Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-532/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, te suca izvjestitelja Diane Preglej i Lidije Jelavić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: …, G., K., kojeg zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik u I., protiv 1. tuženice S. P., OIB: …,

Č.,

O., koju zastupa punomoćnica Z. P., odvjetnica u Z. i 2. tuženice D. K., OIB: …, H., I., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi 1. tuženice S. P. protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P- 21/2020-40 od 17. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženice S. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-21/2020-40 od 17. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev 1. tuženice S. P. za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je pod točkom 1. izreke utvrđeno da je tužitelj M. K. isključivi vlasnik i posjednik nekretnine i to: - čest .zem. 2153/10 površine 254 m2, upisane u z.k.ul. br.1376, k.o. P., a koja nekretnina je položena između točaka označenih slovima A-B-C-D-E-A na skici terena stalnog sudskog vještaka Z. B., inž. geod. od 08. veljače 2021., a koja skica je sastavni dio prvostupanjske presude.

Pod točkom 2. izreke je odlučeno da je tužitelj ovlašten temeljem ove presude u zemljišnim knjigama, a uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, upisati pravo vlasništva nekretnine iz točke 1. ove presude na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženica, odnosno S. K. pok. M. i D. K. pok. M., kao i njihovog pravnog prednika M. K. ud M., a što su tužene dužne trpjeti.

III. Pod točkom 3. izreke je odlučeno da su tuženice dužne tužitelju naknaditi panični trošak u iznosu od 18.650,00 kn, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se 1. tuženica S. P. zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i naložiti tužitelju naknaditi 1. tuženici trošak postupka te sastava ove žalbe i sudske pristojbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba 1. tuženice S. P. je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini čest. zem. 2153/10 površine 254 m2, upisane u z.k.ul. br.1376, k.o. P., za koje vlasništvo tvrdi da ga je stekao dosjelošću jer su njegovi pravni prednici u savjesnom posjedu predmetne nekretnine najmanje 50 godina.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je utvrdio:

- da je u presudi i rješenju Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom pod poslovnim brojem P-1121/2019 od 5. lipnja 2019. prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja M. K. protiv tuženika u toj parnici te je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekoliko navedenih nekretnina, od čega i č.zem. 2153/10 površine 254 m2 upisane u z.k.ul.br. 1376 K.O. P., spram suvlasnika upisanih u zemljišnim knjigama, osim u odnosu na tuženice iz ove parnice u odnosu na koje je tužba u tom predmetu istom odlukom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj, odbačena s obrazloženjem da one nisu pristale na proširenje tužbe tijekom trajanja postupka u tom predmetu,

- da iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika S. J. broj O-256/06 UPP/os- 135/06 od 9. svibnja 2008. proizlazi da je tužitelj predmetnu č.zem. 2153/10 po nazivu M., u naravi oranica, naslijedio iza svog pok. oca F. A. K. pok. A.,

- da je tužitelj prema podacima prijepisa Posjedovnog lista Područnog ureda za katastar S., Ispostava za katastar nekretnina I. broj 2678 (listovi 16, 17 i 18 spisa) upisan kao posjednik katastarske čestice 2153/10 M. – oranica u površini 254 m2,

- da prema u spisu priležećem Ugovoru od 2. studenoga 2002. ispisanog rukom (list 47 spisa) proizlazi da su se nasljednici oca tužitelja, još prije smrti oca, podijelili za nekretnine te da je brat tužitelja Ž. K. tužitelju M. dao predmetnu nekretninu, a kako to proizlazi i iz tijekom postupka izvedenih dokaza,

- da je očevidom na licu mjesta te prema pisanom vještačenju vještaka Z. B. ing. geod. od 8. veljače 2021., utvrđeno da je predmetna nekretnina položena u G. u mjestu M., da je sporna č.zem. sastavni dio ukupno označene nekretnine, a koja je u ostalom dijelu upisana na ime tužitelja navedenom i prethodno analiziranom presudom broj P-1121/19, i koja je kao cjelina omeđena navedenim kameno- betonskim zidovima, a kako je to opisano u navedenom nalazu i mišljenju rečenog vještaka, da istočna i zapadna međa č.zem. 2153/10 na terenu nije vidljiva te da je upravo na toj č.zem. sagrađena kuća po dijagonali jugozapad – sjeveroistok,

- da je predmetna č.zem. upravo na skici mjerenja kao sastavnici vještačenja vještaka Z. B. ing. geod. od 8. veljače 2021. označena točkama A-B-C-D-E-A ukupne površine 254 m2, i na kojoj je prikazan dijelom izrađeni objekt, a što je obiteljska kuća prizemnica kako je to i opisano na zapisniku o očevidu, i što je sve prikazano i na fotodokumentaciji kao sastavnici pisanog vještačenja vještaka Z. B. ing. geod.,

- da je prema pregledanom izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel I., od 5. listopada 2020., utvrđeno da su tuženice upisane kao suvlasnice pored ostalih suvlasnika za suvlasnički dio svaka po 1009/96768 suvlasničkog dijela za predmetnu č.zem.

8. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako je iskaze saslušanih svjedoka prihvatio kao nepristrane, objektivne i decidirane, a iz razloga jer su baš svi svjedoci na okolnosti posjedovanja, obrađivanja i korištenja predmetne nekretnine iskazivali identično i to baš o tome da su prednici tužitelja otac, majka i njegov brat na opisane načine tu nekretninu posjedovali zasigurno unatrag 50 godina, o čemu navodi i sam tužitelj u svom iskazu, kao i o tome da tuženice nisu nikada viđene na toj nekretnini niti da istu koristile. Pored toga, sud prvog stupnja ocjenjuje kako je svjedocima o navedeno dobro poznato iz razloga što su svi svjedoci iz mjesta odakle je tužitelj i tuženice, koje su se naknadno odselile, a pojedini svjedoci su i vlasnici susjedno položenih nekretnina.

9. S obzirom da iz navoda svjedoka proizlazi da tuženice nisu nikada koristile tu nekretninu i da nisu na njoj nikada viđene, to prvostupanjski sud zaključuje kako je nisu niti posjedovale, a i same tuženice u svojim navodima nisu niti tvrdile da bi one ili njihovi pravni prednici (majka i otac) bilo kada koristili, obrađivali ili na bilo koji način posjedovali tu nekretninu, onda iz svih provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj savjestan, miran i kvalificirani posjednik predmetne nekretnine koju je stekao od svojih pravnih prednika, i da se u takvom posjedu nalazi najmanje u posljednjih 50 godina.

10. Budući da tuženice nisu dokazale da tužitelj ne bi bio u zakonitom, istinitom ili pak poštenom posjedu predmetne nekretnine, a što tuženice samo navode tijekom postupka, to prvostupanjski sud drži utvrđenim da je tužitelj upravo nasljeđivanjem predmetne nekretnine od svojih prednika i diobom sa sunasljednicima njihovih pravnih prednika i postao vlasnik predmetne nekretnine, dakle na zakonom utemeljen način i da je stoga spram tuženica koje su samo formalno upisane kao suvlasnice dijelova predmetne nekretnine dosjelošću posjedovanjem kroz za to potrebno vrijeme, a sukladno čl.159. i u svezi s čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) postao vlasnik predmetne nekretnine.

11. Osporavajući naprijed opisana utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, žaliteljica ističe da je svjedok I. K. iskazao da su tuženice obrađivale predmetnu nekretninu pa smatra da je pogrešan zaključak da su svi svjedoci iskazivali identično. 12. Na opisani žalbeni navod valja odgovoriti da je svjedok I. K., bratić 1. i 2. tuženice, na ročištu održanom dana 4. svibnja 2021. (list 82-84 spisa) iskazao kako zna gdje je predmetna nekretnina i da tužitelj na toj nekretnini gradi kuću, a osobno o tome čija je to parcela ne zna išta, da zna da su tu parcelu obrađivali K., odnosno tužitelj, njegov brat i djeca, a nekad prije, davno kada je bila ledina tuženice su radile na toj parceli, kao i da ga je 1. tuženica S. P. nazvala i rekla da ima 150 kvadrata na toj zemlji. Dakle, svjedok je na predmetnoj parceli viđao tužitelja i njegovog brata, a navod da su nekada davno na toj parceli radile tuženice je vrlo paušalan i vremenski neodređen, pa osobito ako se uzme u obzir da ga je 1. tuženica nazvala i rekla da na toj nekretnini njoj pripada 150 m2, svjedok tim dijelom iskaza nije doveo u sumnju iskaze ostalih svjedoka i utvrđenje prvostupanjskog suda da su u posjedu predmetne nekretnine posljednjih 50 godina bili tužitelj i njegovi preci.

13. Odredbom čl. 159. st. 1. ZVDSP-a je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

14. Sukladno odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP-a samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

15. U skladu sa stavkom 3. istog članka, samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

16. Tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj nije iznosio tvrdnje niti dokaze da je posjed njegovih pravnih prednika bio zakonit, slijedom čega su njegovi pravni prednici mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP-a.

17. Iz iskaza svjedoka Ž. K., tužiteljevog brata, danog na ročištu 8. listopada 2021. (list 102-103 spisa) proizlazi da je njegov otac F. K. u posjedu predmetne nekretnine od 1958., što proizlazi i iz iskaza svjedokinje Lj. J. na ročištu od 10. rujna 2021. (list 99-100 spisa) koje je navela da se udala u G. prije 57 godina te je na predmetnoj nekretnini viđala tužiteljeve roditelje, njegovog brata i tužitelja, dok tuženice nije nikada vidjela.

