Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-447/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac te suca izvjestitelja Diane Preglej i Lidije Jelavić, članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja S. M. iz S., OIB: …, i 2. tužitelja M. M.1 iz S., OIB: …, koje oboje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u M., odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-71/2021-17 od 14. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-71/2021-17 od 14. siječnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji i to S. M., S., OIB: … i M. M.1 , S., OIB: …, suvlasnici nekretnine oznake dio č.zem. 7148/1, pov. 1863 m2, k.o. Z., ZU 1030, u naravi kuća, zgrada i dvorište, prikazane u skici izmjere – očevida brojevima 1-2-3-4- 5-27-26-18-19-20-21-22-23-1, a koja skica čini sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka Z. P. od 02.11.2021. g. i ove presude, i to u dijelovima od po ½, što je tužena dužna priznati.

II. Utvrđuje se da su tužitelji i to S. M., S., OIB: … i M. M.1 , S., OIB: …, suvlasnici nekretnine oznake dio č.zem. 7148/1, pov. 851 m2, k.o. Z., ZU 1030, u naravi pašnjak, prikazane u skici izmjere – očevida brojevima 8-9-10-11-1213-14-15- 16-17-24-8, a koja skica čini sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka Z. P. od 02.11.2021. g. i ove presude, i to u dijelovima od po ½, što je tužena dužna priznati.

III. Tužitelji su ovlašteni temeljem ove presude i prijavnog lista postići uknjižbu prava suvlasništva na nekretninama iz toč. 1 i 2 izreke na svoje ime, i u opisanom omjeru (na udjele od po ½), uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tuženika, što je tužena dužna trpjeti.

IV. Nalaže se tuženoj solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.661,80kn, a sve ovo u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14

- dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbaciti tužbu ili odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev 1. i 2. tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini oznake dio č.zem. 7148/1, pov. 1863 m2, k.o. Z., ZU 1030, u naravi kuća, zgrada i dvorište, prikazane u skici izmjere – očevida brojevima 1-2-3-4-5-27-26-18- 19-20-21-22-23-1, a koja skica čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka Z. P. od 2. studenoga 2021. i ove presude i nekretnine oznake dio č.zem. 7148/1, pov. 851 m2, k.o. Z., ZU 1030, u naravi pašnjak, prikazane u skici izmjere – očevida brojevima 8-9-10-11-1213-14-15-16-17-24-8, a koja skica čini sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka Z. P. od 2. studenoga 2021. i ove presude, i to sve u dijelovima od po ½,.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je utvrdio sljedeće:

- da predmet spora u naravi predstavlja nekretninu na kojoj se nalazi obiteljska kuća tužitelja, dvorište, pripadajuća gospodarska zgrada te neobrađena oranica sa vidljivim ostacima loze, kolaca, omeđena sa svih strana zidovima odnosno suhozidima s time da na donjem dijelu nekretnine postoji otvor prema M. polju,

- da su prilikom uviđaja zatečeni i fotografirani stari suhozidi, a u kojem suhozidu na gornjem dijelu prema M. polju je ostavljen otvor, prolaz prema M. polju, što ukazuje da je posjednik te omeđene sporne nekretnine imao volju izlaska s te nekretnine u tom pravcu prema M. polju,

- da je svom nalazu i mišljenju sudski vještak identificirao predmet spora po podacima iz katastra, prikazao nekretninu na ortofoto snimci (DOF), obilježio istu kordinatama – brojevima, dao detaljan prikaz iste, na koje vještvo nije bilo prigovora, a sud ga cijeni stručnim, jasnim,

- da su prilikom uviđaja zatečeni i fotografirani stari suhozidi, a u kojem suhozidu na gornjem dijelu prema M. polju je ostavljen otvor, prolaz prema M. polju, što ukazuje da je posjednik te omeđene sporne nekretnine imao volju izlaska s te nekretnine u tom pravcu prema M. polju,

- da su svjedoci saslušani na licu mjesta iskazivali vrlo detaljno, životno i međusobno podudarno o tome da se zapravo radi o starini pok. M. M.2 , djeda tužitelja, koji je prema rješenju o nasljedstvu poslovni broj O-57/55 umro 1955., a rođen 1877., pa je isti očito bio sposoban dosjelošću steći spornu nekretninu; da su svjedoci iskazivali o predajama glede posjedovanja, posebice da je otac tužitelja M. M.3 kao nasljednik M. M. diobom u obitelji stekao spornu nekretninu, bio posjednik te izgradio kuću, u čijoj izgradnji su sudjelovali otac saslušanog svjedoka M. M.4 te sam saslušani svjedok S. M.,

- da je iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-875/96 vidljivo da su upravo tužitelji naslijedili nekretnine u k.o. Z. iza smrti svog oca M.2 ,

- da predmetna omeđena nekretnina, u sklopu koje je i kuća i pomoćni objekt te staza do izlaza prema M. polju, predstavlja cjelinu što upućuje na nekadašnjeg jednog vlasnika u posjedu, pa i to ukazuje na istinitost kazivanja saslušanih svjedoka i stranaka,

- da iz potvrde o uključenosti kat. čest. 7148/1 u šumsko – gospodarski plan (list 85 spisa) sud nije stekao bitna saznanja obzirom da uključenost ili neuključenost nekretnine nije od značajnog stjecanja vlasništva posebice kod okolnosti da se radi o uključenosti počevši od 1984.,

pri čemu je sud prvog stupnja ocijenio da su saslušani svjedoci mogli imati sva navedena saznanja jer se radi o osobama koje žive u zaseoku M. ili tu imaju svoje nekretnine, pa se radi o pouzdanim svjedocima.

