Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-3787/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz Z., OIB :…, zastupane po punomoćniku K. R., odvjetniku iz J., protiv tužene L. B. D. iz Z., OIB: … zastupane po punomoćniku V. I., odvjetniku iz Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P- 848/2019-57 od 22. listopada 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. lipnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj P-848/2019-57 od 22. listopada 2021. godine.

II Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17. svibnja 2018. zaključen između tužiteljice N. G. iz Z., OIB:…, kao primateljice uzdržavanja i tuženice L. B. D. iz Z., OIB:… kao davatelja uzdržavanja , a koji je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren od strane Javnog bilježnika M. M. dana 17. svibnja 2018. pod posl. brojem Ov-5892/2018.

II. Određuje se na osnovi ove presude brisanje zabilježbe tuženikovih prava iz ugovora o doživotnom uzdržavanju navedenog u točci I. ove presude na nekretninama u vlasništvu tužiteljice i to: kčbr.1420/2 jednokatna stambena poluugrađena zgrada pop.br.21851 u Z. sa 279 m2 upisana u z.k.ul.br.5671 k.o. V. N.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 15.175,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv ove presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe tužene sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud navodi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 7.5.2018. na isti se primjenjuje odredbe Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - NN 35/05,41/08, 125/11, 78/ 15), čl. 579.-585. kojima je reguliran ugovor i raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Na navedeni ugovor se primjenjuju i odredbe ZOO koje se odnose na ugovore i osnovna načela obveznog prava.

7. Uvidom u predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen medu strankama 17.5.2018. utvrđeno je da se istim čl. 2. davatelj uzdržavanja obvezao: a) osigurati sve uvjete za redovan i normalan život u starosti, što uključuje prema potrebama primatelja uzdržavanja osigurati odgovarajuću prehranu, nabavke odjeće i obuće, pružanja adekvatne liječničke i svake druge pomoći u razumnim rokovima posjećivati primatelja uzdržavanja osobno ili putem članova svoje obitelji, b) u slučaju smrti pokopati primatelja uzdržavanja prema mjesnim običajima. Također je utvrđeno da davatelj uzdržavanja, već od ranije s posebnom pažnjom brine o svim životnim potrebama primatelja uzdržavanja i u svemu mu je u pomoći u najtežim životnim trenucima (brine se o životnim potrebama, plaća režije). Iz navedenog je utvrđeno da nije ugovorena zajednica života primateljice i davateljice uzdržavanja. Ipak iz svih provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da su stranke živjele u istoj kući.

8. Uvidom u zk. izvadak i predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju bila nekretnina tužiteljice kčbr.1420/2 jednokatna stambena poluugrađena zgrada pop.br.21851 u Z. sa 279 m2 upisana u z.k.ul.br.5671 k.o. V. N. Uvidom u presliku osobne iskaznice tužene utvrđeno je da je na adresi tužiteljice prijavljena s prebivalištem od 22.3.2018. Uvidom u punomoć tužiteljice dane tuženoj od 17.5.2018. utvrđeno je da je isti dan kad je zaključen predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju tužiteljica ovlastila tuženu da može obavljati konzultacije kod dr. opće prakse, podizati lijekove, umjesto nje podizati mirovinu i sve radnje preko njenog računa u Z. b. te je zastupati u svim pravnim pogledima (sudovi, zdravstvo, pošta).

9. Prvostupanjski sud navodi da je nedvojbeno utvrđeno da je u listopada 2018. došlo do konflikta između stranaka 4.10.2018. kada je tužiteljica hitnom odvezena u V. nakon njihovog međusobnog sukoba. Također je nedvojbeno da je tužiteljica 14.10.2018. nakon drugog sukoba kako verbalnog, tako i fizičkog, tužene sa rođacima tužiteljice odselila iz svoje kuće, jer više nije htjela živjeti u zajedničkom kućanstvu sa tuženom.

10. Do raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, razumno je da dođe ukoliko je suživot ugovorenih strana, odnosno njihovi međusobni odnosi takvi da taj ugovor više nije održiv. Svrha s kojom starije osobe zaključuju ugovor o doživotnom uzdržavanju je da se netko za njih brine u starosti i nemoći, te da taj odnos bude međusobno pun razumijevanja i podrške, jer u protivnom svrha takvog ugovora nije ispunjena. Uostalom tužiteljica je osoba od 61.g., dakle predstoji još niz godina u kojima bi njihov odnos i Ugovor trebao egzistirati.

11. Prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 583. st. 3. ZOO smatrajući da tužena kao davateljica uzdržavanja djelomično nije ispunjavala obveze iz ugovora na način da se nije adekvatno brinula o tužiteljici i njenom liječenju na način kako je ona to tražila, a njezina liječnica smatrala potrebnim, da je tužiteljici onemogućavala izlazak iz kuće zato što joj nije dala primjerak ključa nakon što je isti tužiteljica izgubila, kao što joj je i onemogućavala komunikaciju s rodbinom, a i prihvaća tvrdnje tužiteljice da ju je tužena zlostavljala (polijevanje vodom i udaranje po leđima), pa prvostupanjski sud smatra da su se time ispunili uvjeti za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju uzimajući i u obzir činjenicu da između stranaka već tri godine ne postoji nikakav kontakt, da tužiteljica počam od zadnjeg sukoba u mjesecu listopadu 2018. godine više ne živi u svojoj kući nego se nalazi na skrbi kod rodbine, a tužena je u međuvremenu odselila u Š. i tamo prijavila prebivalište iako povremeno dolazi u kuću tužiteljice.

12. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, pa ovaj sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz prvostupanjske presude.

13. Pritom ovaj sud navodi da je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge zbog čega prihvaća odnosno ne prihvaća iskaze pojedinih svjedoka i stranaka, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, te su ti razlozi u svojoj ukupnosti dali pouzdan temelj za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja, a to je da tužena djelomično jeste, a djelomično nije ispunjavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju. Međutim, kako se radi o bitnim obvezama tužene kao davateljice uzdržavanja za ostvarivanje svrhe takvih ugovora, onda po mišljenju ovog suda su se ispunili uvjeti za raskid ugovora iz čl. 583. st. 3. ZOO.

14. Na navode žalbe valja reći da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev, a tako ni prvostupanjski sud u pobijanoj presudi glede razloga zbog kojih prihvaća kao osnovanim tužbeni zahtjev ne navodi da je ona pod prisilom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju nego je u tijeku postupka prilikom svog saslušanja samo znala to navesti, ali to nije okolnost koja bi bila bitna sa stajališta tražene pravne zaštite.

15. Također, takvi navodi tužiteljice ne dovode u pitanje i vjerodostojnost njezinog iskaza jer na vjerodostojnost njezinog iskaza iskazuju iskazi saslušanih svjedoka dr. S. K., V. H., S. D., D. M.1 , D. M. , B. B., M. B., D. M. te S. M., dakle, prvostupanjski sud činjenično stanje nije utvrdio samo na temelju stranačkog iskaza tužiteljice nego i na temelju iskaza ovih svjedoka analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti a sukladno čl. 8. ZPP.

16. Ne mogu se prihvatiti žalbene tvrdnje da je tužiteljica onemogućila tuženu u ispunjenju obveza iz ugovora zato što se je odselila s adrese gdje su obje stanovale, a to iz razloga jer su razlozi za raskid ugovora nastali prije nego što je to tužiteljica učinila.

17. Kao što je prvostupanjski sud to pravilno utvrdio negdje do mjeseca rujna 2018. godine odnosi između stranaka su bili korektni, ovaj sud, uostalom kao i prvostupanjski sud navodi da, pa makar se to izričito ne ugovara, ali se može podvesti pod ugovorenu obvezu "osigurati sve uvjete za redovan i normalan život u starosti" da u situaciji kada nije ugovorena zajednica života ali stranke žive u istoj kući na različitim katovima da sklapanjem takvog ugovora podrazumijeva korektne odnose među strankama u smislu uvažavanja i poštovanja druge osobe.

18. U konkretnoj situaciji i ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tužena nije tužiteljici pružila adekvatnu zdravstvenu zaštitu pri čemu je pravilno prvostupanjski sud prihvatio iskaz obiteljske liječnice tužiteljice dr. S. K., a to je da tužena nije neposredno nakon otpusta tužiteljice iz bolnice došla u njezinu ordinaciju te joj predočila otpusno pismo da bi znala koju terapiju treba tužiteljici prepisati, a pogotovo što je tada kod tužiteljice prvi put otkriven dijabetes, nije donijela na njezin poziv otpusno pismo, nego je ovaj svjedok morao službenim putem zatražiti od bolnice gdje je tužiteljica bila hospitalizirana da bi vidjela o kakvoj se terapiji radi, nije donijela rezultate mjerenja šećera a što je potrebno radi kontrole opravdanosti propisane terapije, a da ista terapija nije bila dobra razvidno je iz njezinog iskaza iz kojeg proizlazi da je zahtijevala da patronažna sestra ode kod tužiteljice i izmjeri joj šećer koji tada nije bio dobro reguliran a i tužiteljica je neadekvatno uzimala terapiju.

19. Ovaj sud i prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da, pa iako je tužiteljica izgubila ključ od kuće (s vanjske strane kuća se je mogla otključati jedino ključem), da joj tužena nije osigurala drugi ključ a zbog čega nije mogla izaći iz kuće, kao što i prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da su joj od strane tužene bili oduzeti papiri na kojima su se nalazili telefonski brojevi njezinih rođaka te da joj je jedno vrijeme bio isključen i telefon.

20. Da je to tako, upravo ukazuje pismo koje je tužiteljica uputila svojoj rođakinji i to putem susjeda iz kojeg je razvidna njezina tvrdnja da joj je telefon isključen, da su joj oduzeti telefonski brojevi te da moli "da je spase".

21. Takav dramatičan vapaj tužiteljice da je se spasi, uz ostale izvedene dokaze, upravo ukazuje na to da joj tužena nije "osigurala uvjete za redovan i normalan život".

22. Nakon tog pisma i činjenice da je i rodbina tužiteljice u vezi toga pisma počela dolaziti kod tužiteljice radi provjere njezinoga stanja, došlo je i do fizičkog sukoba između rodbine tužiteljice i tužene, pri čemu je i sama policija procijenila da tužiteljica ne bi trebala ostati u kući a zbog čega je tužiteljica iselila iz svoje kuće i otišla živjeti kod rodbine.

23. I ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužena ispunjavala dio obveza iz ugovora, međutim, obveze koje nije ispunjavala predstavljaju dovoljno ozbiljan razlog da se ugovor raskine temeljem čl. 583. st. 3. ZOO.

24. I odluka o trošku je pravilna i zakonite (čl. 154. st. 1. ZPP).

25. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

26.Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 7. lipnja 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.