18. Odredbom čl. 18. st. 3. ZVDSP-a je propisano da je posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

19. Sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP-a se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

20. To znači da se poštenje posjeda presumira, a u ovoj pravnoj stvari 1. i 2. tuženice nisu dokazale da posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika nije bio pošten. 21. Ovdje valja dodati da je u predmetu poslovni broj P-1121/2019 od 5. lipnja 2019. prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja M. K. protiv 92 tuženika u toj parnici, uključujući i 89. tuženicu Republiku Hrvatsku, te je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekoliko navedenih nekretnina, od čega i č.zem. 2153/10 površine 254 m2 upisane u z.k. ul. br. 1376 K.O. P., koja je postala pravomoćna 12. kolovoza 2019., pri čemu niti iz jednog dokaza provedenog u tom postupku ne proizlazi da su 1. i 2. tuženice iz ovog postupke uživale predmetnu nekretninu č.zem. 2153/10 od 254 m2, već da je istu nesmetano posjedovao tužitelj i njegovi preci.

22. Dakle, u konkretnom slučaju je pravo vlasništva dosjelošću, neprekidnim samostalnim posjedovanjem preko dvadeset godina, počevši od 1958., stekao tužiteljev otac pok. F. K., a nakon toga je nasljeđivanjem vlasništvo stekao tužitelj. 23. Stoga su neosnovani žalbeni navodi 1. tuženice S. P. kako je tužitelju već 2018. bilo poznato pravo koje tuženice polažu na predmetnoj nekretnini, a da je tužitelj tek 10. siječnja 2020. podnio tužbu u ovom postupku zbog čega žaliteljica tvrdi da je tužiteljev posjed u trenutku podnošenja tužbe nepošten. Naime, u trenutku podnošenja tužbe je tužitelj već na temelju zakona i nasljeđivanja imao stečeno pravo vlasništva pa njegov posjed nije mogao biti nepošten.

24. Na žalbene navode kako je nesporno da tužitelj nije izgradio kuću na nekretnini već njegov sin pa bi navedeno eventualno moglo dokazati da bi vlasnik nekretnine bio eventualno sin tužitelja, valja odgovoriti da u ovom sporu pravna osnova stjecanja vlasništva nije građenje zbog čega je neodlučno je li kuću na predmetnom zemljištu gradio tužitelj ili njegov sin.

25. Slijedom navedenoga je valjalo odbiti žalbu 1. tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu u pogledu odluke o glavnoj stvari.

26. U odnosu na odluku o troškovima postupka je 1. tuženica S. P. samo paušalno navela da je prvostupanjski sud pobijanom presudom žaliteljici nanio znatnu materijalnu štetu jer joj je oduzeto suvlasništvo nekretnine te joj je naloženo platiti znatne troškove postupka. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

26.1. Pod točkom 3. izreke pobijane presude je odlučeno da su tuženice dužne tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.650,00 kn, u roku 15 dana.

26.2. S obzirom da je odredbom čl. 161. st. 1. ZPP-a propisano da suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove, to znači da su 1. i 2. tuženice trošak iz točke 3. izreke dužne podmiriti na jednake dijelove, to jest svaka po 9.325,00 kn, što znači da nije žaliteljica obvezna u cijelosti naknaditi dosuđene parnične troškove.

26.3. Ovdje valja dodati da se svaka stranka u postupku izlaže riziku neuspjeha u parnici te obvezi nadoknade troška protivnoj stranci, o čemu nadležni sud samo donosi odluku, a takvom svojom odlukom (utemeljenom na zakonu) ne može sud stranci nanijeti štetu, kako to pogrešno smatra žaliteljica.

26.4. Budući da 1. tuženica S. P. nije iznijela niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka, kao niti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a pa ovaj drugostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati pravilnost dosuđenih troškova za svaku pojedinu radnju.

27. Radi budućeg postupanja, sudu prvog stupnja se skreće pozornost da se izrekom kondemnatorne presude prihvaća tužbeni zahtjev te sud nalaže tuženiku u korist tužitelja određeno činjenje odnosno trpljenje ili propuštanje. Budući da ZPP u više odredaba propisuje da sud može "naložiti" izvršenje ili ispunjenje određene činidbe (čl. 186.c, 326. st. 1., 327., 328.) trebalo bi se držati zakonskog određenja te u izrekama kondemnatornih presuda nalagati ispunjenje određene činidbe, a ne odlučivati da je tuženik nešto dužan tužitelju, kao što je to u konkretnom slučaju odlučeno pod točkom 3. izreke prvostupanjske presude.

28. Slijedom svega naprijed navedenog i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

29. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka II izreke).

U Zagrebu, 7. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.