REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 398/2020-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S. B., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, OIB: … , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2271/19-3 od 6. kolovoza 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4053/14-27 od 4. ožujka 2019., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2271/19-3 od 6. kolovoza 2019. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na nalaganje tuženici isplatiti tužitelju iznos od 70.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, te na naknadu troškova parničnog postupka (stavak I izreke), dok je u stavku II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) smatrajući da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti pobijanu presudu prihvaćanjem čitavog tužbenog zahtjeva.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnosi te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.1. Dakle, za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP (izvanredna revizija) potrebno je da su u njoj kumulativno ispunjene pretpostavke propisane čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.
7. U reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP revident naznačuje kao sporna slijedeća pravna pitanja:
"1. Da li se kod postupaka naknade štete radi nehumanih uvjeta tijekom izdržavanja kazne zatvora kao materijalno pravo primjenjuje čl. 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora (kao lex specialis)? Isključuje li primjena navedenog propisa primjenu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima? Kojim kriterijima (kvalifikatornim okolnostima) se rukovodi sud prilikom utvrđivanja visine naknade štete prema navedenom čl. 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora u koliko ga primjenjuje?
2. Je li boravak u uvjetima u kojima se uskraćuje pravo na redovnu minimalnu osobnu higijenu (tuširanje 1-2 puta tjedno, nedostatnost higijenskih potrepština, neodvojenost sanitarnog čvora od ostatka sobe), na adekvatnu zdravstvenu zaštitu, na rad i aktivnosti, u svojoj ukupnosti dodatno utječu na visinu naknade neimovinske štete?
3. Je li boravak u zatvorskom ustavu Republike Hrvatske tijekom kojeg je zatvoreniku uskraćen zakonom propisani osobni prostora od 4 m2 u zatvorskoj sobi (a osobito ukoliko je taj prostor manji od 3 m2) smatra zabranjenim postupkom iz čl. 9. st. 1. i 2. Zakona o izvršenju kazne zatvora koji dovodi do prava na naknadu štete iz čl. 9. st. 3.?"
8. Smatra da se radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tim pitanjima u odlukama Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-681/2016 od 25. kolovoza 2018., Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1242/16, Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-837/2017 izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude.
9. Dakle, podnesena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Revident je u njoj određeno naznačio pravno pitanje, a rješenje kojih pitanja jest važno za odluko o ovoj pravnom stvari. Stoga je revizija dopuštena i osnovana.
10. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni revident se poziva na presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-681/2016 od 25. kolovoza 2018., kao i na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2501/18, Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1120/2016, Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7749/15, Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-257/2017 kao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1449/2017 od 20. kolovoza 2019. u kojoj je izraženo jasno shvaćanje "da takva površina ispod 3 m2 bitno odstupa od one, odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ propisane kao minimalni prostor, a koji bi se mogao smatrati smještajem primjerenom ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima propisanim odredbom čl. 14. st. 1. ZIKZ.“ Ujedno se poziva i na niz odluka Europskog suda za ljudska prava (Ananyev i dr. protiv Rusije br. 42525/07 i 60800/08 od 10. siječnja 2017., Mursić protiv Republike Hrvatske br. 7334/13 od 20. listopada 2016., Štrucl i dr. protiv Republike Sovenije br. zahtjeva 5903/10, 6003/10 i 6544/10 od 20. listopada 2011. i dr.).
11. Prema tome, kod činjenice da o postavljenom pravnom pitanju u ovoj reviziji postoji različito pravno shvaćanje županijskih sudova koje je suprotno onom iz pobijane presude, kao i shvaćanju revizijskog suda izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1449/2017 od 20. kolovoza 2019., a koje je suprotno onom iz pobijane presude, valjalo je ocijeniti da su u odnosu na postavljena pitanja ostvarene pretpostavke za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP.
