Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-961/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. b. Z. d.d., …, Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i p. iz Z., protiv tuženika J. P. iz P., OIB:…, koga zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u M., Trg bana Jelačića 11, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj Povrv-272/2019-35 od 17. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj Povrv-272/2019-35 od 17. studenoga 2021.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženiku za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika N. M. iz D., posl. br. Ovrv-2189/2015 od 24. srpnja 2015. godine, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 62.562,50 kuna u roku 15 dana, dok se u ostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadnu parničnih troškova u iznosu od 19.112,50 kuna odbija kao neosnovan.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 88.906,25 kuna.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/1370/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu a tuženiku dosuditi troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena bitnim povredama odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako će biti naknadno obrazloženo.

6. U predmetnom postupku tužitelj potražuje od tuženika iznos od 593.664,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a na temelju mjenice izdane s danom dospijeća 27. svibnja 2015. godine.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je dana 17. rujna 2007. sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu broj/partija: 82/07, 5010221173, te se tuženik na mjenici izdanoj s danom dospijeća 27. svibnja 2015. obvezao da će kao trasat i trasant obvezao da će u roku dospijeća isplatiti tužitelju P. b. Z. d.d. ukupnu mjeničnu svotu od 593.664,25 kuna. Ugovor o dugoročnom kreditu broj 82/07 od 17. rujna 2007. godine zaključili su kreditor P. b. Z. d.d. i korisnik kredita S. g. d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i usluge, P. u iznos u od 510.000,00 kuna.

Glavnica kredita će s vraćati u 120 jednakih mjesečnih rata. Dospijeće mjesečne rate je 10 dana u mjesecu. Prva rata dospijeva 10. studenog 2007. godine, a posljednja 10. listopada 2017. godine. U čl. 10. ovog ugovora propisani su uvjeti za otkaz ugovora prema kojima kreditor ima pravo otkazati ovaj ugovor i učiniti dospjelim cjelokupnu novčanu tražbinu iz ovog ugovora te tražiti naplatu prije proteka roka za ispunjenje ugovornih obveza, ako korisnik kredita povrijedi odredbe ili se ne pridržava bilo koje obveze iz ovog ugovora. Stranke su suglasne da se ugovor otkazuje samo dostavom otkaza, bez otkaznog roka. U slučaju otkaza ugovora cijeli iznos dospjelih, a nepodmirenih tražbina i nedospjelih tražbina zajedno s pripadajućim kamatama i eventualnim troškovima dospijeva za naplatu danom dostave otkaznog pisma. Dan dostave otkaznog pisma je dan izvršene dostave putem javnog bilježnika u skladu s propisima o javnom bilježništvu, i to na adresu registriranog sjedišta korisnika kredita, odnosno na adresu o kojoj je kreditor uredno izviješten. U čl. 7. ovog ugora koji propisuje uvjete osiguranja naplate tražbina propisano je da F. G., direktor korisnika kredita i J. P. neopozivo i bezuvjetno ovlašćuju kreditora da za iznos nenaplaćenih tražbina zajedno s kamatama, naknadama i troškovima po ovom ugovoru može uručene mjenice u svako doba učiniti dospjelim, ispuniti, domicilirati te pokrenuti postupak naplate, a uz to se F. G. i J. P. odriču svih mjeničnih prigovora po osnovi navedenih mjenica te su dužni osigurati da navedeni broj mjenica bude konstantno na raspolaganju kreditoru do potpunog namirenja svih obveza korisnika kredita po ugovoru,

- da iz mjeničnog očitovanja u spisu predmeta proizlazi da je mjenični dužnik J. P., tuženik u ovom predmetu, kao jamac platac po ugovoru o dugoročnom kreditu broj 82/07 5010221173 u iznosu od 510.000,00 kuna uručio mjeničnom vjerovniku P. b. Z. d.d. jedan komad mjenice i to bjanko ovjerene i potpisane mjenice s klauzulom ''bez protesta'', te izjavio da se solidarno jamči za sve obveze dužnika S. g. d.o.o. za graditeljstvo, trgovinu i usluge P. po navedenom ugovoru i eventualnim dodacima. Tuženik ovim očitovanjem daje neopozivo i bezuvjetno ovlaštenje tužitelju i drugom zakonitom imatelju da za iznos nenaplaćenih tražbina zajedno s kamatama, naknadama i troškovima po gore navedenom ugovoru i svim njegovim eventualnim dodacima može uručene mjenice u svako doba učiniti dospjelim, ispuniti sve i bilo koje mjenično – pravne sastojke, uključujući i mjenični iznos koji odgovara dospjelom, a neplaćenom iznosu duga domicilirati, te radi naplate poduzeti sve radnje predviđene propisima,

