Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 54 Gž-929/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Đ. V. pok. Đ., OIB:…, C. i 2. tužiteljice A. M. rođ. V., OIB:…, D., oboje zastupani po punomoćniku D. O., odvjetniku u D., protiv tuženika: 1. M. V., rođ. F. pok. N., OIB:…, D.; 2. I. L. rođ. F. pok. N., OIB:…, D.; 3. D. B. pok. D., OIB:…, R.; 4. D. Š. rođ. B. pok. D., OIB:…, R.; svi zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku u D.; 5. B. P., OIB:…, R.; 6. D. T., OIB:…, SAD; 7. B. T, OIB:…, SAD, svi zastupani po punomoćniku M. P., odvjetniku u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1.-4 tuženika i žalbi 5.-7. tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-965/16 od 15. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba 1.-4 tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-965/16 od 15. listopada 2021. u odnosu na 1.-4. tuženike.

II Odbija se žalba 5.-7. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-965/16 od 15. listopada 2021. u odnosu na 5.-7. tuženike.

III Odbija se zahtjev 5.-7. tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je slijedeće:

I. Utvrđuje se da su tužitelji Đ. V. pok. Đ. OIB:… i tužiteljica A. M. rođ. V., OIB:…, kao nasljednici Đ. V. pok. Đ., OIB:…, vlasnici svaki za ½ dijela prava vlasništva čest. zem. 716/1, 716/2, 717/1 i 717/2 sve k.o. C., te su tuženici M. V., OIB:…; L. I., OIB:…, B. D., OIB:…; Š. D., OIB:…, P. A., po nasljedniku B. P., OIB:…, B. P., OIB:…; B. T., OIB:… i D. T., OIB:… dužni trpjeti da se temeljem ove presude tužitelji uknjiže kao vlasnici tih nekretnina uz istodobno brisanje tuženika ad.1- ad.7 iz zemljišnih knjiga kao nositelja tog prava u dijelu u kojem su uknjiženi.

II. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 15.715,40 kuna, u roku od 15 dana, zajedno sa zateznim kamatama na taj trošak, tekućim od dana presuđenja 15. listopada 2021.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-965/16 od 15. listopada 2021. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere u ovom predmetu.

2. 1.-4. tuženici su podnijeli žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), te predlažu istu preinačiti, podredno ukinuti.

3. 5.-7. tuženici su podnijeli žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 ZPP, te predlažu istu ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću nekretnina čest. zem. 716/1, 716/2, 717/1 i 717/2 sve k.o. Cavtat, za koje tužitelji tvrde da su u njihovom posjedu i posjedu njihovih prednika od 1937.

6. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP kojeg ističu svi žalitelji, budući da pobijana presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Prvostupanjski sud dao je jasne razloge na temelju kojih je utvrdio da su tužitelji stekli dosjelošću pravo suvlasništva na spornoj nekretnini, a navodi žalitelja kojima ukazuju na suprotnost između sadržaja zapisnika i datih izjava, predstavljaju u stvari osporavanje valjanosti ocjene provedenih dokaza.

8. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8 ZPP, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355 ZPP, kao ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 u vezi čl. 8 ZPP.

10. Prvostupanjski sud ispravno je cijenio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, obrazlažući zašto prihvaća ili ne pojedine iskaze, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud tako je obrazložio i razloge uslijed kojih je prihvatio iskaz S. J., usprkos izjavi F. B. koji poriče istinitost iskaza tog svjedoka, navodeći da sud nije proveo saslušanje svjedoka B. na okolnost njegovog razgovora sa svjedokom J. budući da je iz iskaza drugih neposredno saslušanih svjedoka te dokumentacije u spisu sud donio zaključak i utvrdio bitne činjenice u ovom postupku, a koje su na tragu onoga što je svjedok J. iskazivao, uz napomenu da i sve da se zanemari iskaz tog svjedoka, to neće utjecati na ocjenu iskaza drugih saslušanih svjedoka koji svoja saznanja o stanju i posjedu na predmetnim nekretninama crpe iz neposrednog opažanja.

11. Ni ostalim žalbenim navodima svih žalitelja kojima se osporavaju navedeni zaključci prvostupanjskog suda nisu uspješno dovedena u sumnju ocjena provedenih dokaza i utvrđenja tog suda u pogledu činjenica bitnih za odluku u ovom predmetu, posebno stoga što se takvi žalbeni navodi u bitnom iscrpljuju u iznošenju vlastite i neprihvatljive ocjene provedenih dokaza.

12. Što se tiče žalbenih navoda 5.-7. tuženika da je prvostupanjski sud trebao provesti dokaz saslušanjem sinova tuženica G. Š. i N. L., valja reći da isti dokaz pravilno nije prihvaćen, jer je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i bez provođenja tih dokaza. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, obrazložio neprovođenje ovih dokaza (toč. 35. i 7. prvostupanjske presude).

