REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEK

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 6 Us I-118/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja l. P. iz B. Đ., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. M., odvjetnica u D. M., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., kojeg zastupa D. K., službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 7. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/425, URBROJ: 512- 2501-21-2 od 22. prosinca 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21-01/425, URBROJ: 512-2501-21-2 od 22. prosinca 2021., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I 561-01/21-01/1799, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 19. studenoga 2021., kojim rješenjem je odbijen zahtjev I. P. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, za razdoblje od 30. srpnja 1991 - 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da su pred prvostupanjskim tijelom saslušani predloženi svjedoci Ž. R. i B. Z., koji su potvrdili navode tužitelja, odnosno potvrdili su da je tužitelj obnašao dužnost vojnika sa zadaćom dežuranja na punktovima i patroliranja kroz selo, te da je isti sudjelovao u borbenom djelovanju oslobađanja vojnog poligona "Malo nabrđe", pri čemu prvostupanjsko tijelo navodi da tužitelj nije priložio relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovanosti zahtjeva, već da svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka od kojih ni jedan nije evidentiran na popisu pripadnika NZ, koji je pohranjen u arhivi Područnog odsjeka za poslove obrane O. u Đ. Ističe da je saslušani svjedok Ž. R. bio pripadnik Narodne zaštite mjesnog odbora, odnosno zapovjednik, što je razvidno iz Popisa pripadnika Narodne zaštite mjesnog odbora B. Đ., gdje je isti naveden pod rednim brojem 34, a na prvoj stranici popisa označen je pod brojem 1. zapovjednik – Ž. R. Ističe da je svjedok B. Z. također bio pripadnik odreda Narodne zaštite u mjesnom odboru B. Đ., što je razvidno iz Popisa pripadnika pod rednim brojem 36. Obzirom da je sin tužitelja I. P. u to vrijeme bio maloljetan, a kao takvog su ga morali, po naredbi predsjednika F. T., izbrisati s popisa, tužitelj smatra da je moglo doći do pogreške, na način da je izbrisan i tužitelj, uzimajući u obzir sličnost imena. Smatra da je njegovo sudjelovanje u osvajanju vojnog poligona "Malo nabrđe", predstavljalo borbeno djelovanje, te ističe da u navedenom događaju, uz sudjelovanje pričuvne policije, zarobljena 3 tenka, 7 transportera i 102 vojnika JNA. Smatra da je u upravnom postupku valjalo saslušati i druge predložene svjedoke odnosno D. S., F. P. i F. V. Slijedom navedenoga smatra da je tužitelju trebalo priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika te predmet vrati na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane zakonske uvjete za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u spornom razdoblju. Naime, aktivnosti koje tužitelj sam navodi (koje potvrđuju i svjedoci) poput držanja straža i ophodnja po mjestu te punjenje vreća pijeskom, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru niti djelovanjem u svezi s tim otporom. Smatra da iz izjave tužitelja i izjava svjedoka proizlazi da isti nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. Smatra pogrešnim stav tužitelja kako se aktivnosti kao ophodnje naselja, aktivnosti dežurstva, bez ikakvog borbenog djelovanja prema neprijateljskim snagama može izjednačiti s izravnim pružanjem oružanog otpora agresoru koji su hrvatski branitelji pružali diljem Republike Hrvatske u postrojbama OS RH na ratištu, što je uostalom i pravno shvaćanje zauzeto kod brojnih istovrsnih slučajeva i u praksi Upravnih sudova u Republici Hrvatskoj.

3.2. Tužitelj je 24. svibnja 2022. dostavio podnesak odnosno očitovanje na navode iz odgovora na tužbu u kojemu je ponovio tužbene navode u smislu da su saslušani svjedoci izjavili da je tužitelj obnašao dužnost vojnika sa zadaćom dežuranja na punktovima i patroliranja kroz selo, da je bio u borbenoj pripravnosti, da je bio naoružan i da je zadužio pušku M-48, te da je sudjelovao s vatrenim oružjem u preuzimanju odnosno u osvajanju vojnog poligona „Malo nabrđe“. Također ponavlja tužbeni navod da su svjedoci Ž. R. kao i B. Z. bili pripadnici odreda Narodne zaštite u Mjesnom odboru B. Đ. što je vidljivo iz popisa pripadnika (broj 34 Ž. R. – zapovjednik, te redni broj 36 B. Z. - pripadnik odreda Narodne zaštite.).

4. 1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je dana 31. svibnja 2022. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje u ovoj upravnoj stvari, primjenom članka 6. i 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS).