- da, premda tuženik izričito tvrdi da mjenično očitovanje od 17. rujna 2007. godine i mjenicu od 17. rujna 2007. godine nije potpisao što je potvrdio i u svom iskazu kada je saslušan kao parnična stranka iz provedenog grafološkog vještačenja stalnog sudskog vještaka M. K. jasno i nedvojbeno proizlazi da su potpisi parafnog tipa teksta – koji se nalaze ispod teksta ''Trasant'', te uz donju i lijevu marginu mjenice A, broj 06227120, koja glasi na trasanta J. P. iz P., kao i potpisa, koji se nalazi ispod teksta – ''Mjenični dužnik'' na mjenično očitovanju, nadnevka – ''U Opuzenu, 17.09.2007.g.'' napisani rukom tuženika J. P.,

- da je Ugovor o dugoročnom kreditu broj 82/07 5010221173 otkazan 04. studenog 2011. godine jer je tužitelj dopisom S. g. d.o.o. P. od 03. studenog 2011. godine broj 3562/11 otkazao ovaj ugovor radi neurednog izmirivanja dospjelih obveza po gore navedenom ugovoru, a u skladu s ugovornim odredbama čl. 10. ugovora o dugoročnom kreditu broj 82/07 te u tom dopisu tužitelj doslovce navodi: ''OTKAZUJEMO VAM, S DANOM DOSTAVE JAVNOG BILJEŽNIKA Ugovor o dugoročnom kreditu br. 82/07. Da Tužitelj dopisom od 03. studenog 2011. godine broj 3562/11 moli javnog bilježnika M. P. iz M. da sukladno čl. 10 ugovora o dugoročnom kreditu br. 82/07 od 17. rujna 2007. godine između korisnika – dužnika S. g. d.o.o. P. i tužitelja dostavi otkazno pismo korisniku kredita danom dostave bez otkaznog roka uz to predlaže da ukoliko korisnika kredita ne pronađe na adresi registriranog sjedišta, da otkaz ugovora o kreditu uruči sukladno Zakonu o javnom bilježništvu,

- da Javni bilježnik V. P. u dopisu OU-78/11-2 od 04. studenog 2011. godine S. g. d.o.o. P. navodi da je postupio po pisanoj zamolbi tužitelja od 03. studenog 2011. godine, koja je zaprimljena u njegovom uredu dana 04. studenog 2011. godine, zavedena pod naprijed navedenim poslovnim brojem njegovog upisnika, u privitku ovog dopisa, dostavlja S. g. d.o.o. P. otkaz ugovora o dugoročnom kreditu broj 82/07 od 17. rujna 2007. godine, ''kojega Vam banka priopćuje''. U privitku dopisa je otkaz ugovora o dugoročnom kreditu br. 82/07 od 17. rujna 2007. godine.

8. Radi toga prvostupanjski sud osnovano zaključuje, da je Ugovor o dugoročnom kreditu 82/075010221173 od 17. rujna 2007. godine dospio na naplatu danom dostave otkaznog pisma dakle, dana 04. studenog 2011. godine jer po predmetnom ugovoru (čl. 10.) u slučaju otkaza ugovora cijeli iznos dospjelih, a nepodmirenih tražbina i nedospjelih tražbina zajedno s pripadajućim kamatama i eventualnim troškovima dospijeva za naplatu danom dostave otkaznog pisma.

9. Budući da se prema odredbi čl. 32. Zakona o mjenici (''Narodne novine", broj 74/94 i 92/10, dalje: Zakon o mjenici) mjenica može izdati sa dospijećem po viđenju, na određeno vrijeme po viđenju, na određeno vrijeme od dana izdanja i na određeni dan, mjenično očitovanje po kojem je tužitelj ovlašten sam ispuniti mjenicu tako da odredi dan dospijeća po svojoj volji je ništavo i suprotno odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici.

Time što je bianco mjenicu tuženik ispunio na način da je odredio datum dospijeća mjenice 27. svibnja 2015. godine tužitelj je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ostvarivanju mjenično pravnog potraživanja vezanog za tražbinu iz ugovora koja je zbog otkaza ugovora dospjela 04. studenog 2011. godine. Tuženik je mjenicu potpisao i kao trasant i kao trasat, a što je u skladu s odredbom čl. 3. st. 2 Zakona o mjenici. Stoga se radi o vlastitoj mjenici u smislu odredbe čl. 109. Zakona o mjenici, jer u navedenoj mjenici nije označena treće osoba kao trasat već predmetna mjenica sadrži samo oznaku i potpis izdavatelja mjenice.

10. Prema odredi čl. 112. st. 1. Zakona o mjenici izdavatelja vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice, što znači da je izdavatelj vlastite mjenice ujedno i glavni dužnik budući da isti odgovara kao akceptant trasirane mjenice to prema odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici mjenično-pravni zahtjev u odnosu na tuženik zastarijeva u roku od 3 godine računajući od dospjelosti.

11. Kako je tražbina dospjela 04. studenoga 2011. godine, a u ovom je predmetu prijedlog za ovrhu podnesen 21. srpnja 2015. godine to je osnovan prigovor zastare iznesene od strane tuženika, u skladu s mjerodavnom odredbom čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici. Zbog svega izloženog valjalo je ukinuti platni nalog u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a i tužitelja odbiti sa zastarjelim mjeničnim potraživanjem.

