REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2200/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. F., odvjetnik u V., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. Č., odvjetnica u Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1229/2021-2 od 7. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-503/2019-40 od 23. srpnja 2021., u sjednici održanoj 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-1229/2021-2 od 7. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-503/2019-40 od 23. srpnja 2021., pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti podnošenje revizije radi pet pravnih pitanja.
2.1. Kao razloge zbog kojih prvo, drugo i treće pitanje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka revizijskog suda i na odluke Suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama. U odnosu na četvrto i peto postavljeno pitanje predlagatelj nije naveo niti jednu odluku kao razlog važnosti.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
6. U odnosu na prva dva postavljena pitanja osporena presuda je utemeljena na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., kao i na shvaćanjima koja su u skladu sa već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda (izraženom primjerice u revizijskim odlukama: Rev-2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020., Revd-221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd-479/2020-2 od 10. ožujka 2020., Revd-2469/2020-2 od 22. rujna 2020. i dr.). Stoga, ta pitanja nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. U odnosu na treće pitanje tuženik je naveo da je pitanje važno zato što je o tom pitanju zauzeo shvaćanje Europski sud u presudi broj C-470/93 od 6. srpnja 1995., a da se pobijana presuda temelji na shvaćanju koje nije u skladu s navedenim shvaćanjem.
7.1. Drugostupanjski sud je ocijenio neutemeljenim tvrdnje tuženika da predmetni ugovor nije potrošački ugovor i da je na tuženiku bio teret dokazivanja da tužitelj nema status potrošača.
7.2. Pobijana drugostupanjska presuda ne odstupa od pravnog shvaćanje revizijskog suda zauzetog u odluci broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. koje glasi: „Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.“
7.3. U presudi Europskog suda broj C-470/93 od 6. srpnja 1995., odlomak 24, donesenoj u predmetu Verein gegen Unwesen in Handel und Gewerbe Koeln eV and Mars GmbH, a na koju tuženik ukazuje u prijedlogu, sud nije iznio nikakvo pravno shvaćanje o tome tko se smatra potrošačem i na kome je teret dokaza o tome da je neka fizička osoba potrošač, niti u drugim presudama na koje je općenito ukazao tuženik. U tim presudama je riječ o shvaćanju kako će se cijeniti pažnja razumno pažljivog potrošača.
7.4. Treće pitanje, stoga, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. U odnosu na četvrto i peto pitanje tuženik nije naznačio razloge važnosti tih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa u odnosu na ta pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