8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je pok. djed stranaka M. M.2 u razdoblju od 1901. (kad je imao 24 godine) do 1941. stekao dosjelošću vlasništvo sporne nekretnine, da bi kasnije to vlasništvo i posjed stekao otac tužitelja M. M.3 nasljeđivanjem i diobom s ostalim nasljednicima, a nakon smrti M. M.3 , oca tužitelja, tužitelji su isto stekli nasljeđivanjem. Također je prvostupanjski sud ocijenio da posjedovanje tužitelja i njihovih pravnih prednika seže još u 19. st. do njihova djeda.

9. Na utvrđene činjenice prvostupanjski sud je primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: OGZ), sukladno kojem je propisano da se vlasnost na nepokretnim stvarima, koje nisu upisane na ime posjednikovo u javne knjige, može u odnosu na državnu imovinu steći samo posjedom od 40 godina.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da nije utvrđeno tko je i kada posjedovao predmetno zemljište niti na koji način je posjedovano, niti vrijeme dosjedanja.

11. Iz iskaza svjedoka S. M. (star 66 godina), M. M.5 (62 god.) i M. M. (63 god) saslušanih na očevidu održanom dana 4. listopada 2021. (prijepis zapisnika na listu 53-55 spisa) proizlazi da je posjednik predmetne nekretnine bio otac 1. i 2. tužitelja koji se zvao M.3 , da su on i njegov brat to naslijedili od svog oca M. , otprilike 50.-ih godina prošlog stoljeća, a M.3 je to dobio u diobi sa svojim bratom I.; da su tužitelji sa svojim ocem na predmetnoj nekretnini gradili kuću 1978., a prema pričama članova obitelji svjedoka i suseljana, predmetne nekretnine su preci 1. i 2. tužitelja posjedovali još od 19. stoljeća, pri čemu je prije gradnje kuće na tom dijelu nekretnine bila loza koju su obrađivali preci 1. i 2. tužitelja, dok su na drugom dijelu nekretnine bile smokve, trešnje i lješnjaci.

12. Iako svjedoci nemaju neposrednih saznanja o tome da su pravni prednici 1 i 2. tužitelja predmetne nekretnine posjedovali od 1901. (jer zbog svoje životne dobe to ni ne mogu imati, a osobe koje su bile rođene 1901. bi sada imale preko 120 godina), iskazivali su jasno, suglasno i logično o svojim posrednim saznanjima. S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji način je ona posjedovala tu nekretninu, a očito je da je predmetna nekretnina održavana te nije zapuštena i neprohodna, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.

13. U odnosu na žalbeni navod da su u rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O- 875/96 od 11. ožujka 1996. navedene taksativno naznačene k.č.br. u k.o. Z. koje su predmet nasljeđivanja, ali ne i predmetna nekretnina, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je časom smrti ostavitelja prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

14. Neosnovani su i žalbeni navodi da prvostupanjski sud u dostatnoj mjeri ne navodi razloge vezano za Potvrdu o uključenosti katastarske čestice u šumskogospodarski plan H. š. d.o.o. od 3. prosinca 2021. i Povijesti promjena Ispostave za katastar nekretnina V. od 3. prosinca 2021. temeljenoj na podacima revizije i katastra zemljišta od 1952. i starog katastarskog upisa o postojećem katastarskom upisu predmetnih čestica kao Š. M., a zatim i H. š. d.o.o.

15. Naime, u situaciji kada je prvostupanjski sud utvrdio da su pravni prednici 1. i 2. tužitelja stekli pravo vlasništva dosjelošću još 1941., pravilna je ocjena tog suda da uključenost ili neuključenost nekretnine nije od značaja za stjecanja vlasništva posebice pored okolnosti da se radi o uključenosti počevši od 1984.

16. Na žalbene navode tuženice da na ortofoto snimci predmetne nekretnine iz 1968. nisu vidljivi tragovi objekta niti neke kultivirane površine, voćaka ili vinograda, valja odgovoriti da su 1. i 2. tužitelji zajedno sa svojim ocem gradili kuću na predmetnoj nekretnini 1978. godine pa na ortofoto snimci iz 1968. nije mogao biti vidljiv objekt, a nejasno je kako žaliteljica ne temelju snimke na listu 81 spisa može tvrditi da na nekretnini nema voćaka jer je na snimci jasno vidljivo da postoje znatan broj stabala, dok njihova kultura nije vidljiva.

17. Na kraju, neosnovani su i žalbeni navodi u odnosu na odluku o troškovima postupka u kojima tuženica paušalno navodi da su tužiteljima priznati troškovi na koje ne bi ostvarivali pravo. To iz razloga što su troškovi određeni sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 148/09) ili br. 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15).

18. U odnosu na žalbeni navod tuženice da su tužitelji u tužbi i zahtjevu za mirnim rješenjem spora zahtijevali utvrđenje prava vlasništva u površini od 2924 m2, a pobijanom presudom je sud prihvatio tužbeni zahtjev u površini od 2714 m2 pa da je sud bio dužan cijeniti i navedenu činjenicu, valja reći da je predmet spora zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva nekretnina, s kojim zahtjevom je tužitelj uspio, a okolnost da površina na kojoj utvrđeno pravo vlasništva predstavlja 93% prvotno tražene površine, razlika od 7% bi eventualno mogla predstavljati samo neznatan neuspjeh 1. i 2. tužitelja u sporu pa bi i primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženica bila u obvezi u cijelosti naknaditi parnični trošak 1. i 2. tužiteljima.

19. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti žalbu tuženice u odnosu na odluku o glavnoj stvari i troškovima postupka te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke.

20. Budući da tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.