12. Polazeći od osnovne svrhe mjenice - kao jednostranog apstraktnog pravnog posla - kojem njen izdavatelj (trasant) daje nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku mjenice (remitentu) isplati određeni iznos novca ili se njime obvezuje da će sam obaviti tu isplatu, valja primijeniti odredbu čl. 78. st. 1. ZM prema kojem svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti.

13. U navedenim okolnostima odlučno je pitanje je li valjana odredba u sporazumu stranaka kojom izdavatelj vlastite mjenice (trasant) ovlašćuje remitenta da naknadno popuni bianco mjenicu predanu radi osiguranja plaćanja iz osnovnog posla tako da po svojoj volji odredi dan dospjelosti. S tim u vezi je odlučno s kojim danom počinje teći zastarni rok od tri godine za potraživanja imatelja mjenice prema trasantu u slučaju kada je mjenica predana mjeničnom vjerovniku kao bjanko mjenica u kojoj nije bio označen datum dospjelosti, i koja sadrži odredbu "bez protesta", polazeći od toga da bjanko mjenica postaje vrijednosni papir -mjenica tek ako i kada se ispuni u skladu sa zakonom i ovlaštenjima iz ugovora.

14. U odnosu na primjenu ovdje mjerodavnog materijalnog prava na to sporno pitanje, shvaćanje na kojemu je temeljena i osporena prvostupanjska presuda Vrhovni sud Republike Hrvatske je već izrazio u više svojih odluka (primjerice u odluci Rev-760/04-2 od 16. siječnja 2008., Rev 3091/15-2 od 12. ožujka 2019.), pa i u odluci broj Rev-x 329/11-2 od 30. studenoga 2011., u kojoj je, odgovarajući na pitanje: "Je li valjana odredba u mjeničnom očitovanju kojom izdavatelj vlastite mjenice (trasant) ovlašćuje remitenta da naknadno popuni mjenicu predanu radi osiguranja plaćanja iz osnovnog posla tako da po svojoj volji odredi dan dospjelosti" navedeno: "Bianco mjenica izdana radi osiguranja kredita popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom mjeničnog vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave imatelj mjenice je dužan mjenicu popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla u svezi s kojim se obvezao mjenični dužnik."

15. Prema pravnom shvaćanju iz presude poslovni broj Rev-760/2004-2 od 16. siječnja 2008. i presude Rev-3091/15-2 od 12. ožujka 2019. istog suda, ništava je odredba mjeničnog očitovanja po kojoj je tužitelj ovlašten sam ispuniti bianco mjenicu tako da odredi dan dospjelosti po svojoj volji. Naime, takva je odredba u suprotnosti s odredbama Zakona o mjenici koje govore o dospjelosti mjenično pravne obveze i zastari mjenično pravnih zahtjeva.

16. Takvo shvaćanje prihvaćeno je prethodno i na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-46/07-4 održanoj 16. travnja 2007. i glasi: "Ništava je odredba sporazuma o popunjavanju bianco mjenice po kojoj je imatelj bianco mjenice ovlašten po svojoj volji učiniti bianco mjenicu dospjelom. U tom slučaju dospjelost mjenice se određuje u skladu s osnovnim pravnim poslom".

17. Zastarni rok u kojem zastarijevaju mjenično pravni zahtjevi daje pravnu sigurnost mjenično pravnim dužnicima da se od njih neće moći naplatiti neki mjenično pravni zahtjevi nakon proteka određenog zastarnog roka od dospjelosti mjenično pravnog zahtjeva odnosno pravodobno podignutog protesta tj. da će se moći uspješno protiviti takvim zahtjevima isticanjem prigovora zastare mjenično pravnog zahtjeva.

18. Radi toga nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja, da je bio ovlašten uručenu mjenicu u svako doba učiniti dospjelom, ispuniti, domicilirati te pokrenuti postupak naplate, jer je takva odredba suprotna odredbama Zakona o mjenici koje govore o dospjelosti mjenično pravne obveze i zastari mjenično pravni zahtjeva.

19. Budući da je u konkretnom slučaju potraživanje iz osnovnog posla – Ugovora o dugoročnom kreditu od 17. rujna 2007. godine – dospjelo 4. studenoga 2011., s tim je datumom dospjela i obveza trasanta, neovisno od toga što je na mjenici nezakonito naveden kao dan dospijeća mjenice 27. svibnja 2015.

20. Budući da je postupak radi naplate protiv tuženika pokrenut 21. srpnja 2015., podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je obveza tuženika zastarjela, jer je protekao rok od 3 godine iz čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici.

21. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

22. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci (točka I).

23. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom, dok tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban radi vođenja parnice. O navedenom je odlučeno na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka II izreke).

U Zagrebu, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.