REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 12/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika G. U. i drugih zbog kaznenog djela iz Glave 21., Zakonika Sjedinjenih Američkih Država (dalje: SAD), Odjeljak 952(a), 959 (a), 959(d), 960(a), 960 (b)(1)(A), i 963; i Glave 18., Zakonika SAD-a, Odjeljak 3238 2) Glave 21, Zakonika SAD-a, Odjeljak 959 (a), 959 (d), 960 (a), 960(b)(1)(A), i 963; i Glave 18, Zakonika SAD-a, Odjeljak 2. i 3238, odlučujući o žalbama izručenika G. U. i izručenika G. F. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 28. ožujka 2022. broj Kv I-317/2021., u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbijaju se kao neosnovane žalbe izručenika G. U. i izručenika G. F.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, pod točkom I. izreke je, na temelju članka 56. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04.; dalje: ZOMP), utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika G. U. i izručenika G. F. Sjedinjenim Američkim Državama, radi vođenja kaznenog postupka pred Okružnim sudom Sjedinjenih Američkih Država, u Južnom okrugu New Yorka, po potvrđenoj optužnici od 8. travnja 2021., broj 21 MAG 3831 (UA), zbog kaznenih djela urote u uvozu heroina u Sjedinjene Američke Države, što predstavlja prekršaj iz Glave 21., Zakona SAD-a, članci 952(a), 959 (a), 959(d), 960(a), 960 (b)(1)(A) i 96; i Glave 18., Zakona, točka 3238 te distribuiranja heroina koji je uvezen u Sjedinjene Američke Države i za pomoć i podršku istog, što predstavlja prekršaj iz Glave 21, Zakona SAD-a, članci 959 (a), 959 (d), 960 (a), 960(b)(1)(A) i 963 te Glave 18, Zakona SAD-a, odjeljci 2. i 3238. Pod točkom II. izreke je, na temelju članka 37. stavka 1. ZOMP, utvrđeno da
I Kž 12/2022-4
će se izručenje dopustiti pod uvjetom da država moliteljica izručenike G. U. i G. F. ne progoni ili ne kazni ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije uhićenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje, ne ograničava u njihovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem i ne izvede pred izvanredni sud.
2. Protiv tog je rješenja žalbu podnio izručenik G. U. po branitelju R. B., odvjetniku u P., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavci 2. i 3. ZKP/08.). Žalbom se predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalbu protiv rješenja podnio je i izručenik G. F. i to osobno i po branitelju M. M., odvjetniku iz P. U osobnoj žalbi nisu navedene žalbene osnove, dok je žalba branitelja podnesena zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u obje žalbe predloženo je ukidanje pobijanog rješenja i upućivanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) i člankom 81. ZOMP, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe izručenika G. U. i izručenika G. F. nisu osnovane.
5.1. Protivno žalbenim navodima izručenika G. U. i izručenika G. F., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u pobijanom rješenju da su ispunjenje sve zakonske pretpostavke za njihovo izručenje Sjedinjenim Američkim Državama, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela urote u uvozu heroina u Sjedinjene Američke Države, što predstavlja prekršaj iz Glave 21., Zakona SAD-a, članci 952(a), 959 (a), 959(d), 960(a), 960 (b)(1)(A) i 96; i Glave 18., Zakon, točka 3238 te distribuiranja heroina koji je uvezen u Sjedinjene Američke Države i za pomoć i podršku istog, što predstavlja prekršaj iz Glave 21, Zakona SAD-a, članci 959 (a), 959 (d), 960 (a), 960(b)(1)(A) i 963 te Glave 18, Zakona SAD-a, odjeljci 2. i 3238 te da nema zapreka za izručenje oba izručenika sukladno člancima 12., 13., 34. stavku 2. i članku 35. ZOMP, kao i da je zamolba u svemu sastavljena sukladno članku 43. ZOMP jer su istoj priloženi svi potrebni dokumenti, kako u izvorniku, tako i u ovjerenom prijevodu. Prvostupanjski je sud za takvo svoje utvrđenje dao u svemu jasne i valjane razloge bez proturječja, bilo međusobnog, bilo s ispravama u spisu predmeta, a takvo obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5.2. Pritom na utvrđenje prvostupanjskog suda nisu ni na koji način od utjecaja žalbeni navodi izručenika G. U. da je iz zapisnika s ročišta od 20. svibnja 2021.