13. Na temelju takve pravilne ocjene iskaza, kao i ostalih provedenih dokaza, utvrđeno je slijedeće:

- iz spisa bivšeg Sreskog suda u Cavtatu br. I.199/37 proizlazi da se isti vodio radi dražbe nekretnina 716,717/1 i 717/2 K.O. C., vlasništva B. M. pok. I., a koje su dospjele na dražbu po prijedlogu vjerovnika V. Đ. pok. N., koji je u postupku dražbe kupio predmetne nekretnine te je po isplati kupovnine sud donio pravomoćnu odluku o dosuđenju istih nekretnina vjerovniku Đ. V.. U zemljišnim knjigama bilježi se dosuđenje cjeline prava vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju zaključka br. I.199/38-18 ovog suda, ali se iz nepoznatih razloga, a očito propustom suda, ne označava osoba kojoj je dosuđeno pravo vlasništva

- da su i prema dogovoru unutar obitelji V., nekretnine čest.zem. 717/1,717/2,716/1,716/2 k.o. C. pripale pok. Đ. V., ocu tužitelja Đ. V. i A. M.

- da je pok. M. B. prednik tuženih

- da do dana 16. prosinca 1983. nekretnine 716/1, 716/2, 717/1 i 717/2 k.o. C. nisu bile upisane kao društveno vlasništvo,

- da su prema rješenju Sekretarijata za komunalne i stambene poslove u Dubrovniku od 25. studenog 1993.g. Klasa UP-I-944-02/93-02/482, Urbroj 2117-10-03/32-93-01 utvrđeno da je 22. prosinca 1990.g., danom stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu, prestalo društveno vlasništvo na čest.zem. 716/1, 716/2, 717/1 i 717/2 k.o. C. i navedene nekretnine su istog dana postale privatno vlasništvo do sada uknjiženih korisnika zemljišta, uz nalog zk odjelu da izvrši uknjižbu brisanja društvenog vlasništva

- da prednici tužitelja i tužitelji drže sporne nekretnine u posjedu od 1938. do danas - da tuženici i njihovi prednici od 1938. pa nadalje nisu u posjedu spornih nekretnina.

14. Na temelju takvih utvrđenja, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da su tužitelji i njihovi prednici pošteni posjednici predmetnih nekretnina od 1938., radi čega su dosjelošću nakon dvadeset godina takvog posjedovanja (tj. do 1958.) stekli vlasništvo istih (par. 1460 i 1468 Općeg građanskog zakonika u vezi shvaćanja Proširene opće sjednice bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960., te primjenom čl. 388 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst – dalje ZV, 94/17 – dalje: ZV).

15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je posjed tužitelja i njihovih prednika pošten, s obzirom da tuženici nisu dokazali nepoštenje posjeda. Okolnost da su prednici tužitelja odnosno tužitelji bili upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama odnosno kao posjednici u katastru, te da te upise tužitelji i prednici nisu osporavali, nije od utjecaja na poštenje tužitelja i prednika, pa su takvi žalbeni navodi neosnovani.

16. Što se tiče žalbenih navoda 5.-7. tuženih da je 1. tužitelj poslao potencijalnog kupca tuženicama (prema iskazu tuženice I. L. to je bilo 2000. godine), na što u žalbi ukazuju i 1.-4. tuženici, a kojim navodima žalitelji upiru na nepoštenje tužitelja, valja reći da sve da je ovaj navod i istinit, isti je neodlučan jer su tužitelji dosjelošću stekli vlasništvo spornih nekretnina 1958., do kada tuženici nisu dokazali nepoštenje tužitelja i prednika.

17. Isto se odnosi i na neodlučnost svih žalbenih navoda o saznanju tužitelja za upis tuženih u katastar do kojeg je došlo temeljem rješenja od 30.06.2011., odnosno za rješenje Sekretarijata za komunalne i stambene poslove, izgradnju i prostorno uređenje od 25.11.1993., koja rješenja su dostavljena tužitelju, s obzirom da je do toga došlo nakon stjecanja vlasništva dosjelošću tj. 2011.

18. Radi toga, utemeljen je i zaključak prvostupanjskog suda da prednik tuženih, ostavitelj M. B. u trenutku svoje smrti nije bio vlasnik predmetnih nekretnina pa stoga iste nisu niti mogle prijeći na njegove nasljednike odnosno nije niti postojao valjani pravni osnov za prijelaz prava vlasništva na nasljednike pok. B. M. pok. I., usprkos njihovom naknadnom formalnom upisu u zemljišne knjige.

19. Kako je utvrđeno da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva spornih nekretnina, pravilno je odlučeno da su tuženici dužni trpjeti da se temeljem prvostupanjske presude uknjiže kao vlasnici tih nekretnina uz istodobno brisanje 1.- 7. tuženika iz zemljišnih knjiga kao nositelja prava vlasništva (čl. 130 ZV).

20. Naime, čl. 130 ZV propisuje da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa se ne radi o obveznopravnom zahtjevu kako to pogrešno smatraju 5.-7. tuženici.

21. Što se tiče žalbenih navoda 5.-7. tuženih da tužitelji tvrde da posjeduju manju od ukupne površine spornih nekretnina, valja reći da su takvi žalbeni navodi neosnovani jer je utvrđeno da su tužitelji u posjedu cijelih spornih nekretnina, a tuženici suprotno nisu dokazali.

22. O troškovima postupka pravilno je odlučeno temeljem odredbe članka 154 st. 1 ZPP, te sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

23. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP valjalo je odlučiti kao u toč. I i II izreke.

24. Zahtjevi 5.-7. tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer isti nisu uspjeli u žalbenom postupku (toč. III izreke ove drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.