4.2. Na navedenoj raspravi sud je primjenom odredbe članka 33. stavak 5. ZUS-a u svezi odredbe članka 292. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991 – 70/2019) odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog saslušanja tužitelja u svojstvu svjedoka, kao i svjedoka Ž. R. iz B. Đ., D. S. iz B. Đ., F. P. iz B. Đ., F. V. iz B. Đ., jer izvođenje istih ne bi utjecalo na drugačije rješavanje ove upravne stvari, primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, koje razloge će sud iznijeti i naknadno u obrazloženju ove presude.

4.3. Na u navedenoj raspravi opunomoćenica tužitelja zatražila je naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnio Područnom odsjeku za poslove obrane O. 2, te je tužitelj zahtjev uredio tijekom davanja izjave na zapisnik prvostupanjskom tijelu 15. listopada 2021., te zatražio priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po traženoj osnovi u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

7.1. Iz uvida u službene evidencije proizlazi da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove niti za jedno razdoblje Domovinskog rata.

7.2. Iz izvršenog uvida u popis pripadnika Narodne zaštite MZ B. Đ. utvrđeno je da tužitelj nije evidentiran na navedenom popisu.

7.3. Izvršenim uvidom u vojne evidencije utvrđeno je da je tužitelj imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.

7.4. Tužitelj je u izjavi danoj na zapisnik Područnog Odsjeka za poslove obrane O. 2, 15. listopada 2021., izjavio da je bio pripadnik Narodne zaštite B. Đ. od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; da su njegove zadaće bile ophodnje oko sela te stražarenje na punktovima oko sela, što je mogao obavljati jer je bio samostalni poljoprivrednik; Tužitelj je izjavio da je bio zadužen puškom M-48 (o čemu ne postoji dokaz o zaduživanju), te da je (uz sudjelovanje rezervnog sastava policije) naoružani odred Narodne zaštite pri MZ B. Đ. sudjelovao u akciji oslobađanja vojnog poligona tzv. „Malog Nabrđa“, što smatra borbenim djelovanjem. Tužitelj je naveo da je zapovjednik bio Ž. R. Smatra da je ispušten s popisa pripadnika budući su brisali njegovog maloljetnog sina I. pa da je došlo do pogreške u smislu brisanja i tužitelja. Tužitelj je naveo i da je njegovo mjesto bilo okruženo selima sa (većinskim) srpskim stanovništvom P. i Č. i da su graničili s vojnim objektom.

7.5. U postupku su također ispitani svjedoci Ž. R. i B. Z., na zapisnik Područnog Odsjeka za poslove obrane O. 2, 15. listopada 2021., a njihove pisane izjave priložene su spisu predmeta. Navedeni svjedoci suglasno potvrđuju navode tužitelja vezane za razdoblje pripadnosti NZ MZ B. Đ.

7.6. Iz iskaza svjedoka Ž. R. nadalje proizlazi da je isti bio sudionik od dana osnivanja naoružanog odreda NZ MZ B. Đ. i to na dužnosti zapovjednika odreda s zadaćom organiziranja NZ, naoružavanja pripadnika odreda i drugim aktivnostima odreda NZ. Svjedok smatra da je tužitelj također bio pripadnik odreda NZ MZ B. Đ. u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., gdje je obnašao dužnost vojnika s zadaćom dežuranja na punktovima i patroliranja kroz selo, odnosno poznato mu je da je sudjelovao u oslobađanju vojnog poligona „Malo nabrđe". Svjedoku nije poznato zbog kojeg razloga je l. P., kao i njegov sin I. ispušten s popisa pripadnika NZ MZ B. Đ., ali potvrđuje da su obojica bili pripadnici odreda NZ B. Đ. Svjedok je izjavio da (više) ne posjeduje rasporede straža, dežurstava i oružje koje je imao kod sebe, jer je iste spalio prije 10-tak godina iz razloga što je glavne stvari već tada bio predao u Ured za obranu Đ.

7.7. Iz iskaza svjedoka B. Z. proizlazi da je od osnivanja pa do raspuštanja naoružanog odreda NZ MZ B. Đ. bio pripadnik istog, a u odnosu na tužitelja smatra da je bio pripadnik odreda u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i da je dežurao na punktovima i sudjelovao u svim drugim aktivnostima odreda (stražarenje, patroliranje i dr.) odnosno da je sudjelovao i u oslobađanju vojnog poligona „Malog nabrđa" te da je prilikom obavljanja tih aktivnosti koristio zaduženu pušku M-48. Svjedoku nije poznato zašto je tužitelj ispušten s popisa pripadnika NZ B. Đ.