12. U skladu s navedenim, a na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija postavljenim pitanjima koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
13. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu neimovinske štete, a vezano za neprimjereni smještaj za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u P. i u Z., prvostupanjski sudovi polazeći od činjeničnih utvrđenja:
- da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Okružnom zatvoru u P. u razdoblju od 23. siječnja 2011. do 9. rujna 2011., nakon čega je premješten u Okružni zatvor u R. u Z., do 5. listopada 2011., te je potom "vraćen" na izdržavanje kazne zatvora u P. od 5. listopada 2011. do 23. svibnja 2015.,
- da je tijekom boravka u zatvorskim ustanovama tužitelj boravio u sobama koje imaju dnevno svjetlo, prozore, koje su suhe i prozračne,
- da mu je bilo omogućeno održavanje osobne higijene, sanitarne prostorije bile su redovito održavane i uredne, imao je dostupnu hladnu i toplu vodu, adekvatnu dostupnost liječnika i lijekova, na raspolaganju sredstva za održavanje čistoće zatvorske sobe, pristup sanitarnom čvoru,
- da mu je omogućena bila svakodnevna šetnja zatvorskim dvorištem i boravak na svježem zraku, društvene sportske aktivnosti i radno osposobljavanje,
- da tužitelju nije bilo osigurano korištenje najmanje 4 m2 ili 10 m3 zraka, te polazeći od odredbe čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1110. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), te Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09 i 18/11 – čl. 74., čl. 76., čl. 78., čl. 80., čl. 91., čl. 96., čl. 97., čl. 99., čl. 103., čl. 14. st. 1. t. 1. i čl. 9.) ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim te isti odbio ocijenivši da sama činjenica nezadovoljavajućih prostora ne predstavlja niti oblik ponižavanja niti nečovječnog postupanja od strane tuženice prema tužitelju kao zatvoreniku u konkretnom slučaju u kojem bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo odnosno pravo osobnosti te da stoga tužitelj nije trpio duševne boli tj. neimovinsku štetu zbog navedenog.
13. Prema odredbi čl. 14. st. 1. toč. 1. ZIKZ svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim Zakonom pravo na smještaj i primjenu ljudskog dostojanstva i zdravstvenim standardima.
14. Prema odredbi čl. 74. st. 1. ZIKZ smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama.
14.1. Prema odredbi stavka 3. tog članka prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m2 prostora.
14.2. Prema odredbi stavka 5. tog članka kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.
15. Tužitelj je, kako je to prethodno rečeno smješten u zatvorskim sobama ukupne površine 12,8 m2 odnosno 21,10 m2 te 38,52 m3 odnosno 49,80 m3 uz koje postoji zidom pregrađen prostor sanitarnog čvora površine 1,47 m2, a kako uz svakog od tužitelja u takvoj zatvorskoj sobi borave još četiri osobe, to znači da na svakog od zatvorenika u tim osobama otpada više od 4 m2.
15.1. Potpuno je jasno da takva površina bitno odstupa od one, odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ propisane kao minimalni prostor, a koji bi se mogao smatrati smještajem primjerenom ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima propisanog odredbom čl. 14. st. 1. ZIKZ. Kada se ovome doda činjenica da je takvoj skučenoj zatvorskoj sobi pridodan prostor sanitarnog čvora, a koji je od sobe zidom samo odijeljen, onda je suvišno govoriti u kakvim uvjetima tužitelji kao zatvorenici izdržavaju kaznu zatvora u Kaznionici u L. Ovakav neprimjereni smještaj tužitelja ne može se smatrati kompenziranom činjenicom da u okviru propisanog vremena oni mogu boraviti u zajedničkim prostorijama tj. izlaziti na zrak.
16. To da je ovakav smještaj tužitelja krajnje neprimjeren govori činjenica da je samica – zatvorska soba namijenjena za smještaj zatvorenika koji su pod stegovnom mjerom, ima površinu od 7,62 m2, dakle daleko veću površinu od one koja je na raspolaganju tužiteljima koji izdržavaju kaznu zatvora.
17. Tužitelju je zbog kaznenog djela koja je počinio, presuđeno i izdržavanjem kazne koja im je pravomoćno izrečena "odrađuju" dug prema društvu i oštećenom, uz nastojanje i vjeru da će prilikom izdržavanja kazne zatvora, uz ostalo on postići resocijalizaciju potrebnu za nastavak života na slobodi.
18. Neprimjerenim i nehumanim odnosom prema tužitelju kao zatvoreniku se njihova resocijalizacija sasvim sigurno neće postići.
19. Polazeći od navedenog, a kako je pobijanom presudom, suprotno postojećoj sudskoj praksi, drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o nepostojanju odgovornosti tužene za naknadu štete tužitelju zbog povrede prava osobnosti, a zbog smještaja u Kaznionici u P. i u Z. ( R.) koji je neprimjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, propustio ocijeniti ostale žalbene navode, koji se tiču visine dosuđene naknade štete tužiteljima, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
20. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
