaju te valute kreditora, kao što je ovaj slučaj.

16. Neodlučno je pozivanje tuženika na činjenicu da je ugovor ispunjen. Odlučno je je li ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja, potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila ZOO. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

17. Žalbeni navodi o tome da je Zakonom o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu, kao i promjenjivu kamatnu stopu, nemaju utjecaja na odluku suda o ništetnosti navedenih ugovornih odredbi u konkretnom slučaju i to upravo zbog utvrđenja iz presuda na koje se prvostupanjski sud utemeljeno pozvao, pa se samo može dodati to da sama mogućnost ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ne znači i ne može značiti da niti jedna ugovorna odredba kojom se ugovara valutna klauzula i /ili promjenjiva kamatna stopa ne može biti ništetna, jer je mogućnost takvog ugovaranja zakonom propisana. U ovom slučaju ugovorne odredbe su ništetne po posebnom propisu, ZZP kao lex specialisu, i to zato što su nepoštene.

18. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO koja za individualne restitucijske zahtjeve povodom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe od 13. lipnja 2014., pa je zastara potraživanja na ime preplaćene ugovorne kamate zbog promjenjive kamatne stope nastupila 13. lipnja 2019., a za individualne restitucijske zahtjeve povodom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanjem za CHF zastara počinje teći ispočetka tek od 14.lipnja 2018.

19. Međutim, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 19. travnja 2021., u odnosu na individualni restitucijski zahtjev povodom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da od 13. lipnja 2014. do podnošenja tužbe nije protekao zastarni rok od 5 godina.

20. No, imajući u vidu da je sud prvog stupnja tužitelju dosudio mjesečne iznose na način da je mjesečnim iznosima obuhvaćena i razlika stvarno plaćenih redovnih kamata po promijenjenim kamatnim stopama u odnosu na početno ugovorenu redovnu kamatu, ali i razlika više plaćenog po kreditu zbog primjene tečaja CHF, zbog različitog početka tijeka zastarnog roka ne može se razlučiti koji su iznosi u zastari. Zbog navedenog presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke se ne može ispitati, time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu ukazuje tuženik, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti u tom dijelu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu prvog stupnja pod točkom I. izreke.

21. Budući da je djelomično ukinuta presuda u pogledu glavne stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka (čl. 166. st. 4. ZPP).

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će razlučiti razliku s osnova valutne klauzule odnosno promjene tečaja ili jednostrano promjenljive kamatne stope slijedom čega će ispitati prigovor zastare i donijeti odgovarajuću odluku u pogledu tužbenog zahtjeva tužitelja radi isplate te odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.