Broj: Ppž-11186/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Snježane Oset i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.U., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenog T.U. podnesenoj po njegovoj braniteljici I.Š., odvjetnici iz S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj Pp-10443/2021 od 22. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T.U. i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okrivljeni T.U. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj Pp-10443/2021 od 22. rujna 2021., okrivljeni T.U. proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna, u koju se, temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme lišenja slobode dana 17. i 18. rujna 2021., kao 600,00 kuna kazne, tako da mu za platiti preostaje 6.400,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine navedene novčane kazne. Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti paušalni iznos od 200,00 kuna.
2. Protiv te presude, okrivljeni T.U. je po svojoj braniteljici I.Š., odvjetnici iz S., podnio pravodobnu žalbu, pobijajući prvostupanjsku presudu po svim zakonom dopuštenim osnovama. Zaključno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno podredno preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ga od optužbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno tek paušalno iznesenom žalbenom navodu, ovaj sud ne pronalazi da bi pobijana presuda bila manjkava u smislu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, te je istu moguće ispitati.
6. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog T.U., analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitane žrtve D.U., analizom i ocjenom njihova suočenja, te analizom i ocjenom materijalne dokumentacije priležeće spisu. Detaljna analiza i ocjena navedenog nalazi se u obrazloženju pobijane odluke, kao i odluka o krivnji, te se žalitelj upućuje upravo na valjano i argumentirano obrazloženje.
7. Žalbeni navodi predstavljaju sve već iznijete navode pred prvostupanjskim sudom, na koje se prvostupanjski sud očitovao u obrazloženju pobijane odluke koje je u cijelosti sačinjeno sukladno imperativnoj odredbi članka 185. stavak 7. Prekršajnog zakona, koja propisuje de će sud u obrazloženju presude iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će izložiti: nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku, zašto nije neposredno ispitan svjedok ili vještak, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebice pri utvrđivanju postoji li prekršaj i krivnja okrivljenika, o primjeni određenih odredaba Prekršajnog zakona i posebnog propisa o prekršaju na okrivljenika i njegovo djelo.
Stoga ovaj sud žalitelju tek može ponoviti da je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka, prethodno neposredno opažajući, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno ocijenio provedene dokaze, te žalbenim navodima takva ocjena nije dovedena u pitanje.
U odnosu na u žalbi iznesen prijedlog za ispitivanjem djeteta L.U. u svojstvu svjedoka, žalitelju se ukazuje na odredbu članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona koja propisuje da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao. Takav dokazni prijedlog okrivljenik u tijeku prvostupanjskog postupka u kojemu je sudjelovao nije dao (zapisnik od 18. rujna 2021.).
Pitanje uznemirenosti žrtve koje okrivljenik žalbenim navodima dovodi u pitanje, upravo suprotno žalbenim navodima, utvrđeno je u dokaznom postupku kroz iskaz žrtve. Uznemirenost žrtve kao konstitutivni element prekršaja utvrđuje sud kroz dokazni postupak, a njegovo postojanje odnosno nepostojanje nije ovisno o okrivljenikovom osobnom dojmu da li je netko u nekoj situaciji mogao biti uznemiren ili ne.
U smislu posljednje navedenog, žalitelju se ukazuje da, također suprotno u žalbi iznesenom, iz činjeničnog opisa pobijane presude proizlaze sva obilježja prekršaja psihičkog nasilja iz materijalne odredbe članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ali i fizičkog nasilja opisanog materijalnom odredbom članka 10. točka 1. istog Zakona, koja upravo suprotno okrivljenikovom stavu, opisuje primjenu fizičke sile uslijed koje nisu nastupile tjelesne ozljede.
Zaključno, žalbeni navodi o postojanju eventualnih obiteljskih razmirica, ali ne i obilježja prekršaja nasilja u obitelji, a sve u skladu sa stvarnom svrhom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, predstavlja tek njegov osobni dojam o dopustivim razmjerima protupravnog postupanja unutar bračne zajednice, međutim, ne postoji tolerancija naspram ponašanja kojima se na bilo koji način ugrožava stabilnost i integritet, bilo duševni bilo tjelesni, druge osobe, pa i one obuhvaćene katalogom osoba iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
8. Stoga, po ocjeni ovog suda nema mjesta dvojbi glede odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio, izveo pravilan i nedvojben zaključak o tome da je okrivljeni T.U. radnjama opisanim u činjeničnom opisu pobijane presude ostvario obilježja prekršaja nasilja u obitelji iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za što je i proglašen krivim, te kažnjen.
9. U odnosu na odluku o sankciji, ovaj sud, razmotrivši odluku o kazni, prihvaća sve okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir na strani žalitelja.
Izrekavši okrivljeniku novčanu kaznu kao blažu, budući Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji za to djelo predviđa i kaznu zatvora, i to u iznosu od 7.000,00 kuna, što predstavlja donju granicu zakonskog okvira, prvostupanjski sud cijenio je na strani okrivljenika sve okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i visine kazne, te primijenio mjeru i vrstu kazne za koju smatra da je primjerena okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Ovdje prvenstveno valja istaknuti da je prvostupanjski sud značajno cijenio olakotnu okolnost u vidu dosadašnje neosuđivanosti na koju okrivljenik višekratno u žalbi ukazuje, dok s druge strane okolnosti počinjenja prekršaja, iskazana upornost, a potom i nekritičnost prema vlastitom ponašanju (obrana okrivljenika od 18. rujna 2021.) zahtijevaju strogo kažnjavanje i nema uvjeta za izricanjem kazne ispod one izrečene po prvostupanjskom sudu. Imajući u vidu sve navedeno u odnosu na sankciju, za očekivati je da će se upravo ovako izrečenom kaznom ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32.
Prekršajnog zakona.
10.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota okrivljenom T.U. određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te ocjenu ovoga suda da takvim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Split i tužitelja.
