Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-1483/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, kao predsjednice vijeća, Milene Frankić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Ć., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik iz Odvjetničkog društva B.&J. j.t.d., Z., protiv tuženice B. Š., Z., OIB: …, koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i L. j.t.d., Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj P-6114/14-75 od 11. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice V. Č., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj P-6114/14-75 od 11. siječnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

''Utvrđuju se ništavnima vlastoručna oporuka B. Č. od dana13.03.2012. g. i oporuka B. Č. od dana 27.01.2010. g.

Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate sve po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.,

kao i kumulativni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Poništavaju se vlastoručna oporuka B. Č. od dana 13.03.2012. g. i oporuka B. Č. od dana 27.01.2020. g.

Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici prouzročeni trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate sve po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana. ''

II. / Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 13.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 11. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine ", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti, sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu ovaj sud nalazi da pri njenom donošenju, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje tuženik ukazuje u žalbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. U tom dijelu razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i temeljem kojih dokaza je sud prvog stupnja utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoje ni proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, i na tako utvrđeno činjenično stanje, odbijanjem zahtjeva tužiteljice pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog postupka je prvi zahtjev radi utvrđenja ništavnim oporuka koje je sastavio B. Č. i to pisane oporuke pred svjedocima od dana 27. siječnja 2010. i vlastoručne oporuke od dana 13. ožujka 2012. Predmet ovog postupka je i drugi (eventualni) zahtjev radi poništenja navedenih oporuka.

7. Prema odredbi čl. 26. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/03-dalje: ZN) oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Odredbom st. 2. istog članka je propisano da je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

8. Sud je na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio ove odlučne činjenice:

-da je sada pok. B. Č. dana 27. siječnja 2010. pisanu oporuku (mehaničkim strojem) iz koje proizlazi da pri punoj svijesti i zdravom razumu slobodno i neprisiljeno raspoređuje svoju imovinu za slučaj njegove smrti i to na način da tuženici B. Š. ostavlja sve nekretnine koje se nalaze u njegovom vlasništvu, a koje čine i njegovo vanknjižno vlasništvo i to predmetni stan upisan kod Općinskog suda u Zagrebu u zk. ul. br. 2276, k.o. G. Z., poduložak 1 te nekretninu upisanu u podulošku 2 koja u naravi predstavlja jednosobnu garsonijeru, kao i odgovarajući suvlasnički dio zgrade i zemljišta koji pripada, kao i neodređena novčana sredstva na tekućem računu temeljem Ugovora o tekućem računu otvorenom Z. b. d.d. broj: … te na deviznom računu temeljem Ugovora o deviznom računu br.: … kod iste banke, imovinu koju čine i novčana potraživanja prema trećim osobama te prema B. T. temeljem pozajmice sklopljene 03. siječnja 2008. na iznos od 6.500,00 Eur potpisao u prisutnosti svjedoka oporuke B. C. P. i Ž. B. te izjavio pred njima da je to njegova oporuka, a koju oporuku su nakon toga potpisali i oporučni svjedoci

-da je sada pok. B. Č. dana 13. ožujka 2012. vlastoručnu napisao oporuku, kojom je kao svoju posljednju volju naveo da nakon njegove smrti svu nepokretnu i pokretnu imovinu u njegovom vlasništvu naslijedi tuženica B. Š., da isti nema svoje djece niti bliske rodbine koja bi ga naslijedila, a da se tuženica brine o njemu i njegovoj ženi V. Č. duže vrijeme, pa je zato njegova posljednja volja da tuženica bude njegov isključivi nasljednik, a što je znak njegove zahvalnosti za njezinu brigu i pomoć

-da je izvedenim grafološkim vještačenjem po vještaku Lj. Z. utvrđeno da je skriptor oporuka vjerojatno pok. B. Č., pri čemu pravila grafološke struke nalažu da se ne može dati definitivno mišljenje s obzirom na vremenski razmak između spornih i nespornih potpisa, od osam godina za oporuku iz 2010. te deset godina za oporuku iz 2012.