7.8. Prvostupanjsko tijelo navodi da tužitelj nije priložio niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovanosti podnesenog zahtjeva, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka od kojih nijedan nije evidentiran na popisu pripadnika NZ, koji je pohranjen u arhivi Područnog odsjeka za poslove obrane O. 2 u Đ.

7.9. Tužitelj je u spis upravnog spora priložio popis pripadnika Narodne zaštite mjesnog odbora B. Đ. iz kojega proizlazi da je zapovjednik bio Ž. R. koji se nalazi na rednom mjestu broj 1 Popisa pripadnika dobrovoljačkog odreda iz Mjesne zajednice B. Đ. ali bez naznake vremena sudjelovanja te se nalazi na rednom mjestu broj 34 Popisa pripadnika Narodne zaštite B. Đ. također bez naznake vremena ili načina sudjelovanja. Svjedok Budimir Zarić nalazi se na mjestu 36. navedenog Popisa pripadnika Narodne zaštite Đ. B. također bez naznake vremena ili načina sudjelovanja.

7.10. Također, iz dopisa Područnog Odsjeka za poslove obrane O. 2 od 20. listopada 2021. proizlazi da su saslušani svjedoci zapovjednik Ž. R. i pripadnik Narodne zaštite B. Z. evidentirani na (službenom) popisu pripadnika Narodne zaštite B. Đ.

7.11. Stoga je pogrešan navod prvostupanjskog tijela da navedeni svjedoci nisu bili pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite.

7.12. Međutim, suprotno shvaćanju tužitelja predmetna okolnost ne predstavlja odlučnu činjenicu uslijed koje je zahtjev tužitelja odbijen.

7.13. Suprotno shvaćanju tužitelja da je u upravnom postupku (i upravnom sporu) valjalo ispitati i svjedoke D. S. iz B. Đ., F. P. iz B. Đ. i F. V. iz B. Đ., valja istaknuti da odredba članka 33. stavak 1. ZUS-a propisuje da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, dok je odredbom članka 33. stavak 3. ZUS-a propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. U odnosu na dokazivanje u upravnom postupku odredba članka 48. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 – dalje: ZUP) propisuje da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.

7.14. Iz ukupno provedenih dokaza proizlazi da tužitelj u predmetnom razdoblju nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama i izravnom oružanom otporu odnosno da nije djelovao u izravnoj vezi s tim otporom, u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19., 84/21. - dalje: Zakon), odnosno narav sudjelovanja tužitelja ne odgovara sadržaju i smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona, kako to tuženik iscrpno navodi u odgovoru na tužbu.

8. 1. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

8.2. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

10. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11.1. Iz ukupnosti provedenih dokaza i ocjene vjerodostojnosti istih u upravnom postupku kao i upravnom sporu proizlazi dokazanim na razini vjerojatnosti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ B. Đ. u vremenskom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11.2. Slijedom navedenog na temelju postojećih materijalnih dokaza koji uživaju presumpciju istinitosti, kao i na temelju uzetih izjava svjedoka odnosno tužitelja, proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. izvršavao zadaće unutar okvira djelovanja nenaoružanih pripadnika Narodne zaštite, odnosno tužitelj nije sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona, te ne proizlazi da je tužitelj bio izravno angažiran kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

11.3. Odredba članka 9. stavak 2. ZUP-a propisuje koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11.4. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

12. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

13. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim.

14. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

15.1. Sud ocjenjuje da je u provedenom (prvostupanjskom) postupku bilo nedostatka u smislu pogrešnog navođenja da ispitani svjedoci nisu bili pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite B. Đ., koji nedostatak, iz prethodno obrazloženih razloga primjene članka 3. stavak 2. Zakona nije utjecao na rješavanje predmeta postupka.

15. 2. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno (u pogledu odlučne činjenice) utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 2. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u toč. I. izreke ove presude.

16. 1. Naknadu troška u ovom upravnom sporu zatražio je tužitelj u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn i to za trošak sastava tužbe (u iznosu od 2.500,00 kn), trošak sastava obrazloženog podneska od 23. svibnja 2022. (u iznosu od 2.500,00 kn) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj 31. svibnja 2022. (u iznosu od 2.500,00 kn), sukladno Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

16.2. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Osijeku 7. lipnja 2022.

Sutkinja

Blanka Sajter v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.