REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

SUD

U

POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:6.P-

195/2020-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. D., P., OIB: …, zastupane po punomoćniku odvjetniku V. G., Požega protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Odvjetničkom društvu P. & P., Z., radi utvrđenja i isplate ,v.p.s. 18.558,81 kn, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 26. travnja 2022. godine u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tuženika, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj …, koji je tužiteljica I. D., P., zaključila sa tuženikom, Z. b. d.d. Z., dana, 20.10.2007 godine, koja glasi: „Članak 1. Kreditor odobrava i stavlja Korisniku kredita na raspolaganje kredit, u kunskoj protuvrijednosti od 16.622,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom.“

II Nalaže se tuženiku, Z. b. d.d. Z., da tužiteljici I. D., P., isplati iznos od 18.558,81 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 8 postotnih poena, tekućom do 31. srpnja 2015. godine, a od 1.kolovoza 2015. godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godinedana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 39,80 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.01.2008 godine, do isplate -za iznos od 32,97 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.02.2008 godine, do isplate -za iznos od 72,26 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.03.2008 godine, do isplate -za iznos od 63,73 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.04.2008 godine, do isplate -za iznos od 18,04 kuna sa z.z. kamatom počevši od 08.05.2008 godine, do isplate -za iznos od 33,67 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.06.2008 godine, do isplate Poslovni broj:6.P-

195/2020-18

-za iznos od 19,41 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.07.2008 godine, do isplate -za iznos od 16,39 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.08.2008 godine, do isplate -za iznos od 15,87 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.09.2008 godine, do isplate -za iznos od 125,95 kuna sa z.z. kamatom počevši od 23.10.2008 godine, do isplate -za iznos od 125,96 kuna sa z.z. kamatom počevši od 23.10.2008 godine, do isplate -za iznos od 56,61 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.12.2008 godine, do isplate -za iznos od 184,34 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.01.2009 godine, do isplate -za iznos od 185,67 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.02.2009 godine, do isplate -za iznos od 187,72 kuna sa z.z. kamatom počevši od 02.03.2009 godine, do isplate -za iznos od 171,26 kuna sa z.z. kamatom počevši od 01.04.2009 godine, do isplate -za iznos od 154,56 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.05.2009 godine, do isplate -za iznos od 137,63 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.06.2009 godine, do isplate -za iznos od 140,58 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.07.2009 godine, do isplate -za iznos od 126,48 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.08.2009 godine, do isplate -za iznos od 144,45 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.09.2009 godine, do isplate -za iznos od 124,49 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.10.2009 godine, do isplate -za iznos od 131,52 kuna sa z.z. kamatom počevši od 09.11.2009 godine, do isplate -za iznos od 134,77 kuna sa z.z. kamatom počevši od 09.12.2009 godine, do isplate -za iznos od 171,59 kuna sa z.z. kamatom počevši od 12.01.2001 godine, do isplate -za iznos od 183,86 kuna sa z.z. kamatom počevši od 02.02.2010 godine, do isplate -za iznos od 182,32 kuna sa z.z. kamatom počevši od 10.03.2010 godine, do isplate -za iznos od 217,94 kuna sa z.z. kamatom počevši od 08.04.2010 godine, do isplate -za iznos od 210,62 kuna sa z.z. kamatom počevši od 03.05.2010 godine, do isplate -za iznos od 236,28 kuna sa z.z. kamatom počevši od 04.06.2010 godine, do isplate -za iznos od 307,16 kuna sa z.z. kamatom počevši od 15.07.2010 godine, do isplate -za iznos od 276,55 kuna sa z.z. kamatom počevši od 06.08.2010 godine, do isplate -za iznos od 376,92 kuna sa z.z. kamatom počevši od 07.09.2010 godine, do isplate -za iznos od 340,70 kuna sa z.z. kamatom počevši od 07.10.2010 godine, do isplate -za iznos od 360,70 kuna sa z.z. kamatom počevši od 12.11.2010 godine, do isplate -za iznos od 400,31 kuna sa z.z. kamatom počevši od 02.12.2010 godine, do isplate -za iznos od 467,37 kuna sa z.z. kamatom počevši od 05.01.2011 godine, do isplate -za iznos od 431,83 kuna sa z.z. kamatom počevši od 07.02.2011 godine, do isplate -za iznos od 444,44 kuna sa z.z. kamatom počevši od 01.03.2011 godine, do isplate -za iznos od 393,36 kuna sa z.z. kamatom počevši od 05.04.2011 godine, do isplate -za iznos od 464,08 kuna sa z.z. kamatom počevši od 10.05.2011 godine, do isplate -za iznos od 565,05 kuna sa z.z. kamatom počevši od 14.06.2011 godine, do isplate -za iznos od 552,46 kuna sa z.z. kamatom počevši od 01.07.2011 godine, do isplate -za iznos od 754,41 kuna sa z.z. kamatom počevši od 06.08.2011 godine, do isplate -za iznos od 622,52 kuna sa z.z. kamatom počevši od 31.08.2011 godine, do isplate -za iznos od 569,82 kuna sa z.z. kamatom počevši od 04.10.2011.godine, do isplate -za iznos od 566,20 kuna sa z.z. kamatom počevši od 03.11.2011 godine, do isplate -za iznos od 537,06 kuna sa z.z. kamatom počevši od 09.12.2011 godine, do isplate -za iznos od 575,92 kuna sa z.z. kamatom počevši od 07.01.2012 godine, do isplate -za iznos od 606,83 kuna sa z.z. kamatom počevši od 01.02.2012. godine, do isplate -za iznos od 603,77 kuna sa z.z. kamatom počevši od 03.03.2012.godine, do isplate -za iznos od 583,80 kuna sa z.z. kamatom počevši od 11.04.2012 godine, do isplate -za iznos od 593,98 kuna sa z.z. kamatom počevši od 09.05.2012 godine, do isplate -za iznos od 607,74 kuna sa z.z. kamatom počevši od 01.06.2012 godine, do isplate -za iznos od 596,08 kuna sa z.z. kamatom počevši od 02.07.2012 godine, do isplate -za iznos od 593,50 kuna sa z.z. kamatom počevši od 13.08.2012 godine, do isplate -za iznos od 564,81 kuna sa z.z. kamatom počevši od 12.09.2012 godine, do isplate Poslovni broj:6.P-

