REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1051/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., R. i S. d.o.o. u Z., protiv ovršenice T. T. iz Z., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku br. Gž Ovr-68/17-2 od 9. veljače 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-5596/16-5 od 28. listopada 2016., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja, te se ukidaju rješenje Županijskog suda u Osijeku br. Gž Ovr-68/17-2 od 9. veljače 2017. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-5596/16-5 od 28. listopada 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prijedlog za ovrhu podnesen prvostupanjskom sudu 23. lipnja 2016.
2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv rješenja suda drugoga stupnja ovrhovoditelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) postavljajući pri tom pitanja za koja ovrhovoditelj smatra da su važna za primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže se reviziju prihvatiti, preinačiti pobijano rješenje i udovoljiti prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja, podredno ukinuti oba nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija ovrhovoditelja je osnovana.
6. U ovršnom postupku dopuštena je prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ) samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
8. Ovrhovoditelj u reviziji postavlja sljedeće pitanje:
„...da li je ovrhovoditelj Izjavom o cesiji/Ugovorom o ustupu dokazao da je došlo do ustupa tražbine te time postupio po odredbi članka 32. stavka 1. Ovršnog zakona prema kojoj se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnika, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla...“
9. Kao razlog važnosti ovrhovoditelj se poziva na odluke Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu br. Gž Ovr-1180/16, Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ovr-3205/16, te Županijskog suda u Šibeniku br. Gž Ovr-423/17, a u kojim odlukama je prema tvrdnji ovrhovoditelja zauzeto drugačije pravno shvaćanje nego u pobijanoj odluci.
10. Prema shvaćanju revizijskog suda postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da o postavljenom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
11. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odbio prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na temelju ovršne isprave – Izjave o zapljeni po pristanku dužnika od 5. srpnja 2006., ovjerene po javnom bilježniku, a izdane radi naplate tražbine vjerovnika H.-A.- A.-B. d.d. Pri tome prvostupanjski sud utvrđuje da je vjerovnik ustupio potraživanje prema ovršenici trgovačkom društvu B. K. d.o.o., te kao dokaz za to prilaže Izjavu o cesiji, na kojom su ovjereni potpisi od strane javnog bilježnika.
12. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da su trgovačko društvo H.-A.-A.-B. d.d. i trgovačko društvo B. K. d.o.o. sklopili 24. listopada 2014. Ugovor o kupoprodaji plasmana kojima prodavatelj (H.-A.-A.-B. d.d.) prodaje, a kupac (B. K. d.o.o.) kupuje sva prava i koristi koja proizlaze iz plasmana odnosno potraživanja prodavatelja temeljem ugovora o kreditu, a Izjava o cesiji je ugovorena radi lakše provedbe i ostvarenja prava kupca prema Ugovoru.
13. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. smatrajući da ovrhovoditelj nije dostavio Ugovor o kupoprodaji plasmana na koji se u Izjavi o cesiji poziva kao temelj za prijenos tražbine. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda da Izjavom o cesiji nije došlo do prijenosa tražbine, pa da ovrhovoditelj nije dostavio potrebnu ispravu u smislu odredbe čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ).
14. Prema odredbi čl. 32. st. 1. OZ ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, tada se isti dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.
15. Osnovano revident ukazuje da odredba čl. 32. st. 1. OZ ne traži da se uz prijedlog za ovrhu priloži i Ugovor o kupoprodaji plasmana. Naime, navedenom odredbom se zahtijeva da novi ovrhovoditelj, ovrhovoditelj na kojeg je prenesena tražbina ranijeg vjerovnika, dokaže da je prijenos tražbine izvršen, a upravo tu činjenicu ovrhovoditelj je dokazao priloženim i ovjerenim Ugovorom o ustupu tražbine. Naime, uz navedeni ugovor priložena je ovršna isprava – Izjava za zapljeni po pristanku dužnika od 5. srpnja 2006., ovjerena od strane javnog bilježnika, kao i dokaz da je ovrhovoditelj kupio i potraživanje prema ovršenici, što jasno proizlazi iz priloženog izvoda (list 19 spisa).
16. Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju ovrhovoditelja temeljem čl. 395. st. 2. ZPP, te zbog pogrešnog pravnog pristupa predmet vratiti prvostupanjskom sudu da ponovno odluči o podnesenom prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja vodeći pri tom računa o pravnom shvaćanju ovoga suda.
17. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
