REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3689/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB ..., D., ..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika V. O., vlasnika obrta E., ..., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-964/2018-2 od 8. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-54/2018-42 od 3. listopada 2018., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. rujna 2014. kao i zahtjev da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te obvezivanje tuženika da tužitelja vrati na rad i prizna mu sva prava iz radnog odnosa. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 2.500,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je ovom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 – dalje: ZPP) ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Neosnovano ističe revident da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode budući da je sud u pobijanoj presudi sukladno čl. 375. st. 1. ZPP ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja.
7.2. Revizijskim navodima, revident iznoseći svoju ocjenu dokaza osporava ocjenu dokaza provedenu po nižestupanjskim sudovima. Međutim, prvostupanjski sud je ocjenu dokaza izveo sukladno čl. 8. ZPP, a drugostupanjska presuda kojom se ocjena dokaza izvedena pred prvostupanjskim sudom ocjenjuje pravilnom ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga neosnovano revident upućuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP.
7.3. Tužitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da iz spisa proizlazi da je tuženik rješenje Općinskog državnog odvjetništva (iz kojeg je poslodavac saznao za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji) primio 2011., a ne 2013. kako su utvrdili nižestupanjski sudovi.
7.4. Međutim, uvidom u spis na listu 380 prileži dostavnica sa štambiljem poslodavca, tuženika u ovom predmetu, da je predmetno rješenje zaprimio 3. prosinca 2013., a kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Samoboru od 20. listopada 2011. dostavljeno poslodavcu i svim oštećenima 2013. proizlazi da nema proturječnosti na koju upućuje revident. 7.5. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena i da je tuženik dužan tužitelja vratiti na radno mjesto na kojem je radio prije otkaza.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme 28. srpnja 2008. i bio zaposlen kod tuženika na elektroinstalaterskim poslovima;
- da je u lipnju 2010. poslodavac tužitelja, ovdje tuženik, zaprimio pisma anonimnog pošiljatelja i prijetećeg sadržaja, u kojima mu se prijeti da će biti napadnut život članova njegove obitelji što je izazvalo zabrinutost i osjećaj osobne ugroženosti poslodavca tužitelja (ovdje tuženika);
- da je poslodavac, ovdje tuženik, protiv nepoznatog pošiljatelja prijetećih pisama podnio prijavu nadležnoj policijskoj postaji;
- da je utvrđeno da je tužitelj autor pisama prijetećeg sadržaja kojima je prijetio svom poslodavcu i članovima njegove obitelji;
- da je time tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa koja mu je stavljena na teret u predmetnoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. rujna 2014.,
- da je tuženik kao poslodavac za činjenicu da je tužitelj autor prijetećih pisama a na kojoj se temelji pobijana odluka o izvanrednom otkazu, saznao po primitku rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Samoboru od 20. listopada 2011., koje je dostavljeno poslodavcu i svim oštećenima 2013.;
- da je u trenutku kada je tuženiku (poslodavcu) dostavljeno rješenje Općinskog državnog odvjetništva tužitelj bio na bolovanju zbog ozljede na radu (od 2012. pa sve do 29. kolovoza 2014.,
- da je tuženik 1. rujna 2014. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.
10. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu sukladno čl. 116. Zakon o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR) prema kojem poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (st. 1.), ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.).
10.2. Nižestupanjski sudovi su, uz utvrđenje da je tuženik kao poslodavac rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Samoboru zaprimio 2013. u trenutku kada je tužitelj zbog ozljede na radu bio na bolovanju i to u razdoblju od 2012. sve do 29. kolovoza 2014. pa je rok tuženiku za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu počeo teći od povratka tužitelja s bolovanja (čl. 121. st. 2. ZR) odnosno od 1. rujna 2014. kada je tuženik i donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zaključili da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. rujna 2014. donesena u roku iz čl. 116. st. 2. ZR.
11. Revident osporava da je odluka o otkazu donesena u roku iz čl. 116. st. 2. ZR ponavljajući navode da je tuženik predmetno rješenje od kojeg počinje teći rok za izvanredni otkaz ugovora o radu primio 2011.
12. Ovaj sud otklonio je navode tužitelja o proturječnosti između stanja u spisu i zaključka sudova u odnosu na činjenicu kada je tuženik zaprimio rješenje Općinskog državnog odvjetništva (od kojeg trenutka počinje teći rok iz čl. 116. st. 2. ZR). Stoga daljnje osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja o tome kada je tuženik zaprimio rješenje Općinskog državnog odvjetništva, ne može biti predmet revizijskog ispitivanja sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.
13. Slijedom iznesenog nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo i revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.
14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić, v.r.