195/2020-18

-za iznos od 566,43 kuna sa z.z. kamatom počevši od 01.10.2012 godine, do isplate -za iznos od 588,27 kuna sa z.z. kamatom počevši od 06.11.2012 godine, do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku, Z. b. d.d. Z., da tužiteljici I. D., P., u roku od petnaest (15) dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 9.705,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na taj iznos od 7. lipnja 2022. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I. D. podnijela je tužbu protiv Z. b. d.d. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. Ističe da su stranke zaključile Ugovor o kreditu br. … dana 20.10.2007. godine temeljem kojeg je tužiteljica kod tuženika ishodila kredit u iznosu od 16.622,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate, na rok otplate od pet godina.

1.2. Tužiteljica ističe da je sklopila predmetni ugovor te da je pri tome pristala na Opće akte tuženika, a bez toga, da se sa istima zaista upoznala i razumjela. Smatra da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača koristeći u predmetnom ugovoru o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a jer je u istom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja, te u vrijeme zaključenja ugovora, tuženik nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.3. Tuženik je na takav način postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je navedeno potvrđeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 3.9.2019., poslovni broj Rev-2221/2018-11 gdje je nesporno zaključeno, da su banke, a tako i tuženik, u navedenom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe – ugovaranjem valute uz koji je vezana glavnica CHF (valutna klauzula) a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo.

1.4.Takvim postupanjem, na način kako je to određeno u Glavi 1. i 2. Ugovora o kreditu, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, odnosno konkretni pravni posao jednu ugovornu stranu je doveo do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužiteljice u trenutku zaključenja tog ugovora.

1.5. Tužiteljica ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna te da je oštećena, no da nije u mogućnosti precizirati tužbeni zahtjev jer tuženik ne dostavlja strankama potrebnu dokumentaciju neophodnu za izračun.

Poslovni broj:6.P-

195/2020-18

1.6. Slijedom navedenoga predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbu čl.1. Ugovora o kreditu br. 321196732, da sud naloži tuženiku da dostavi knjigovodstvenu dokumentaciju te da isplati novčani iznos, čija će se visina utvrditi nakon provedbenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu (list br. 20-28) u cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu i izračun te činjenice i razloge kojima tužiteljica obrazlaže svoju tužbu.

2.1. Opovrgava tvrdnje tužiteljice da ista ne raspolaže traženom dokumentacijom jer je tuženik tužiteljici tijekom trajanja ugovorenog odnosa kontinuirano dostavljao sve isprave koje se odnose na obveze tužiteljice iz ugovora o kreditu.