-da je izvedenim medicinskim vještačenjem po vještaku G. M. kao i očitovanjima na iznesene prigovore tužiteljice utvrđeno da je pok. B. Č. definirana dijagnoza početnog demencijskog procesa tijekom bolničkog liječenja u Klinici za neurologiju 8.1.-18.1.2013., da je razina intelektualnomnestičkog funkcioniranja u trenutku potpisivanja spornih oporuka, a prema uvidu u dostupnu medicinsku dokumentaciju, bila takva da se ne nalazi elementa koji bi ukazivali na nespornu i jasno izraženu psihopatološku simpotomatiku tempore acti, odnosno psihopatološke simptomatike koja bi imala znatniji utjecaj na njegove voljne funkcije, kao i na razumijevanje značenja i posljedica samog akta, da kognitivna redukcija opisana tijekom bolničkog liječenja, shodno podacima iz medicinske dokumentacije, nije bila takvih dimenzija da bi utjecala na sposobnost rasuđivanja, da ne postoje decidirani medicinski podaci koji bi upućivali na donošenje mišljenja o nesposobnosti za sačinjene bilo kojeg pravnog akta imenovanog, odnosno forenzička se relevantnost mora uvijek jasno dokazati dijagnosticiranjem određenih simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, mogu dovesti u pitanje dostatnost i intelektualnih i voljnih funkcija za sačinjenje akta

-da je zaključno mišljenje vještaka da nema medicinski utemeljenih dokaza koji bi upućivali na psihopatološku simptomatsku takve vrste, naravi i intenziteta, a koja bi dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. B. Č. u trenutku potpisivanja oporuka 27. siječnja 2010. i 13. ožujka 2012.

-da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je pok. B. Č. pod prisilom i bez slobodne volje potpisao oporuku od 27. siječnja 2010. i 13. ožujka 2012., odnosno da su postojale bilo kakve mane volje.

9. Slijedom tih i takovih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje predmetnih oporuka ništetnim odnosno za njihovo poništenje jer je analizom izvedenih dokaza utvrđeno da je oporučitelj, pok. B. Č. vlastoručno potpisao oporuke, da je u trenutku potpisa oporuka bio sposoban za rasuđivanje, da sporne oporuke predstavljaju njegovu volju, te da na njihovo potpisivanje nije bio prisiljen, odnosno da nisu postojale bilo kakve mane volje, pa odlučuje kao u izreci presude.

10. Za navedena činjenična utvrđenja i zaključke je sud naveo valjane, logične i uvjerljive razloge, koji imaju podlogu u rezultatima provedenog postupka, koje prihvaća i ovaj sud drugo stupnja, a koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

11. Prema odredbi čl. 29. ZN valjana je ona oporuke koje je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

12. Odredbom čl.30. ZN propisano je da je oporuke valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i potpisao. Odredbom čl. 31. ZN propisano je da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka, te je pred njima potpisati. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

13. Nalazom i mišljenjem vještaka Lj. Z. utvrđeno je da je skriptor oporuka od 27. siječnja 2010. i 13. veljače 2012. vjerojatno pok. B. Č., pri čemu pravila struke nalažu da se ne može dati definitivno mišljenje, s obzirom na vremenski razmah između spornih oporuka i nespornih potpisa (osam odnosno deset godina).

14. Kod činjenice što na spornoj pisanoj oporuci su potpisani oporučitelj i dva oporučna svjedoka, a u čl. IV. oporuke je naznačeno da ju oporučitelj potpisuje kao svoju volju u nazočnosti oporučnih svjedoka, onda je jedino moguće zaključiti da ta oporuka sadrži upravo sve elemente propisane odredbom čl. 31. ZN za njezinu pravnu valjanost.