I Kž 12/2022-4
vidljivo da se taj izručenik nije osobno i izričito očitovao o načelu specijalnosti, nego se je o toj okolnosti umjesto njega očitovao njegov branitelj. Naime, izručenikov branitelj se nije odrekao primjene načela specijalnosti pa njegovo očitovanje nije naštetilo izručenikovom položaju u ovom postupku izručenja, kao što nije niti od utjecaja na pravilnost i zakonitost ovog rješenja. Da se izručenik koji je bio nazočan spomenutom ročištu želio drugačije očitovati, imao je za to mogućnost.
6. Također se neosnovano u obje žalbe upire i na okolnost da je u izreci pobijanog rješenja navedeno da se postupak protiv izručenika G. U. i izručenika G. F. u Sjedinjenim Američkom Državama vodi na temelju potvrđene optužnice, dok je iz stanja spisa predmeta vidljivo da se radi u tužbi, kako je to navedeno i u dijelu obrazloženja pobijanog rješenja, zbog čega žalitelji smatraju da je u pobijanom rješenju počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Premda su žalitelji u pravu da se u ovoj situaciji doista radi o tužbi, a ne o potvrđenoj optužnici, navedena pogreška u imenovanju akta na temelju kojeg se protiv izručenika u Sjedinjenim Američkim Državama, uz činjenicu da je taj akt pravilno označen (broj 21 MAG 3831 (UA)), također ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
7. Protivno daljnjim vrlo opširnim žalbenim navodima o izostanku razloga u odnosu na dostavljene dokaze za osnovanu sumnju da je djelo za koje se izručenici terete doista i počinjeno, čime se također upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., treba napomenuti da je u rješenju navedeno iz čega proizlazi ovakva osnovana sumnja te su u spisu predmeta priloženi dokazi za postojanje osnovane sumnje, čiju vjerodostojnost sudovi u postupku izručenja nisu ovlašteni preispitivati. Stoga niti ovi žalbeni navodi nisu osnovani.
8. Neosnovano oba žalitelja smatraju i da će, zbog činjenice da je za djela za koja je zatraženo njihovo izručenje, propisana kazna doživotnog zatvora, biti podvrgnuti nečovječnoj i ponižavajućoj kazni, zbog čega da je trebalo provesti test razmjernosti u smislu povrede nederogabilnih prava iz članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.; dalje: Konvencija), ali i ugroze temeljnih prava iz članka 4. i članka 19. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (dalje: Povelja).
8.1. Naime, pojmovi „nečovječno“ i „ponižavajuće“ mogu se odnositi samo na uvjete izdržavanja kazne u zatvoru, a ne i na vrstu kazne. Stoga, s obzirom na činjenicu da za kaznena djela za koja je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenika nije propisana smrtna kazna te da su Sjedinjene Američke Države navele da niti jedna osoba kod njih neće biti podvrgnuta mučenju ili okrutnom, nehumanom ili drugom ponižavajućem postupku ili kazni, kao i da se ti oblici zaštite potvrđuju i u odnosu na izručenika G. U. i izručenika G. F., niti ovi njihovi žalbeni navodi nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
9. Stoga iz svega navedenog, protivno navodima u žalbama izručenika, proizlazi da su ispunjene sve pozitivne pretpostavke za njihovo izručenje propisane odredbama ZOMP te da nije utvrđeno postojanje negativnih pretpostavki iz članka 35. ZOMP,
I Kž 12/2022-4
zbog čega je pravilno prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da su ispunjenje sve zakonske pretpostavke za izručenje izručenika G. U. i izručenika G. F. Sjedinjenim Američkim državama radi vođenja kaznenog postupka, s time da će konačnu odluku o izručenju, sukladno članku 57. ZOMP, donijeti ministar pravosuđa i uprave.
10. Slijedom svega navedenog, a budući da niti jednim žalbenim navodom izručenika G. U. i izručenika G. F. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 7. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
