REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1232/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. C. iz S. I. Z., OIB … , koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i p. d.o.o., u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice podnesene protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-465/2018-3 od 23. srpnja 2020., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1907/2015-16 od 5. siječnja 2018., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-465/2018-3 od 23. srpnja 2020., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1907/2015-16 od 5. siječnja 2018., postavljajući sljedeća pitanja:
A. Može li Republika Hrvatska odgovarati za naknadu štete po općom propisima obveznog prava ukoliko radnja Hrvatskog sabora kao zakonodavca donošenjem Zakona o javnim ovršiteljima te Zakona o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima nije protupravna odnosno može li donošenje ili ukidanja određenog zakona predstavljati štetnu radnju Republike Hrvatske?
B. Može li povreda načela legitimnih očekivanja zbog promjena u zakonodavnom sustavu predstavljati štetnu radnju zbog koje je država dužna dati obeštećenje u svakom slučaju?
C. Može li načelo legitimnih očekivanja imati apsolutno i prioritetno djelovanje, ili isto može biti ublaženo, pa čak i eliminirano, zbog prioritetnog i opravdanijeg općeg i šireg interesa ili zbog ispunjavanja obveze preuzete u sklopu Europskoj uniji?
D. Može li zadovoljština određena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj U-I-5612/2011, U-I-6274/11, U-I-178/2012 od 23. siječnja 2013. uspostaviti pravednu ravnotežu između općih i javnih interesa te povrijeđenih legitimnih očekivanja? Može li se u parnicama za naknadu štete dosuđivati naknada štete temeljem povrede legitimnih očekivanja kao štetne radnje, ako je ta povreda kompenzirana danom zadovoljštinom, te može li povreda legitimnih očekivanja uopće biti štetna radnja?
2. U odgovoru na podneseni prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže odbaciti prijedlog kao nedopušten.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da, nije riječ o pitanjima koja bi, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, prvostupanjskom međupresudom utvrđeno je da je tuženica Republika Hrvatska odgovorna za štetu tužiteljici zbog povrede njezinih legitimnih očekivanja zasnovanih na valjanim pravnim aktima države i na povjerenju pojedinaca u državne institucije i pravo koje one stvaraju. To stoga što je tužiteljica postupajući sukladno pozitivnim propisima očekujući da bude javni ovršitelj, nakon imenovanja za javnog ovršitelja unajmila i opremila poslovni prostor i otkazala ugovor o radu, da bi potom tuženica izmijenila zakonodavni okvir na način da je ukinula službu javnih ovršitelja. Međupresudom je odlučeno da će se do pravomoćnosti međupresude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva, a odluka o troškovima je ostavljena za kasniju presudu.
6. U odnosu na pitanje pod A za odgovoriti je da je pozitivan odgovor na to pitanje već dao Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-I-5612/2011, U-I-6274/11, U- I-178/2012 od 23. siječnja 2013., jer je u njima istaknuto da je tuženica izmjenama Zakona o javnim ovršiteljima izravno i neizravno utjecala na pogoršanje individualne pravne situacije svakog pojedinog imenovanog javnog ovršitelja, slijedom čega im je Ustavni sud Republike Hrvatske priznao pravo na novčanu zadovoljštinu, ali i pravo na naknade štete u redovnom (parničnom) predmetu.
7. Pitanjima B i C tuženica pokušava nastoji dovesti u sumnju pravno shvaćanje prema kojem u konkretnom slučaju legitimna očekivanja ne mogu biti osnova za dosudu naknade štete. Pri tom se ne precizira vrsta štete i visina kao posljedicu već generalno navodi povredu načela legitimnih očekivanja. Budući da je u odluci ovog suda Rev-1532/14 od 23. siječnja 2018. izraženo pravno shvaćanje da povreda legitimnih očekivanja može predstavljati osnovu za dosudu određene vrste štete to su nižestupanjske presude donesene u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda.
8. U odnosu na pitanje pod D tuženica nije dostavila razloge sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