15. Po ocjeni ovog suda, iz sadržaja iskaza oporučnih svjedoka Ž. B. i B. C. P. može se svakako sa sigurnošću zaključiti da su oni i oporučitelj pok. B. Č. potpisali oporuku istodobno, tj. u okviru istog događaja, u jednom kafiću u I. ( u Z.), upriličenog u svrhu potpisivanja oporuke, pri čemu je točno da postoje određene nepodudarnosti u iskazima oporučnih svjedoka glede toga jesu tom prilikom oporučni svjedoci potpisali jednu (svjedok Ž. B.) ili dvije oporuke (svjedok B. C. P.). Međutim, određene nepodudarnosti u iskazivanju oporučnih svjedoka, a koji su o istom događaju iskazivali uz određeni vremenski odmak, glede broja oporuka koje su potpisali kao oporučni svjedoci ne mogu dovoditi u sumnju pouzdanost tog dokaza u bitnim elementima, u kojima su iskazi oporučnih svjedoka podudarni, da su oni bili nazočni potpisivanju oporuke po oporučitelju B. Č., kada su i oni tu oporuku potpisali (svjedok Ž. B., izričito u iskazu potvrđuje da se na oporuci od 27. siječnja 2010., list 8-9 spisa nalazi njegov potpis). Sadržaj izvedenih dokaza, suprotno navodima žalbe ne upućuje na zaključak da je B. Č. spornu oporuku potpisao ranije, na nekom drugom mjestu, pri čemu je teret dokaza takove tvrdnje bio upravo na tužiteljici.

16. Isto tako, nije odlučno je li u oporuci točno naveden dan kada je oporuka sačinjena, odnosno potpisana i ta vremena ne moraju nužno koincidirati, niti, konačno, oporuka mora biti datirana (radi samo o" korisnim podacima "kako ih zakonodavac naziva, a ne obvezatnim elementima oporuke), iako je to, naravno, korisno. Pored utvrđenja da su spornu oporuku potpisali oporučitelj, pok. B. Č., kao i oporučni svjedoci, pitanje kada je oporuka sačinjena, odnosno potpisana nije odlučna za pravnu valjanost oporuke.

17. Slijedom iznesenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako su sporne oporuke B. Č. od 27. siječnja 2010. i 13. ožujka 2012., valjane u obliku propisane forme u smislu čl. 30. st. 1. i čl. 31. st. 1. ZN.

18. U slučaju kada se utvrdi da ostavitelj u vrijeme sastavljanja oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje tada se na temelju svih okolnosti utvrđuje je li to doista bilo tako odnosno je li u određenom slučaju bila isključena sposobnost za rasuđivanje. Odlučna činjenica je konkretna mogućnost oporučiteljeva rasuđivanja u trenutku sastavljanja oporuke pri čemu su nesposobnost oporučitelja tj. ako u vrijeme sastavljanja oporuke nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje i nemogućnost i nedopustivost sadržaja oporuke razlozi ništetnosti oporuke.

19. Glede pobijanja rezultata medicinskog vještačenja po vještaku dr. G. M., koji se odnose na oporučiteljevu sposobnost za rasuđivanje u trenutku potpisivanja (prihvaćanja) spornih oporuka, tužiteljica iznosi razloge kojima nastoji osporiti argumentirani nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka, kao i njegove dopune iz koje u bitnom proizlazi da ne postoje utemeljeni medicinski dokazi koji bi upućivali na psihopatološku simptomatsku takve vrste, naravi i intenziteta, a koja bi dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. B. Č. u trenutku sastavljanja i potpisivanja oporuka 27. siječnja 2010. i 13. ožujka 2012.

20. Tužiteljica te zaključke nastoji u žalbi dovesti u pitanje, navodeći da njen iskaz, kao i iskaz brojnih svjedoka opisuju pok. B. Č. kao potpuno izgubljenog i dementnog čovjeka nesposobnog brinuti se za sebe i za svoje postupke, uzimajući u obzir i nevjerojatnu količinu poslova sklopljenih između B. Č. i tuženice, što upućuje na lakomislenost kao osobinu i kontinuirani obrazac njegova ponašanja (kao posljedica demencije).

21. Sposobnost za rasuđivanje, u smislu odredbe čl. 26. st. 2. ZN je pojam koji označava oporučiteljevo duševno stanje u kojemu je on sposoban shvatiti prirodu i značenje svog postupka, a to je da u vrijeme pravljenja oporuke zna da svoju imovinu ili njezin dio, za slučaj smrti, ostavlja određenoj osobi. To je sposobnost shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupaka, da oporučitelj zna što radi i kakve su pravne posljedice. Postoji li u nekom konkretnom slučaju sposobnost za rasuđivanje je faktično pitanje. Pri ocjenjivanju oporučne sposobnosti treba između ostalog imati u vidu da oporuku obično sastavljaju osobe koje imaju različite starosne teškoće (slabljenje intelektualne sposobnosti, emotivna labilnost, bolest, uzimanje lijekova, starosni egoizam itd.).