2.2. Navodi da tužiteljica nije dokazala ni jednu od pretpostavki za primjenu odredbe 186b st. 3. ZPP-a kao niti pretpostavke drugih, sadržajno različitih zahtjeva iz odredbe 186b. ZPP. Smatra da tužiteljica nije ovlaštena tražiti da se u manifestacijskoj fazi postupka provodi vještačenje o visini njenog tužbenog zahtjeva jer odredba 186b st. 3. ZPP ima u vidu vještačenje koje se provodi o ispravama koje je tužena strana izbjegavala pa i izbjegla dati te ih u posljedici takvog postupanja tužene strane nema, i postaje nužno vještačenjem ili drugim dokazima rekonstruirati te isprave i podatke. Ne radi se u čl. 186.st. 3. ZPP-a, dakle, o vještačenju kao dokaznom sredstvu kojim bi tužiteljska strana dokazivala visinu svog zahtjeva što dolazi na red u fazi glavne rasprave parničnog postupka.

2.3. Tuženik se protivi naknadnom određivanju tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je, naime, prije podnošenja tužbe imala sve podatke na temelju kojih je mogla potpuno odrediti svoj tužbeni zahtjev, odnosno nije ovlaštena po ZPP tužbeni zahtjev postaviti nakon provedenog vještačenja, u dokaznom stadiju parničnog postupka.

2.4. Tuženik smatra da je kondemnatorni tužbeni zahtjev sasvim neodređen, nepodoban za raspravljanje pa predlaže da ga sud odbaci, podredno odbije.

2.5. Kako iz prometa po kreditu uz tužbu nije vidljivo za pojedine anuitete tko ih je platio, tuženik osporava aktivnu materijalno pravnu legitimaciju tužiteljice. Napominje da je osnovna pretpostavka instituta stjecanja bez osnove ta da stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove stekao bilo kome, već samo onome od kojeg je nešto bez osnove stekao. Dakle samo onaj od kojega je nešto bez osnove stečeno, aktivno je legitimiran zahtijevati povrat.

2.6. Tuženik nadalje osporava tužiteljici svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Ističe da je na tužiteljici teret dokaza o svojstvu potrošača, jer se potrošačka svojstva, a ni svrha ne presumiraju. Ovo posebice zato što je kredit odobren radi adaptacije stana (čl. 6. ugovora o kreditu), a promet po kreditu ne ukazuje na to da su sredstva isplaćena izvoditeljima radova, odnosno tužiteljica nije dokazala da su se sredstva koristila namjenski.

2.7. Smatra da se tužiteljica uzalud poziva na presude iz sporova za kolektivnu zaštitu potrošača, jer su utvrđenja tih presuda samo načelne prirode i odnose se na apstraktnog, prosječnog potrošača, a tužiteljica nije dokazala da je taj.

Poslovni broj:6.P-

195/2020-18

2.8. Što se tiče same valutne klauzule, navodi da je korisnica kredita bila upoznata s valutnim rizikom što je jasno navedeno u članku 1. Ugovora te čl. 23. P) Ugovora u kojem je navedeno, neposredno prije potpisa tužiteljice, da je upoznata s vraćanjem obveza iz kredita uz valutnu klauzulu te je izrijekom prihvatila tečajni rizik. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom.

2.9. Tuženik nije znao niti mogao/morao znati za rast tečaja CHF. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti“ tečaj kune prema EUR, tako i Švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (izvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF. Prema tome, činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes švicarske centralne banke za stabilnost navedene valute. Tuženik, ne samo da nije znao, nego nije imao niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF- a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke.

2.10. Tuženik tvrdi da je banka prilikom sklapanja Ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacije. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati. Iz svega navedenog da proizlazi kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja, dapače, kako je banka imala razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te kako je banka tužiteljicu u samom ugovoru upozorila na valutni rizik. Tuženik ističe da se od banke ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja, te da tužiteljica nema u vidu recentnu praksu Suda Europske Unije izraženu u odluci Andriciuc (C-186/16).

2.11. Tuženik smatra odlučnom činjenicu u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužiteljica nije ničime dokazala da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF,odnosno da je sasvim jasno da banka nije propustila korisniku kredita pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13.

2.12. Konačno, tuženik ističe i prigovor zastare na sve iznose koji dospijevaju prije 28. srpnja 2015.

3. Neprijeporno je da su stranke sklopile ugovor o namjenskom kreditu 20.10.2007. prema kojem ugovoru je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 16.622,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

Poslovni broj:6.P-

195/2020-18

4. Prijeporna je aktivna legitimacija tužiteljice, osnov i visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja i svojstvo potrošača.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 20.10.2007., promet po kreditu (list br. 13-17), u nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka B. B. od 16.1.2022. (list br. 119-134), te je saslušao svjedoka K. P. (list br. 108).

6. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

7. Po ocjeni suda, predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor. Naime tužiteljica je u trenutku sklapanja ugovora imala status potrošača jer je isti zaključila kao fizička osoba u svrhu adaptacije stana. Iz samog ugovora proizlazi da je isti sklopljen izvan profesionalne djelatnosti tužiteljice s ciljem zadovoljenja vlastite (privatne) potrebe tužiteljice koja se ogleda u korištenju sredstava kredita za adaptacju stana.Sukladno čl.23E) ugovora tuženik je imao pravo kontrolirari namjensko korištenje kredita te je neosnovan prigovor tuženika da tužiteljica nije dokazala da je sredstva koristila namjenski

8. Što se tiče prigovora u odnosu na ispunjenje pretpostavki za podnošenje stupnjevite tužbe te da je točka II tužbenog zahtjeva neodređena odnosno da tužiteljica ne može postaviti visinu tužbenog zahtjeva nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja, sud isti prigovor drži neosnovanim.

8.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o prosječnom potrošaču te je razumljivo da tužiteljica nije mogla znati da će joj u svezi predmetnog kredita u budućnosti biti potrebna dokumentacija za podnošenje tužbe te je logično da tu dokumentaciju nije niti čuvala.

8.2. Osim navedenoga, tužiteljica ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem da bi bez financijsko-knjigovodstvenog vještačenja izračunala razliku iznosa po osnovi valutne klauzule tako da je jedino mogla na navedeni način i postaviti tužbeni zahtjev, a tužiteljica je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 26.1. 2022.(list br. 139), potražujući iznos od 18.558,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznose pobliže opisane u izreci presude.

8.3. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva imajući u vidu Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2018., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe Poslovni broj:6.P-

195/2020-18

na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

9.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

9.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

10. Uvidom u navedeni Ugovor o namjenskom kreditu od 20.10.2007. utvrđeno je da je prema čl. 1. Ugovora kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita, kredit za adaptaciju stana u kunskoj protuvrijednosti od 16.622,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezao navedeni kredit vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama na način utvrđen ugovorom.

11. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu to je dakle ništava odredba čl.1. predmetnog Ugovora u kojem članku je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

11.1. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne Poslovni broj:6.P-

195/2020-18

postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

11.2. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na utvrđenje ništetnosti članka 1. Ugovora kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, ocjenjujući irelevantnim navode i dokazne prijedloge tuženika o neosnovanosti takvog zahtjeva, kao i iskaz svjedokinje K. P..

12. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a.

12.1. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a ( „Narodne novine“ 35/05,41/08,125/11,78/15) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

12.2 Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka B. B. koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužiteljica sukladno istom i specificirala određeni tužbeni zahtjev.

12.3. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka od 16. siječnja 2022. (list br. 119-134) proizlazi da razlika više plaćenog zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune tijekom otplate kredita, uz isključenje utjecaja razlike obračunskih i plaćenih anuiteta zbog povećanja redovne kamatne stope, iznosi 18.558,81 kuna.

12.4. Prihvaćajući u cijelosti nalaz vještaka sud je utvrdio da je tužiteljica na ime razlike više plaćene glavnice kredita zbog povećanja tečaja (ništetne odredbe) platila više iznos od 18.558,81 kuna te je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu, odlučivši kao pod točkom II izreke presude.

13. Prigovor zastare nije osnovan.

13.1. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 14. lipnja 2018.), zbog čega zastara nije nastupila. Rok zastare dakle počinje teći od 14. lipnja 2018. godine, a kako je predmetna tužba podnesena 28. srpnja 2020. godine, to prigovor zastare nije osnovan.

14. Prigovor aktivne legitimacije je također neosnovan, jer nije odlučno tko je uplatitelj pojedinih rata, nego tko je obveznik odnosno sudionik ugovornog odnosa. Kako je upravo tužiteljica korisnica kredita to je ista aktivno legitimirana za podnošenje tužbe koja se temelji na potraživanjima proizašlim iz ugovornog odnosa stranaka.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. ZPP-a, a sud je tužiteljici priznao na ime troškova parničnog postupka iznos od 9.705,00 kuna. Sud je priznao nagradu za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu (12.4.2021.) u iznosu od 500,00 kuna, nagradu za zastupanje na

Poslovni broj:6.P-

195/2020-18

glavnoj raspravi od 27.10.2021. u iznosu od 1.000,00 kuna, nagradu za sastav podneska u iznosu od 27. siječnja 2022. godine u iznosu od 1.000,00 kuna i nagradu za zastupanje na ročištu od 26. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna.

15.1. Ukupno je na ime zastupanja priznat iznos od 5.625,00 kuna u koji iznos je uključen i PDV.

15.2. Nadalje, priznat je trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.080,00 kuna, tako da ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka iznose 9.705,00 kuna.

15.2. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 7. lipnja 2022.

S u d a c:

Snježana Polgar, v.r.

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. V. G., odvjetnik iz P.

2.

OD

P.

&

P.,

iz

Z.