22. Za ocjenu oporučne sposobnosti ostavitelja u konkretnom slučaju treba utvrditi kakvo je bilo stanje i ponašanje ostavitelja tempore testandi, u trenutku sastavljanja oporuke. Neodlučno je kakvo je njegovo stanje koje je slijedilo nakon toga.

23. Vještak, iako nije posebno cijenio iskaze svjedoka, okolnosti na koje su ukazivali svjedoci J. B., B. P., A. Č., S. V. (zaboravljivost, prostorna manjkava orijentacija, pa i povremeni ispadi kratkoročne memorije i dr.) ocijenio je u usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 16. travnja 2018., odgovarajući na pitanja punomoćnika tužiteljice. Tom prilikom vještak se očitovao navodeći da se nalaz psihijatra iz svibnja 2012., neurologa iz prosinca 2012. u kojem se definira dijagnoza blagog kognitivnog poremećaja, temelji prvenstveno na heteroanamnestičkim podacima supruge pok. (tužiteljice) koja je navela:" prije dvije godine supruga zamijetila smetnje zapamćivanja i koncentracije, ima dojam da su se tegobe u zadnje vrijeme lagano pogoršale. ", no u neurološkom statusu ne opisuje se eventualna simptomatika koja bi upućivala na demencijski proces jedino se u otpusnom pismu Klinike za neurologiju iz siječnja 2013. opisuje da je neorijentiran u vremenu i prostoru, ali da je učinjeno i psihomoterijsko ispitivanje čiji je skor bio 21/30 što upućuje na lakši stupanj demencijskog procesa. Uvažavajući posljednje, a s obzirom na prosječno propadanje intelektualnih funkcija po navedenom ispitivanju koje u pravilu iznosi 2-3 boda godišnje može se smatrati da je nalaz intelektualnih funkcija godine dana prije pok. B. Č. bio u granicama prihvatljivosti za životnu dob. Na upit ukoliko osoba zaboravi da je ručala, te nakon kratkog vremena ponovno traži ručak, ukoliko se izgubi u inače za njega poznatom prostoru, vještak je naveo da navedeno nije opisano u medicinskoj dokumentaciji, međutim može reći da ukoliko zaboravi da je ručao prije npr. pola sata to ukazuje na smetnje tzv. kratkoročne memorije, odnosno pamćenja, ukoliko se izgubi u za njega poznatom prostoru, tada to znači manjkavost prostorne orijentacije što u pravilu može upućivati na neke od simptoma demencije, međutim jedan simptom ne može nametnuti zaključak da se radi o demencijskom procesu već za dijagnozu demenciju nužni su zadovoljeni kriteriji sukladno MKB-10, a koji su navedeni u pisanom nalazu i mišljenju. Prostorna manjkava orijentacija, pa i povremeni ispadi kratkoročne memorije sami za sebe spadaju u za dob očekivane promjene, te same za sebe ne znače automatski i bolest. U nekih osoba sa starenjem se mijenjaju odnosno ispoljavaju određene karakterne osobine, a koje nisu bile prisutne, ili vidljive ili iskazane u mlađoj životnoj dobi, pa je česta pojava da starije osobe zbog popuštanja inhibitornih mehanizama znadu biti u kontaktu nedistancirani pa čak i agresivni uz izraženu egocentričnost. Isto tako je moguće uslijed određenih involutivnih odnosno depresivnih stanja i povlačenje od okoline. Za sve navedeno nema konkretnih podataka u medicinskoj dokumentaciji. Neprepoznavanje bliskih osoba je manjkavost orijentacije o drugima, odnosno manjkavost tzv. alopsihičke orijentacije, a predstavlja i jednu od sastavnica odnosno simptoma demencijskog procesa. Nadalje, vještak je naveo da i demencija ovakvog tipa prezentirana kroničnim progresivnim tijekom, a raspon trajanja demencijskog procesa je varijabilan i može biti od 2-20 godina uz napomenu da demencija sama po sebi bez komplikacija nije smrtna bolest što se tiče stadija demencije u pravilu se radi u podjelu na lako umjerenu do tešku. Osobe sa početnim demencijskim procesom mogu biti neprepoznate od okoline pod uvjetom da žive u za njega poznatoj sredini koja zapravo predstavlja i zaštićenu sredinu, da se u sklopu demencijskoj procesa može javiti i druga simptomatika osobno navedena odnosno ona koja definira demenciju, a to je psihotična simptomatika depresivna simptomatika. Konačno, vještak je naveo da lakomislenost i naivnost, te infantilnost same po sebi predstavljaju zapravo osobine ličnosti, odnosno karaktera koji mogu biti potencirane demencijskim procesom, ali zapravo su psihološki fenomen, a ne psihopatologija, pri čemu za ocjenu nečije naivnosti ili lakomislenosti nije nužna stručna elaboracija od strane psihologa ili psihijatra i isto predstavlja pojave koje su česte u općem socijalnom komuniciranju svake diferentne osobe. Ukoliko je lakomislenost i naivnost kontinuirani obrazac ponašanja onda isto ostavlja sumnju na primarno smanjene intelektualne sposobnosti odnosno primarno smanjenje demencije.

24. Nema razloga za sumnju u pravilnost tog nalaza i mišljenja, neovisno što drugi dokazi mogu upućivati na drugačiji zaključak. Na žalbene navode tužiteljice koji se odnose na rezultate medicinskog vještačenja treba reći da je medicinski vještak na temelju brižljive analize medicinske dokumentacije koja je priložena u spisu svoj nalaz i mišljenje opširno obrazložio i da je sud prvog stupnja kritički ocijenio nalaz i mišljenje vještaka, te obrazložio svoj zaključak zašto prihvaća mišljenje vještaka da je oporučitelj, sada pok. B. Č. u vrijeme sastavljanja oporuka od 27. siječnja 2010. i 13. ožujka 2012. bio sposoban za rasuđivanje, a koja utvrđenja žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju.

25. Pri tome tužiteljica selektivno pridaje dominantni značaj samo onim dokaznim sredstvima koja bi za nju bila povoljna, a pri tome ispušta iz vida da se sustav slobodne ocjene dokaza mora temeljiti, kao što se u ovom slučaju i temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni ne samo nekih pojedinih dokaza već svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Tome valja dodati da tužiteljica nakon usmenog očitovanje vještaka nije imala daljnjih primjedbi niti je predlagala izvođenje dokaza obnovom vještačenja.

26. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su sporne oporuka bile sastavljena na temelju slobodno i samostalno izražene volje oporučitelja, sada pok. B. Č.

27. Oporuka je jednostrana izjava volje, dakle jednostrani pravni posao i ne zahtjeva nikakvu protučinidbu. Postoji mogućnost da oporučitelj nasljednika optereti dužnošću da ispuni oporukom određenu činidbu na teret vrijednosti onoga što ona na temelju oporučiteljevog raspolaganja stječe zbog njegove smrti (čl. 47. st. 1. ZN), a o čemu se ovdje ne radi.

28. Dakle, ne radi se o ugovoru nego o jednostranoj izjavi volje pa se ništetnost, oporuke može tražiti zbog nedostataka valjanosti oporuke propisane Zakonom o nasljeđivanju, radi čega je pozivanje tužiteljice na razloge za ništetnost propisane Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) neosnovano.

29. Dakle, kada oporučna nasljednica nije imala obvezu nešto dati ili učiniti, ne može isticati nerazmjer činidaba uslijed lakomislenosti oporučitelja (odnosno da bi ista bila posljedica mana volje).

30. Iz sadržaja izvedenih dokaza doista proizlazi da je između tužiteljice, pok. B. Č. i tužene sklapano više pravnih poslova, da su pok. B. Č. i tužiteljica ranije imali sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju s trećom sobom (koji Ugovor je raskinut), da su prilikom sklapanja pravnih poslova, i poduzimanja drugih pravnih radnji imali pravnu pomoć (iskazi svjedoka L. B. i E. G., odvjetnika), da je prilikom sastavljanja vlastoručne oporuke od 13. ožujka 2012. bio prisutan svjedok E. G. (kako to proizlazi iz tužiteljica danom kod Općinskog državnog odvjetništva 6.svibnja 2014., da je tužena vodila brigu o pok. B. Č. i tužiteljici, da je organizirala sprovod i karmine, kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice, tužene, svjedoka R. Š., S. V. i A. Č., što ukazuje da je njihov odnos međusobnog povjerenja i pomoći trajao sve do smrti pok. B. Č. Upravo navedene okolnosti isključuju lakomisleno i neiskusno postupanje pok. B. Č.

31.Suprotno navodima žalbe, sadržaj izvedenih dokaza, poglavito sadržaj vlastoručne oporuke od 12. ožujka 2012. upućuje na zaključak da je između pok. B. Č. i tuženice očito postojao odnos povjerenja i zahvalnosti za brigu i pomoć koju je tužena pružala njemu i tužiteljici. Takvom razredbom posljednje volje, oporučitelj je izrazio volju da svoju imovinu za slučaj smrti ostavi tuženoj, pa ovaj sud ne nalazi da bi sporne oporuke bile suprotne moralu i prisilnim propisima. Jednako tako u postupku nije utvrđeno da bi predmetne oporuke bile rezultat prijevarnog postupanja tužene.

32. Okolnost što je pok. B. Č., kako to tvrdi tužiteljica nju isključio iz nasljedstva (iako na to ne bi upućivao sadržaj oporuka), ne bi bilo razlog za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuke. Ovo zato što nužni nasljednici mogu voditi spor radi utvrđenja neopravdanosti isključenja iz nasljedstva prema odredbi čl. 86. st. 3. i 222. st. 1. i 2. toč. 3. ZN.

33. Osim toga, sporne oporuke sačinjene su tijekom 2010. i 2012., pa je oporučitelj, pok. B. Č. imao mogućnosti i dovoljno vremena, da je to htio do smrti, dana 28. listopada 2013. opozvati oporuku na jedan od mogućih načina iz čl. 64. do čl. 66. ZN ili sklopiti neki drugi pravni posao.

34. Polazeći od iznesenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 26. st. 2. ZN jer tužiteljica nije dokazala da oporučitelj, pok. B. Č. u trenutku sastavljanja oporuka od 27. siječnja 2010. i 13. ožujka 2012. nije bio sposoban za rasuđivanje i sastavljanje oporuke, kao što nije dokazala da predmetne oporuke nisu sastavljene u skladu s odredbom čl. 30. st. 1. i čl. 31. st. 1. ZN (nakon grafološkog vještačenja više nije bila sporna autentičnost oporuka), i da bi oporučitelj oporuku sastavio zbog toga što je bio prevaren ili zbog postojanja drugih mana volje zbog kojih nije mogao slobodno izraziti svoju volju ili ju drugačije izraziti, pa ni prema odredbi čl. 27. ZN nema razloga za poništenje oporuka, pa je odbijanjem kako glavnog, tako i eventualnog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo. Naime, oporuka je formalan pravni posao i potrebno je da je sačinjena u obliku koji je predviđen za valjano oporučivanje, ali u odnosu na pitanje valjanosti i nevaljanosti oporuke postoje zakonski kriteriji kojima se to prosuđuje.

35. Stoga, pitanje valjanosti drugih pravnih poslova - Ugovora o kupoprodaji od 27. rujna 2012. (koji nije predmetnom ovog spora i za koji tužiteljica tvrdi da je fiktivan pravni posao), kao i tvrdnje da se radi o klasičnom primjeru financijskog zlostavljanja starih ljudi nisu odlučne. Osim toga o valjanosti Ugovora o kupoprodaji od 27. rujna 2012. pravomoćno je odlučeno presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P- 2714/14 od 21. svibnja 2018., na način da je zahtjev radi utvrđenje ništetnosti odbijen.

36. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu (čl. 154. st. 1.) tako i po visini dosuđenih troškova (čl. 155. st. 1. ZPP), a koju tužiteljica osporava osporavajući odluku o glavnoj stvari, ne navodeći određeno u čemu bi se nezakonitost odluke o troškovima sastojala.

37. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

38. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa joj ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 7. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.